1

                            Poslovni broj Gž-175/2021-3 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

             

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. N. iz K., 3, OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. Š., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Z. banka d.d., Z., , OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-202/2019-16 od 9. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-202/2019-16 od 9. prosinca 2020. potvrđuje, osim u točki III izreke u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na iznos od 20,27 eur/152,76 kn s tijekom od 10. listopada 2009. do 19. listopada 2009. tako da kamata na navedeni iznos teče od 20. listopada 2009. do isplate.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I Uvaženjem tuženika ukida se citirana presuda u točki III izreke u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na iznos od 20,27 eur/152,76 kn, za razdoblje od 10. listopada 2009. do 19. listopada 2009.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-202/2019-16 od 9. prosinca 2020. potvrđuje.

 

              III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe tužitelja kao u podnesku tužitelja od 23. ožujka 2020.

 

2. Presudom suda prvog stupnja utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točki 1. Ugovora o kreditu broj … od 12. srpnja 2007.godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Z. B.-P. pod brojem: OV-3335/2007 dana 13. srpnja 2007. koji glasi „temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. banke d.d.“(točka I izreke).

 

2.1. Utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. točki 2. Ugovora o kreditu broj … od 12. srpnja 2007.godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Z. B.-P. pod brojem: OV-3335/2007 dana 13. srpnja 2007. koji glasi „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“ (točka II izreke).

 

2.2. Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 1.056,96 eur/7.963,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka III izreke).

 

2.3. Utvrđen je ništetnim dio ugovorne odredbe članka 1. točke 2. Ugovora o kreditu broj … od 12. srpnja 2007.godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Z. B.-P. pod brojem: OV-3335/2007 dana 13. srpnja 2007. koji glasi „uz valutnu klauzulu" (točka IV izreke).

 

2.4. Utvrđen je ništetnim dio ugovorne odredbe članka 6. točke 1. Ugovora o kreditu broj … od 12. srpnja 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Z. B.-P. pod brojem: OV-3335/2007 dana 13. srpnja 2007. godine koji glasi „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 298,89 CHF (slovima: dvijestodevedesetosam švicarskih franaka i osamdesetdevet rapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećim za CHF na dan plaćanja“ (točka V izreke).

 

2.5. Utvrđen je ništetnim dio ugovorne odredbe članka 18. točke P. Ugovora o kreditu broj … od 12. srpnja 2007.godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Z. B.-P. pod brojem: OV-3335/2007 dana 13. srpnja 2007. koji glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne stranke na strani Korisnika kredita izjavljuju da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora" (točka VI izreke).

 

2.6. Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 3.775,26 eur/28.444,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka VII izreke).

 

2.7. Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak paničnog postupka u iznosu od 995,42 eur/7.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2020. do isplate (točka VIII izreke).

 

3. Protiv citirane presude i rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda i rješenje preinače na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade troška parničnog postupka.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

              6. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude i rješenja bila počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda i rješenje sadrže razloge o odlučnim činjenicama, te je iste moguće ispitati.

 

              7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. te čl. 109. i čl. 201. ZPP-a, što će se nastavno obrazložiti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, i to odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi, kako je to pobliže navedeno u točkama I-VII izreke pobijane presude.

 

              9. Među strankama nije sporno da su 12. srpnja 2007. sklopili ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj …, kojim su ugovorili visinu kredita u iznosu od 21.006,22 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz redovnu kamatnu stopu u visini od 5,20% godišnje promjenjivom u skladu s promjenama tržišnih uvjeta na temelju Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., uz ugovoreni rok otplate od 84 mjeseca,  koji će se otplaćivati u mjesečnim anuitetima od 298,89 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

 

10. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja pravilno je otklonio tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja utvrđenjem da su ugovorne strane predmetnog ugovora o kreditu tužitelj i tuženik, slijedom čega nije odlučno je li umjesto tužitelja pojedinu uplatu rate kredita izvršila treća osoba, jer ista tu obvezu nije izvršila u svoje ime, već u ispunjenju obveze tužitelja.

 

11. Isto tako, suprotno paušalnim navodima tuženika da tužitelj nema status potrošača, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da se tužitelj u konkretnom slučaju ima smatrati potrošačem u smislu čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03-dalje ZZP/03), važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a prema kojoj odredbi je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj predmetni pravni posao sklopio vezano za njegovu poslovnu ili poduzetničku aktivnost/djelatnost.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da bi donošenjem pobijane presude bila povrijeđena odredba iz čl. 201. ZPP-a, jer da tužbom nisu obuhvaćeni sudužnici, koji da bi k tome imali položaj jedinstvenih i nužnih suparničara, budući da treće osobe temeljem ugovornog odnosa sa kreditorom osiguravanju tražbine iz ugovora o kreditu, zbog čega nisu jedinstveni, a ni nužni suparničari u ovom postupku.

 

13. Vezano za prigovor zastare, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je taj prigovor odbijen kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO/05) odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91).

 

13.1. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 20. svibnja 2019., tražbina tužitelja nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) odnosno 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO/05 pa je pravilan stav prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

 

13.2. Zastara tužbenog zahtjeva tužitelja nije nastupila niti vezano za podnesak od 23. ožujka 2020., kojim je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem angažiranog knjigovodstveno financijskog vještaka, budući da se radilo o tzv. nepravoj preinaci tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, koja preinaka je moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), a zastara je prekinuta već podnošenjem tužbe u ovom postupku, te do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024.).

 

14. Odlučujući o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu sud prvog stupnja je cijeneći sadržaj odredbi ZZP/03, Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje ZZP/07), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19- dalje ZZP/14), Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09 i 112/12), rukovodeći se načelima obveznog prava, uvažavajući ujedno prema odredbi čl. 502.c ZPP-a obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutoj klauzuli nepoštene i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo te su uzrok određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

 

15. Prema čl. 138.a ZZP/07, a jednako tako i čl. 118. ZZP/14, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP/07 (čl. 106. st. 1. ZZP/14) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP/07 (čl. 106. st. 1. ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku.

 

16. Kako proizlazi iz citiranih pravomoćnih presuda iz kolektivnog spora, za ocjenu primjerenosti sadržaja obavijesti o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka bile su ključne obavijesti o tome da je švicarski franak volatilna valuta koja aprecira kada dolazi do poremećaja na tržištu, te da Hrvatska narodna banka nije poduzimala mjere monetarne politike u upravljanju tečajem kune u odnosu na švicarski franak kao što je to činila u odnosu na tečaj eur, zbog čega su se ti krediti po svojoj rizičnosti bitno razlikovali od kredita koji su na hrvatskom tržištu većinom plasirani u eur. Zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi osobito podrazumijeva da prodavatelj robe ili pružatelj usluga mora jasno obavijestiti potrošača o kojem je riječ o činjenici da se, sklapanjem takvog ugovora, on izlaže riziku promjene tečaja koji će mu moguće biti ekonomski teško snositi u slučaju deprecijacije valute u kojoj ostvaruje svoj dohodak uz to, taj prodavatelj robe ili pružatelj usluge mora tom potrošaču iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene sklapanju takvog ugovora (presude Suda europske unije broj C-139/22 od 21. rujna 2023., C-776/19 do C-782/19), a što je u konkretnom slučaju izostalo.

17. Pri tome, na zakonitost pobijane presude nisu od utjecaja žalbeni navodi da bi valutna klauzula iz čl. 22. ZOO-a kao dispozitivna norma hrvatskog nacionalnog prava bila izuzeta od primjene Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29). U vezi tog prigovora, za navesti je da odredba o valutnoj klauzuli, koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO-a, nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Prema čl. 22. ZOO-a dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorene obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Međutim, valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kraj činjenice da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Stoga se ne radi o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13/EEZ. Pri tome je za istaknuti da predmetni ugovor o kreditu u tom dijelu nije utvrđen ništetnim zbog toga što je ugovorena valutna klauzula u CHF, već iz razloga što tuženik nije tužitelja na pravilan način informirao o rizicima takve klauzule, a što je i dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka i posljedično tome do ništetnosti te odredbe, a kako je to obrazloženo u prethodno citiranim odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

18. Ovaj sud ne dovodi u pitanje ni pravo banaka da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu jer je to njihovo legitimno pravo s obzirom na prirodu poslovanja banaka kao novčarskih institucija čiji je krajnji i legitimni cilj ostvarivanje zarade, posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje i kada brojni ekonomski čimbenici izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine.

 

19. Međutim, kamatna je stopa ("cijena") u predmetnom Ugovoru o kreditu u trenutku njegova sklapanja bila ugovorena u visini od 5,20% godišnje, a ugovorena je "…kamata koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,20% godišnje (slovima: pet cijelihdvadeset posto), sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja" (čl. 2. Ugovora). I prema ocjeni ovoga suda sadržaj takvih odredbi o kamatama nije lako razumljiv, odnosno nije dovoljno određen i precizan zbog čega je dopušteno ocjenjivati jesu li one nepoštene ili nisu.

 

20. Razmatrajući jesu li spomenute odredbe nepoštene ili nisu potrebno je imati u vidu da su prema odredbi čl. 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva (st. 1.). Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove (st. 2.). Odredbom čl. 270. ZOO-a određeno je i da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

 

21. ZZP/03 važeći u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora u glavi 10 (čl. 81. – čl. 88.) regulira pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima te odredbom čl. 81. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. citiranog članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

 

22. Nadalje, odredbom čl. 82. ZZP/03 propisao je koje bi se ugovorne odredbe, uz ispunjenje pretpostavki iz toga članka Zakona mogle smatrati nepoštenima, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

 

23. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi čl. 83. ZZP/03 uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

 

24. Odredbom čl. 87. ZZP/03 propisane su posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe, te je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava (st. 1.), te da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st. 2.).

 

24.1. Identično je regulirano u glavni XI. ZZP/07 – čl. 96. - 102. toga Zakona. 

 

25. Dakle, i prije stupanja na snagu ZID ZPK/13 postojala je zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi neovisno o tome što do stupanja na snagu toga Zakona nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti, a navedena nepoštena postupanja banaka su i bila povod preciznijem normiranju navedene zakonske obveze.

 

26. Ocjena je ovoga suda da u okolnostima konkretnog slučaja tuženik u postupku nije pružio primjereno obrazložene dokazne prijedloge da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi za određivanje njegove obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

 

27. Primjenom predmetnih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na bitni sastojak ugovora - "cijenu", što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena, s tim da kamate neizostavno predstavljaju cijenu. Tako jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač ima obvezu vratiti banci, a time i cijena. Predmetne odredbe u Ugovoru o kreditu formulirao je isključivo tuženik i na te odredbe tužitelj nije mogao utjecati, a tuženik nije ni tvrdio da bi njegovi zaposlenici tužitelju prije sklapanja ugovora rastumačili sve parametre na temelju kojih će se kamatna stopa mijenjati i utjecaj njihove promjene na novčanu obvezu potrošača; dakle, o istom se nije pojedinačno pregovaralo, u Ugovoru nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, a niti je tužitelj na pravilan način informiran o rizicima valutne klauzule što sve čini predmetne ugovorne odredbe suprotnima načelu savjesnosti i poštenja. Stoga, sagledavajući tužbeni zahtjev u cjelini, nisu osnovani žalbeni navodi da bi pobijanom presudom (točka Iv i V izreke) sud oglasio ništetnim i dijelove odredbe koje uređuju obvezu tužitelja vratiti kredit i da kredit otplaćuje anuitetskom otplatom.

 

28. Isticanje tuženika da nije znao, niti mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i volatilnosti tečaja CHF, tj. da to nije mogao predvidjeti, predstavlja ponavljanje navoda u pojedinačnom potrošačkom sporu, a o čemu je već raspravljeno na razini kolektivnog spora, što potvrđuje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da se radilo o nepoštenim i stoga ništetnim ugovornim odredbama.

29. Pri tome je, a u odnosu na žalbene navode kojima se ističe da tužitelj nije saslušan tijekom postupka za istaknuti da je ovaj dokazni prijedlog predložio tužitelj, a ne tuženik te da okolnost da sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke ne ukazuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na sporne okolnosti, jer je razumno očekivati da bi tužitelj da je i saslušan kao stranka u postupku iskazao da se u spornim ugovornim odredbama pojedinačno nije pregovaralo, a što tužitelj navodi i u činjeničnim navodima tužbe.

 

30. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanja ugovora, kao da nije bilo ništetne odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada i pravo na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju ništetne odredbe.

 

              31. S obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, te pojedinih preplaćenih iznosa mjesečnih anuiteta obračunatih prema srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan uplate rate kredita, jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate sukladno čl. 1115.   ZOO-a. Stoga su bez utjecaja žalbeni navodi da bi od 1.siječnja 2013. redovna kamata u konkretnom ugovornom odnosu bila definirana uz primjenu objektivnih parametara, tj. vezana uz fiksni i varijabilni element (6 M LIBOR za CHF).

 

              32. Međutim, u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na iznos od 20, 27 eur/152,76 kn s tijekom od 10. listopada 2009. do 19. listopada 2009., osnovano se žalbenim navodima ističe da je počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, budući da je pobijanom presudom u tom dijelu prekoračen tužbeni zahtjev, a ovo s obzirom da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio isplatu tog iznosa uvećano za zakonsku zateznu kamatu s tijekom od 20. listopada 2009., dok je presudom tužitelju na navedeni iznos kamata dosuđena s tijekom od 10. listopada 2009. Stoga je u tom dijelu pobijanu presudu valjalo ukinuti na temelju odredbe iz čl. 369. st. 5. ZPP-a bez vraćanja na ponovni postupak.

 

              33. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama iz čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, te je tužitelju za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup ročištima 16. siječnja 2020. i 15. rujna 2020. pravilno dosuđena naknada prema Tbr.9.t.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje - Tarifa), a isto tako i za sastav podneska od 9. prosinca 2019., kojim se očitovao na navode odgovora na tužbu tuženika, te sastava podneska od 20. srpnja 2020., vezano za osporavanje tuženika u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev, za koje podneske je pravilno odmjerena naknada prema Tbr.8.t.1. Tarife.

              34. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1., čl. 369. st. 5. i čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

              35. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da nije uspio u odnosu na glavnu stvar, dok u odnosu na tijek sporedne tražbine – kamata, nisu nastali posebni troškovi.

 

U Rijeci, 4. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović