1

Poslovni broj: Gž-45/2024-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

             

              Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. P. č., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u O. d. H. i P. d.o.o. u Z., protiv tuženika M. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u Z., radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1486/2022-10 od 24. studenoga 2024., 3. srpnja 2024. 

 

p r e s u d i o j e

             

I Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1486/2022-10 od 24. studenoga 2024. u pobijanom dijelu (točke II i III izreke):

 

a)  potvrđuje u točki II izreke,

b)  preinačava u točki III izreke tako da glasi:

 

"Nalaže se tužitelju platiti parnične troškove tuženiku u svoti od 56,40 EUR u roku od 15 dana."

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika V. P. iz Z., poslovni broj Ovrv-11813/2022 od 12. travnja 2022., u dijelu kojim se nalaže tuženiku M. M. iz Z., OIB: …, isplatiti tužitelju Z. H. d.o.o.-P. Č., Z., OIB: …, iznos od 88,12 eur /663,93 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

 

-              na iznos od 9,79 eur/73,77 kuna od 16. kolovoza 2020.,

-              na iznos od 9,79 eur/73,77 kuna od 16. rujna 2020.,

-              na iznos od 9,79 eur/73,77 kuna od 16. listopada 2020.,

-              na iznos od 9,76 eur/73,77 kuna od 16. studenog 2020.,

-              na iznos od 9,79 eur/73,77 kuna od 16. studenog 2020.,

-              na iznos od 9,79 eur/73,77 kuna od 16. prosinca 2020.,

-              na iznos od 9,79 eur/73,77 kuna od 16. prosinca 2020., -na iznos od 9,79 eur/73,77 kuna od 16. siječnja 2021.,

-              na iznos od 9,79 eur/73,77 kuna od 16. siječnja 2021. do isplate, se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika V. P. iz Z., poslovni broj Ovrv-11813/2022 od 12. travnja 2022., u dijelu kojim se nalaže tuženiku M. M. iz Z., OIB: …, isplatiti tužitelju Z. H. d.o.o.-P. Č., Z., OIB: …, iznos od 29,37 eur1 /221,31 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedino iznosa i to: na iznos od 9,79 eur/73,77 kuna od 16. veljače 2021., na iznos od 9,79 eur/73,77 kuna od 16. ožujka 2021.,na iznos od 9,79 eur/73,77 kuna od 16. ožujka 2021., do isplate.

 

 

III. Nalaže se tuženiku M. M. naknaditi tužitelju Z. H. d.o.o.-P. Č. trošak postupka u iznosu od 28,20 eur/212,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. studenog 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv točaka II i III izreke prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je tužba povučena za plaćeni iznos od 221,31 kn odnosno propustio u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članaka 458. stavak 1. ZPP.

             

6. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a., dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane u članku 354. stavku 2. točki 2., 4.,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka. 365. stavka. 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2 točke 11. ZPP-a na koju tužitelji ukazuju u žalbi tvrdnjom da  presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

 

8. Predmet spora je tužiteljeva novčana tražbina utemeljena na pruženoj usluzi odvoza komunalnog otpada u svoti od 885,24 kn sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku po redu dospijeća navedenim u točki I. i II. izreke prvostupanjske presude.

 

9. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da je tužiteljeva tražbina iz točke I izreke prvostupanjske presude zastarjela dok je tražbinu u svoti od 221,31 kn iz točke II izreke prvostupanjske presude tuženik podmirio za vrijeme trajanje postupka, iz čega slijedi da je obveza prestala ispunjenjem.

 

10. Žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud trebao utvrditi da je tužba povučena u ovom predmetu jer su bile ispunjene sve pretpostavke propisane odredbom članka 193. stavak 2. ZPP-a, te da je u slučaju donošenja meritorne odluke sud trebao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Sporna je i odluka o troškovima postupka.

 

11. Ispravno je stajalište žalitelja da je sud dužan u slučaju ukidanja platnog naloga zbog neosnovanosti zahtjeva odbiti tužbeni zahtjev (članak 451. stavak 3. ZPP-a).

 

11.1. Međutim, u sudskoj praksi je prihvaćeno stajalište po kojemu u situaciji kada sud ne odbije tužbeni zahtjev već samo ukine platni nalog, ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (zaključak broj 4 sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 13. lipnja 2019.).

 

12. Tvrdnjom da su bile ispunjene pretpostavke za povlačenje tužbe i da je sud trebao donijeti rješenje o povlačenju tužbe tuženik ukazuje na povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 193. stavak 2. ZPP-a, a zbog te povrede se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.

 

13. Prema tome iz iznesenog slijedi da žalba tuženika protiv točke II izreke prvostupanjske  presude nama svog opravdanja pa je oslonom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno kao pod točkom a) izreke ove presude.

 

14. Iako se pravilno pozvao na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a kod donošenje odluke o parničnim troškovima prvostupanjski sud ju je pogrešno primijenio.

 

14.1. Prema toj odredbi ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one  stranke koja je u manjoj mjeri uspjela a nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koje su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojemu su stranke uspjele u parnici, s tim da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

14.2. Prvostupanjski sud je utvrdio kvantitativni uspjeh stranaka u sporu, i to tužitelja s 25% a  tuženika  s 75%, dok je pogledu osnove zahtjeva ocijenio da je tužitelj uspio sa 100%.

 

14.3. Međutim, tijekom postupka nisu se izvodili dokazi radi utvrđivanja osnovanosti zahtjeva jer tuženik nije dovodio u pitanje tužiteljevu tražbinu, već je isticao prigovor zastare za dio tražbine, koji je bio i osnovan, dok je preostali dio tražbine podmirio. Iz navedenog slijedi da je kod utvrđivanja postotaka uspjeha stranaka u sporu valjalo uzeti u obzir samo visinu zahtjeva, tj. kvantitativni uspjeh u sporu, a prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužitelj uspio u sporu s 25%, a tuženik sa 75%.

 

14.4. Primjenom ranije navedene odredbe ZPP-a valjalo je zaključiti da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku 50% nastalih mu troškova. Troškovi tuženika su iznosili 99,54 EUR na ime zastupanja po odvjetniku po Tbr. 7. točka 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) jednokratna nagrada i sudska pristojba na prigovor na rješenje o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR, što ukupno daje svotu od 112,81 EUR, a kako tuženik ima pravo na naknadu iznosa koji odgovara postotku od 50% troškova to mu je valjalo dosuditi troškove u svoti od 56,40 EUR. Oslonom na odredbe članaka 373. stavak 3. i 381. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom b). izreke ove presude.

 

15. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti jer je njegova žalba protiv odluke o glavnoj stvari odbijena.

 

Dubrovnik, 3. srpnja 2024.

 

Sudac:

 

Emir Čustović, v.r.