1

                            Poslovni broj: Gž-455/2024-2

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                      Poslovni broj: Gž-455/2024-2

 

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz O., I. M. 13, OIB:, kojeg zastupa punomoćnik F. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. O., kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. M. i B. M. u R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv dopunske presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu broj Pn-28/2018-46 od 2. svibnja 2024. i žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu broj Pn-28/2018-38 od 10. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.

 

p r e s u d i o    j e

 

I Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se:

 

-  presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu broj Pn-28/2018-38 od 10. svibnja 2023. potvrđuje u dijelu točke I izreke kojom je naloženo tuženiku plaćanja svote od 4.090,37 EUR sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate i u točki II izreke, a preinačava u preostalom dijelu točke I izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za plaćanje svote od 654,80 EUR kao neosnovan,

 

-  dopunska presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu broj Pn-28/2018-46 od 2. svibnja 2004. potvrđuje.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

III Nalaže se tužitelju platiti troškove žalbenog postupka tuženiku u svoti od 55,74 EUR u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

"I. Nalaže se tuženiku G. O., OIB: …, O., da isplati tužitelju D. S., OIB: …, iz O., iznos od 4.745,24 eura/35.898,26 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tuženiku G. O., OIB: …, O., da plati tužitelju D. S., OIB: …, iz O., troškove parničnog postupka u iznosu od 2.645,54 eur/19.932,80 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška iznad dosuđenog."

 

2. Dopunskom presudom odbijen je tužiteljev zahtjev za dosuđenje zateznih kamata na glavnicu za razdoblje od 1. lipnja 2018. pa do presuđenja kao neosnovan.

 

3. Tužitelj je pobijao presudu u dijelu  kojim mu nisu dosuđene zatezne kamate na glavnicu za razdoblje od nastanka štete tj. prvog dana slijedećeg mjeseca u kojemu je nastala šteta pa do dana presuđenja. Postupajući po žalbi ovaj sud je vratio cjelokupni spis rado donošenja dopunske presude.

 

4. Tužitelj je podnio žalbu protiv dopunske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

5. Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

6. Na žalbu nije odgovoreno.

 

7. Tuženik je podnio žalbu protiv dosuđujućeg dijela presude zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati, presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

8. Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

9. Na žalbu nije odgovoreno.

 

10. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

 

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naplatu novčanog potraživanja  na ime naknade štete nastale uslijed prodora oborinskih voda u tužiteljevu kuću u O., na adresi, a koji prodor se dogodio u dva navrata, 2. prosinca 2015. i 21. rujna 2018.

 

12. Sporna je bila osnova i visina štete.

 

13. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

 

-            da je tužitelj vlasnik kuće koja se nalazi s lijeve strane ulice I. M. u O.;

-            da je tužiteljeva kuća poplavljena zbog prodora oborinskih voda 2. prosinca 2015. i 21. rujna 2018. kojom prilikom je oštećena;

-            da je oborinske vode tuženik odvodio na nekretninu Ž. P. i plaćao mu naknadu za to;

-            da je Ž. P. blokirao cijev koja je odvodila oborinske vode sa javne površine na njegovu nekretninu;

-            da je tuženik pokušao riješiti odvodnju oborinskih voda postavljanjem pumpi ali i one nisu bile dovoljno snažne zbog čega je voda "probijala šaht" i vraćala se natrag te je dolazilo do plavljenja kuća koje se nalaze s lijeve strane ulice;

-            da se tužitelj obraćao tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete ali po tom zahtjevu nije postupljeno;

-            da državno povjerenstvo za procjenu šteta od elementarnih nepogoda nije  odgovorilo na zahtjev za naknadu štete tužitelja niti je isplatilo bilo kakvu naknadu zbog elementarne nepogode;

-            da je do plavljenja dolazilo prilikom jačih padalina.

 

14. Prvostupanjski sud je zaključio da je do plavljenja tužiteljeve nekretnine došlo zbog neadekvatno riješene odvodnje oborinskih voda pozivajući se pri tom na odredbu članka 140. stavak 2. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 66/19, 84/21 i 47/23 – u daljnjem tekstu: Zakon o vodama). Tom odredbom je propisano da građevine oborinske odvodnje s javnih površine i iz građevina iz stavka 1. tog članka koji se na njih imaju priključiti, u građevinskim područjima, grade i održavaju jedinice lokalne samouprave iz svog proračuna (građevine urbane oborinske odvodnje).

 

15. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja mjerodavno pravo u ovom predmetu su odredbe Zakona o vodama ("Narodne novine", broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18 i 66/19 – u daljnjem tekstu: ZV) i to odredba članka 125. stavak 2. Ta odredba je po sadržaju identična citiranoj odredbi članka 140. stavak 2. Zakona o vodama.

 

16. Iz stanja spisa proizlazi da je bilo propusta u ponašanju tuženika jer nije osigurao odvodnju oborinskih voda tj. nije izgradio građevine za sigurnu odvodnju oborinskih voda. Održavanje građevina javne odvodnje oborinskih voda, prema odredbi članka 23. stavak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu podrazumijeva upravljanje i održavanje građevina koje služe prihvatu, odvodnji i ispuštanju oborinskih voda iz građevina i površine javne namjene u građevinskom području, uključujući građevine koje služe zajedničkom prihvatu, odvodnji i ispuštanju oborinskih i drugih otpadnih voda, osim građevina u vlasništvu javnih i isporučitelja vodnih usluga koje, prema posebnim propisima o vodama, služe zajedničkom prihvatu, odvodnji i ispuštanju  oborinskih i drugih otpadnih voda. Obavljanje ove komunalne djelatnosti je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (članak 27. Zakona o komunalnom gospodarstvu).

 

17. Tuženik ne spori obvezu odvodnje oborinskih voda, ali u žalbi isitiče (ponavlja tvrdnje iz postupka) da je u ulici I. M. osigurana uredna odvodnja oborinskih voda, da je šteta posljedica prekomjernih oborina koje predstavljaju višu silu, kao i da tuženik ne može odgovarati za štetne radnje trećih osoba misleći pri tom na zatvaranje cijevi od strane Ž. P..

 

18. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da je osigurao urednu odvodnju oborinskih voda. Tuženik je bio osigurao odvodnju tako što je oborinske vode s cijevima odvodio na nekretninu Ž. P., susjeda, koji je zatvorio cijev koja vodi oborinske vode na njegovu nekretninu zbog nesuglasica sa tuženikom, a ta činjenica svakako ne oslobađa odgovornosti tuženika za štetu nastalu tužitelju, jer je prvenstveno tuženikova obveza osigurati odvodnju oborinskih voda. Ako je treće osoba prouzročila plavljenje i štetu tužitelju, onda će tuženik moći, uz ispunjenje svih potrebnih pretpostavki, tražiti regres od treće osobe.

 

19. Iz raspravne građe se ne može zaključiti da je prekomjerna količina kiše uzrokovala plavljenje kuće tuženika, već proizlazi da je temeljni razlog za plavljenje kuće tužitelja začepljenje cijevi za odvodnju oborinskih voda koje je učinio Ž. P.. Da je sustav odvodnje u navedenoj ulici neadekvatan ukazuje i činjenica da tuženik radi na projektu "dugoročnog rješenja ove problematike" i to projektu A. O.. U biti tuženik time priznaje da su ova rješenja odvodnje vode privremenog karaktera. Osim toga, oborine tijekom mjeseca rujna i prosinca nisu  rijetka pojava, to je pojava koja je predvidiva, a posao je tuženika regulirati odvodnju oborinskih voda, pa se ne može prihvatiti tvrdnja da te oborine predstavljaju višu silu koja bi ga oslobađala odgovornosti.

 

20. Visinu štete prvostupanjski sud je utvrdio vještačenjem po vještaku građevinske struke I. L. na koji stanke nisu imale primjedbi.

 

20.1.      Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da troškovi sanacije predstavljaju štetu, a da se sastoje od soboslikarskih radova u vrijednosti od 4.934,13 HRK (isušivanje vlažnih zidova prizemlja, gletanje i bojanje oštećenih zidova garaža, gletanje i bojanje oštećenih zidova kotlovnica, gletanje i bojanje oštećenih zidova spremišta 1 i gletanje i bojanje oštećenih zidova spremišta 2), stolarskih radova u vrijednosti od 1.250,00 HRK, podopolagačkih radova u vrijednosti od 5.797,50 HRK, troškova na opremi u vrijednosti od 17.982,50 HRK i radova na čišćenju u iznosu od 1.000,00 HRK, što ukupno daje svotu od 30.964,13 HRK (4.090,37 EUR).

 

20.2.      U dopuni nalaza i mišljenja vještak je naveo da se ne može očitovati je li bilo još stvari u kući tužitelja koje su oštećene a koje nisu bile obuhvaćene nalazom i mišljenjem. Također je naveo da se dodatno priznaju troškovi bojanja i gletanja zidova u iznosu od 4.934,13 HRK ili 654,87 EUR.

 

21. Kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je nekritički zbrojio utvrđenu visinu štete u nalazu i mišljenju vještaka i dopuni nalaza i mišljenja vještaka. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se visina štete s osnove soboslikarskih radova odnosi na isušivanje vlažnih zidova prizemlja te gletanje i bojanje oštećenih zidova garaže, kotlovnica i dva spremišta dok se dopunom nalaza i mišljenja također priznaje šteta soboslikarskih radova na bojanju i gletanju oštećenih zidova u istom iznosu od 4.934,13 HRK. Iz navedenog proizlazi da se radi o istim  radovima, pa je prvostupanjski sud dva puta dosudio istu štetu. Time je pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je stoga žalbu tuženika valjalo u tom dijelu prihvatiti i odbiti dio zahtjeva za naknadu štete u svoti od 654,87 EUR, a u preostalom dijelu točku I izreke pobijane presude je valjalo odbiti jer žalba tuženika u tom dijelu nema svog opravdanja.

 

22.          Tuženik u žalbi ne navodi zašto pobija odluku o troškovima postupka, a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na odluku o parničnim troškovima. Odluka o parničnim troškovima je pravilna jer tužitelj u konačnici nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu spora, pa mu pripada pravo na naknadu cjelokupnih troškova u skladu s odredbom članka 154. stavak 5. ZPP-a.

 

23.          Prvostupanjski sud je pravilno, iz razloga koje je naveo u obrazloženju dopunske presude, odbio zahtjev tužitelja za plaćanje zateznih kamata na imovinsku štetu do dana presuđenja jer je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, a ne radi se o otklonjenoj šteti, pa u takvoj situaciji oštećenik ima pravo na zatezne kamate od dana presuđenja, što je u sudskoj praksi općeprihvaćeno.

 

24.          Tuženik je uspio u žalbenom postupku sa 13,77% pa mu pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu koji odgovara postotku od 13,77% njegovih troškova, a njegovi troškovi se iznosili 404,80 EUR, što daje svotu od 55,74 EUR. Stoga je naloženo tužitelju platiti parnične troškove tuženiku u navedenoj svoti.

 

25.          Radi izloženog presuđeno je kao u izreci na temelju odredbi članaka 368. stavak 1. i 373. stavak 3. ZPP-a.

 

 

Dubrovnik, 10. srpnja 2024.

 

                                                                                                                                            Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                                            Srđan Kuzmanić, v.r.