Poslovni broj Kž-187/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-187/2024-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P.M., OIB: ... i opt. V.M., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 323. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru od 13. listopada 2023. poslovni broj K-230/2017-89, u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, opt. P.M. i opt. V.M., kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Zadru proglašeni su krivima opt. P.M. i opt. V.M., i to opt. P.M. zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protupravna naplata iz čl. 323. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 34. KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz čl. 118. st. 1. KZ/11, sve u vezi čl. 51. st. 1. KZ/11, a opt. V.M. zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protupravna naplata iz čl. 323. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 34. KZ/11, pa je:

 

- opt. P.M. na temelju čl. 323. st. 2. u vezi čl. 34. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca i na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, pa je na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne od 8 (osam) mjeseci izvršiti, a dio kazne od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, time da na temelju čl. 57. st. 5. KZ/11 vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, a

 

- opt. V.M. na temelju čl. 323. st. 2. u vezi čl. 34. i čl. 48. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženici je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina, te je na temelju čl. 68. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju (čl. 68. st. 2. KZ/11), a na temelju čl. 68. st. 3. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može trajati najduže do isteka roka provjeravanja iz uvjetna osude, a na temelju čl. 69. KZ/11 optuženici je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja može trajati do proteka roka provjeravanja iz uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine (čl. 69. st. 3. KZ/11), koja će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava (čl. 69. st. 2. KZ/11) uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, te je optuženica na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 upozorena da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako bez opravdanog razloga krši obveze koje su joj određene izrečenim sigurnosnim mjerama.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) ošt. S.Dž. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 opt. P.M. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura[1] / 753,45 kuna, te iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08 u iznosu od 1.116,76 eura1 / 8.414,25 kuna, odnosno sveukupno 1.216,76 eura1 / 9.167,67 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

1.3. Istom presudom, na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08, opt. V.M. oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz čl. 118. st. 1. KZ/11.

 

1.4. Na temelju čl. 148. st. 6. i čl. 149. st. 1. ZKP/08 opt. V.M. je oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2.1. Protiv te presude žali se opt. P.M. osobno, ne navodeći određeno žalbeni osnov, ali prema sadržju žalbe zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka, ne navodeći određeno prijedlog postupanja u povodu žalbe.

 

2.2. Protiv te presude žali se opt. V.M. osobno i po branitelju Š.P., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženicu oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Državni odvjetnik u uvodu žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 7. i 11. ZKP/08. S tim u vezi u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije riješio predmet optužbe kada je iz opisa djela protupravne naplate iz čl. 323. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 za koje su optuženi opt. P.M. i opt. V.M. "izbacio", a ustvari izostavio dio u kojem se navodi da su optuženici da bi naplatili tražbinu od ošt. S.Dž. uzeli i mobitel. Suprotno takvom žalbenom navodu državnog odvjetnika kada prvostupanjski sud nije našao dokazanim da su opt. P.M. i opt. V.M. radi naplate tražbine od ošt. S.Dž. uzeli i mobitel, već samo pokušali uzeti motocikl oštećenika, o čemu će i nastavno biti riječi, tada je pravilno iz opisa (činjeničnog) djela izostavljen opis uzimanja mobitela oštećenika, a djelo za koje su optuženici proglašeni krivima kvalificirano kao kazneno djelo protupravne naplate u pokušaju iz čl. 323. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 34. KZ/11, čime je u tome dijelu riješen predmet optužbe. Državni odvjetnik uopće ne konkretizira u žalbi u čemu bi se očitovala povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

 

7. Opt. P.M. i opt. V.M. u osobnim žalbama navode da im je povrijeđeno pravo iz čl. 9. st. 1. ZKP/08 jer da prvostupanjski sud nije s jednakom pažnjom "prikupljao podatke o krivnji i nedužnosti okrivljenika", da im je zbog toga povrijeđeno i pravo iz čl. 6. st. 1. ZKP/08 zabrana diskriminacije, te pravo na pravično suđenje i ravnopravnosti stranaka u kaznenom postupku jer da im "nije uspostavljena bliža suranja s izabranim braniteljem zbog pasivnosti izabranog branitelja ... i izborom branitelja po službenoj dužnosti". Suprotno takvim paušalnim navodima opt. P.M. i opt. V.M. prema podacima u spisu predmeta optuženicima nisu povrijeđena prava iz čl. 6. st. 1., čl. 9. st. 1. ZKP/08, a niti pravo iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

7.1. Opt. V.M. u žalbi po branitelju odvjetniku Š.P. iz Z. navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno da je opt. V.M. bila bitno smanjeno ubrojiva "ali da je ipak bila ubrojiva i da je znala što želi i čini", koji navodi da su nejasni i kontradiktorni, čime se sadržajno ukazuje na povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Suprotno takvom žalbenom navodu prvostupanjska presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima tako da nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, a niti koja druga na koju shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

 

8. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da mobitel kojega su kritične zgode opt. P.M. i opt. V.M. oduzeli od ošt. S.Dž. nije oduzet kako bi optuženici naplatiti tražbinu od oštećenika. Suprotno takvom žalbenom navodu državnog odvjetnika prvostupanjski sud je pozornom ocjenom obrana opt. P.M. i opt. V.M., te iskaza ošt. S.Dž. pravilno zaključio da su optuženici od oštećenika uzeli mobitel kako bi oštećenika spriječili da pozove "prijatelja da ih (opt. P.M. i opt. V.M.) namlati", a ne da bi prisvajanjem mobitela naplatili tražbinu.

 

8.1. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na dio prvostupanjske presude kojim je na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 opt. V.M. oslobođena optužbe da bi pristajući da ošt. S.Dž. teško tjelesno ozljedi udarala nogama i rukama te bokserom po tijelu, uslijed čega da je oštećenik zadobio prijelom lakatne kosti, prijelom kosti donožja, koje su teške tjelesne ozljede. Suprotno žalbenom navodu državnog odvjetnika prvostupanjski sud je pozornom ocjenom obrana opt. P.M. i opt. V.M., iskaza ošt. S.Dž., te provedenim vještačenjem po vještaku medicinske struke, pravilno zaključio da nije dokazano da bi opt. V.M. zajednički djelujući sa opt. P.M. na naprijed navedeni način s neizravnom namjerom oštećeniku nanijela naprijed navedene teške tjelesne ozljede. O tome je prvostupanjski sud naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na te razloge iz prvostupanjske presude.

 

8.2. Kraj takvog stanja stvari pravilno je prvostupanjski sud, kada nije našao dokazanim da je opt. V.M. počinila kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 optuženicu na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 za to kazneno djelo oslobodio optužbe.

 

9. Opt. V.M. žalbom po branitelju se žali zbog povrede kaznenog zakona, navodeći u žalbi da je opt. P.M. priznao počinjenje kaznenog djela, zbog čega da nema dokaza da bi opt. V.M. počinila djela za koja se tereti. To zbog toga što je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze i onda s tim u vezi pogrešno zaključio da je i opt. V.M. počinila kazneno djelo iz čl. 323. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 34. KZ/11 na štetu ošt. S.Dž.. Takav žalbeni navod opt. V.M. predstavlja tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. Međutim, kazneni zakon se ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje opt. V.M. smatra da je trebalo biti utvrđeno.

 

10. Opt. P.M. i opt. V.M. u osobno podnesenim žalbama navode da je prvostupanjska presuda "donesena na pogrešno utvrđenim činjenicama", ali taj osnov žalbe ne konkretiziraju. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pozorno ocijenivši sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, pri čemu je naročito dao ocjenu proturječnih dokaza pravilno utvrdio da su opt. P.M. i opt. V.M. u vrijeme i na mjestu kako je to pobliže opisano u opisu djela iz izreke osuđujućeg dijela prvostupanjske presude, perma dogovoru, a da bi od ošt. S.Dž. naplatili tražbinu u iznosu od najmanje 100,00 eura, pri čemu je opt. P.M. ponio sa sobom metalni okasti ključ, a opt. V.M. metalni bokser i skalpel, došli do kuće oštećenika, te nakon što je opt. V.M. ušla u kuću i od oštećenika zahtijevala vraćanje pozajmljenog iznosa ili će mu u protivnom uzeti motocikl, a opt. P.M. ostao ispred kuće slušajući i gledajući što se dešava u kući između opt. V.M. i ošt. P.Dž., pa kada je oštećenik odbio vraćanje navedenog novčanog iznosa, opt. P.M. ušao u kuću i navedenim ključem počeo udarati oštećenika po cijelom tijelu a opt. V.M. ubadala nožićem (skalpelom), a kako bi naplatili tražbinu opt. P.M. iz kuće uzeo ključeve motocikla te izašao izvan kuće i motocikl oštećenika počeo gurati iz dvorišta, ali kada je uočio da su iz kuće izašli ošt. V.M. i ošt. S.Dž., te čuo zapomoganje opt. V.M. da je ošt. S.Dž. tuče, da je ostavio navedeni motocikl, došao do ošt. S.Dž. i iz ruke mu oteo nekakvu šipku kojom je nekoliko puta udario oštećenika koje je uslijed toga pao na pod gdje je oštećenika ponovno udario, a nakon toga da su se opt. P.M. i opt. V.M. udaljili s mjesta događaja. Pri tome prvostupanjski sud pozorno ocijenivši obranu optuženika i iskaz oštećenika te nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke zaključuje da je tom prigodom samo opt. P.M. udarajući ošt. S.Dž. metalnim okastim ključem i kasnije metalnom šipkom oštećeniku nanio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma lakatne kosti, otvorenu ranu glave i prijeloma kosti donožja. O tome je prvostupanjski sud naveo izuzeno iscrpne, jasne i provjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima optuženika, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

11. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje su opt. P.M. i opt. V.M. proglašeni krivima kao supočinitelji (čl. 36. st. 2. KZ/11) kvalificirao kao kazneno djelo protupravne naplate u pokušaju iz čl. 323. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 34. KZ/11. To zbog toga što su opt. M. i opt. M. u namjeri da naplate svoje potraživanje došli u kuću ošt. Dž., pa nakon što je oštećenik odbio vraćanje pozajmljenog iznosa novca, zajedno počeli tući oštećenika, a potom iz kuće uzeli ključ motocikla, te po izlasku iz kuće opt. M. uzeo motocikl oštećenika i počeo ga gurati, kako bi na taj način naplatili tražbinu, ali je zbog daljnjeg sukoba optuženika i oštećenika motocikl ostavio na mjestu događaja.

 

12. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. P.M. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. M. kritične zgode, iako je kao odrasla osoba bio svjestan da udarcima metalnim ključem i metalnom šipkom može i teško tjelesno ozlijediti ošt. S.Dž., pristajući na to, više puta ključem i šipkom udario po glavi i tijelu oštećenika te mu na taj način nanio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma lakatne kosti, prijeloma kosti donožja i otvorenu ranu glave.

 

13. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti, činjenicu da su opt. P.M. i opt. V.M. ranije višestruko osuđivani, između ostalog i zbog kaznenog djela s elementima nasilja, te da su prilikom ostvarenja kaznenog djela za koje su proglašeni krivima pokazali visok stupanj kriminalne volje i upornost.

 

14. Žalbe opt. P.M. i opt. V.M. zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrže u sebi i žalbu zbog odluke o kazni. Pri tome opt. V.M. u žalbi po branitelju navodi da je prvostupanjski sud podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, teško zdravstveno stanje optuženice, da je majka dvoje maloljetne djece, te da je kritične zgode i sama ozlijeđena.

 

15. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, opt. P.M. i opt. V.M. prvostupanjski sud je ne samo pravilno utvrdio već i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je opt. P.M., za kaznena djela za koja je proglašen krivim, na temelju čl. 323. st. 2. u vezi čl. 34. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, te ga za kaznena djela u stjecaju, na temelju čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, na temelju čl. 57. KZ/11 opt. P.M. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne zatvora koji se ima izvršiti iznosi osam mjeseci, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine se neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanaj od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Opt. V.M. je prvostupanjski sud za kazneno djelo za koje je proglašena krivom, na temelju čl. 323. st. 2. u vezi čl. 34. i čl. 48. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženici izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od pet godina. Pored toga na temelju čl. 68. KZ/11 opt. V.M. je izrečena sigurnosna mjera psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju a koje može trajati do isteka tog provjeravanja, te na temelju čl. 69. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja će izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati do proteka roka provjeravanja a najdulje tri godine, pri čemu je na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 optuženica upozorena da se uvjetna osuda može opozvati ukoliko bez opravdanog razloga krši obveze iz izrečenih sigurnosnih mjera. Naime, prvostupanjski sud je vještačenjem po vještaku psihijatru utvrdio da je opt. V.M. ovisnica o drogama, da je kazneno djelo za koje je proglašena krivom počinila pod odlučujućim utjecajem te ovisnosti, te da postoji opasnost da bi zbog te ovisnosti i ubuduće mogla činiti nova protupravna djela ukoliko se ne podvrgne odgovarajućem liječenju. O tome je prvostupanjski sud naveo izuzetno iscrpne, jasne i provjerljive razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

15.1. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom u odnosu na opt. P.M., te uvjetnom osudom u odnosu na opt. V.M. kojoj su uz to izrečene i naprijed navedene sigurnosne mjere, ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženicima da se ponovno uključe u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

16. Nije osnovana žalba opt. P.M. zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Naime, kada je prvostupanjski sud opt. M. proglasio krivim pravilno ga je obvezao na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 i da naknadi troškove kaznenog postupka. Naime, opt. M. je mlađa radno sposobna osoba sa završenom srednjom školom za elektroinstalatera, te će radom moći ostvariti prihode i za svoje i za uzdržavanje osoba koje je dužan po zakonu uzdržavati, a plaćanjem troškova kaznenog postupka neće biti dovedeno u pitanje to uzdržavanje.

 

17. Slijedom navedenog žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

Osijek, 4. srpnja 2024.