Poslovni broj: Gž-92/2024-3

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., Z., (ulica), OIB: …, koga zastupaju članovi uprave J. D. i G. M., a ove punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i M. J. d.o.o., Z., (ulica), protiv tuženika T. H. d.o.o., Z., (ulica), OIB: …, koga zastupa predsjednik uprave A. J. J., a ovoga punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu O. i P. d.o.o., Z., (ulica), zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-184/2021-27 od 26. lipnja 2023. u toč. II. i III. izreke, 3. srpnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tužitelja A. H. d.o.o., Z., preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-184/2021-27 od 26. lipnja 2023. u toč. II. i III. izreke i rješava:

 

1. Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o., Z., (ulica), OIB: …, smetao tužitelja A. H. d.o.o., Z., (ulica), OIB: … u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi (ulica) u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb opisana kao zk.č.br. 3168/86 D. D. S. Z. br. … – F površine 1380 m2, upisana u zk. ul. 109797 k.o. 335541, R. i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 3. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 3. kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 3. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće na kanalicama tužitelja od prizemlja do 3. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

2. Nalaže se tuženiku T. H. d.o.o., Z., (ulica), OIB: …, da tužitelju A. H. d.o.o., Z., (ulica), OIB: … naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 802,67 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućima od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, u roku od osam dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

 

»I. Odbija se prigovor sudske nenadležnosti u ovoj pravnoj stvari.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o., Z., (ulica), OIB: …, smetao tužitelja A. H. d.o.o., Z., (ulica), OIB: … u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi (ulica) u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb opisana kao zk.č.br. 3168/86 D. D. S. Z. br. 256/B – F površine 1380 m2, upisana u zk. ul. 109797 k.o. 335541, R. i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 3. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 3. kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 3. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće na kanalicama tužitelja od prizemlja do 3. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

2. Nalaže se tuženiku T. H. d.o.o., Z., (ulica), OIB: …, da tužitelju A. H. d.o.o., Z., (ulica), OIB: … naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućima od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, u roku od osam dana.".

 

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 497,71 eur1 / 3.750,00 kn, u roku od 15 dana.«.

 

2. Protiv citiranog rješenja u toč. II. i III. izreke tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer postoje proturječnosti u obrazloženju pobijanog rješenja koje ne sadrži valjane razloge zašto sud smatra da tužitelj nije stekao posjed spornih kanalica. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da su vršitelji faktične vlasti nad kanalicama suvlasnici zgrade na predmetnoj adresi. Tužitelj ne spori da nema ključeve ulaznih vrata samih zgrada, ali pristup unutrašnjosti zgrade u kojoj se nalaze pristupni ormarići i kanalice tužitelja ovome su omogućile osobe koje su imale ključeve, čime tužitelj ima neposredan posjed kanalica, kao i neposredan posjed same zgrade, isključivo u ograničenom opsegu potrebnom za pristup ormarićima, kanalicama i kablovima radi njihovog postavljanja i održavanja. Pogrešno su primijenjene odredbe čl. 5. i čl. 7. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Osnovna svrha postavljanja kanalica je zaštita tužiteljevih kabela od vanjskih utjecaja kojima bi moglo doći do prekida ili oštećenja tih kabela. Kanalice nisu pertinencija, već samostalna stvar koja može biti predmet posjedovanja te joj se mora pružiti posjedovna zaštita. Predlaže da se usvoji žalba i preinači rješenje u pobijanom dijelu na način da se usvoji tužbeni zahtjev i tuženiku naloži naknada parničnog troška, a podredno da se ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode ističući da su kanalice pertinencija zgrade i ne mogu biti samostalni predmet posjedovanja, već su nužno suposjednici zgrade ujedno i suposjednici kanalica, da postoji razlika između svrhe šahtova i kabelske kanalizacije nasuprot svrsi kabelske infrastrukture (kanalica) unutar stambenih zgrada, da prema odredbi čl. 24.b Zakona o elektroničkim komunikacijama svi operatori imaju pravo na temelju sporazuma s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja infrastrukture u zgradi pristupiti bilo kojoj postojećoj infrastrukturi unutar zgrade radi postavljanja elektroničke komunikacijske mreže te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio tuženiku podnijeti revizije u odnosu na sporna pitanja u istovrsnim sporovima. Predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

4. Žalba je osnovana. 

 

5. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi  čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), jer je izreka rješenja u pobijanom dijelu razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima istoga, u njemu su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se rješenje u tome dijelu može ispitati.

 

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom kanalica kroz koje prolaze njegovi kablovi putem kojih on pruža telekomunikacijsku uslugu suvlasnicima stambene zgrade u Z., (ulica), a u koje kanalice je tuženik postavio svoje kablove i pored njih ormariće.

 

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je pravni prednik tužitelja B.n. H. d.o.o. postavio sporne kanalice u stambenoj zgradi u Z., (ulica), kroz koje je proveo telekomunikacijske kabele koje koristi radi pružanja telekomunikacijske usluge stanarima,

 

- da je tuženik u već postojeće kanalice tužitelja u predmetnoj stambenoj zgradi položio svoje kabele i postavio svoje ormariće na kanalice od prizemlja do 3. kata stambene zgrade putem kojih pruža svoje usluge krajnjim korisnicima i da su se u postojećim kanalicama nalazili kabeli putem kojih tužitelj pruža telekomunikacijske usluge svojim korisnicima.

 

7.1. Na temelju tih utvrđenja, prvostupanjski sud smatra da postavljanje kabela u kanalicu ne predstavlja posjedovanje kanalice, s obzirom da su kanalice pripadak zgrade u smislu čl. 7. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) koji određuje da je pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne, a stoji u takvu prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni te da tužitelj, time što je njegov pravni prednik postavio telekomunikacijsku opremu-kanalice u stambenu zgradu u Z., (ulica), nije stekao posjed kanalica  jer nije stekao faktičnu vlast s obzirom da na to da su posjednici kanalica suvlasnici predmetne stambene zgrade, koji posjeduju kanalice vršeći faktičnu vlast na zgradi. Kanalice su povezane sa zgradom i o njihovoj uporabi odlučuju suvlasnici zgrade, iz čega slijedi zaključak da tužitelj nije bio zadnji mirni posjednik telekomunikacijske opreme-kanalica pa nema pravo na posjedovnu zaštitu. Smatrajući osnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev.

 

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite.

 

9. Naime, predmetni pravni odnos se prosuđuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. ZVDSP, kojom je propisano da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, kao i na temelju odredbe čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP, kojom je propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće time da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu te na temelju odredbe čl. 21. st. 3. ZVDSP prema kojoj pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

 

10. Pravna zaštita posjeda nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva – suvlasništva jer je cilj posjedovne parnice uspostava posjedovnog stanja koje je postojalo prije smetanja. U predmetnom je postupku i ograničeno dokazivanje u odnosu na činjenice posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja, što je i u okviru predmetnog postupka dokazano. Posjedovnom parnicom nije nužno da se sporni odnos i konačno "uredi" jer se pravo vezano za vršenje posjeda može konačno riješiti i u vlasničkoj parnici.

 

11. U odnosu na vršenje posjeda kanalica, koje je i postavio pravni prednik tužitelja predmetne kanalice su montažne i služe isključivo za zatvaranje kabela kojim tužitelj pruža telekomunikacijske usluge svojim korisnicima. Posjed tih kanalica ne izvršavaju korisnici telekomunikacijskih usluga, odnosno suvlasnici predmetne zgrade, već isključivo tužitelj, s obzirom na to da u njima ima položene kabele putem kojih se i pruža usluga, a koje je i dužan održavati. I prema provedenim dokazima u odnosu na navedene kanalice njihova je svrha zaštita kabela koje je i sukladno odredbi Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj: 76/22.; dalje ZEK) dužan održavati tužitelj, pa je stoga i nedvojbeno legitimiran posjednikom kanalica i ovlaštenikom zaštite tog svojeg posjeda istih. U smislu odredbe čl. 5. toč. 1. ZEK, elektroničke komunikacije infrastrukture čini fizička infrastruktura, povezane usluge i druga oprema ili sastavnice povezane sa elektroničkom komunikacijskom mrežom ili elektroničkom komunikacijskom uslugom koja omogućava ili podržavaju pružanje usluga putem te mreže ili usluge ili imaju takvu mogućnost, a obuhvaćaju zgrade ili ulaze u zgrade, žične instalacije unutar zgrada, antene, antenske stupove, antenske prihvate, tornjeve i druge potporne građevine, kabelsku kanalizaciju, cijevi, zdence i ulične ormare, bežične pristupne točke kratkog doma, te sustav uvjetovanog pristupa i elektroničke programske vodiče.

 

11.1. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su IV-1333/12 od 22. listopada 2012., doneseno je pravno shvaćanje da su šahtovi kanala distributivno–komunikacijske infrastrukture stvari, a nasilno otvaranje šahtova te uvlačenje i postavljanja optičkih kabela drugih operatera pored postojećih kabela tužitelja je smetanje posjeda. Takav stav i proizlazi i iz drugih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-246/2014 od 6. rujna 2017., Rev-1085/2013 od 3. listopada 2017., Rev-2437/2012 od 7. ožujka 2012., iz kojih je i također vidljiv stav da kada netko ima određenu stvar u isključivoj faktičnoj vlasti sukladno čl. 10. st. 1. ZVDSP ponašanje drugog kojim se dovodi u pitanje isključivost u vršenju te vlasti i kojim se nameće određeno trpljenje da i drugi polaže svoje instalacije, obavlja druge radove, popravlja instalaciju i sl. ima značenje uznemiravanja posjeda u smislu čl. 21. st. 1. ZVDSP, čime su i ostvarene pretpostavke sudske zaštite posjeda vezano za čl. 21. st. 1. i st. 2. ZVDSP.

 

11.2. Pri tome šahtovi kanala, odnosno u ovom slučaju i cijevi (kanalice) postavljene od strane i o trošku jednog isporučitelja telekomunikacijskih usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci telekomunikacijskih usluga (tužitelja) određenom broju korisnika, čine distributivno odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu.

 

12. Nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su suvlasnici jedini ovlašteni odlučivati o korištenju predmetnih kanalica, s obzirom na to da iz Suglasnosti tuženiku od 24. listopada 2021. proizlazi da mu se dozvoljava da postavi svoje svjetlovodne kabele u postojećim kanalicama koje su u vlasništvu vlasnika-suvlasnika zgrade te da postavljeni kabeli, glavni razvodni ormar, druga oprema te kanalice, ukoliko ih tuženik postavlja, isključivo su vlasništvo tuženika te je zabranjeno neovlašteno otvaranje, premještanje i/ili oštećivanje istih te bilo kakve druge neovlaštene radnje kojima bi se iste mogle oštetiti ili neovlašteno koristiti. Za pitanje posjeda nije odlučno tko je vlasnik, odnosno suvlasnik nekretnine na kojoj su postavljene kanalice. Tužitelj je, uz pristanak suvlasnika, samostalno koristio kanalice u kojima je postavio kabele, sve dok ga tuženik nije smetao u posjedu, postavljanjem svojih kabela u kanalice tužitelja i ormarića.

 

13. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj tijekom postupaka dokazao da je bio posljednji mirni posjednik predmetne telekomunikacijske opreme – kanalica, i da je vršio faktičnu vlast na istima te da je tuženik izvršio opisani čin smetanja posjeda kada je u iste položio svoje kablove i postavio ormariće, to je valjalo uvažiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti pobijano rješenje i utvrditi počinjeno smetanje na opisani način i obvezati tuženika na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije počinjenog smetanja i zabraniti mu takvo ili slično smetanje ubuduće, dakle odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

14. Ne mijenja na stvari činjenica da su te kanalice po svom karakteru takove da nemaju svojstva koja bi sama po sebi onemogućavala pristup istima neovlaštenim osobama (nisu zaključane i sl.), pa ni činjenica da tužitelj nema ključeve ulaznih vrata zgrade radi nesmetane dostupnosti samih kanalica, odlučno je da je te kanalice za svoje potrebe postavio i da ih je koristio samo tužitelj za zaštitu i održavanje one opreme koju je ugradio u te kanalice.

 

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u činjenično i pravno istovrsnoj parnici donio rješenje br. Rev 69/2024-2 od 6. veljače 2024. kojim je na postavljeno pitanje odgovorio:

 

"Tuženik postupa samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) bez sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, odnosno ukoliko nije postupio po odredbi čl. 24.b. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017).".

 

16. Isto tako, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju br. Rev-390/2024-3 od 22. svibnja 2024. odgovorio:

 

"Tuženik postupa samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) bez sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, odnosno ukoliko nije postupio po odredbi čl. 24.b. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017).".

 

17. S obzirom na to da je prvostupanjsko rješenje preinačeno, trebalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka. Tužitelju koji je uspio u ovoj parnici na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP pripadaju troškovi prvostupanjskog postupka koji se sastoje od jednokratne naknade za zastupanje prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.) koja s PDV-om iznosi 497,71 eura, sudske pristojbe na tužbu 26,54 eura, sudske pristojbe na prvostupanjsko rješenje 26,54 eura i predujma za očevid na licu mjesta 49,48 eura. Tužitelju je dosuđen i trošak sastava žalbe s PDV-om od 149,31 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu 53,09 eura, dakle ukupan trošak tužitelja iznosi 802,67 eura. Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

18. U nepobijanom dijelu u toč. I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno. 

 

U Zadru 3. srpnja 2024.

 

 

Sudac

 

Igor Delin, v.r.