1

Poslovni broj: Gž-1341/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-1341/2023-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. N., OIB: ... iz Z., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. H. d.d., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3216/2021-36 od 4. svibnja 2023., na sjednici vijeća 4. srpnja 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se prihvaća kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3216/2021-36 od 4. svibnja 2023.:

 

- potvrđuje pod točkom I. izreke u odnosu na dosuđenu glavnicu i točkom II. izreke,

 

- djelomično potvrđuje, a djelomično preinačava pod točkom I. izreke u odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđenu glavnicu i sudi:

 

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na dosuđenu glavnicu zateznu kamatu i to na iznos od 690,16 EUR-a od 29. prosinca 2018., na iznos od 902,52 EUR-a od 29. lipnja 2020. i na iznos od 1.027,27 EUR-a od 18. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.619,95 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 29. prosinca 2018. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.461,90 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 4. svibnja 2023. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, koju štetu je pretrpio u prometnoj nesreći dana 19. prosinca 2018. u kojoj je sudjelovao kao vozač osobnog automobila, a koju prometnu nesreću je skrivila osiguranica tuženika.

 

6. Kako između stranaka nije bio sporan nastanak štetnog događaja, legitimacija stranaka i odgovornost tuženika za naknadu štete, već samo visina konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, obzirom da je tuženik prije podnošenja tužbe dana 3. siječnja 2019. platio tužitelju na ime naknade štete iznos od 8.500,00 kn (na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 7.900,00 kn, a na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 600,00 kn) i tvrdio da je isplatom tog iznosa tužitelju u cijelosti naknadio štetu, prvostupanjski sud je radi utvrđivanja da li je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i kvalifikatornih okolnosti iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO-a) proveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju te vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke (dr. P. P.), temeljem kojih utvrđuje:

 

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata i oguljotine glave,

 

- da je liječenje tužitelja završeno nakon zadnje kirurške kontrole 19. studenoga 2018.,

 

- da iz nalaza vještaka, a kojem nalazu stranke nisu prigovarale, te ga sud u cijelosti prihvaća, proizlazi da je tužitelj zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju trpio fizičke bolove i strah u trajanju opisanom u točki 13. obrazloženja presude,

 

- da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega prva četiri tjedna po tri sata dnevno, te sljedeća dva tjedna po dva sata dnevno,

 

zaključuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a). Prvostupanjski sud je, rukovodeći se kriterijima sadržanim u odredbi čl. 1100. ZOO-a, te prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja liječničkog vještaka, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu po osnovu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 26.000,00 kn cijeneći kao kvalifikatorne okolnosti fizičke bolove i pretrpljeni strah. Prvostupanjski sud je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o potrebi pomoći tužitelja, utvrdio tužitelju pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.240,00 kn. Obzirom da je tuženik nesporno isplatio tužitelju iznos od 8.500,00 kn, prvostupanjski sud je za taj iznos umanjio utvrđeni iznos naknade, te dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 19.740,00 kn, na koji iznos mu je dosudio zatezne kamate temeljem čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014, dalje: ZOOP) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 29. prosinca 2018.

 

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Orijentacijske kriterije kada je dosudio ukupnu kumuliranu naknadu neimovinske štete, bez da je na odgovarajući način u obrazloženju novčano vrednovao pojedine kvalifikatorne okolnosti. Naime, sada važećim ZOO-a prihvaćana je objektivna koncepcija neimovinske štete, koja neimovinsku štetu definira kao povredu prava osobnosti, te se pravična novčana naknada sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a određuje u odnosu na povrijeđeno pravo osobnosti ako to težina i okolnosti slučaja opravdavaju (čl. 1100. st. 1. ZOO-a), dok ranije taksativno određeni oblici neimovinske štete (fizički bolovi, duševni bolovi, strah, naruženje) predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje su u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a od utjecaja prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade.

 

8. Žalbena tvrdnja tuženika da je sud tužitelju dosudio previsoku pravičnu naknadu neimovinske štete, nemaju uporište u spisu i ovaj sud ih ocjenjuje neosnovanim, obzirom da je visina štete utvrđena temeljem nalaza i mišljenja te dopune nalaza i mišljenja liječnika vještaka, koji nalaz je prihvatio i tuženik. Prihvaćajući činjenična utvrđenja na kojima je zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda o visini pravične naknade zbog povrede prava osobnosti prema kvalifikatornim okolnostima (fizički bolovi i strah), ovaj sud je u cijelosti suglasan sa visinom dosuđene neimovinske štete koja je utvrđena u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojim su izmijenjeni Orijentacijskim kriterijima i pravilnom primjenom čl. 1100. ZOO-a, uvažavajući činjenicu da su se u međuvremenu od donošenja izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete uslijed inflacije povećali egzistencijalni troškovi života.

 

9. Međutim, osnovano tuženik osporava tijek zateznih kamata na povećani dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete. Naime, tužitelj je u tužbi potraživao neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 5.200,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 29. prosinca 2018., zatim je na ročištu 29. lipnja 2020. povećao tužbeni zahtjev na iznos od 12.000,00 kn potražujući zateznu kamatu od 29. prosinca 2018., dok je nakon provedenog vještačenja konačno postavljenim zahtjevom u podnesku od 18. svibnja 2021. potraživao naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 19.740,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 29. prosinca 2018. Kako tužitelj do ročišta 29. lipnja 2020. i podneska od 18. svibnja 2021. nije od tuženika zahtijevao naknadu neimovinske i imovinske štete za iznose povećane na tom ročištu i u tom podnesku, to tužitelj sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP-a, a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, ima pravo na zatezne kamate na iznos za koji je uvećan tužbeni zahtjev tek od trenutka kada je podnio zahtjev za isplatu povećanog iznosa, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, a što je sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-1133/2021-2 od 4. prosinca 2021.

 

10. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu

tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. izreke u odnosu na dosuđenu glavnicu i zateznu kamatu na iznos od 690,16 EUR-a od 29. prosinca 2018. do isplate, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo djelomično prihvatiti i preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđenu glavnicu na način da je tuženik dužan platiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 902,52 EUR-a od 29. lipnja 2020., a na iznos od 1.027,27 EUR-a od 18. svibnja 2021. do isplate.

 

11. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. Imajući u vidu da zbog preinačenja prvostupanjske odluke tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a. Kako je visina troškova postupka pravilno određena već u prvostupanjskoj presudi, to je primjenom čl. 380. st. 2. ZPP-a potvrđena odluka o trošku.

 

12. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je sa svojom žalbom uspio samo u neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

 

U Varaždinu, 4. srpnja 2024.