Poslovni broj: Gž-1496/2024-2

Poslovni broj: Gž-1496/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. Č. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. D. S. iz Z., OIB: … i 2. S. S. iz Z., OIB: …, zastupanih po punomoćniku P. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu D E., Š. i T. iz Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici-Stalne službe u Krku, poslovni broj 31 Psp-15/2021-54 od 7. ožujka 2024., dana 9. srpnja 2024.

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici-Stalne službe u Krku, poslovni broj 31 Psp-15/2021-54 od 7. ožujka 2024.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tuženici 1-tuženi D. S. iz Z., OIB … i 2-tužena S. S. iz Z., OIB … smetali tužitelja K. Č. iz P., OIB …, u posljednjem mirnom posjedu i vlasništvu sjevernog dijela nekretnine u S. B. upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici - Stalna služba u Krku, zemljišno-knjižni odjel Krk kao k.o. S. B. (mbr. ...) zk. ul. …, kč. br. …, vinograd – bez oznake površine u zk izvatku, a koja je nekretnina upisana u katastru Katastarski odjel Krk kao k.o. S. B. (mbr. ...), Posjedovni list 453, kč.br. …, Pod M. – K. pod M., površine 83 m2, time što su dana 23.3.2021. godine porušili gornje stepenice kojom se dolazi na „gornji“ (sjeverni) dio parcele kč.br. … te su izgradili zid od kamena visine do cca 70 cm, širine cca 30 cm i dužine cca 2 m u obliku luka, a dana 28.5.2021. godine su montirali metalnu ogradu visine od cca 3 metra i dužine cca 6 metara na jugoistočnom i istočnom dijelu parcele kč.br. … (dio koji graniči s parcelom kč.br. …), odnosno visine cca 1,20 metara i dužine cca 4 metara na sjevernom i sjeveroistočnom dijelu parcele kč.br. 269/2, koja ograda je spojena u obliku naopakog slova „L“, te su tako neovlašteno zaposjeli sjeverni i sjevernoistočni dio predmetne nekretnine u posjedu i vlasništvu tužitelja.

II. Naređuje se 1-tuženom D. S. iz Z., OIB … i 2-tuženoj S. S. iz Z., OIB …, uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja tužiteljevog posjeda na način da o vlastitom trošku uspostave prijašnje stanje koje je prethodilo smetanju posjeda, tj. uklone dio kamenog zida visine do cca 70 cm, širine cca 30 cm i dužine cca 2 m u obliku luka koji se nalazi na sjevernom dijelu nekretnine, odnosno uklone metalnu ogradu visine cca 1,20 metara i dužine cca 4 metara na sjevernom i sjeveroistočnom dijelu parcele kč.br. …, koja ograda je spojena u obliku naopakog slova „L“, koja se nekretnina nalazi u S. B. upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici - stalna služba u Krku, Zemljišnoknjižni odjel Krk kao k.o. S. B., (mbr. ...) zk. ul. …, kč. br. …, vinograd – bez oznake površine u zk. izvatku, a koja je nekretnina upisana u katastru Katastarski odjel Krk kao k.o. S. B. (mbr. ...), Posjedovni list 453, kč.br. …, P. M. – K. pod M., površine 83 m2, kako je opisano u točci I. izreke ovog rješenja te da snose sav daljnji trošak vezan za navedenu radnju uklanjanja kamenog zida i metalne ograde te gradnju tri kamene stepenice, s time da se tuženicima ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 8 dana. "

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 369,01 EUR, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i ukine prvostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu te odredi tužitelju trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži da sud utvrdi da su ga tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu i vlasništvu sjevernog dijela nekretnine u S. B. k.č.br. … a kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja.

 

6. Iz sadržaja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi slijedeće:

 

- da je tužitelj na licu mjesta 14. lipnja 2023. kao prijepor pokazao dio zida počevši od metalnog stupa ograde koji se nalazi u ravnini sa kućom tužitelja i pokraj kojeg je na fotografiji 1 crvena posuda sa točkama u kojoj je cvijeće pa do slijedećeg metalnog stupa ograde najbližeg ćošku kuće tužitelj, zatim stepenice na mjestu gdje je sada taj sporni dio zida, a također i dio metalne ograde od metalnog stupa koji je postavljen na drugoj stepenici pokraj kojeg se na fotografiji 1 nalazi crvena posuda sa točkama pa sve do cisterne tuženika,

- da je vještak u nalazu i mišljenju iz srpnja 2022. (list 109-134 spisa), s time što je 22. rujna 2022. dostavio ispravljenu skicu lica mjesta zbog pogrešno prikazane međe između nekretnina koje nisu predmet ovog postupka, identificirao prijepor kao dio k.č.br. … k.o. S. B., u naravi ogradni zid – podzid s metalnom ogradom, na skici lica mjesta označen crvenom šrafurom širine 30 cm, koji je također izgrađen i na dijelu k.č. … k.o. S. B. te konstatirao da izgradnjom kamenog zida tužitelj može pristupiti na gornji nivo k.č. br. … (zelena ispuna na skici lica mjesta) samo preko k.č. … k.o. S. B. (linija K-G na skici lica mjesta) što je konstatirano i na uviđaju.

 

7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i to nalaza i mišljenja vještaka, saslušanja svjedoka i stranaka te ostalih provedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključuje da tužitelj nije dokazao da su tuženici od njega tražili dozvolu za prolazak preko prijeporne površine, niti je dokazao da su sanaciji zida pristupili u dogovoru s tužiteljem, pa su prolaženjem i izvođenjem radova koji su započeli u prosincu 2020. tuženici izvršavali svoju faktičku vlast na stvari. Ako se i prihvate kao istinita iskazivanja svjedoka o tome da su tužitelja vidjeli na krovu prilikom postavljanja oluka ili pregleda dimnjaka, o čemu se međutim prema ocjeni ovog suda svjedoci nisu mogli decidirano odrediti o kojoj se godini radi, u situaciji kada tužitelj nije dokazao da bi postojala njegova dozvola za prolazak i dogovor o sanaciji, nije zabranio tuženicima da navedeno čine, njihov se posjed koji je u tom period bio isključiv, protekom trideset dana umirio te su isti posljednji mirni posjednici. Ocjena je suda da tužitelj prvenstveno apostrofira vlasništvo, što je i vidljivo već iz samih činjenica iznesenih u tužbi, pa predlaganje dokaza saslušanjem svjedoka na okolnost diobe između prednika, ukazuje na to da se tužitelj trebao odlučiti na podnošenje tužbe radi predaje u posjed realnog dijela k.č.br… k.o. S. B. Svoje pravne odnose stranke trebaju riješiti u drugim postupcima, jer se u parnici o smetanju posjeda ne odlučuje o pravu na posjed, nego o činu smetanja posljednjeg mirnog posjeda. Upravo s obzirom na navedeno sud nije utvrdio relevantne činjenice izvršivši uvid u spis P-15/2010, budući da se radi o sporu koji je pravomoćno okončan još 7. prosinca 2016., a iz kojeg razloga je odbijen i tužiteljev prijedlog za pretvaranje glavne rasprave. Također da je odbijen prijedlog tužitelja da se vrši uvid u fotografije preglednika Google street view kao prekasno iznesen, a i s obzirom da je taj dokazni prijedlog za utvrđenje posljednjeg posjeda kao faktične vlasti na stvari neposredno prije čina smetanja nepodoban za dokazivanje, kao što je odbijen i prijedlog tužitelja da se pribavlja dokumentacija u svezi sa novom izmjerom budući da postupak izlaganja za tu katastarsku općinu uopće nije započeo, te je provedeno samo snimanje i to prije puno godina. Budući da je sukladno čl. 22. st. 1. i 2. ZV jedna od pretpostavki za pružanje posjedovne zaštite postojanje posljednjeg mirnog posjeda, a u konkretnom slučaju je utvrđeno da takav posjed tužitelj nije imao, pa da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

8. Nije u pravu žalitelj kada ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, odluka ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, kao što nije u pravu kada navodi da se prvostupanjsko rješenje temelji na pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjenicom stanju.

 

9. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP, na koju upire žalitelj, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žalitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP.

 

10. Naime, sud prvog stupnja, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je u konkretnom slučaju odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer tužitelj nije dokazao da je bio posljednji mirni posjednik prijepora.

 

12. Odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je člankom 22. stavak 1. istog Zakona propisno da posjednik koje mu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je to bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

13. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZV sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

 

14. Zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnog smetanja njegovog posjeda ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i je li bio samovlasno smetan. Tako je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji faktični mirni posjednik stvari čiji je posjed samovlasno smetan, a što vrijedi kako za neposrednog tako i za posrednog posjednika i to kako za isključivog posjednika tako i suposjednika te nasljednika takvog posjeda.

 

15. I po ocjeni ovoga suda drugog stupnja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao pretpostavke za smetanje posjeda, odnosno da je posljednji mirni posjednik prijepora, ni da su ga tuženici 23. ožujka 2021. koji su porušili gornje stepenice, izgradili zid od kamena visine 70 cm, dužine 2 m, te 28. svibnja 2021. montirali metalnu ogradu na sjevernom i sjeveroistočnom dijelu kat. čest. … k.o. S. B. smetali u posjedu. Naime, iz same tužbe proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 10. ožujka mr. sc. Dražan Penjak 16. ožujka 2021. izgradio kamene stepenice u koju svrhu je razbio dio kamene konstrukcije potpornog zida kako bi na tom mjestu sagradio te stepenice, koje do tada nije imao. Dakle, proizlazi da je tužitelj razbio kamenu konstrukciju koju su sagradili tuženici, slijedom čega je tužitelj smetao tužene u posjedu zida, pa su se tuženici poslužili samopomoću te su na srušenom dijelu ponovno sagradili zid 23. ožujka 2021. što tužitelj nije zabranio, a nije dokazao ni da je postojao dogovor o sanaciji zida pa se njihov posjed koji je u tom periodu bio isključiv protekom roka od 30 dana umirio, slijedom čega su isti bili posljednji mirni posjednici predmeta spora.

 

16. Zbog navedenog i po ocjeni ovoga suda na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelj, a pozivajući se na odredbe čl. 441. ZPP kao i odredbe čl. 10. do 29. ZV.  

 

17. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica, koje imaju uporište u izvedenim dokazima, zaključio da na strani tužitelja nisu ostvarene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite.

 

18. Kako se raspravljanje po tužbi zbog smetanja posjeda a sukladno članku 441. stavak 1. ZPP ima ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja i da je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti i nesvjesnosti posjeda, pa pozivanje tužitelja na vlasništvo (saslušanje svjedoka glede diobe) nije od utjecaja na ovaj predmet spora, slijedom čega se kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuju na obrazloženje pobijanog rješenja, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto utvrđuje da zahtjev tužitelja nije osnovan, kao i zašto odbija dokazne prijedloge (da se vrši uvid u fotografije preglednika Google street view, da se pribavlja dokumentacija u svezi sa novom izmjerom) a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

19. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalitelj se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu dokaza. Sudska ocjena dokaza koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda suglasna je odredbi članka 8. ZPP i takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjskog rješenja i izvedenih dokaza. Budući da tužitelj nije dokazao da je bio zadnji mirni posjednik predmeta spora niti pretpostavke za pružanje zaštite a sukladno citiranim odredbama ZV to je osnovano prvostupanjski sud odbio zahtjev istog.

 

20. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

 

18. Kako na izložen način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP).

 

U Splitu 9. srpnja 2024.