- 1 -              III Kr-74/2024-5

Broj: III Kr-74/2024-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća, te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog H. F. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 18. listopada 2023. broj K-36/2023-33 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 6. ožujka 2024. broj I Kž-414/2023-4, u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog H. F. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 18. listopada 2023. broj K-36/2023-33 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 6. ožujka 2024. broj I Kž-414/2023-4 osuđen je H. F. zbog počinjenog kaznenog djela protiv života i tijela - ubojstvom u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

2. Protiv te presude osuđenik je po branitelju, odvjetniku Z. M. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 8. svibnja 2024. pod brojem Ksm-DO-78/2024-2 s mišljenjem da zahtjev treba odbiti kao neosnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Iako osuđenik u zahtjevu uvodno ne precizira o kojoj povredi iz članka 469. točaka 1. do 4. ZKP-a bi se u konkretnom slučaju radilo, iz sadržaja zahtjeva proizlazi da on smatra da se radi o povredi kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP-a („je li glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti“). Naime, podnositelj zahtjeva navodi da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi i mogućnost drugačije kvalifikacije kaznenog djela od one u pravomoćnoj presudi odnosno da je moguće da se radi o kaznenom djelu iz članka 112. stavka 1. KZ/11. (kazneno djelo usmrćenja). Smatra da, prema činjeničnom opisu inkriminiranog kaznenog djela, onako kako je opisano u izreci pravomoćne presude, postoji dvojba u pogledu pravne kvalifikacije pa su, po mišljenju podnositelja zahtjeva, u takvoj situaciji sudovi trebali zauzeti stav „in favorem“ optuženika i osuditi ga za blaže kazneno djelo od onog za koje je osuđen pobijanom presudom.

6.1. Međutim, u navedenom podnositelj zahtjeva nije u pravu.

6.2. Iako podnositelj zahtjeva uvodno ističe zakonom dopuštenu osnovu pobijanja pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP-a, prethodno iznesenim tvrdnjama on, u biti, polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem tako da nudi svoju, drugačiju interpretaciju činjeničnog opisa izreke pravomoćne presude, a kako bi na taj način potkrijepio svoje tvrdnje da je, u odnosu na optuženika primijenjen zakon koji se ne može primijeniti jer da se, po ocjeni osuđenika, moglo raditi o kaznenom djelu usmrćenja iz članka 112. stavka 1. KZ/11. Pritom podnositelj zahtjeva zanemaruje činjenicu da se postojanje povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP-a prosuđuje isključivo prema onom činjeničnom stanju kako je utvrđeno izrekom pravomoćne presude, a ne prema onom činjeničnom stanju koje je, prema osuđenikovom shvaćanju, trebalo utvrditi tijekom kaznenog postupka. U tom pogledu valja zaključiti kako su u ovom konkretnom slučaju i prvostupanjski i drugostupanjski sud, na ono činjenično stanje koje je utvrđeno pravomoćnom presudom, pravilno primijenili odgovarajuće odredbe kaznenog zakona.

6.3. Naime, činjeničnim opisom izreke pravomoćne presude optuženi H. F. proglašen je krivim što je „...s ciljem da liši života oštećenog M. B. nožem dužine oštrice 8 cm, širine u najširem dijelu 4 cm uboo u lijevu stranu trbuha..., a kojom prilikom je oštećenik M. B. zadobio tjelesnu ranu u vidu ubodne rane lijeve strane trbuha u visini pupka.“.

6.4. Dakle, i po ocjeni ovog suda, imajući u vidu ovakvo činjenično stanje kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom, evidentno je kako se u konkretnom slučaju radi o radnjama koje prostorno i vremenski prethode ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., pri čemu se ni u kom slučaju ne radi o takvim radnjama kojima se, kako to pogrešno tvrdi podnositelj zahtjeva, ostvaruju objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela usmrćenja iz članka 112. stavka 1. KZ/11. Naime, navedeno kazneno djelo čini svatko onaj tko usmrti drugoga doveden bez svoje krivnje njegovim napadom, teškim vrijeđanjem ili zlostavljanjem u stanje dugotrajne patnje, jake razdraženosti ili prepasti, a takve radnje žrtve nisu opisane u činjeničnom opisu izreke pobijane presude niti su te prethodno navedene okolnosti tijekom izvedenog dokaznog postupka utvrđene kao odlučne činjenice u ovom kaznenom predmetu. Stoga su, u odnosu na ovakvo činjenično stanje koje proizlazi iz izreke pobijane presude i utvrđene odlučne činjenice te imajući u vidu i radnje koje su opisane, i prvostupanjski i drugostupanjski sud pravilno primijenili kazneni zakon smatrajući da se radi o ubojstvu u pokušaju, a ne kaznenom djelu usmrćenja, kako to pogrešno smatra podnositelj zahtjeva.

7. Slijedom svega prethodno iznesenog, po ocjeni ovog Suda, nije ostvaren razlog za pobijanje pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP-a, a kako se to tvrdi u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

8. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. srpnja 2024.

                                                                                    Predsjednik vijeća:

                                                                                    Dražen Tripalo, v.r.