1

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić-Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz P.,  OIB: ..., zastupanog po punomoćnici N. B. iz P., protiv tuženika U. B. d.d. u stečaju, P., OIB: ..., zastupanog po stečajnom upravitelju L. R. iz R., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-119/2020-10 od 21. srpnja 2021., u sjednici vijeća 3. srpnja 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

              Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-119/2020-10 od 21. srpnja 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati utvrđenu razliku otpremnine, kao naknadu za ostala materijalna prava radnika: u dijelu koji se odnosi iznad visine neoporezivog primitka, za visinu iznosa koja prelaze propisane neoporezive svote, razlike do punog iznosa, a koje se smatra primitcima iz nesamostalnog rada, te odnosna visina iznosa iznad neoporezivog primitka ima se obračunati prema Zakonu o dohotku isto kao i plaća iz nesamostalnog rada, oporezivo je do punog iznosa sa svim javnim davanjima, jer se isplaćuju osnovom osiguranja iz radnog odnosa, u iznosu koji će tužitelj odrediti tek nakon što tuženik dostavi potrebne podatke, odnosno nakon provedbe vještačenja, zajedno sa zateznim kamatama u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koje teku od dana dospijeća otpremnine kao naknade pa do dana isplate, u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. U žalbi u bitnom navodi da je sud prvog stupnja, a nakon izjašnjenja punomoćnice tužitelja da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te iznesenih navoda i predloženih dokaza, onemogućio da ista tijekom pripremnog ročišta u prethodnom postupku podnese usklađeni tužbeni zahtjev sukladno odredbama Stečajnog zakona, a koji je držala u ruci, dakle, da ga preda u spis prije zaključenja prethodnog postupka. Navodi da je podneskom od 16. lipnja 2021. izvršio preinaku te imao spreman podnesak za sud i protivnu stranku iako sud nakon ispitivanja tužbe i pokretanja samog postupka nije pozivao tužitelja da tužbu uredi, a što je bio dužan učiniti. Navodi da je punomoćnica tužitelja zbog navedenog i odbila potpisati zapisnik suda, međutim, sud je odbio na njeno traženje navesti razloge odbijanja. Navodi da je neuka stranka, međutim, da je punomoćnici tužitelja dobro poznato da preinaku tužbe treba učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, tj. već na pripremnom ročištu, što je punomoćnica tužitelja i učinila. Navodi da je sud trebao voditi računa da se radi o pravno neukoj stranci, te ukoliko utvrdi da tužba ima nedostataka, bio je dužan pozvati tužitelja da u zakonskom roku uredu tužbeni zahtjev, a tek potom ukoliko ne postupi po uputama suda, smatrati da je tužitelj odustao od tužbenog zahtjeva.

 

5. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7. Žalba je osnovana.

 

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

 

-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika sve do odlaska u mirovinu 30. kolovoza 2017.,

 

-da je tužitelj u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom prijavio tražbinu s osnova manje isplaćene otpremnine za odlazak u mirovinu u iznosu od 28.000,00 kn koju mu je tražbinu stečajni upravitelj osporio, pa je tužitelj rješenjem stečajnog suda upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja te tražbine u iznosu od 28.000,00 kn, kao tražbine prvog višeg isplatnog reda,

 

-da je čitanjem potvrde o pravomoćnosti za rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj 10 St-34/2019-129 od 19. rujna 2019. utvrđeno da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 9. listopada 2019., pa kako je tužitelj tužbu podnio 19. listopada 2019., utvrđuje da je tužba podnesena u prekluzivnom roku od osam dana iz čl. 267. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17, 36/22, 27/24 – dalje SZ),

 

-da je potvrda pravomoćnosti Trgovačkog suda u Pazinu prema kojoj je rješenje poslovni broj 10 St-3472019-129 od 19. rujna 2019. postalo pravomoćno 9. listopada 2019. predstavlja javnu ispravu te u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,  114/22, 155/23 – dalje ZPP) smatra se da je datum pravomoćnosti istinito utvrđen, a tuženik ukoliko osporava utvrđeni datum pravomoćnosti trebao je predložiti ukidanje potvrde pravomoćnosti u za to predviđenom postupku,

 

-da je rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj 10 St-34/2019-129 od 19. rujna 2019. koje je postalo pravomoćno 9. listopada 2019. utvrđeno u stavku 2. izreke tog rješenja, pod točkom 47. da je osporena tražbina tužitelja u iznosu od 28.000,00 kn te je tužitelj upućen u parnicu radi utvrđenja tražbine u iznosu od 28.000,00 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke, a ukoliko je u tijeku parnični postupak da u istom roku predloži njegov nastavak, odnosno ako ne pokrene parnicu u roku koji je za to određen smatrat će se da je odustao od prava na vođenje parnice.

 

9. Sud prvog stupnja je na temelju iznesenih utvrđenja, u smislu odredbe čl. 266. st. 1., 270. i 271. st. 1. SZ, odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obrazloženje da tužitelj ne može postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev radi isplate. Navedeno iz razloga što tužitelj kao stečajni vjerovnik pravo na isplatu svoje tražbine prema stečajnom dužniku može ostvarivati samo u stečajnom postupku, dok u parničnom postupku jedino može deklaratornom tužbom zahtijevati da se utvrdi postojanje njegove tražbine u visini i isplatnom redu kako je upućen rješenjem stečajnog suda.

 

10. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva koju je tužitelj učinio u podnesku od 16. lipnja 2021., sud prvog stupnja istu nije dopustio, uz obrazloženje da je navedeni podnesak predan u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, a prema odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj tužbu može preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Pritom navodi da ne postoje razlozi iz čl. 190. st. 2. ZPP-a na osnovu kojih bi tužitelj mogao tužbu preinačiti i nakon zaključenja prethodnog postupka, obzirom da je tužitelju bilo poznato da je rješenjem stečajnog suda upućen na pokretanje parnice, da je osporena njegova tražbina prema tuženiku u iznosu od 28.000,00 kn kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, te je već u trenutku podnošenja tužbe trebao postaviti upravo takav tužbeni zahtjev radi utvrđenja, a ne kondemnatorni tužbeni zahtjev radi isplate.

 

11. Osim toga sud prvog stupnja je mišljenja, sve da je preinaka dopuštena, tužbeni zahtjev bi bio neosnovan jer je tužitelj u smislu odredbe čl. 267. st. 1. SZ-a bio dužan pokrenuti parnicu i pravilno postaviti tužbeni zahtjev u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu, a ako to ne učini u istom roku smatra da je odustao od prava na vođenje parnice. Stoga, da bi preinačeni tužbeni zahtjev svejedno bio neosnovan jer je postavljen izvan prekluzivnog roka od osam dana iz odredbe čl. 267. st. 1. SZ-a.

 

12. S razlogom tužitelj u žabi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186. ZPP-a.

 

13. Naime, odlučujući o tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži da se naloži tuženiku da tužitelju isplati "utvrđenu razliku otpremnine kao naknadu za ostala materijalna prava radnika: u dijelu koji se odnosi iznad visine neoporezivog primitka za visinu iznosa koja prelaze propisane neoporezive svote, razlike do punog iznosa, a koje se smatra primicima iz nesamostalnog rada te odnosna visina iznosa iznad neoporezivog primitka ima se obračunati prema Zakonu o dohotku isto kao i plaća iz nesamostalnog rada, oporezivo do punog iznosa sa svim javnim davanjima jer se isplaćuju osnovom osiguranja iz radnog odnosa, u iznosu koji će tužitelj odrediti tek nakon što tuženik dostavi potrebne podatke, odnosno nakon provedbe vještačenja zajedno sa zateznim kamatama", sud prvog stupnja je odlučio o tužbenom zahtjevu koji nije bio podesan za raspravljanje. Ovo zato što tužba mora sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. Kraj takvog stanja stvari sud je bio dužan pozvati tužitelja da ispravi tužbu u naprijed iznesenom smislu.

 

14. Naime, polazeći od sadržaja odredbe čl. 266. SZ, kao specijalne postupovnopravne odredbe prema kojoj se u stečajnom postupku, u situaciji kakva je u ovom predmetu, može voditi samo (deklaratorna) parnica radi utvrđenja postoji li ili ne postoji osporena tražbina i to u pravnom okviru koji propisuje odredba čl. 266. st. 1. SZ, proizlazi da se u stečajnom postupku, uvažavajući pritom pravnu prirodu i svrhu stečajnog postupka, ne može voditi parnica s kondemnatornim tužbenim zahtjevom na isplatu novčane tražbine.

 

15. Sukladno čl. 187. st. 1. i 2. ZPP,  tužitelj može u tužbi (tužba za utvrđenje) tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave i takva se (deklaratorna) tužba, uz ostalo, može podići i kad je to posebnim propisima predviđeno.

16. U ovom je predmetu takva posebna procesna pretpostavka propisana upravo čl. 270. SZ prema kojoj se odredbi utvrđenje tražbine u parnici može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono označeno na ispitnom ročištu.

17. U pitanju je poseban institut stečajnog prava koji, iako je samo sličan, nije istovjetan preinaci tužbe iz čl. 190. ZPP, budući da je potreba za izmjenom ili usklađivanjem tužbenog zahtjeva, njegovim pretvaranjem u deklaratorni, posljedica specifične pravne prirode stečajnog postupka i zakonske obveze iz čl. 266. SZ, a ne dispozicije same stranke.

18. Naime, prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg zahtjeva ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. ( čl. 191. st. 3. ZPP-a).

19. Prema navedenoj odredbi ZPP-a tužba može biti objektivno preinačena zbog tri osnovna razloga: a) promjenom istovjetnosti zahtjeva, b) povećanjem postojećeg zahtjeva i c) isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći.

20. Promjena istovjetnosti zahtjeva postoji onda kada se prvotno postavljeni zahtjev zasniva na jednom životnom događaju, jednom činjeničnom stanju, odnosno jednom pravnom odnosu, i kada se novopostavljeni zahtjev, neovisno kako je to nazvano: pojašnjenjem, preciziranjem i sl. zasniva na drugim činjenicama, drugom događaju ili pravnom odnosu koji nema sličnosti s prvim, niti je identičan prvom. Kod ovakvog preinačenja tužitelj postavlja jedan sasvim novi zahtjev u tužbi, o kome se do tada nije raspravljalo u parnici koja teče. Promjena istovjetnosti zahtjeva predstavlja ustvari posebno povećanje ranije istaknutog zahtjeva, njegovo zamjenjivanje drugačijim novim zahtjevom. Tužbeni zahtjev je novi ukoliko tužitelj mijenja njegovu sadržajnu ili njegovu pravnu osnovu.

21. Prema navedenom, u ovom slučaju radi se o istom životnom događaju, jednom činjeničnom stanju i jednom pravnom odnosu. Stoga izraženo stajalište prvostupanjskog suda vezano za prekluziju podnošenja tužbe (u slučaju da je preinaka dopuštena) nije prihvatljivo.

22. Inače, prema stanju spisa proizlazi da je sud prvog stupnja na ročištu od 18. lipnja 2021. održao pripremno ročište i rješenjem zaključio prethodni postupak i na istom ročištu održao glavnu raspravu i zaključio glavnu raspravu. U takvoj situaciji ima se uzeti da je podnesak tužitelja od 16. lipnja 2021. koji je predao na tom ročištu predan prije zaključenja prethodnog postupka. Svako drugo postupanje u takvoj situaciji s obzirom na navedeno, bilo bi previše formalističko i suprotno pravu tužitelja na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i odredbom čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14702, 1/06 i 2/10).

 

23. Pored toga, u situaciji kad se radi o neukoj stranci koja se očigledno nije u postupku služila svojim pravima iako je parnicu pokrenula u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu, trebalo je stranku poučiti, jer je sud i prema odredbi čl. 11. ZPP-a dužan pružiti pomoć neukoj stranci.

 

24. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će prije svega pozvati tužitelja na ispravak i dopunu tužbe u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a. Ukoliko tužitelj postupi po nalogu suda, prvostupanjski sud će na novom pripremnom ročištu sukladno odredbi čl. 288. a ZPP-a raspraviti sa strankama sva sporna pitanja te ukoliko je potrebno upozoriti stranku na potrebu da uzme punomoćnika.

                

25. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 369. st. 1. ZPP-a. 

 

 

U Rijeci 3. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan, v.r.