1

     Poslovni broj Gž-249/2022-3

 

Poslovni broj: Gž-249/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. E. Ć., rođ. G., rođene ....., a umrle ....., iz P., odlučujući o žalbama nasljednika Z. Ć. iz D., OIB ...., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i p. j.t.d., R. i D. Ć. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku u R., podnesenim protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj O-1543/2021 od 26. listopada 2021., 8. srpnja 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se  žalbe nasljednika Z. Ć. i D. Ć. kao neosnovane te se potvrđuje rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj  O-1543/2021 od 26. listopada 2021..

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem o nasljeđivanju utvrđena je ostavinska imovina iza pok. E. Ć. i to pobliže navedene nekretnine kao knjižno i izvanknjižno vlasništvo ostaviteljice, pokretnine i prava (točka I. izreke), te su njezinim nasljednicima na temelju oporuke i zakona proglašeni Z. Ć., sin ostaviteljice u 3/8 dijela, D1. Ć., sin ostaviteljice u 3/8 dijela i D2. Ć., sin ostaviteljice u 2/8 dijela (točka II. izreke), uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda da nakon pravomoćnosti rješenja izvrši upis prava suvlasništva na ostavinskim nekretninama u korist proglašenih nasljednika (točka III.izreke).

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbe su podnijeli nasljednici Z. Ć. i D. Ć..

 

3. Nasljednik  Z. Ć. se u žalbi poziva na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  70/19., dalje:ZPP) u vezi s čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05.,127/13., 33/15., 14/19., dalje: ZN), uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak. Žalbom osporava pravilnost utvrđenja ostavinske imovine u odnosu na nekretninu k.č. br. 799 k.o. P. u suvlasničkom dijelu od 9/800, a ne u cijelosti, te u odnosu na novčana sredstva na računu kod P. b. d.d. jer da sud nije utvrdio u kojem dijelu ta sredstva predstavlja ostavinsku imovinu. Nadalje, ustraje kod prigovora zastare zahtjeva za umanjenje raspolaganja oporukom zbog povrede nužnog dijela zakonske nasljednice Ž. Ć. B., kao i kod osporavanja prava na nužni dio te nasljednice zbog namirenja učinjenim darovanjem k.č. br. 1753/2 k.o. P. od strane ostaviteljice i izvršenim ulaganjima u kuću sagrađenu na k.č. 1753/1 k.o. P.. Konačno, osporava zakonitosti izvršenog ustupa nužnog djela nasljednice Ž. Ć. B. sunasljedniku D. Ć..

 

4. Nasljednik D. Ć. se u žalbi poziva na sve žalbene razloge propisane 353. st. 1.  ZPP-s u vezi s čl. 175. st. 2. ZN-a, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak. U žalbi ustraje kod prigovora zastare zahtjeva za umanjenje raspolaganja oporukom zbog povrede nužnog dijela zakonske nasljednice Ž. Ć. B.. Ističe da je ostavinski postupak trebalo prekinuti do okončanja parničnog postupka poslovni broj P-4354/2019 koji se vodi radi utvrđenja da ostavinsku imovinu čine i nekretnine k.č. 556/1 i k.č. 556/2 k.o. P., odnosno podredno te nekretnine utvrditi kao izvanknjižno vlasništvo ostaviteljice, kao i prekinuti ostavinski postupak iz razloga što su oporučni nasljednici osporili nasljednici  Ž. Ć. B. pravo na nužni dio zbog učinjenog darovanja.

 

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Nasljednik D. Ć. ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba postupka već se samo poziva na taj žalbeni razlog, dok se nasljednik Z. Ć. žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a u vezi s čl. 175. st. 2. ZN-a, budući da je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima, iznio jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, a niti rješenje nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

 

8. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 175. st. 2. ZN-a na ostale bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4. ,8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

9. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje:

 

- da je ostaviteljica pisanom oporukom pred svjedocima od 30. lipnja 2004. cjelokupnu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavila sinovima Z. i D1. Ć.., koji su ujedno njezini zakonski nasljednici,

 

- da su zakonski nasljednici ostaviteljice i kći Ž. Ć.-B. i sin D2 Ć.,

 

- da je ostaviteljica bila vlasnica imovine (nekretnina, pokretnina i prava) pobliže navedene u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja,

 

- da su oporučni nasljednici Z. i D1. Ć. priznali istinitost i pravovaljanost oporuke, dok su zakonski nasljednici Ž. Ć.-B. i D2. Ć. osporili pravovaljanost oporuke i zatražili nužni dio,

 

- da su zakonski nasljednici Ž. Ć.-B. i D2. Ć. upućeni u parnicu radi osporavanja valjanosti oporuke, koju nisu pokrenuli,

 

- da je nasljednica Ž. Ć.-B. svoj nužni dio ustupila sunasljedniku D2. Ć. koji se prihvatio učinjenog ustupa,

 

- da su oporučni nasljednici istakli prigovor zastare zahtjeva za nužni dio,

 

- da su se oporučni nasljednici usprotivili zahtjevima za nužni dio, posebice nasljednice Ž. Ć.- B. uz tvrdnju da je ista namirena u nužnom dijelu darovanjem od strane ostaviteljice nekretnina k.č.br. 1753/1 i k.č.br. 1753/2 k.o. P. te nadogradnjom izvršenom na nekretnini k.č.br. 1753/1 k.o. P..

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-4262/06 od 25. rujna 2008. utvrđeno da je ostaviteljica temeljem bračne stečevine stekla pravo suvlasništva u 1/2 dijela na k.č.br. 558/1, 558/2, 558/3 i 820/1 k.o. P., dok je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-338/2014 od 13. travnja 2016. pravomoćno odbijena s tužbenim zahtjevom za utvrđenje bračne stečevine na k.č.br. 1753/1 i 1753/2 k.o. P..

 

10. Prvostupanjski sud imajući u vidu da je oporuka ostaviteljice proglašena 13. prosinca 2005., zaključuje da su zahtjevi za nužni dio nasljednika D1. Ć. iz ovjerene izjave od 23. prosinca 2005. te nasljednice Ž. Ć.-B. iz nasljedničke izjave o osporavanju oporuke ostaviteljice od 2. veljače 2006. podneseni prije proteka roka iz čl. 84. ZN-a i kao takvi pravovremeni pa da prigovor zastare umanjenja raspolaganja oporukom zbog povrede nužnog dijela nije osnovan.

 

11. Nadalje, imajući u vidu da je ostaviteljica pravomoćno odbijena s tužbenim zahtjevom za utvrđenje bračne stečevine na nekretninama k.č.br. 1753/1 i 1753/2 k.o. P., prvostupanjski sud zaključuje da te nekretnine nisu darovane nasljednici Ž. Ć.-B. od strane ostaviteljice, već od strane supruga ostaviteljice M. Ć. kao njegova posebna imovina stečena nasljeđivanjem.

 

12. Također, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da nema razloga za prekid ostavinskog postupka do okončanja parnice poslovni broj P-4354/2019 koja se vodi po tužbi nasljednika D1. Ć. protiv nasljednika Z. Ć. kao upisanog vlasnika, radi utvrđenja da nekretnine k.č. br. 556/1 i k.č.br. 556/2 k.o. P. predstavljaju ostavinsku imovinu ostaviteljice, iz razloga što se u smislu čl. 224. st. 2. ZN-a sporno vlasništvo na tim nekretninama može utvrditi na temelju uvida u zemljišnu knjigu kao javnu ispravu.

 

13. Stoga, imajući u vidu da nužni dio nasljednika D2. Ć. i Ž. Ć.-B. sukladno čl. 70. st.3. u vezi s čl. 9. i 10. ZN-a iznosi 1/8 dijela, ujedno cijeneći da je nasljednica Ž. Ć.-B. svoj nasljedni nužni dio ustupila sunasljedniku D2. Ć. koji se prihvatio učinjenog ustupa, prvostupanjski sud pozivom na čl. 31. i 224. ZN-a donosi pobijano rješenje.

 

14. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 5.st.3. ZN-a prilikom utvrđivanja ostavinske imovine ostaviteljice.

 

15. Žalbeni navodi nasljednika Z. Ć. kako je sud propustio utvrditi da nekretnine k.č. br. 1753/1 i 1753/2 k.o. P. predstavljaju ostavinsku imovinu ostaviteljice, nisu osnovani. To iz razloga jer prema ispravama priloženim spisu predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama nisu upisane kao vlasništvo ostaviteljice, a pored toga presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3388/2014 od 13. travnja 2016. pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da su te nekretnine bračna stečevina ovdje ostaviteljice u ½ dijela.

 

15.1. Žalbeni navodi  nasljednika Z. Ć. kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi da nekretnina k.č.br. 799 k.o. P. predstavlja ostavinsku imovinu kao izvanknjižno vlasništvo ostaviteljice u cijelosti, nisu od utjecaja na pravilnost utvrđene ostavinske imovine, budući da je prema stanju spisa predmeta dopunskim rješenjem prvostupanjskog suda od 29. prosinca 2021. upravo navedena nekretnina utvrđena ostavinskom  imovinom ostaviteljice kao njezino izvanknjižno vlasništvo u cijelosti.

 

15.2. Žalbeni navodi  nasljednika Z. Ć. kako je sud trebao utvrditi u kojem dijelu novčana sredstva na računu koji se vodi kod P. b. d.d. čine ostavinu, nisu osnovani. To iz razloga jer je prema priloženim ispravama P. b. d.d. riječ o računu koji se vodi na ime ostaviteljice, s time da nasljednici tijekom ostavinskog postupka u odnosu na tu imovinu nisu osporavali sastav ostavine, slijedom čega cjelokupna novčana sredstva koja su se nalazila na računu u trenutku smrti ostaviteljice predstavljaju njezinu ostavinsku imovinu u smislu čl. 5. st.3. ZN-a, kako je to utvrdio prvostupanjski sud.

 

16. Nadalje, suprotno žalbenim navodima nasljednika D1. Č., nije bilo razloga za prekid ostavinskog postupka do pravomoćnog okončanja  parničnog postupka poslovni broj P-4354/2019. Naime, iako se između D1. Ć. kao tužitelja i Z. Ć. kao tuženika, vodi parnični postupak radi utvrđenja da  nekretnine k.č. 556/1 i 556/2 k.o. P. predstavljaju ostavinsku imovinu ostaviteljice u određenom suvlasničkom dijelu, u smislu čl. 224. st. 2. ZN-a nema razloga za prekid ostavinskog postupka, budući da su prema vlasničkom listu koji predstavlja javnu ispravu u zemljišnim knjigama te nekretnine nesporno upisane kao vlasništvo Z. Ć., a ukoliko tužbeni zahtjev bude prihvaćen, nasljednicima pristoji pravo rasporediti te nekretnine kao naknadno pronađenu ostavinsku imovinu ostaviteljice.

 

17. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 84. ZN-a kada je zaključio da zahtjevi nasljednika D1. Ć. i Ž. Ć.-B. za umanjenje raspolaganja oporukom zbog povrede nužnog dijela nisu u zastari.

 

18. Naime, kada je osoba koja bi imala pravo na nužni dio jer je ostavitelj oporukom u cijelosti raspolagao svojom imovinom, osporila valjanost oporuke pa iako je bila upućena na parnicu istu nije pokrenula, kao što je to u ovom predmetu slučaj, smatra se da je unatoč tome što nije posebnom izričitom izjavom zatražila svoj nužni dio u ostavinskom postupku, u izjavi osporavanja valjanosti oporuke sadržan prije svega zahtjev za zakonskim nasljeđivanjem, a u takvu slučaju i manje od toga tj. zahtjev za umanjenjem raspolaganja oporukom zbog povrede nužnog dijela.

 

18.1. U konkretnom slučaju, nasljednik D2. Č. je nasljedničkom izjavom od 23. prosinca 2005. osporio valjanost oporuke, dok je nasljednica Ž. Ć.-B. osporila valjanost oporuke nasljedničkom izjavom od 2. veljače 2006., pa se ima smatrati da su tada, a ne kasnije kada su to izričito zatražili, kako to tvrde žalitelji,  postavili zahtjev za umanjenje raspolaganja oporukom zbog povrede nužnog dijela. Budući da je oporuka ostaviteljice proglašena 13. prosinca 2005., to do trenutka postavljanja zahtjeva za nužni dio nije protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 84. ZN-a pa zahtjev nužnih nasljednika za umanjenje raspolaganja oporukom zbog povrede nužnog dijela, suprotno žalbenim navodima nije u zastari, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

19. Žalbeni navodi kako je nasljednica  Ž. Ć.-B. namirena u nužnom dijelu učinjenim darovanjem nekretnina k.č. br. 1753/2 k.o. P. i k.č. 1753/1 k.o. P., nisu osnovani. Naime, prema tvrdnjama oporučnih nasljednika predmetne nekretnine darovane su nasljednici Ž. Ć.-B. ne samo od strane M. Ć. sa kojim je sklopljen ugovor o darovanju, već i od strane ostaviteljice s obzirom da je ista bila suvlasnica tih nekretnina s osnove bračne stečevine.

 

19.1. Takve tvrdnje u suprotnosti su sa presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3388/2014 od 13. travnja 2016. kojom je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da su nekretnine k.č. 1753/1 i 1753/2 K.O. P. bračna stečevina ovdje ostaviteljice u ½ dijela, s time da iz obrazloženja presude proizlazi da je riječ o posebnoj imovini M. Ć. stečenoj nasljeđivanjem, pri čemu niti ulaganja odnosno poboljšice na predmetnim nekretninama izvršene od strane ovdje ostaviteljice ne predstavljaju osnovu za njezin stvarnopravni zahtjev za utvrđenje bračne stečevine. Dakle, pravomoćnom sudskom odlukom, a koja predstavlja javnu ispravu, utvrđeno je da nekretnine k.č. 1753/1 i k.č. 1753/2 K.O.P. ne predstavljaju bračnu stečevinu ovdje ostaviteljice, slijedom čega iste nisu mogle biti predmetom darovanja od strane ostaviteljice nasljednici Ž. Ć.-B. jer nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ih sam ima pa oporučni nasljednici neosnovano traže uračunavanje dara u nužni nasljedni dio navedenoj zakonskoj nasljednici u smislu čl. 89. st.1. ZN-a.

 

20. Neosnovani su i žalbeni navodi nasljednika D1. Ć. kako je ostavinski postupak trebalo prekinuti zbog spora o uračunavanju u nasljedni dio učinjenog dara nasljednici Ž. Ć.-B., budući da je na temelju isprava priloženih spisu – Ugovora o darovanju od 29. siječnja 2001. i prethodno citirane pravomoćne presude kao javne isprave utvrđeno da navedenoj nasljednici nisu darovane predmetne nekretnine od strane ostaviteljice, već isključivo M. Ć. pa sukladno čl. 224. st. 4. ZN-a nije bilo razloga za prekid ostavinskog postupka.

 

21. Žalbeni navodi kojima nasljednik Z. Ć. osporava veličinu nasljednog dijela nasljednika D2. Ć. uz tvrdnju da zakon ne predviđa mogućnost ustupa nužnog dijela, nisu osnovani. To iz razloga jer je sukladno čl. 70.st.1. ZN-a pravo na nužni dio nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio, slijedom čega je sukladno čl. 133. st.3. ZN-a ustup nužnog dijela nasljednice Ž. Ć.-B. u korist nasljednika D2. Ć. na zakonu osnovan.

 

22. Žalbeni navodi nasljednika Z. Ć. kako je sud propustio u pobijano rješenje unijeti dugove ostaviteljice, nisu osnovani, budući da odredba čl. 226.st.2. ZN-a kojom je propisan sadržaj rješenja o nasljeđivanju ne uključuje utvrđivanje i navođenje dugova ostavitelja.

 

23. Iz navedenih razloga valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 175. st. 2. ZN-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsko rješenje kao u izreci.

 

 

U Rijeci 8. srpnja 2024.

 

 

   Sutkinja

          Ingrid Bučković, v.r.