1              Poslovni broj: Gž Ovr-480/2023-2

Poslovni broj: Gž Ovr-480/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B. B. A., Austrija, OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku u Z., protiv ovršenika M. građenje, trgovina i usluge d.o.o., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u G., G., P. i P. u Odvjetničkom društvu d.o.o, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa i odgode prijenosa, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-666/2023-5 od 13. travnja 2023., 4. srpnja 2024.

r i j e š i o j e

1. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-666/2023-5 od 13. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstva zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave - zadužnice izdane i potvrđene dana 31. siječnja 2019. godine kod javne bilježnice D. B. iz Z. pod posl. br.: OV-945/2019, kao neosnovan. Nadalje, zaključkom je upućen ovršenik da u roku od petnaest dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave - zadužnice izdane i potvrđene dana 31. siječnja 2019. godine kod javne bilježnice D. B. iz Z. pod posl. br.: OV-945/2019, iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. Ovršnog zakona.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa pravovremeno se žali ovršenik pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), koji se supsidijarno primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje OZ, koji se u ovom postupku primjenjuje), predlažući ovom sudu da žalbu uvaži i ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje, a podredno da usvoji žalbu te preinači pobijano rješenje na način da prihvati prijedlog za odgodu.

3. Žalba ovršenika nije osnovana.

4. Prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje o odbijanju prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe smatrajući kako nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom članka 65. OZ-a.

5. Naime, kako ovrhovoditelj protiv ovršenika vodi postupak izravne naplate to je primjenjiva odredba članka 210. OZ-a, po kojoj, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

6. Nadalje je člankom 210. stavkom 2. OZ-a propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

7. Iz citirane odredbe proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je na predmetni prijedlog za odgodu ovrhe primjenjiva odredba članka 65. OZ-a, prema kojoj sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje (subjektivni uvjet), u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako je uz to ispunjena jedna od pretpostavki navedenih u točkama 1.-11. navedene odredbe (objektivni uvjet).

8. Prvostupanjski sud valjano je primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu, i to jer nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz naprijed citirane odredbe OZ-a.

9. Naime, iako je ispunjen uvjet iz čl. 65. st. 1. točka 5. OZ-a, ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da nije ispunjen drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a – da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

10. Naime, ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća stav prvostupanjskog suda bi da razlozi koje ovršenik navodi, da bi provedbom predmetne izravne naplate nastupili uvjeti za stečaj kao i da društvo do sada nije bilo u blokadi, nisu dostatni, s obzirom na to da se, suprotno mišljenju ovršenika, nastanak štete ne može tumačiti samom visinom tražbine, a niti blokadom računa, budući je to šteta koja po redovitom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku.

11. U pravu je prvostupanjski sud i kada navodi da ovršenik nije pružio niti jedan dokaz ni na okolnost da ovrhovoditelj ne bi imao imovinu, ili da ta imovina ne bi bila dostatna za naknadno namirenje ovršenika nakon eventualnog proglašenja ovrhe nedopuštenom u parničnom postupku, dakle, da bi šteta bila ireparabilna.

12. Naime, suprotno mišljenju ovršenika, ne može se smatrati da postoji opasnost da se ovršenik neće moći naplatiti restitucijskom parnicom zbog toga što je ovrhovoditelj inozemna pravna osoba sa sjedištem u Austriji, jer bi se time istoga dovelo u nepovoljniji pravni položaj u odnosu na osobe koje imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, a što bi bilo protivno zabrani diskriminacije na temelju državljanstva iz članka 18. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Službeni list Europske unije“, broj 115/49 od 9. svibnja 2008; dalje u tekstu: EFEU) koji se primjenjuje u Republici Hrvatskoj na temelju Ugovora o pristupu Europskoj uniji („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, broj 2/12., 5/13. i 9/13.).

13. Slijedom navedenog, kako ovršenik žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, niti su ostvareni oni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s članka 21. stavak 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci.

14. Ovrhovoditelju nije priznat trošak odgovora na žalbu jer po ocjeni ovog suda isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, sukladno odredbama članka 155. ZPP-a u vezi s odredbom članka 166. stavak 1. ZPP-a, slijedom čega je riješeno kao u točci II. izreke.

Split, 4. srpnja 2024.