Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: Usž-807/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja J. B. S., državljanina Indije, s adresom u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Z., radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5879/23-5 od 16. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5879/23-5 od 16. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/44647, URBROJ: 511-01-212-23-3 od 15. studenoga 2023. kojim je, kao nedopušten, odbačen naknadni zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga, u bitnom ističući da pobijano rješenje tuženika ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da mu u upravnom postupku nije omogućeno koristiti se svojim pravima odnosno da nije imao mogućnost služiti se svojim jezikom ili, barem, engleskim jezikom. Nije mu omogućeno korištenje besplatne pomoći tumača. Nadalje ističe da su u konkretnom slučaju zanemareni njegovi navodi o politički motiviranom progonu i korumpiranom pravosuđu te je pogrešno, na njegovu štetu, protumačena zakonska odredba o blagodati sumnje. Smatra da je prvostupanjski sud povrijedio pravila postupka okončavši spor bez rasprave. Predlaže da ovaj Sud poništi osporenu presudu i sam riješi stvar.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje u cijelosti kod razloga iznesenih u ranijem tijeku upravnog spora. Predlaže odbijanje žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-226/23-15 od 12. listopada 2023. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-217-03/21-06/1477, URBROJ: 511-01-212-21-12 od 23. prosinca 2021. kojim je odbijen prvi tužiteljev zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj te je određeno da je dužan u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor jer će u protivnom biti prisilno udaljen.
7. U tom je postupku utvrđeno da je tužitelj podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu 25. studenoga 2021. u kojemu je u bitnome naveo da je Indiju napustio prije svega zbog ekonomske situacije, a da je za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj za njim Nepal raspisao tjeralicu zbog trgovine ljudima, da je to posljedica činjenice da je prije četiri godine imao sukob s Nepalcima u New Delhiju te da se boji izručenja Nepalu u kojemu se ne poštuju ljudska prava.
8. Tužiteljev iskaz, dan pred sudom, ocijenjen je nevjerodostojnim s obrazloženjem da se ne može logičnim i uvjerljivim prihvatiti tužiteljevo dovođenje u vezu tjeralice koju je raspisao Nepal s događajem kojeg opisuje kao sukob s Nepalcima. Sud je zaključio da tužitelj nije izbjegao iz svoje države zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, već je zemlju podrijetla napustio iz ekonomskih razloga, odnosno došao je raditi u Republiku Hrvatsku te mu je izdana viza za Republiku Hrvatsku na osnovi dozvole za rad i boravak u Republici Hrvatskoj. Tužitelj je bio na povratku u zemlju podrijetla kada je zaustavljen zbog tjeralice. Iz navedenih okolnosti sud je zaključio da ne postoje elementi koji upućuju na tužiteljev strah zbog stvarne prijetnje u slučaju povratka u Indiju zbog događaja kojeg navodi (sukob s Nepalcima), a koji se navodno dogodio prije njegova dolaska u Republiku Hrvatsku.
9. Tužitelj strah od povratka temelji na činjenici da je Nepal raspisao tjeralicu i da se boji da će ga Indija izručiti Nepalu u kojemu se ne poštuju ljudska prava. Sud je utvrdio da Ugovor o izručenju sklopljen između Indije i Nepala 1953. ne uključuje trgovinu ljudima, kao jedno od kaznenih djela za koje osobe mogu biti izručene u drugu zemlju. Međutim, s obzirom na činjenicu da su Indija i Nepal države stranke Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta i Protokola za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece, kojim se dopunjuje Konvencija, sud je zaključio da postoji pravna osnova na temelju koje je moguće izručenje tužitelja iz Indije u Nepal za djelo koje mu se stavlja na teret. Pritom je sud uzeo u obzir i praksu Vrhovnog suda Indije prema kojoj pri odlučivanju o izručenju treba uzeti u obzir ljudska prava i uravnotežiti ih s potrebom borbe protiv transnacionalnog kriminala, a osobito treba voditi računa o pravu na pošteno suđenje. Stoga je sud zaključio da tužitelj u zemlji podrijetla ima pristup zaštiti od izručenja Nepalu. U odnosu na pitanje može li tužitelj doći do zemlje podrijetla bez opasnosti izručenja Nepalu, s obzirom na postojanje aktivne tjeralice za njim, sud smatra da se potencijalni rizik izručenja Nepalu prilikom vraćanja u zemlju može izbjeći organizacijom dobrovoljnog odlaska ili prisilnog udaljenja na način da tužitelj ne mora proći kroz treću zemlju koja bi ga mogla izručiti Nepalu, zbog čega ta okolnost nije razlog da se tužitelju odobri međunarodna zaštita.
10. Ta je presuda prvostupanjskog suda postala pravomoćna 1. studenoga 2023.
11. Dana 23. listopada 2023. tužitelj je izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu te je u izjavi na zapisnik od 7. studenoga 2023. obrazložio naknadni zahtjev tvrdeći da ponovno podnosi zahtjev jer je vlada Nepala tijekom postupka u Republici Hrvatskoj protiv njega raspisala tjeralicu optužujući ga da se bavio trgovanjem ljudima. Ističe da ga je sud u Republici Hrvatskoj oslobodio krivnje da bi počinio kaznena djela. Tvrdi da je i dalje u opasnosti od osoba koje su ga optužile za trgovanje ljudima, a koje osobe su povezane s vlastima u Indiji i Nepalu. Od obitelji (u Indiji) saznao je da su ga te osobe tražile, a supruzi i djeci prijetile. Boji se da mu u Indiji država neće pomoći, nego da će ga staviti u zatvor i ubiti.
12. Člankom 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 33/23.; u daljnjem tekstu: ZoMPZ), među ostalim je propisano da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. toga Zakona (stavak 1. točka 1.).
13. Naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite (stavak 3.).
14. Dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku (stavak 4.).
15. Naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. toga članka (stavak 6.).
16. Prema članka 43. stavku 2. ZoMPZ-a, ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. toga Zakona.
17. Predmetni upravni postupak vođen je po tužiteljevu naknadnom zahtjevu za međunarodnu zaštitu, nakon što je raniji postupak, pokrenut po njegovu zahtjevu za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, pravomoćno okončan negativnom odlukom o zahtjevu.
18. Prema naprijed navedenim odredbama ZoMPZ-a, osnovna pretpostavka za meritorno odlučivanje o naknadnom zahtjevu za međunarodnu zaštitu isticanje je novih činjenica odnosno dostavljanje novih dokaza koji se odnose na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Činjenice i dokazi koji su postojali u vrijeme ranijeg postupka mogu biti osnova za ponovno traženje međunarodne zaštite ako iz opravdanih razloga nisu predočeni u prijašnjem postupku.
19. U predmetnom upravnom sporu prvostupanjski je sud, nakon uvida u pravomoćnu presudu kojom je odbijen tužiteljev prethodni zahtjev za međunarodnu zaštitu i spis tuženika, pravilno zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odbacivanje naknadnog zahtjeva, obrazloživši navedenu ocjenu dostatnim, valjanim razlozima koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
20. Iz spisa predmeta proizlazi da je svoj prvi zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužitelj temeljio na tvrdnji da je tijekom postupka u Republici Hrvatskoj Nepal protiv njega raspisao tjeralicu optužujući ga da se bavio trgovanjem ljudima te je i dalje u opasnosti od ljudi koji su ga optužili za trgovanje ljudima, a koji su povezani s vlastima u Indiji i Nepalu. Prvostupanjski je sud prihvatio zaključak tuženika da tužiteljev novi zahtjev ne sadrži nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti prethodne odluke ili koje tužitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, u smislu članka 47 stavka 3. ZoMPZ-a. Prvostupanjski sud u osporenoj presudi ističe da je tužitelj prilikom podnošenja naknadnog zahtjeva u studenome 2023. rekao kako mu je obitelj, kada se čuo s njima (prije godinu dana), rekla da su ga tražili i da su prijetili njemu i njegovoj obitelji. Sve da je tada i saznao nove činjenice, mogao ih je iznijeti već u prethodnom upravnom sporu tijekom kojega je saslušan na raspravi 13. ožujka 2023. Okolnost da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrđena odluka o odbijanju njegovog izručenja u Nepal detaljno je razmotrena u prethodnom upravnom sporu.
21. Tužitelj u ovom postupku nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede ispunjavanja propisanih pretpostavki za prihvaćanje naknadnog zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Ocjenjujući okolnosti konkretnog slučaja na temelju činjenica i dokaza iznesenih u predmetnom postupku u vezi s činjenicama i dokazima upotrijebljenim u prijašnjem postupku, u smislu članka 47. stavka 4. ZoMPZ-a, ovaj Sud smatra da činjenice na koje žalitelj ukazuje u naknadnom zahtjevu, odnosno dokazi kojima predlaže utvrđivanje tih činjenica, ne mogu dovesti do drukčijeg ishoda ovoga upravnog spora.
22. Slijedom iznesenog, Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik postupio zakonito i pravilno odbacivši žaliteljev naknadni zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.
23. Ocjenjujući žalbeni navod da tužitelju u upravnom postupku nije omogućeno služiti se svojim ili barem engleskim jezikom te da mu je uskraćena besplatna pomoć tumača, Sud ističe da iz spisa predmeta (zapisnika o naknadnom zahtjevu od 7. studenoga 2023.) proizlazi da je tužitelj saslušan pred javnopravnim tijelom u nazočnosti prevoditelja za hindu jezik S. S., koji je, kao i tužitelj, vlastoručno potpisao zapisnik. Spisu prileži i izvješće o obavljenoj usluzi prijevoda i službena zabilješka o obavljenoj usluzi prijevoda Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite od 27. studenoga 2023. iz kojega proizlazi da je osporeno rješenje tuženika uručeno tužitelju u nazočnosti prevoditelja S. S. te da troškove prijevoda ne snosi tužitelj. Slijedom iznesenog, Sud ocjenjuje neosnovanima žalbene navode o povredi tužiteljeva prava da se u postupku radi međunarodne zaštite (besplatno) služi svojim jezikom.
24. U odnosu na žalbeni navod o povredi pravila sudskog postupka zbog okončanja spora bez rasprave, valja reći da je u predmetnom upravnom sporu valjalo razriješiti isključivo pravna pitanja, a što u okolnostima konkretnog slučaja odnosno činjenice da stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevale održavanje rasprave, isključuje sumnju u pravilnost i zakonitost postupanja prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju. Naime, prema višekratno izraženom stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, ocjena jesu li činjenice sadržane u naknadnom zahtjevu nove činjenice nastale nakon izvršnosti prethodne odluke u smislu članka 47. stavka 3. ZoMPZ-a, pravno je, a ne činjenično pitanje.
25. Utvrdivši, slijedom iznesenog, da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 5. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.