1             

                              Poslovni broj: Gž-57/2023-7             

                     

 

         Republika Hrvatska

Županijski Sud U Dubrovniku

               Dubrovnik             

                                                                                                            Poslovni broj: Gž-57/2023-7

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A B, OIB: …i S B, OIB:…oboje iz V B, i oboje zastupani po punomoćniku T D, odvjetniku u Z, protiv tuženika N B, OIB:… iz V B,  zastupanog po punomoćnicima Z B i A B, odvjetnicima u V G, radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-457/2019-39 od 27. listopada 2022., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-457/2019-39 od 27. listopada 2022.,

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-457/2019-39 od                         27. listopada 2022., suđeno je:

 

„ I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti kolnika preko nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u V G u zk.ul.  k.o. V B kao kč.br. površine 665 m2 dvorište površine 577 m2, kuća, V B površine 88 m2, ukupne površine 665 m2 i to duž cijele sjeverne međe te nekretnine u širini od 4 m, a u korist nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u V G upisana u zk. ul.  k.o. V B kao kč.br.  oranica u V P površine 6125 m2.

 

Tuženik, N B iz V B,  OIB:… dužan je priznati i trpjeti izvršavanje prava služnosti kolnika na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u V Gi, u zk.ul.  k.o. V B, kao kč.br.  površine 665 m2, dvorište površine 577 m2, kuća V B,  površine 88 m2, ukupne površine 665 m2, i to duž cijele sjeverne međe te nekretnine u širini od 4m, a u korist nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u V G upisana u zk.ul  k.o. V B kao kč.br.  oranica u V P površine 6125 m2.

 

Nalaže se tuženiku N B iz V B, OIB:…, da izda tužiteljima A B iz V G, OIB: …K B iz V B, OIB: …, S B iz V B, OIB:.. tabularnu ispravu podobnu za upis prava navedene služnosti kolnika u zemljišnim knjigama, i to u roku od 15 (petnaest) dana, jer će ju u suprotnom zamijeniti ova presuda.

 

Nalaže se tuženiku N B iz V B,  OIB:… da tužiteljima A B iz V G, OIB:… K B iz V B OIB:.., S B iz V B, OIB:… naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena od dana donošenja prvostupanjske presuda pa do isplate, i to u roku od 15 (petnaest) dana."

 

II. Nalaže se tužiteljima, u roku od 15 (petnaest) dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna / 331,81 eura1“.

 

2. Protiv navedene presude žalbu su izjavili tužitelji i to zbog svih žalbenih razloga, a što su žalbeni razlozi iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je  je zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti kolnika, preko nekretnine kč. br.  K.O. V B i to duž cijele sjeverne međe u širini od 4 m, a u korist nekretnine kč. br.  z. ul. K.O. V B, trpljenje izvršavanja, te nalaganje tuženiku da tužiteljima izda ispravu potrebnu za upis prava služnosti u zemljišnoj knjizi jer će je suprotnom zamijeniti ova presuda.

 

6. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je saslušao više svjedoka te parnične stranke i nakon provedenog očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, zaključio da tužitelji nisu na bilo koji način za dolazak do svoje nekretnine kč. br.  K.O. V B prolazili nekretninom kč.br. K.O. V B od 2001. godine od kada je tuženik kupio tu nekretninu od N Š, a koja nekretnina nije bila opterećena upisom bilo kakvog tereta, što je navedeno i u kupoprodajnom ugovoru iz 2001. godine. U obrazloženju se navodi da sve i da su  tužitelji izvršavali sadržaj stvarne služnosti puta u neprekidnom razdoblju od 20 godina dok je nekretnina bila u vlasništvu prednice tuženika (N Š), budući oni svoje pravo stvarne služnosti nisu upisali u zemljišne knjige tuženik kada je stekao nekretninu nije znao za postojanje bilo kakve služnosti puta ili kojeg drugog tereta. Obzirom da se pravo stvarne služnosti  koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona prvostupanjski je sud zahtjev odbio kao neosnovan, a pozivajući se na članak 230. i 243. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZV).

 

7. Ispitujući pobijanju presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP, a pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalitelj ukazuju.

 

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe iz članka 354. stavak 1. u vezi stavka 8. ZPP na koju žalitelj u stvari ukazuju kad analiziraju iskaz svjedoka i daju svoju ocjenu tih dokaza. Protivno tim navodima ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud provedene dokaze ocijenio upravo kako to zakon nalaže, savjesno i brižljivo ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

9. Prema članku 122. ZV smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (stavak 2), dok je stavkom 3. istog čanka propisano da se nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

9.1. Nadalje, prema članku 230. stavak 1. ZV pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu ne može se, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju tuženik prilikom kupnje nekretnine kč. br. K.O. V B 2001. godine nije znao, niti je mogao znati da je navedena nekretnina opterećena izvanknjižnim teretima, s obzirom da je nesporno utvrđeno da prilikom kupnje nekretnine od strane tuženika u zemljišnim knjigama nije postojala nikakva zabilježba niti teret koji bi ukazivao da na toj nekretnini postoji pravo stvarne služnosti kolnika. Služnost kakva je u naravi na mjestu prijepora morala bi biti vidljiva, a iz izgleda tog dijela zemlje tuženik ni po čemu nije mogao zaključiti da se sporni dio koristi kao put, a pogotovo što iz nalaza vještaka proizlazi da se sa sjeverne strane čest. , a unutar sporne površine (po sredini) nalazi betonski stup nosač voda električne energije. Neosnovani su navodi žalitelja prema kojima je tuženik znao za postojanje prava služnosti na nekretnini, pozivajući se na iskaz prednice tuženika, jer je prednica tuženika u iskazu navela da je N K skrenula pozornost na činjenicu da se dijelom nekretnine koju je prodala koriste sestre B K i Š A, a ne i tuženiku. Nije počinjena povreda iz članka 268. stavak 3. u vezi članka 354. stavak 1. ZPP, te članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP kada je na ročištu očevida na licu mjesta proveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parnične stranke.

11. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja, pa žalba ni zbog tog razloga nije osnovana.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Dubrovniku 3. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                                   Kate Brajković v.r.