1              Poslovni broj: Gž-47/2024-2

 

   

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-47/2024-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja I. S. iz V., OIB: ….kojeg zastupa opunomoćenik K. S., odvjetnik u V., protiv tuženika T. M. G. d.o.o., Z., OIB: kojeg zastupa opunomoćenica V. A., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja Pn-52/2019-6 od 12. studenog 2019. i dopunskog rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja Pn-52/2019-9 od 23. studenog 2023., 9. srpnja 2024.

 

riješio je

 

              I.Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja Pn-52/2019-6 od 12. studenog 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

              II. Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se dopunsko rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja Pn-52/2019-9 od 23. studenog 2023.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskim rješenjem poslovnog broja Pn-52/2019-6 od 12. studenog 2019. odbačena je tužba.

 

2. Dopunskim rješenjem poslovnog broja Pn-52/2019-9 od 23. studenog 2023. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 165,90 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate.

 

3. Protiv tih rješenja žalbu podnosi tužitelj.

 

4. Tužitelj podnosi žalbu protiv rješenja o odbačaju tužbe od 12. studenog 2019. sadržajno ga pobijajući iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava iz članka 22. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/2004., 84/2011. i 81/2013.; dalje: ZM) odbacio tužbu, budući da niti prvostupanjskom sudu niti nakladniku nije sporno da je upravo tužitelj podnio zahtjev za ispravak u smislu članka 40. ZM-a.

 

5. Tužitelj podnosi žalbu protiv dopunskog rješenja o troškovima postupka od 23. studenog 2023. sadržajno ga pobijajući iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijelnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 3. ZPP-a s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi ističe da je zahtjev za naknadu troškova postupka tuženika podnesen nepravovremeno, kao i da je sud pogrešno primjenio odredbu članka 158. stavka 1. ZPP-a. Također, ističe da je pobijano rješenje o troškovima postupka doneseno preuranjeno, a s obzirom da je tužitelj protiv rješenja o odbačaju tužbe podnio žalbu.

 

6. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja podnesenu protiv rješenja o odbačaju tužbe osporava žalbene navode tužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, dok tuženik nije podnio odgovor na žalbu podnesenu protiv dopunskog rješenja o troškovima postupka.

 

7. Žalbe su osnovane.

 

8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a utvrđeno je da donošenjem pobijanih rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda.

 

9. Prilikom donošenja pobijanog rješenja o odbačaju tužbe od 12. studenog 2019. prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj podnio tužbu radi naknade neimovinske štete prema propisima obveznog prava zbog objave informacije od strane tuženika na temelju odredbe članka 22. stavka 2. ZM-a. Nadalje, utvrđuje da je tužitelj tužbu podnio u osobnom svojstvu, dok je zahtjev za objavu ispravka informacije, a koji je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi nakande neimovisnke štete radi objave informacije u medijima sukladno članku 22. stavku 2. ZM-a, podnio kao direktor trgovačkog društva T. d.o.o., a u kojem svojstvu je i podnio punomoć opunomoćeniku koji je predmetni zahtjev za objavu ispravka informacije podnio glavnom uredniku.

 

9.1. Na temelju utvrđenja da tužitelj nije u osobnom svojstvu izdao predmetnu punomoć opunomoćeniku za podnošenje zahtjeva za objavu ispravka informacije, kao što nije u osobnom svojstvu podnio takav zahtjev, prvostupanjski sud zaključuje da nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz članka 22. stavka 2. ZM-a, te donosi pobijano rješenje kojim odbacuje tužbu.

 

10. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je prije podnošenja tužbe odvjetnik K. S. podnio glavnom uredniku tuženika zahtjev za objavu ispravka informacije u kojem je navedeno da se obraća kao opunomoćenik gospodina I. S. iz V., OIB:….., direktora tvrtke T. d.o.o., V., OIB:. Nadalje, proizlazi da je uz navedeni zahtjev dostavljena punomoć kojom je I. S. iz V., OIB: …..direktor tvrtke T. d.o.o., V., OIB: ….ovlastio odvjetnika K. S. da ga zastupa u postupcima protiv tuženika radi podnošenja glavnom uredniku zahtjeva radi ispravka informacije objavljene 24. travnja 2019. na interent portalu …..pod naslovom „Priča o krahu nekad ludo uspješne tvornice; sud je spriječio direktora da ilegalno preuzme T. V.“. Navedena punomoć je izdana u V. 25. travnja 2019., te je pod rubrikom stranka vidljiv vlastoručni potpis i pečat trgovačkog društva T. d.o.o.

 

10.1. Osim toga, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je glavni urednik tuženika u povodu predmetnog zahtjeva za objavu ispravka informacije odgovorio 30. travnja 2019., te je navedeni odgovor naslovio na gospodina S., a pod predmetom dopisa je navedeno zahtjev I. S. za objavu ispravka informacije. U navedenom odgovoru tužitelj je obaviješten da dostavljeni tekst neće biti objavljen između ostalog iz razloga što punomoć sadržava pečat trgovačkog društva T. d.o.o., dok je zahtjev za objavu ispravka informacije podnesen u ime I. S., pa da zahtjev ne sadržava valjano ovlaštenje odvjetnika K. S. za podnošenje predmetnog zahtjeva.

 

11. Imajući u vidu prethodno navedeno, ovaj sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi naknade neimovinske štete iz članka 22. stavka 2. ZM-a, budući da takav zaključak predstavlja ograničenje prava na pristup sudu tužitelja iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/01; dalje: Konvencija).

 

12. Naime, prema ocjeni ovog suda u odnosu na konkretan slučaj dolazi u primjenu pravno stajalište Europskog suda za ljudska prava iz presude u predmetu B. protiv H. (broj zahtjeva 47685/13) prema kojem pretjerani formalizam domaćih sudova u tumačenju i primjeni postupovnih pretpostavki za podnošenje tužbe radi naknade neimovinske štete zbog netočno objavljene informacije predstavlja neopravdano ograničenje prava na pristup sudu.

 

13. Cijeneći izraženo pravno stajalište Europskog suda za ljudska prava koje obvezuju sudove u Republici Hrvatskoj, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja prvostupanjski sud je tumačio odredbu članka 22. stavka 2. ZM-a pretjerano formalistički kada je donio pobijanu odluku o odbačaju tužbe iz razloga što je predmetna punomoć predana uz zahtjev za objavu ispravka informacije uz vlastoručni potpis sadržavala i pečat trgovačkog društva T. d.o.o. Naime, svrha odredbe članka 22. stavka 2. ZM-a je pružiti nakladniku priliku za za ispravak netočnih medijskih objava. Imajući u vidu da je glavni urednik tuženika naslovio odgovor na zahtjev za objavu ispravka informacije na gospodina S., dakle nesporno na tužitelja kao fizičku osobu, a ne na trgovačko ruštvo T. d.o.o., niti tužitelja kao direktora trgovačkog društva T. d.o.o., kao i da je u tom odgovoru kao predmet naveden zahtjev I. S. za objavu ispravka informacije, dakle tužitelja, to je za zaključiti da glavni urednik nije imao dvojbe da upravo tužitelj u svojstvu fizičke osobe podnosi zahtjev za objavu ispravka informacije. Stoga, imajući u vidu svrhu odredbe članka 22. stavka 2. ZM-a, te da je u konkretnom slučaju sam tuženik očito smatrao da upravo tužitelj kao fizička osoba kojoj je počinjena šteta spornom objavom zahtjeva ispravak sporne informacije, to je suprotno stavu prvostupanjskog suda, ispunjena procesna pretpostavka iz članka 22. stavka 2. ZM-a za podnošenje tužbe jer bi dugačije tumačenje predstavljalo pretjerani formalizam odnosno povredu prava na pristup sudu iz članka 6. stavka 1. Kovencije.

 

14. Slijedom navedenog, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a valjalo je uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsko rješenje o odbačaju tužbe od 12. studenog 2019. i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

15. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka donijeti meritornu odluku o tužbenom zahtjevu i odlučiti o cjelokupnim trošovima postupka.

 

16. Budući da je ukinuto rješenja o odbačaju tužbe, valjalo je ukinuti i dopunsko rješenje o troškovima postupka od 23. studenog 2023., kao bespredmetno, kao u točki II. izreke.

 

 

U Rijeci 9. srpnja 2024.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković,v.r.