1

Poslovni broj: Gž-198/2020-2

Poslovni broj: Gž-198/2020-2

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. B. Č., OIB: …, pod 2. G. Č., OIB: …, pod 3. A. Č., OIB: …, pod 4. A. Č., OIB , pod 4. A. Č., OIB:.. , svi iz D., svi zastupani po odvjetnicima odvjetničkog društva B. & partneri u S., protiv tuženika S. osiguranje d.d., Z., S. 144/a, , koji je zastupan po punomoćniku Z. B., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-213/2016 od 02. prosinca 2019. u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-213/2016 od 02. prosinca 2019.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade štete isplatiti tužitelju pod 1. B. Č. iznos od 75.825,38 kuna uvećan za zatezne kamate koje na iznos od 3.375,38 kuna teku od 09.04.2015.g. a na iznos od 72.450,00 kuna teku od 02.02.2016.g. pa do isplate time i to do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade štete isplatiti tužiteljici pod 2. G. Č. iznos od 66.450,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje teku od 02.02.2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade štete isplatiti tužitelju pod 3. A. Č. iznos od 22.950,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje teku od 02.02.2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima 2 Pn-213/16 izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade štete isplatiti tužitelju pod 4. A. Č. iznos od 22.950,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje teku od 02.02.2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade štete isplatiti tužiteljici pod 5. A. Č. iznos od 22.950,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje teku od 02.02.2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak uvećan za zatezne kamate koje na isti iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

 

II. Dužni su tužitelji u roku 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 28.125,00 kn."

 

2.Pravovremenom i dopuštenom žalbom tužitelji pobijaju prvostupanjsku odluku  zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

 

3.Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, članova obitelji pok. K. Č.,  za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, kao i imovinske  štete, koja im je nastala zbog smrti K. Č., uslijed prometne nezgode, za koju tužitelji smatraju suodgovornim osiguranika tuženika.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa niti bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud u svojoj odluci dao dovoljno jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, tako da presuda nema nedostatke i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

 

7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev smatrajući da osiguranik tuženika B. Š. nije odgovoran za nastanak nezgode, pa niti u omjeru od 30% kako to tvrde tužitelji u činjeničnim navodima tužbe, pa stoga nema zakonskih uvjeta za primjenu odredbe članka 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

 

8. U svojoj žalbi u bitnom tužitelji i dalje smatraju da je osiguranik tuženika suodgovoran za nastanak nezgode, a time i za nastalu štetu, u omjeru od 30%.

 

9. S obzirom na žalbene navode prvenstveno treba navesti da je sud prvog stupnja iscrpno i detaljno obrazložio svoju odluku, te za svoj stav dao jasne i argumentirane razloge, jer je cijenio sve provedene dokaze, kako materijalne dokaze, tako i iskaze predloženih svjedoka B. Š. i J. T., za koje su se stranke suglasile da ih nije potrebno ponovno saslušavati, već da se pregleda predmet OD Split, K-DO-309/16,  što je sud i učinio, proveo kombinirano prometno-tehničko i medicinsko vještačenje te obrazložio iz kojih razloga neke dokaze prihvaća a neke ne. Svoju odluku prvenstveno temelji na nalazu i mišljenju ovlaštenih vještaka, koji su izradili kombinirano vještačenje, a koji je stručan, jasan i detaljan, a primjedbe i prigovori tuženika su u cijelosti otklonjeni opsežnim usmenim iskazima vještaka. 

 

10. Nastavno se neosnovanim ukazuje i žalbeni navod da je sud preuzeo inkvizitorsko ovlaštenje i proveo dokaz saslušanjem vještaka, iako nitko od stranaka nije imao primjedbi na pismeni nalaz vještaka. Naime, saslušanje vještaka je provedeno upravo iz razloga da bi se razjasnila ili otklonila glavna teza tužitelja, na kojoj temelji svoj činjenični navod o suodgovornosti osiguranika tuženika, a to je da do nezgode ne bi došlo da je osiguranik tuženika vozio dopuštenom brzinom od 30 km/h.

 

11. Naime, u postupku je utvrđeno da je do  nezgode došlo na način se da se pok. K. Č. kretao kolnikom M. ulice u S. u smjeru od istoka prema zapadu. Prilikom ulaska u zavoj njegova brzina je bila unutar granične brzine pravilnog kretanja kroz zavoj (64 km/h) ali moped dolaskom u tjeme desnog zavoja nije imao dovoljnu bočnu silu koja bi nadvladala centrifugalnu silu koja djeluje na moped u zavoju, te je na izlasku iz zavoja nekontrolirano kretao, izletio i udario u stup metalne ograde na rubu ceste, nakon čega je moped, zajedno sa vozačem, pao na pod i nastavio klizati južnim prometnim trakom u smjeru od istoka prema zapadu. Tim prometnim trakom kretalo se osobno vozilo „Suzuki swift“ iz smjera zapada prema istoku brzinom od 40 km/h, čiji je vozač vidio je da je vozač mopeda izletio iz zavoja, udario u stup željezne ograde uz cestu, pao s mopedom na kolnik i da njegovim prometnim trakom klizi ravno na njega. Kako bi izbjegao nezgodu vozač osobnog vozila instinktivno je krenuo u bočno izmicanje, dakle lijevo skretanje u sjeverni prometni trak unutar intervala puta od 35,3 m i u vremenu od 3,17 sek. prije točke sudara. Na udaljenosti od oko 23 m od PTM u smjeru zapada vozač mopeda se odvojio od mopeda slijedom čega su nastavili odvojeno klizati., moped je nastavio klizati u smjeru zapada južnim kolničkim trakom, dok je vozač mopeda samostalno klizao oko 7 m prema sjevernom prometnom traku u kojem je došlo do sraza sa osobnim automobilom „Suzuki swift“. Sudarni kontakt ostvaren je prednjim desnim dijelom osobnog automobila i klizećim tijelom vozača mopeda, a zbog ogradnog zida visine 1,35 m uz rub sjevernog kolničkog traka vozač osobnog automobila nije mogao sići s kolnika Matoševe ulice. Vrijeme klizanja vozača mopeda od 0,9 sek nije bio dovoljno za pravodobnu reakciju kočenjem vozača automobila u cilju sprječavanja sudara s vozačem mopeda.

 

12. Nadalje, u odnosu na žalbene navode, a koji su također isticani tijekom prvostupanjskog postupka, valja navesti da su se vještaci decidirano izjasnili da za izbjegavanje sudara intenzivnim kočenjem bez obzira na brzinu kretanja osobnog automobila (64 km/h granična brzina izbjegavanja, 40 km/h brzina kretanja, 30 km/h dopuštena brzina, 24 km/h brzina izbjegavanja) osnovni uvjet tj. uvjet bez kojeg se ne može je da vozač osobnog automobila zna gdje će se točno zaustaviti klizeće tijelo vozača mopeda, a što u konkretnom slučaju nije znao niti je mogao znati. Upravo zato što vozač osobnog automobila nije znao niti je mogao znati da će se tijelo vozača mopeda odvojiti od mopeda izabrao je mogućnost izbjegavanja sudara iskretanjem u lijevo u suprotni prometni trak, a što je brži način izbjegavanja sudara od intenzivnog kočenja, međutim, tijelo vozača mopeda se iznenada odvojilo od mopeda i počelo klizati ravno na osobni automobil.

 

13. S obzirom na gornja utvrđenja, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se predmetni sudar nije mogao izbjeći, odnosno i da se sudar mogao izbjeći, nije moguće odgovoriti na pitanje koje su ozljede bile presudne za smrtni ishod pok. K. Č.. Naime, navedene teške tjelesne ozljede su u svom skupnom djelovanju dovele do smrtnog ishoda s tim da je vještakinja prof. dr. sc. M. D. G., dr. med. mišljenja da su najteže ozljede nastale u prvim fazama dinamike prometne nezgode, odnosno prilikom pada na asfaltnu podlogu nakon udara u stup ograde. Time se jasno dolazi do zaključka da brzina vožnje osiguranika tuženika od 40 km/h na mjestu gdje je bilo dopušteno voziti 30 k/h nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa smrću pok. K. Č..

 

14. Uzimajući u obzir prednja utvrđenja, sud prvog stupnja je pravilno odbio tužbeni zahtjev smatrajući da ne postoji odgovornost osiguranika tuženika za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 114/22 i 156/22 dalje: ZOO), u vezi s člankom 1061. ZOO-a.

 

15. Budući je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio relevantno činjenično stanje, te na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo, što u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski sud, to je trebalo odlučiti kao u izreci ove, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

16. Kako se odluka o troškovima pobija samo paušalno i kao posljedica pogrešne odluke o glavnoj stvari, valja reći da je i odluka o troškovima zakonita, utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

17. Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, ne pripada im trošak sastava iste, temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a.

 

              Dubrovnik, 22. svibnja 2024.

 

Predsjednica vijeća:

 

Verica Perić Aračić v.r,