1              Poslovni broj: Gž Zk-32/2024-2

 

   

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Zk-32/2024-2

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja R. H., OIB:…, Ministarstva OIB: …kojeg zastupa O. d. o. u V., protiv prostustranke 1. G. H. iz V., 2. L. H. iz V., 3. G. M. iz Z., i 4. T. Ž. iz M., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Novom Marofu poslovnog broja Z-7599/2022 od 15. veljače 2023., 4. srpnja 2024.

 

riješio je

 

              I.Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Novom Marofu poslovnog broja Z-7599/2022 od 15. veljače 2023.

 

              II. Određuje se brisanje zabilježbe žalbe u zk.ul. …k.o. V..

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor predlagatelja kao neosnovan i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Novom Marofu broj Z-6712/2022 od 21. travnja 2022. (točka I. izreke), te je naložen upis zabilježbe odbijenog prigovora na čkbr. ..čkbr…. čkbr. …čkbr. …i čkbr….., sve upisane u zk.ul. …k.o. V..

 

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi predlagatelj iz žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 99. stavkom 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/2019.; dalje: ZZK) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači.

 

3. U žalbi ističe da se prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama temelji na rješenju o potpunom izvlaštenju tih nekretnina koje je donio Ured državne uprave u V. županiji KLASA:…, UR.BROJ: …koje je postalo pravomoćno 14. svibnja 2002., a koje rješenje da je osnova za izvorno stjecanje prava vlasništva i predstavlja konstitutivnu odluku donesenu od strane nadležnog upravnog tijela iz članka 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014.; dalje: ZV). Osim toga, ističe da u postupku izvlaštenja nadležno upravno tijelo ima dužnost i ovlast utvrditi stvarnog vlasnika nekretnine prema kojem nastupaju pravne posljedice izvlaštenja bez obzira tko je upisani vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi. Stoga, predlagatelj smatra da prvostupanjski sud ne može preispitivati točnost utvrđenja izvanknjižnog vlasništva iz provedenog upravnog postupka. Konačno, ističe da odbijanje uknjižbe prava vlasništva predlagatelja na predmetnim nekretninama radi neispunjenja uvjeta knjižnog prednika predstavlja pretjerani formalizam.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 99. stavkom 2. ZZK-a utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od navedenih procesnih povreda.

 

6. Prilikom odnošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje:

 

- da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja Z-6712/2022 od 21. travnja 2022. odbijen prijedlog predlagatelja za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama čk.br., čkbr., čkbr., čkbr. i čkbr., sve upisane u zk.ul. k.o. V., te je određena zabilježba odbijenog prijedloga na istim nekretninama,

 

- da je protiv tog rješenja predlagatelj pravovremeno podnio prigovor,

 

- da je predlagatelj na temelju pravomoćnog rješenja Ureda državne uprave u V. županiji, Ureda za imovinsko-pravne poslove KLASA:…., UR.BROJ: ….od 16. travnja 2002., te priloženog dokaza o isplaćenoj naknadi za potpuno izvlaštenje podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na čk.br., čkbr., čkbr., čkbr. i čkbr., sve upisane u zk.ul. k.o. V. u korist predlagatelja,

 

- da iz rješenja Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Ureda za imovinsko-pravne poslove KLASA: ….UR.BROJ: …..od 16. travnja 2002. proizlazi da je izvlaštenje provedeno u odnosu na izvanknjižnog vlasnika T. Ž., ovdje četvrtoprotustranke,

 

- da su na predmetnim nekretninama kao vlasnici upisane druge osobe, odnosno G. H. i L. H., ovdje prvoprotustranka i drugoprotustranka.

 

              7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je rješenje o upisu donio Ured državne uprave u V. županiji, Ured za imovinsko-pravne poslove, odnosno drugo tijelo u granicama svojih ovlasti u smislu članka 117. stavka 2. ZZK-a, slijedom čega se zemljišnoknjižni sud prilikom odlučivanja ograničava na ispitivanje je li upis odredilo nadležno tijelo, te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige, dok glede ostalih pretpostavki odlučuje tijelo koje dopušta upis. Nadalje, imajući u vidu nespornu činjenicu da je izvlaštenje provedeno u odnosu na izvanknjižnog vlasnika, te da upisani zemljišnoknjižni suvlasnici predmetnih nekretnina nisu bili stranke upravnog postupka izvlaštenja, prvostupanjski sud pozivom na članak 45. ZZK-a zaključuje da upis uknjižbe prava vlasništva nije provediv u zemljišnoj knjizi u smislu članka 117. stavka 2. ZZK-a jer nije ispunjen uvjet knjižnog prednika, odnosno predlagatelj nije zatražio upis uknjižbe prava vlasništva protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis  u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik). Slijedom navedenog, prvostupanjski sud primjenom odredbe iz članka 45. ZZK-a donosi pobijano rješenje kojim odbija prigovor predlagatelja i potvrđuje rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja Z-6712/2022 od 21. travnja 2022.

 

              8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              9. Naime, odredbom članka 117. stavka 2. ZZK-a propisano je da kad zemljišnoknjižni upis određuje drugi sud ili drugo nadležno tijelo, a ne zemljišnoknjižni sud, zemljišnoknjižni sud će se ograničiti na ispitivanje je li upis odredilo nadležno tijelo te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige, a glede ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis dopušta.

 

              9.1. Odredbom članka 45. ZZK-a propisano je da su upisi u zemljišnu knjigu dopušteni samo protiv osobe koja je u trenutku podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježena (u daljnjem tekstu: knjižni prednik).

              10. U konkretnom slučaju nije sporno da je Ured državne uprave u V. županiji, Ured za imovinsko-pravne poslove, kao nadležno tijelo u smislu članka 117. stavka 2. ZZK-a rješenjem o izvlaštenju odredilo upis predlagatelja kao vlasnika predmetnih nekretnina u odnosu na izvanknjižnog vlasnika i četvrtoprotustranku T. Ž., dok je sporno može li se predmetni upis uknjižbe prava vlasništva predlagatelja na istim nekretninama provesti sukladno članku 45. ZZK-a budući da su upisani zemljišnoknjižni vlasnici nekretnine prvoprotustranka i drugoprotustranka.

              11. Prema ocjeni ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda prema kojem postoji zapreka upisa uknjižbe prava vlasništva predlagatelja na predmetnim nekretninama zbog nepostojanja materijalne pretpostavke za upis – knjižnog prednika.

              12. Naime, iako predlagatelj žalbenim navodima pravilno ističe da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju prava vlasništva odlukom suda ili drugog tijela iz članka 126. stavka 1. ZV-a, kao i da je pravo vlasništva predlagatelja stečeno u trenutku pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju  Ureda državne uprave u V. županiji, Ureda za imovinsko-pravne poslove KLASA:…., UR.BROJ: ….od 16. travnja 2002. prema članku 126. stavku 2. ZV-a, slijedom čega je predlagatelj sukladno članku 127. stavku 1. ZV-a ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, predlagatelj zanemaruje da je člankom 45. ZZK-a propisan materijalni uvjet za upise u zemljišnu knjigu – knjižni prednik, a koji se odnosi upise svih knjižnih prava bez obzira na način njihova stjecanja. Stoga, suprotno žalbenim navodima predlagatelja, prvostupanjski sud ne može na temelju rješenja o izvlaštenju nekretnina donesenog u odnosu na izvanknjižnog vlasnika, kao u konkretnom slučaju, dopustiti upis uknjižbe prava vlasništva predlagatelja u zemljišnu knjigu protiv zemljišnoknjižnih vlasnika koji nisu bili stranke upravnog postupka izvlaštenja. Pri tome, naglašava se da je načelo knjižnog prednika jedno od temeljnih načela zemljišnoknjižnog prava te zemljišnoknjižni sudovi nemaju ovlast slobodno odlučivati o primjeni istog.

              13. Neosnovani su žalbeni navodi predlagatelja kojima ističe da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredba članka 60. stavka 1.b, članka 115. stavka 2. i člankom 117. ZZK-a. Naime, odredbom članka 60. stavka 1.b ZZK-a propisano je na temelju kojih javnih isprava se može dopustiti uknjižba, dok je odredbama članka 115. i 117. ZZK-a propisan postupak odlučivanja o prijedlozima za upis, a koje odredbe ne derogiraju članak 45. ZZK-a koji propisuje načelo knjižnog prednika, što znači da zemljišnoknjižni sudovi u slučaju ispunjenja pretpostavki za upis uknjižbe na temelju javne isprave sukladno navedenim člancima i dalje ima dužnost primjene članka 45. ZZK-a.

              14. U odnosu na žalbene navode predlagatelja kojim ističe da prvostupanjski sud ne može preispitivati točnost utvrđenja izvanknjižnog vlasništva iz provedenog upravnog postupka, valja naglasiti da prvostupanjski sud nije preispitivao navedeno, već je odluku temeljio na pravilno utvrđenoj zapreci predloženom upisu uknjižbe prava vlasništva predlagatelja na predmetnim nekretninama iz članka 45. ZZK-a.

              15. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 45. ZZK-a zaključio da kad je nekretnina izvlaštena od izvanknjižnog vlasnika, a upisani zemljišnoknjižni vlasnik nije bio stranka postupka pred nadležnim upravnim tijelom, kao u konkretnom slučaju, tada rješenje upravnog tijela nije moguće provesti u zemljišnim knjigama na temelju prijedloga, zbog nepostojanja materijalne pretpostavke za upis – knjižnog prednika, već ono može predstavljati temelj za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka ili nekog drugog postupka u kojem će se srediti nesređeno zemljišnoknjižno stanje.

              16. Slijedom navedenog, na temelju članka 149. stavka 3. ZZK-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

             

U Rijeci 4. srpnja 2024.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković, v .r.