1

Poslovni broj: Gž-478/2024-3

 

                                

                REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU                                             

           STALNA SLUŽBA U POŽEGI

                 Sv. Florijana 2, Požega     

 

                                                                                                 

              Poslovni broj: Gž-478/2024-3

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                           

              Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. društva S. G. i partneri, iz Z., protiv tuženika H. poštanska banka d.d., Z.,OIB…, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 78 P-7915/2021-18, od 11. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba tužitelja D. P. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 78 P-7915/2021-18, od 11. siječnja 2024.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 78 P-7915/2021-18, od 11. siječnja 2024., odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"2. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem Općinskog građanskog suda u zagrebu posl.br. Ovr-3145/2020 u odnosu na ½ 2. suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul…, k.o. G. Z. kč.br…O. S. Z. U. Z., R. B..  sa 149 čhv ili 536 m2 upisana pri zk odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu na ime M. P., Z., OIB…"

1.1. Rješenjem sadržanim u presudi odbačena je tužba u dijelu koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da nekretnina i to 2. suvlasnički dio nekretnine upisane u zk.ul…, k.o. G. Z. kč.br…O. S. Z. U. Z., R. B.D. sa 149 čvh ili 536 m2 upisana pri zk odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu predstavlja bračnu stečevinu D. P., Z., OIB… i M. P., Z., OIB…, te da su oni suvlasnici 2. suvlasničkog udjela predmetne nekretnine svaki u omjeru ½. "

 

2. Protiv presude žalbu je uložio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka,  s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu tužitelju troškova žalbenog postupka uključujući i trošak pristojbe na žalbu.

 

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući izreka presude proturječi razlozima presude, u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni što predstavlja povredu iz članka 354. st.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku.

 

2.2. U sadržaju žalbe tužitelj ponavlja navode koje je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka, da su za vrijeme trajanja braka tužitelj i Mira Palac zajedničkim radom i sredstvima stekli zajedničku imovinu koja se sastoji od nekretnine koja je opisana u točci II/ tužbe, tako da je ta nekretnina njihovo suvlasništvo, kojom je M. P. bez znanja tužitelja neovlašteno raspolagala na način da je radi osiguranja potraživanja prema H. poštanskoj banci d.d., upisala založno pravo na cijelom suvlasničkom udjelu na nekretnini.

 

2.3. Tužitelj nadalje navodi da se postupanje Banke prilikom odobrenja kredita ne može smatrati postupanjem u dobroj vjeri, jer je prilikom odobrenja kredita u toliko visokom iznosu morala upotrijebiti povećanu pažnju i procjenu, pa stoga smatra da je nedopuštena ovrha na njegovom suvlasničkom dijelu nekretnine.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je tuženik postupao s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri i da nije bio dužan istraživati izvanknjižno stanje nekretnine, a kako sukladno članku 37. stavku 3. Obiteljskog zakona OBZ nepostojanje suglasnosti bračnog druga za izvanredne poslove u vezi bračne stečevine ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe, predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13; 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

 

7. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u odnosu na ½ suvlasničkog dijela tužitelja na nekretnini upisanoj u z.k.ul… k.o…, u naravi obiteljska stambena zgrada u Z., R., koja je predmet osiguranja kredita M. P., iz Z., supruge tužitelja i na kojem suvlasničkom dijelu nekretnine je upisano založno pravo za korist tuženika.

 

8. Iz dokumentacije u spisu, a što nije ni sporno u postupku, proizlazi:

 

- da su M. P. supruga tužitelja i tuženik H. poštanska banka d.d., sklopili U. o nenamjenskom kreditu dana 25.04.2007. kojim je tuženik stavio na raspolaganje M. P. kredit u iznosu od 1.200,.000,00 kuna.

 

- da je kredit odobren kao nenamjenski kredit osiguran zalogom na nekretnini (čl. 1. i čl. 2. Ugovora o nenamjenskom kreditu)

 

- da su tuženik H. poštanska banka d.d. i M. P., kao korisnik kredita sklopili Dodatak I. Ugovora o nenamjenskom kreditu dana 30.10.2007. kojim su stranke u čl. 2. izmijenile rok naplate glavnice kredita koja se naplaćuje jednostrano sa šest (6) mjeseci na 12 mjeseci (čl. 2. Dodataka I. Ugovora o nenamjenskom kreditu),

 

- da su tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. i M. P., kao korisnik kredita sklopili Dodatak II. Ugovora 24.04.2008. kojim je izmijenjen članak 6. Osnovnog Ugovora o nenamjenskom kreditu i Dodatak I. Ugovora o nenamjenskom kreditu te je ugovoreno dospijeće glavnice kredita jednokratno na naplatu dana 01.11.2008.,

 

- da ugovorne stranke mijenjale članak 6. Osnovnog Ugovora o nenamjenskom kreditu i ugovorile dospijeće jednokratno naplate glavnice 01.05.2009. (Dodatak III. Ugovora o nenamjenskom kreditu), potom dana 01.11.2009. (Dodatak IV. Ugovora o nenamjenskom kreditu list), te potom 01.05.2010. (Dodatak V. Ugovora nenamjenskom kreditu ),

 

- da su ugovorne stranke Dodatkom VI. Ugovora o nenamjenskom kreditu od 30.04.2011. ugovorile člankom 1. da Banka odobrava produžetak roka povrata kredita u iznosu od 600.000,00 kn po Ugovoru, uz uvjet prijevremene uplate glavnice u iznosu od 600.000,00 kn, te je čl. 2. ugovoreno da je glavnica dospjela dana 01.05.2011., te je potom Dodatkom VII. Ugovora o nenamjenskom kreditu izmijenjen je rok povrata glavnice kredita na dan 01.05.2012., potom je rok otplate određen na dan 01.05.2013., potom je rok otplate kredita prolongiran na dan 01.05.2014., Dodatkom IX Ugovora o nenamjenskom kreditu od 02.05.2013.

 

- da su ugovorne stranke Dodatkom X. Ugovora o kreditu prolongirale rok otplate kredita na dan 01.05.2015., a potom je ugovoren rok povrata kredita na dan 01.01.2016.g. (članak 2. Dodatka XI. Ugovora o nenamjenskom kreditu od 29.04.2015).

 

9. U postupku je na osnovu provedenih dokaza utvrđeno između ostalog činjenično stanje koje u biti nije sporno i to:

 

-da su D. P., iz Z. i M. P., iz Z. sklopili brak dana 23.08.1978. i da su u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora bili u braku.

 

- da je M. P., supruga tužitelja sklopila U. o nenamjenskom kreditu dana 25.04.2007. te je ugovoren jednokratni povrat glavnice kredita za mjesec dana, a da su tuženik kao Banka i M. P., iz Z., supruga tužitelja kao kreditor Dodatcima Ugovora o nenamjenskom kreditu u vremenskom razdoblju od 30.10.2007. do 29.04.2015.gprolongirale povrat glavnice kredita do 01.01.2016.

 

- da je M. P., iz Z., kao korisnik kredita obvezala se radi osiguranja naplate novčanih tražbina ovdje tuženika kao Banke prenijeti Banci u zalog nekretninu uz zabranu daljnjeg terećenja nekretnine bez suglasnosti Banke (čl.8. Ugovora o nenamjenskom kreditu),

 

- da je na temelju Sporazuma o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretninama od 25.04.2007.g. i I. Dodatak sporazumu o zasnivanju založnog prava (nekretnine) od 10.05.2007. uknjiženo založno pravo radi osiguranja tražbine tuženika u iznosu od 1.200.000,00 kn.

 

- da je M. P., iz Z., supruga, ovdje tužitelja, upisana kao suvlasnica u 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine u z.k.ul. 30295 k.o. G. Z., oznake z.kč.br… obiteljska stambene zgrada u Z., i dvorište površine 149 čhv, 536 m2

 

- da je tuženik pokrenuo ovršni postupak temeljem ovršne isprave Sporazuma o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretninama i temeljem Dodataka sporazumu broj radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja  u ukupnom iznosu od 811.625,65 kn sa zateznom kamatom kao i naplate troškova ovršnog postupka, na nekretnini u suvlasništvu ovršenika M. P., iz Z. u 1/2 dijela nekretnine upisanoj u z.k.ul… 

 

- da je uvidom u z.k.ul... utvrđeno je da je upisana zabilježba ovrhe rješenjem suda poslovni broj Z-6414/2021 dana 05.02.2021.

 

- da je tužitelj podnio tužbu 31.05.2021. radi utvrđenja bračne stečevine u 1/2 na suvlasničkog dijelu nekretnine M. P., iz Z., koja je nekretnina predmet ovog spora, te je sud donio presudu na temelju priznanja poslovni broj P Ob-843/2021 dana 23. ožujka 2023., da nekretnina koja je predmet ovog spora predstavlja bračnu stečevinu D. P., iz Z., ovdje tužitelja, i M. P., iz Z. i da su oni suvlasnici 2. suvlasničkog dijela predmetne nekretnine svaki u omjeru 1/2.

 

10. U postupku je sporno da li je tuženica H. poštanska banka d.d., bila dužna prije nego što je s M. P. suprugom tužitelja sklopila Sporazum o zasnivanju založnog prava na suvlasničkom dijelu od ½ dijela nekretnine na kojem dijelu je bila upisana u času sklapanja citiranog Sporazuma 2007., dodatno provjeravati i izvanknjižno stanje, konkretno, da li se radi o zajednički stečenoj imovini M. P. i tužitelja, te da li je iz tog razloga nedopuštena ovrha na suvlasničkom dijelu tužitelja stečenom temeljem presude na temelju priznanja poslovni broj P Ob-843/2021 dana 23. ožujka 2023.

 

11. Pravni okvir spora pravilno je postavio prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 84. stavaka 1. – 4. Ovršnog zakona i odredbe članka 122. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 127/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst i 94/17, dalje: ZV), kojom je propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

 

11.1. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da je stjecatelj bio u dobroj vjeri, ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku, kada je zahtijevao upis, nije znao, niti je s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, dok je stavkom 3. propisano da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

12. U konkretnom slučaju od zasnivanja hipoteke na suvlasničkom dijelu M. P. (2007), do podnošenja tužbe radi utvrđenja zajednički stečene imovine (2021), prošlo je 14 godina, pa i u tom kontekstu treba ocijeniti da li je tuženica imala dovoljno razloga posumnjati u to da založeni dio nekretnine pripada još nekom, a ne M. P..

 

13. Načelo povjerenja u zemljišne knjige jedno je od temeljnih načela vladavine prava, i u tom kontekstu očitovao se i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. ocijenivši da prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige čak i u situaciji kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri.

 

14. Dakle, čak i u situaciji da tužitelj nije imao saznanja dugi niz godina da je njegova supruga digla tako veliki kredit, valjanost sporazuma o zasnivanju založnog prava treba ocjenjivati kroz savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog posla, a posebno tuženika.

 

15. Činjenica je da je M. P., kada je kao supruga tužitelja 2007. sklopila Sporazum o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretninama i Dodatak Sporazumu, bila upisana kao suvlasnik u ½ dijela u zemljišnoj knjizi još od 2003. i da tužitelj sve do pokretanja ovršnog postupka nije poduzimao nikakve radnje radi utvrđenja i upisa bračne tečevine.

 

16. Drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da bi čak i u situaciji da tužitelj nije imao nikakvih saznanja o zasnivanju hipoteke na predmetnoj nekretnini, isti imao na raspolaganju tri do četiri godine prije upisa zabilježbe ovrhe, da poduzme radnje radi zaštite svojih prava, jer je u svom iskazu naveo da je za zaduživanje supruge saznao 2017./ 2018. godine.

 

16.1. S druge strane tuženik s obzirom sa je M. P. bila upisana kao suvlasnica na predmetnoj nekretnini od 2003. i da sve do pokretanja ovrhe nije bilo nikakvog spora niti naznaka spora koji bi doveo u pitanje njeno pravo suvlasništva, tuženik nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da je nekretnina bračna stečevina, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. U tom kontekstu prvostupanjski sud pravilno se pozvao i na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda od 22. veljače 2018., pod brojem Su-IV-4/18-4, prema kojem predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zlouporabio svoje pravo, što tužitelj nije dokazao u konkretnom slučaju.

 

17. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima postupka budući je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, a tuženica nije potraživala troškove postupka

 

18. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

 

 

U Požegi 3. srpnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

                                                                                                         

                                                                                  Branka Ribičić,v.r.