1

Poslovni broj: 15 Gž-55/2023-2

 

 

                                                                                                  Poslovni broj: 15 Gž-55/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. F. iz Z., OIB: … zastupanog po punomoćnicima iz OD B. i partneri j.t.d. iz Z., protiv tuženika G. Z., OIB: … Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika H. O. d.d. Z., OIB: … zastupanog po punomoćnicima iz O. O., P. i partneri iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja, tuženika i umješača  protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj Pn-58/2019-57 od 1. prosinca 2022., dana 5. srpnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbijaju se žalbe tužitelja, tuženika i umješača  kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj Pn-58/2019-57 od 1. prosinca 2022.,u pobijanom stavku I. izreke.

 

II. Žalbe tužitelja, tuženika i umješača se djelomično odbijaju kao neosnovane, a djelomično uvažavaju te se preinačuje odluka o naknadi parničnog troška iz pobijanog stavka II. izreke presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, i sudi :

 

" II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.571,09 eura kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena. Tužitelj se odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova, kao neosnovanim."

 

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja, tuženika i umješača za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 5.722,61 kn/ 759,52 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.555,17 kn/ 1.400,91 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj u dijelu odluke o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se žalba tužitelja uvaži i istom dosudi cjelokupni zatraženi trošak.

 

2.1. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o naknadi parničnog troška, navodeći kao zakonske žalbene razloge zbog kojih istu podnosi, pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primjenu materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, a da se tuženiku dosudi naknada troškova sudske pristojbe na žalbu.

 

2.2. Umješač žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.  Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu je 5.722,61 kuna/759,52 eura , pa ova parnica spada u sporove male vrijednosti u smislu članka 458. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP). Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti  sukladno članku 467. ZPP-a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa ovaj sud žalbene navode kojima se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razmatrao.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe umješač, sud drugog stupnja je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu postupovnu povredu. Naime, ta žalbena tvrdnja proizlazi iz toga što umješač smatra da je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza izvukao pogrešne činjenične zaključke o odgovornosti tuženika za nastalu štetu na tužiteljevu automobilu, te njegovoj pasivnoj legitimaciji u ovom sporu, koju je i tuženik osporavao i tijekom postupka kao i u žalbi. Navedene tvrdnje su po mišljenju suda drugog stupnja neosnovane jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve bitne činjenice, te pravilno obrazložio primjenu materijalnog prava na iste, tako da se podnesena žalba u tom dijelu ukazuje neosnovanom, pa pobijana presuda nije nerazumljiva ili u suprotnosti s provedenim dokazima, te se istu u žalbenom postupku može preispitati.

 

6.1. Nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 260. ZPP-a, iako sudski vještak šumarske struke koji je nakon očevida na licu mjesta dostavio u spis po nalogu suda pismeni nalaz i mišljenje, nije po prigovorima stranaka izjavljenim na njegovo mišljenje bio i usmeno saslušan na glavnoj raspravi, već je pismenim podneskom odgovorio na sve istaknute prigovore i pitanja stranaka, tako da taj propust suda da izvrši neposredno saslušanje sudskog vještaka nije bio od utjecaja na zakonitost i pravilnost donesene presude.

 

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete prouzrokovanu padom odlomljene grane sa drveta platane, na njegov osobni automobil koji je bio parkiran na označenom javnom parkirnom mjestu. Visina pretrpljene materijalne štete je nakon provedenog prometnog vještačenja i preciziranja tužbenog zahtjeva u skladu s procjenom te štete izvršenom po sudskom vještaku, postala između stranaka nesporna. Tijekom postupka i u žalbi tuženik i umješač na strani tuženika  osporavaju pasivnu legitimaciju tuženika, tvrdeći da je tuženik kao jedinica lokalne samouprave povjerio obavljanje komunalnih djelatnosti održavanja javnih zelenih površina trgovačkom društvu N. d.o.o. Prvostupanjski sud je osnovano otklonio taj prigovor pozivajući se na odredbe zakona koji regulira poslove komunalnog gospodarstva u što spadaju i poslovi održavanja javnih zelenih površina, u vezi s člankom 19.a stavak 2. alineja 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj)  samoupravi ( NN broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19), a prema kojima okolnost što je obavljanje tih poslova tuženik Grad Zadar kao jedinica lokalne samouprave prenio ugovorom ili koncesijom trgovačkom društvu kojeg je osnivač ili je u njegovom  vlasništvu, ne oslobađa tuženika odgovornosti za naknadu  štete nastalu trećim osobama, a koja šteta proizlazi iz isporuke komunalnih usluga, odnosno nepravilnog izvršavanja komunalnih usluga ili neodržavanja komunalne infrastrukture, što su sve poslovi koji su po zakonu u nadležnosti jedinica lokalne samouprave.

 

8. Prvostupanjski sud je iz nalaza i mišljenja šumarskog vještaka zaključio da je uzrok loma i pada grane drveta platane koje se nalazi na javnoj zelenoj gradskoj površini, to što je ta grana bila zahvaćena unutrašnjom truleži te je pukla i odlomila se kada je bila izložena jakom vjetru. Po mišljenju vještaka postojali su vidljivi znakovi na grani tog drveta iz kojih su stručne osobe, kakve je morala angažirati za obavljanje svoje djelatnosti upravo tuženikova tvrtka N. d.o.o., mogle zaključiti da je grana zahvaćena truležnim promjenama i da ju je potrebno ukloniti ili skratiti da ni u slučaju jakog vjetra ne pruža takav otpor koji dovodi do loma iste. Nesporno, te radnje koje nalažu pravila struke nisu izvršene, tako da je zbog tog propusta u održavanju stabla na zelenoj površini, isto po svom unutrašnjem svojstvu postalo opasna stvar, koja je prouzrokovala štetu tužitelju. Time je utvrđen uzročno-posljedični niz i odgovornost tuženika za imovinsku štetu na tužiteljevom automobilu. Neosnovano je i pozivanje tuženika i umješača na otklon odgovornosti tuženika za naknadu štete u vezi primjene odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima  (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje ZOO), jer se olujni vjetar kakav je puhao kod predmetnog događaja ne može smatrati nepredvidivim događajem, s obzirom upravo na podatke samog tuženika o učestalosti godišnje pojave takovog vjetra, koja pojava se penje i na više desetaka dana godišnje tako da drugostupanjski sud i taj dio podnesenih žalbi nalazi neosnovanim. Osim toga neosnovano se u žalbama tvrdi da je samo jaki vjetar uzrok loma grane kao štetnog događaja, a što je prvostupanjski sud pravilno zaključio iz nalaza i mišljenja šumarskog vještaka, koji je naveo da je do loma grane  došlo zbog postojanja unutrašnje truleži iste, što znači da sam za sebe olujni vjetar nije bio uzrok loma grane, zbog čega se pobijana presuda ukazuje donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ovaj sud odlučio istu potvrditi u odluci o glavnoj stvari.

 

9. Sud drugog stupnja je odlučujući o podnesenim žalbama stranaka i umješača kojima isti pobijaju odluku prvostupanjskog suda o naknadi parničnih troškova, zaključio da su podnesene žalbe djelomično osnovane. Tuženik je u svojoj žalbi samo naveo da je prilikom donošenja odluke o naknadi troškova sud pogrešno primijenio materijalno pravo, dok umješač na strani tuženika precizira da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je tužitelj tijekom postupka povukao dio tužbenog zahtjeva, smanjivši ga sa prvobitno postavljenog iznosa imovinske štete od 13.000,00 kn, na iznos od 5.722,61 kn koliko je štetu procijenio sudski prometni vještak, pa da je dakle pogrešno prilikom odlučivanja o naknadi troškova primijenjena odredba članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je pravilno primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a tu odluku trebalo donijeti srazmjerno uspjehu stranaka u postupku, pošto se povlačenje dijela tužbenog zahtjeva, kojem se protivna parnična strana protivila, smatra neuspjehom tužitelja u sporu. Pri tome umješač neosnovano ističe da je zbog protivljenja povlačenju dijela tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud trebao meritorno odlučivati i o tom dijelu tužbenog zahtjeva, a to s obzirom da se smanjenje tužbenog zahtjeva do kojeg je u konkretnom slučaju došlo, na temelju odredbe članka 191. stavak 1. i 2. ZPP-a, ne smatra preinakom tužbenog zahtjeva kojoj se tuženik ne može protiviti.

 

9.1. Povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva na iznos manji od 1320,00 eura ovaj spor je postao spor male vrijednosti, te je prvostupanjski sud pravilno kao vrijednost predmeta spora za izračun troškova postupka za zastupanje tužitelja po odvjetniku kao punomoćniku tijekom cijelog postupka uzeo iznos od 5.722,61kn/759,52 eura, kao konačno postavljeni tužbeni zahtjev, kako to određuje članak 154. stavak 2. ZPP-a. Prema odredbi Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje Tarifa) za nagradu za radnje zastupanja odvjetnik ima pravo na 75 bodova po radnji, a vrijednost boda je Tarifom propisana na 15 kn po bodu, u vrijeme donošenja odluke o naknadi troškova, pa je osnovan dio žalbe u kojem se kaže da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio iznos od 10 kuna kao vrijednost boda. Osnovano se u žalbi tužitelja ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio priznati tužitelju kao opravdane troškove sastava obrazloženih podnesaka na koje troškove tužitelj ima pravo na temelju odredbe članka 155. ZPP-a i odredbe Tbr. 8. točka 1. Tarife, ali kao što ista odredba Tarife propisuje, najviše za četiri takova podneska u tijeku prvostupanjskog postupka, dok je za preostale podneske bilo obrazložene, bilo one za koje je tužitelj zatražio nagradu po Tbr. 8. točka 4. Tarife, prvostupanjski sud  pravilno zaključio da isti nisu bili potrebni za vođenje postupka, odnosno ne spadaju u kategoriju parničnih radnji koje se mogu staviti na teret protivnoj parničnoj stranci. Neosnovano tužitelj u žalbi potražuje i iznos plaćen prije podnošenja tužbe za pribavu meteoroloških podataka na dan štetnog događaja, a iz razloga što naknadu tog troška do zaključenja glavne rasprave nije specificirao ni zatražio u priloženom troškovniku.

 

9.2. Zbog naprijed navedenog djelomično prihvaćajući podnesene žalbe stranaka kao osnovane, sud drugog stupnja je odlučio preinačiti pobijanu odluku o troškovima sadržanu u stavku II. izreke pobijane presude, te je tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a dosuđen iznos troškova postupka koji odgovara tužiteljevom uspjehu u sporu, do kojeg iznosa se došlo primjenom izračuna troškova koji je propisan odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a. Uzimajući u obzir da je tužitelj s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva povukao oko 54% istog, ali je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio u sporu u potpunosti, prijebojem dobivenih postotaka uspjeha u sporu između tužitelja i tuženika, tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška je osnovan do iznosa od 44% za troškove zastupanja po punomoćniku i plaćene sudske pristojbe, što iznosi ukupno 6.782,19 kn, dok su iznosi plaćeni za troškove sudskih vještaka u ukupnom iznosu od 5055,17 kn, priznati

tužitelju u cijelosti, pošto su bili neophodni za postupak i koristili su i protivnoj parničnoj strani. Preračunato u sadašnju valutu iznos parničnog troška je 1.571,09 eura, te je toliki iznos tužitelju i dosuđen, a s preostalim dijelom svog zahtjeva za naknadu parničnih troškova tužitelj je odbijen.

 

10. S obzirom da su obje parnične strane podjednako uspjele sa žalbama, sud drugog stupnja je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a odbio njihove zahtjeve za naknadu troškova drugostupanjskog postupka, kao neosnovane.

 

11. Na osnovu svega naprijed iznesenog, drugostupanjski sud je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučio u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, u vezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a odlučeno je o rješenju o naknadi parničnog troška, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

 

U Požegi,   5. srpnja 2024.

 

                                                                                                                                            Sudac

 

                                                                                                                              Berislav Devčić