1

Poslovni broj:  Gž-469/2022-4

 

 

 

                                                                                                  Poslovni broj:  Gž-469/2022-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. V. iz K., B.K., OIB…, zastupane po punomoćniku L. D., odvjetniku u Z., protiv 1.tuženika L. V. iz K., B. K., OIB…, zastupanog po punomoćniku I. V., odvjetniku u Z., i 2.tuženika L. A. iz P., D. rata 74, OIB…, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva R. i O. iz K., i 3.tuženika M. T. iz K., K. P., OIB…, zastupanog po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda J. J., M. B., D. B. i T. H. iz K., radi utvrđenja, rješavajući žalbe 2. i 3. tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 15.listopada 2021. poslovni broj P-792/2014-89, u sjednici vijeća održanoj 2.srpnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Žalbe 2. tuženika L. A. iz P. i 3. tuženika M. T. iz K. odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu od 15.listopada 2021. poslovni broj P-792/2014-89 u osporenim točka I, III i IV.

 

II Odbijaju se zahtjevi 2. i 3. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu, kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 15.listopada 2021. poslovni broj P-792/2014-89 presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da nije nastao Kupoprodajni ugovor sklopljen dana 09.12.1998. godine između L. V. i J. V. kao prodavatelja, i L. A. kao kupca, u dijelu koji se odnosi na suvlasnički dio J. V. kojim je prodao svoj suvlasnički dio od 1/159 dijela nekretnine upisane u zk.ul…, k.o. K. I., kčbr…, u naravi Ul. K. P. K. I. površine 3682m2, Stambena zgrada površine 1591 m2, Dvorište površine 2091m2, s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to 91. Etaža 1/159, trosobni stan na I katu, br.2., desno od ulaza, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i lođe ukupne površine 69,40m2.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništav Ugovor o kupoprodaji stana sklopljen dana 04.06.1999. godine između L. A. kao prodavatelja i M. T. kao kupca, u dijelu koji se odnosi na ½ dijela od 1/159 dijela nekretnine upisane u zk.ul…, k.o. K. I., kčbr…, u naravi U.. K. P. K. I. površine 3682m2, Stambena zgrada K. P. K. I. površine 1591m2, Dvorište površine 2091m2, s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to 91. Etaža 1/159, trosobni stan na I katu, br.2., desno od ulaza, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 69,40m2."

III. Određuje se u zk.ul…, k.o., uspostava prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog dana 04.06.1999. između L. A. kao prodavatelja i M. T. kao kupca, te prije provedbe Kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 09.12.1998. godine između L. V. i J. V. kao prodavatelja, i L. A. kao kupca, i to u odnosu na oba ugovora u odnosu na suvlasnički dio J. V., tako da se brišu upisi prava vlasništva na 1/159 dijela nekretnine upisane u zk.ul…, k.o. kčbr…, u naravi površine 3682m2, Stambena zgrada U. K. P. K. I. površine 1591m2, Dvorište U.. K. P. K. I. površine 2091m2, s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to 91. Etaža 1/159, trosobni stan na I katu, br.2., desno od ulaza, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 64,90m2, temeljem navedenih ugovora, što su svi tuženici dužni trpjeti, te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenih ugovora.

IV.Nalaže se 2.tuženiku L. A. iz P., OIB…, i 3.tuženiku M. T. iz K., K. P. K. I./8, OIB… da tužiteljici D. V. iz K., OIB…, naknadi parnične troškove u iznosu od 18.842,50 kn sa zateznom kamatom od 15. listopada 2021. do isplate, i to po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude žalbu su pravovremeno uložili II i III tuženi protiv točke I, III i IV izreke presude, zbog svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku i protiv odluke o troškovima postupka. Predlažu da županijski sud uvaži žalbu i preinači u pobijanom dijelu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbenog postupka tuženima ili da predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

2.1. II tuženi u žalbi ističe povredu iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a zbog toga što sud prvog stupnja presudu temelji na dopisu Centra za kriminalistička vještačenja od 29.11.2002. sa zapisnikom o vještačenju te nalazom i mišljenjem (list 19-23). Radi se o dokazu  koji nije izveden po nalogu suda, niti je izveden na glavnoj javnoj raspravi i kao takav nije pravno valjan te se na takvom dokazu ne može temeljiti presuda. Nadalje ističe da je izreka proturječna obrazloženju te da je počinjena povreda iz 354.st.2.točka 11 ZPP-a, sud utvrđuje nepostojanje ugovora u odnosu na suvlasnički dio pok. J. V. posebni dio nekretnine koji je sada u samovlasništvu III tuženika povezan je s ukupno 1/159 dijela tako da bi njemu pripadalo 1/318 dijela. Proturječno je i obrazloženje iz točke 12.presude jer je sud utvrdio da je tužiteljica aktivno legitimirana temeljem rješenja o nasljeđivanju. Prava iz parnice  P 115/02 koja je tužiteljica naslijedila tim rješenjem prestala su pravomoćnošću rješenja o povlačenju tužbe radi poništenja ugovora. U vrijeme sklapanja ugovora od 9.12.1998. i predaje ugovora na uknjižbu 10.12.1998. nije postojala zabilježba spora pa je tuženik postupao u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige. Poziva se na odredbu čl. 125.st.2. ZV gdje je predviđen rok od tri godine u kojem se može zahtijevati brisanje upisa vlasništva. Nadalje navodi da je sud na temelju nesavjesne ocjene pojedinačnih i ukupnih dokaza pogrešno utvrdio činjenice, koje se odnose na savjesnost i poštenje sudionika konkretnih pravnih odnosa. Osporava troškove parničnog postupka i omjer uspjeha u parnici.

 

2.2. III tuženi u žalbi navodi da je sud upotrijebio pravno nevaljani dokaz, da se M. T. protivio nalazu grafološkog vještačenja jer isto nije provedeno u ovom parničnom postupku. Zabilježba spora od 11.6.1999. odnosi se samo na suvlasnički dio L. V., tako da je on bio u dobroj vjeri u pogledu suvlasničkog dijela iza pok. J. V.. Smatra da je stan stekao temeljem čl. 120. ZOV-a. Ističe prigovor zastare podnošenja tužbe. Zabilježba spora na koju se poziva prvostupanjski sud, a koja je podnesena 11.6.1999. pod brojem S-611/99 je bila zabilježena u sporu L. V. protiv L. A. radi poništaja kupoprodajnog ugovora od 9.12.1998. po tužbi u spisu br. P-316/00 te ta zabilježba njega ne veže jer je tužba podnesena samo u odnosu na suvlasni dio L. V.. Osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice, te ističe da je nezakonita i odluka o troškovima postupka.

 

3. U odgovoru na žalbe tužiteljica osporava navode tuženika. Ističe da već nakon samog stavljanja plombe više se nitko ne može pozivati da nije znao za zatraženi upis. III tuženi je imao dovoljno razloga posumnjati da predmetna nekretnina ne pripada u cijelosti otuđivatelju odnosno II tuženiku obzirom da je plomba bila stavljena dana 10.lipnja 1999. što je tuženiku moralo biti poznato a on to i priznaje u svojoj žalbi. Da je III-tuženik izvršio uvid u zemljišne knjige odnosno u zbirku isprava (koja je dio zemljišne knjige) u trenutku predaje zahtjeva za upis (dana 18. lipnja 1999.g.), tada je morao vidjeti i da se u vezi predmetne nekretnine vodi spor pa stoga nije bio u dobroj vjeri u trenutku kad je zahtijevao upis. Također, iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu upisanu u zk.ul.br… k.o. M. (raniji broj uloška glavne knjige za predmetni stan koji se navodi u ugovoru između II. i III tuženika) proizlazi da je na toj nekretnini postojao upis društvenog vlasništva, a što je brisano tek rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu broj Z.1395/02 i to nakon 11.05.2002. godine. ZVDSP je stupio na snagu 1.1.1997. godine, a upis brisanja društvenog vlasništva je izvršen tek nakon stupanja na snagu ZVDSP. Dakle, III. tuženik ne samo da nije bio savjestan odnosno pošten stjecatelj on se, u konkretnom slučaju temeljem članka 388. stavak 5. ZVDSP, niti ne može pozivati na istinitost i potpunost zemljišnih knjiga (tako i VSRH Rev 330/08-2 od 07.12.2011.g.). Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi presudu. Traži troškove odgovora na žalbu.

 

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

 

4.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

 

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nije nastao Kupoprodajni ugovor sklopljen dana 09.12.1998. godine između L. V. i J. V. kao prodavatelja, i L. A. kao kupca, u dijelu koji se odnosi na suvlasnički dio J. V. te uspostava prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog dana 04.06.1999. između L. A. kao prodavatelja i M. T. kao kupca, te prije provedbe Kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 09.12.1998. godine između L. V. i J. V. kao prodavatelja, i L. A. kao kupca, i to u odnosu na oba ugovora u odnosu na suvlasnički dio J. V..

 

5.1. U postupku je u bitnome utvrđeno slijedeće:

- da je tuženik M. T. upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik trosobnog stana na I katu, ukupne površine 69,40 m2, koji stan dolazi upisan u zk.ul.., k.o., kčbr…, u naravi U. K. P. K. I. površine 3682 m2, Stambena zgrada U. K. P. K. I. površine 1591 m2, Dvorište U. K. P. K. I. površine 2091 m2, s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 91.etaža 1/159, temeljem   Ugovora o kupoprodaji stana od 4. lipnja 1999. kojeg je kao kupac sklopio s 2.tuženikom L. A. kao prodavateljem stana.

- da je L. A. stekao pravo vlasništva predmetnog stana na temelju kupoprodajnog ugovora od 9. prosinca 1998. koji je kao kupac sklopio s prodavateljima stana, L. V. i J. V. obzirom je za J. V. ugovor potpisala L. V. kao njegova punomoćnica temeljem punomoći koja je kod javnog bilježnika Ž. K. ovjerena pod brojem OV-5016/98 od 2. prosinca 1998.

- da su L. V. i J. V. kupili predmetni stan od Industrogradnje, izvođača radova na izgradnji zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan, a na temelju ugovora o kupoprodaji od 16. ožujka 1984.

- da aktivna legitimacija tužiteljice proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-423/04-31 UPP/OS-150/04-31 od 29. lipnja 2005. i rješenja broj O-423/04-33 UPP/OS-150/04-33 od 30. kolovoza 2005.

- da je punomoć koja je kod javnog bilježnika Ž. K. ovjerena pod brojem OV-5016/98 od 2. prosinca 1998. bila je predmet vještačenja potpisa J. V. u Centru za kriminalistička vještačenja MUP RH u Zagrebu koje je provedeno na zahtjev Županijskog suda u Karlovcu Istražni odjel u predmetu Kir-787/01-20, te da   prema istom nalazu J. V. nije potpisao spornu punomoć.

- da je nakon što je L. A. s danom 10. prosinca 1998. uknjižio svoje pravo vlasništva na predmetnom stanu, dana 11. lipnja 1999. izvršena zabilježba spora na predmetnom stanu. Nakon toga, 18. lipnja 1999. zabilježeno je da je odbijen prijedlog M. T. protiv L. A. za upis prava vlasništva, a pravo vlasništva M. T. na temelju kupoprodajnog ugovora od 4. lipnja 1999. uknjiženo je, nakon toga, s danom 19. svibnja 2000.

- da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da J. V. nije znao za prodaju stana sve dok stan naposljetku L. A. nije prodao M. T. koji je tražio njihovo iseljenje iz stana

- da iz iskaza saslušanih svjedoka, proizlazi da je tužena L. V. imala financijskih problema obzirom je pozajmljivala novce i bila dužna mnogim ljudima, pa i L. A. s kojim je prvo sklopila ugovor o pozajmici koju očito nije mogla vratiti pa je tada došlo do novacije tog ugovora u kupoprodajni ugovor kojim mu je za pozajmljeni iznos prodala stan, a kako to proizlazi iz navedenog predmeta P-316/00 u kojem prileži pisana potvrda tužene od 4. prosinca 1998. u kojem traži produženje roka za vraćanje pozajmice, zbog čega sud nije povjerovao L. A. koji je u ovom postupku iskazao da nije pozajmio novac tuženoj L. V..

- da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da L. V. zbog pozajmice L. A. i loše financijske situacije, prodaje stan L. A., a da sada pok.J. V. nije potpisao spornu punomoć za prodaju stana i nije znao da L. V. prodaje stan i njegovu polovinu stana

- da je na temelju zabilježbe spora u trenutku kada je zahtijevao upis u zemljišne knjige M. T. imao dovoljno razloga posumnjati da stvar u cijelosti ne pripada otuđivatelju L. A., zbog čega ne može sada tvrditi da je u dobroj vjeri stekao nekretninu od otuđivatelja koji nije bio vlasnik cijele nekretnine.

 

5.2. Sud u konačnici temeljem provedenog dokaznog postupka pravilno zaključuje da u odnosu na L. A. tužiteljica postupa kao knjižni vlasnik obzirom je rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno da je univerzalna nasljednica knjižnog vlasnika, odnosno suvlasnika J. V., a da između njenog oca J. V. i L. A. nije bilo pravnog posla, obzirom zbog krivotvorene punomoći, nije nastao (ne postoji) kupoprodajni ugovor za suvlasnički dio stana J. V.. Tužbeni zahtjev radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na L. A. sud je pravilno prihvatio kao osnovan jer se L. A. uknjižio na suvlasničkom dijelu J. V. temeljem nepostojećeg ugovora, pa su ispunjene sve pretpostavke za brisanje takvog upisa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja obzirom na nepostojeći ugovor, a sve temeljem čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 i 114/01 – dalje: ZZK). Isto tako pravilno sud ocjenjuje da je zahtjev tužiteljice za brisanje upisa i u odnosu na M. T. osnovan obzirom da isti kao stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri i zbog toga nije stekao vlasništvo. Zbog toga je sud pravilno ocijenio osnovan tužbeni zahtjev radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe ugovora o kupoprodaji stana od 4. lipnja 1999. i kupoprodajnog ugovora od 9. prosinca 1998.

 

6. Žalbeni navod II tuženika koji se odnosi na  povredu iz čl. 354.st.2.t.6. ZPP-a zbog toga što sud prvog stupnja presudu temelji na dopisu Centra za kriminalistička vještačenja od 29.11.2002. sa zapisnikom o vještačenju te nalazom i mišljenjem (list 19-23) ovaj sud u cijelosti ocjenjuje neosnovanim. Na temelju provedenog grafološkog vještačenja po Centru za vještačenja MUP RH, a koje vještačenje je provedeno po zahtjevu Županijskog suda u Karlovcu Istražni odjel u postupku istrage koja se vodila pod brojem Kir-787/01, utvrđeno je da suprug tužene, J. V. nije potpisao spornu punomoć. Rezultat provedenog grafološkog vještačenja nije doveden u pitanje zbog okolnosti da nakon toga nije pokrenut kazneni postupak obzirom je provedenim grafološkim vještačenjem utvrđeno da nema temelja za identifikaciju skriptora spornog potpisa. Tuženici L. A. i M. T. nisu svojim paušalnim prigovorima doveli u pitanje rezultat provedenog grafološkog vještačenja. Osim toga, u tijeku postupka tuženi nisu imali zahtjeva niti prigovora na temelju kojih bi uspješno osporili rezultate provedenog vještačenja.

 

7. Izreka presude je jasna, a posebno dio u pogledu točke III i uspostave prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog dana 04.06.1999. između L. A. kao prodavatelja i M. T. kao kupca, te prije provedbe Kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 09.12.1998. godine između L. V. i J. V. kao prodavatelja, i L. A. kao kupca, i to u odnosu na oba ugovora u odnosu na suvlasnički dio J. V., zbog čega niti ti žalbeni navodi nisu osnovani.

 

8. Što se tiče žalbenih navoda 3.tuženika da je postupao u dobroj vjeri, u vrijeme podnošenja prijedloga za upis prava vlasništva, na predmetnoj nekretnini već se nalazio prijedlog za zabilježbu spora (br.S-611/99) u kojem se tvrdilo da J. V. nije potpisao punomoć za prodaju nekretnina drugotuženiku, na što je 3.tuženi trebao paziti prilikom kupnje stana za iznos od 60.000 DEM za neuseljivu nekretninu u kojoj živi tročlana obitelj, zbog čega i ovaj sud ocjenjuje da M. T. nije bio savjestan i pošten stjecatelj predmetne nekretnine. Osim toga, dobra vjera ne zahtijeva se samo u trenutku sklapanja ugovora nego i u trenutku kad se zahtijeva upis u zemljišnim knjigama, a u tom trenutku III tuženi nije bio u dobroj vjeri obzirom da je na temelju zabilježbe spora imao dovoljno razloga posumnjati da nekretnina u cijelosti ne pripada otuđivatelju.

 

9. Prigovor zastare na koji se pozivaju tuženi također nije osnovan jer se radi o upisu u zemljišnu knjigu na temelju ugovora koji nije nastao, a ne postoji niti dobra vjera na strani III tuženika. Nepostojanje dobre vjere stjecatelja, upis vlasništva kojeg bi on ishodio, nema pravni učinak prema vlasništvu otuđene nekretnine, zbog čega je vlasnik otuđene nekretnine ovlašten zahtijevati uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja. Osim toga, brisovna tužba ne zastarjeva prema osobi koja je ishodila nevaljan upis kao ni prema osobi koja je od te osobe stekla prava na temelju tog nevaljanog upisa ukoliko je znala ili morala znati da je upis njezina prednika nevaljan.

 

10. Zbog svega navedenog, a kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, činjenično stanje je pravilno utvrđeno i materijalno pravo je pravilno primijenjeno, sud je žalbu 2.  3. tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu u osporenim točkama, a sve temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

 

11. Kako tuženi nisu uspjeli sa žalbama sud im nije priznao troškove žalbenog postupka (čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku), a trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155.st.1. Zakona o parničnom postupku), zbog čega je sud sukladno odredbi čl.166.st.1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u točki II izreke ove presude.

             

U Požegi, 2. srpnja 2024.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća

 

                                                                                      Branimir Miljević,v.r.