1                            Poslovni broj Kž-1/2024-6 

 

 

 

                                                                                                                                                                                

 

 

              Poslovni broj Kž-1/2024-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. M., OIB: ..., zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 1. i 2. u vezi čl. 60. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici br. K-58/2018-83 od 18. listopada 2023. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2024. godine u odsutnosti uredno pozvanog zamjenika ŽDO u Osijeku, opt. I. M. i njegovog branitelja D. M., odvj. iz V. G.,

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. I. M. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici br. K-58/2018-83 od 18. listopada 2023. godine, opt. I. M. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu KZ/11), pa mu je za kazneno djelo pod toč. 1/, temeljem čl. 247. st. 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te za kazneno djelo pod toč. 2/, temeljem čl. 247. st. 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 51. KZ/11, opt. I. M. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.

 

1.1. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) ošt. T. d. D.-M. d.o.o. u stečaju iz D., ...., P. ..., dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 16.428,88 eura, koje je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

1.2. Temeljem čl. 560. ZKP/08 u vezi čl. 5. i čl. 77. KZ/11, od opt. I. M. oduzima se imovinska korist u iznosu od 16.640,41 eura koji iznos je dužan uplatiti u korist Državnog proračuna RH u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08, opt. I. M. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, troškova kaznenog postupka koji se odnose na grafološko vještačenje u iznosu od 1.181,91 eura, te pristup svjedoka B. P. u iznosu od 35,00 eura, odnosno ukupno iznos od 1.216,91 eura, u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se opt. I. M. po branitelju D. M., odvjetniku iz V. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-4/2024 od 4. siječnja 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

5. Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, opt. I. M. i njegov branitelj D. M., odvjetnik iz V. G.   

 

5.1. Na sjednicu vijeća nije nitko pristupio za ŽDO, kao niti opt. I. M. i njegov branitelj D. M., odvj. iz V. G., za koje je dostava poziva za sjednicu vijeća uredno iskazana.

 

5.2. Sjednica vijeća temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje iznošenjem sadržaja žalbe opt. I. M. od 10. studenog 2023. godine, podnesene po branitelju D. M., odvj. iz V. G., koju izlaže sudac izvjestitelj.

 

6. Žalba opt. I. M. je neosnovana.

 

7. Žalitelj (opt. I. M.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Suprotno žalbenom navodu, koji se posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

8. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

8.1. Nakon analize sadržaja obrane opt. I. M. koji poriče izvršenje djela, iskaza B. P. predstavnika tvrtke H. d.o.o. i A. B. predstavnika tvrtke D.-M. d.o.o., I. B. koja je radila u tvrtki optuženika, I. B. javnobilježničke prisjednice u javnobilježničkom uredu M. J., posebno sadržaja nalaza i mišljenja vještaka za daktiloskopiju, kao i cjelokupne dokumentacije koja prileže spisu, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije prihvatio sadržaj obrane opt. I. M., iz razloga što je po sadržaju obrana optuženika usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti za terećeno kazneno djelo i u cijelosti dovedena u sumnju iskazima predstavnika oštećenih tvrtki, dok ostali svjedoci nemaju saznanja o terećenom kaznenom djelu.

 

8.2. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je u cijelosti prihvatio sadržaje iskaza prethodno navedenih oštećenika, te sadržaja vještačkog nalaza i mišljenja iz kojeg je razvidno da je obzirom na dostavljenu dokumentaciju opt. M. „vrlo vjerojatno – gotovo sigurno“ potpisnik sporne dokumentacije.

 

8.3. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. I. M. počinio terećena kaznena djela pobliže opisana u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost. 

 

8.4. Uslijed navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

8.5. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica.

 

8.6. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

9. Žalitelj (opt. I. M.) pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navodi optuženika zbog povrede Kaznenog zakona, koji se također posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. I. M. sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

 

10. Žalitelj pobija presudu i zbog odluke o kazni. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na optuženika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere sankcije, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

 

10.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. I. M. za kazneno djelo pod toč. 1/, temeljem čl. 247. st. 2. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo pod toč. 2/, temeljem čl. 247. st. 2. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te optuženika temeljem čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.

 

10.2. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

 

11. Slijedom navedenog, žalba opt. I. M. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 4. srpnja 2024.