1

Poslovni broj: 4 Kž-359/2024-10

 

Poslovni broj: 4 Kž-359/2024-10

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. V., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-174/2024-15 od 28. ožujka 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2024., u prisutnosti zamjenika županijske državne odvjetnice u Varaždinu Darka Galića, optuženika i zamjenika branitelja optuženika, P. B., odvjetnika,

 

p r e s u d i o j e

 

I/ Djelomično se prihvaća žalba optuženog T. V., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženom T. V. prihvaćaju po čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđene pojedinačne kazne zatvora od po 8 (osam) mjeseci za svako kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, prihvaća se izrečena jedinstvena kazne zatvora po čl. 51. st. 2. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, time da se optuženiku na temelju čl. 57. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda tako da se od izrečene jedinstvene kazne zatvora izvršava dio kazne zatvora od 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ako optuženi T. V. u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, a na temelju čl. 54. KZ/11 u dio kazne koji se izvršava uračunava se vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 25. prosinca 2023. pa nadalje.

 

              II/ Uslijed odluke pod I/, u povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri tako da ista glasi:

 

"Na temelju čl. 68. KZ/11 optuženom T. V. izriče se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja izvršenje koje će trajati do prestanka izvršenja dijela kazne zatvora koji se izvršava, u okviru zatvorskog sustava, a nakon toga do proteka roka provjeravanja izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju."

 

              III/ U preostalom dijelu odbija se žalba optuženog T. V. kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom prvostupanjski sud proglasio je krivim optuženog T. V. zbog počinjenja tri kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2.  KZ/11 (u izreci pobijane presude, kod naznake Narodnih novina u kojima je objavljen KZ/11 prvostupanjski sud je ispustio oznaku 84/21.). Po čl. 51. KZ/11 utvrđene su mu pojedinačne kazne i to od 8 mjeseci za svako djelo, a optuženiku je po čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca.

 

1.1.              Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 25. prosinca 2023. pa nadalje.

 

1.2.              Na temelju čl. 68. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati za vrijeme trajanja kazne zatvora u okviru zatvorskog sustava.

 

1.3.              Na temelju čl. 148. st.1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22) optuženi T. V. oslobođen je u cijelosti obveze naknade troška kaznenog postupka.

 

2.              Protiv presude žali se optuženi T. V. po branitelju V. L., odvjetniku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od optužbe ili podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3.              Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

 

4.1.              Optuženik je u žalbi zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici pa je održana javna drugostupanjska sjednica u prisutnosti zamjenika županijske državne odvjetnice Darka Galića, optuženika putem audio-video veze s Zatvorom u Šibeniku i zamjenika branitelja, P. B., odvjetnika.

 

5.              Žalba optuženika je djelomično osnovana, a dala je povod za ispitivanje pobijane presude i po službenoj dužnosti.

 

6.              Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 zbog nerazumljivosti izreke, proturječja izreke razlozima i zbog toga jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Postojanje ove povrede obrazlaže se tvrdnjama povezanim s sadržajem iskaza žrtava za koje se iznosi ocjena sadržaja i tvrdi da je sud na temelju istih donio pogrešne zaključke. Ovdje se, stoga, ne radi o ostvarenju istaknute bitne povrede, već o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu dalje u nastavku.

 

6.1.              Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe optuženika, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje koje od bitnih postupovnih povreda u pobijanoj presudi na postojanje kojih pazi po službenoj dužnosti.

 

7.              U odnosu na dio žalbe zbog povrede kaznenog zakona, koju žalitelj obrazlaže po tri osnove, valja navesti da žalitelj nije u pravu. Radi se o kaznenom djelu jer je izgovaranje drugima da će ih ubiti ozbiljna prijetnja usmrćenjem, pri čemu nije odlučno za postojanje kaznenog djela da li je optuženik imao stvarnu namjeru ostvariti prijetnju. Stoga se ne može raditi o kaznenom djelu uvrede, već upravo o kaznenom djelu prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. Bitno obilježje ovog kaznenog djela nije nastanak posljedice kod žrtve u vidu straha ili uznemirenosti, koja posljedica je, nota bene, nastupila kod sve tri žrtve prema integralnom sadržaju njihovih iskaza. Bitno obilježje djela je postupanje optuženika s ciljem da kod žrtava izazove ustrašenost i uznemirenost, koji cilj postupanja je optuženik u konkretnom slučaju i imao izgovarajući prijetnju ubojstvom upućenu prema troje policijskih službenika, motiviran usmrćenjem svojeg psa od strane policijskog službenika A. I.. Spekulacija o razlozima iskazivanja žrtava da su se ustrašili, a strah nisu manifestirali ni na koji način na mjestu događaja ili iskazujući u prekršajnom postupku koji se vodio protiv supruge optuženika, predstavlja preocjenu vjerodostojnosti dokaza od strane žalitelja, suprotnu onoj koju je izveo prvostupanjski sud te ista ulazi u žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Iz prednjih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

 

8.              U pogledu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj prigovara ocjeni vjerodostojnosti iskaza žrtava tvrdnjom da isti nisu ponovili koje im je to prijeteće riječi uputio optuženik, da nisu ispoljili vanjske manifestacije ustrašenosti na mjestu počinjenja djela, kao i da nisu iskazivali, osim donekle žrtve A. I., o izgovorenim prijetnjama optuženika u prekršajnom postupku koji se vodio u predmetu Općinskog prekršajnog suda u Splitu Pp-15557/23 protiv supruge optuženika. U pogledu presude prekršajnog suda, iako je sud označio kako istu čita u dokaznom postupku, prema žalitelju, na sadržaj iste se uopće ne osvrće.

 

8.1.              Žalitelj izlažući preocjenu vjerodostojnosti iskaza žrtava zanemaruje integralni sadržaj iskaza žrtava, koji su ispitani u dokaznoj radnji ispitivanja svjedoka kod ODO Split i potom dopunski na raspravi, tijekom kojeg raspravnog ispitivanja su iskazali kako ostaju kod svojeg ranijeg iskaza, koji je time postao integralnim sadržajem iskaza na raspravi. U svojim iskazima svo troje žrtava je suglasno iskazivalo o tijeku događaja od dolaska na vrata optuženika do izricanja prijetećeg sadržaja optuženika, za koji svo troje iskazuju da im je svima optuženik izgovorio prijeteći sadržaj. Navedeno u svojem iskazu potvrđuje i svjedokinja – očevidac N. Š., koja navodi da je optuženik prijetio policajcima u više navrata da će ih ubiti, kao što su oni ubili njegovog psa. Djelomična potvrda iskaza ovo četvoro svjedoka proizlazi i iz iskaza svjedoka T. E., liječnika Hitne medicinske pomoći, koji iskazuje kako je optuženik verbalno napao policijske službenike, ali da se ne može sjetiti konkretnog izričaja optuženika, a razlog nalazi u tome da je bio koncentriran na vlasnice napadnutog psa i medicinsku sestru, koja je u to vrijeme bila trudnica. Upravo na temelju ovih iskaza, koje ocjenjuje sukladnima, podudarnima i vjerodostojnima (odlomak koji započinje na str. 13. i završava na str. 14. obrazloženja) prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje. Žalbeni navodi da žrtve nisu ispoljile prema van osjećaje uznemirenosti i ustrašenosti, suprotni su iskazima žrtava koji su suglasno iskazali da su se uplašili optuženikovih prijetnji, te kako misle da bi optuženik izgovoreno mogao i ostvariti (žrtva I.), odnosno da im je cijeli događaj bio stresan, ozbiljan i opasan (žrtve M. i A.). Iz tih razloga, tvrdnjom da iskazi svjedoka nisu vjerodostojni, žalitelj ne dovodi u pitanje pravilnost i potpunost ocjene vjerodostojnosti iskaza svih svjedoka očevidaca događaja.

 

8.2.              Ne stoji niti žalbena tvrdnja da prvostupanjski sud nije dao razloge u odnosu na sadržaj presude Pp-15557/23, upravo suprotno izloženi su razlozi (predzadnji odlomak str. 13.) kojima prvostupanjski sud, ispravno, ocjenjuje sadržaj te presude. Ispravno se navodi kako se iskazi svjedoka iz dva različita postupka, koji se niti ne odnose na istu stvar i istog okrivljenika, jednostavno ne mogu uspoređivati i na temelju istih donositi bilo kakvi zaključci u kaznenom postupku. Stoga žalbeni navodi u kojima se tvrdi da su svjedoci u prekršajnom postupku, a svjedoci/žrtve u kaznenom postupku iskazivali različito nisu odlučni za ovaj kazneni postupak.

 

9.              U pogledu odluke o kazni, žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud izgubio iz vida mišljenje psihijatrijskog vještaka da je u vrijeme počinjenja djela optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv. U tom pogledu je žalitelj samo donekle u pravu. Naime, prvostupanjski je sud optuženiku cijenio olakotnim da je bio bitno smanjeno ubrojiv, da je otac jednog maloljetnog djeteta i da boluje od poremećaja ličnosti, pri čemu mu i cijeni dijelom olakotnim, dijelom otegotnim motivaciju za počinjenje kaznenog djela u usmrćenju njegova psa kojeg je ustrijelio policijski službenik zbog napada na drugog psa, odnosno druge osobe, zbog čega je optuženik reagirao na zabranjen i društveno neprihvatljiv način. Optuženik je ranije kazneno osuđivan zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela na štetu policijske službenice, što je prvostupanjski sud utvrdio uvidom u raniju presudu, prekršajno je osuđivan, a sud mu otegotnim cijeni i izostanak odgovornosti i kritičnosti u pogledu načina držanja opasnog psa, sve u pogledu činjenice napada njegova psa na psa M. i N. Š.. Prvostupanjski sud posebno naglašava društvenu opasnost kaznenog djela počinjenog na štetu policijskih službenika, što predstavlja napad na sigurnost i funkcioniranje države.

 

9.1.              Navedena utvrđenja i ocjena prvostupanjskog suda o otegotnim okolnostima potpuno su ispravni, osim u dijelu gdje se naglašava pitanje napada prijetnjom na policijske službenike, kao službene osobe, što predstavlja obilježje kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11, pa u tom smislu otegotnim valja cijeniti samo napad na sigurnost i funkcioniranje državne vlasti. Na temelju navedenih okolnosti, kao i stupnja krivnje, jačine ugrožavanja zaštićenog dobra i svrhe kažnjavanja, prvostupanjski sud ispravno utvrđuje pojedinačne kazne za svako od kaznenih djela, a potom na temelju osobnosti optuženika i ukupnosti kaznenih djela izriče jedinstvenu kaznu zatvora.

 

9.2.              Ispravno žalitelj primjećuje da nije stavljen dovoljan naglasak na olakotnu okolnost bitno smanjene ubrojivosti optuženika, koja u vezi s bolešću i unutarnjom motivacijom optuženika, što ne predstavlja odobrenje optuženiku za činjenje kaznenih djela, ipak valja promotriti u vezi s odredbom čl. 57. KZ/11. Upravo navedene okolnosti, u smislu čl. 57. st. 1. KZ/11, upućuju na zaključak da postoji visok stupanj vjerojatnosti da će se izvršenjem samo dijela kazne, odnosno neizvršenjem čitave kazne, utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela. Optuženik je od počinjenja kaznenog djela neprekidno u istražnom zatvoru koji do sada traje preko 6 mjeseci, što je okolnost koja govori u prilog zaključku o dostatnom utjecaju na njega da ne ponovi kazneno djelo. Bitno smanjena ubrojivost i razlozi koji su doveli do tog stanja proizveli su potrebu izricanja optuženiku sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja radi otklanjanja uzroka koji mogu poticajno djelovati na optuženika da ponovi kazneno djelo. Povezujući ove dvije činjenice s utvrđenim olakotnim okolnostima, stajalište je ovog suda drugog stupnja, da ne postoji potreba izvršenja cjelokupne izrečene jedinstvene kazne optuženiku, radi ostvarenja specijalno preventivnog učinka kazne. Naprotiv, dostatno je izvršenje dijela kazne od 7 mjeseci te uvjetovanje drugog dijela kazne od 9 mjeseci rokom provjeravanja od 2 godine, čime će se ostvariti svrha kažnjavanja u potpunosti. U tom je dijelu djelomično osnovana žalba optuženika.

 

10.              Optuženik se žali i u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru, ali polemizira s određenim načinom izvršenja sigurnosne mjere. Navedeno je neosnovana jer je Kaznenim zakonom propisan način i trajanje sigurnosne mjere koja se u slučaju izricanja zatvorske kazne izvršava u zatvorskom sustavu, do isteka izvršenja zatvorske kazne. U tom pogledu nije osnovana žalba optuženika.

 

11.              No, uslijed prednje odluke, o preinaci pobijane presude u odluci o kaznenoj sankciji, po službenoj dužnosti izvršena je intervencija i u odluku o sigurnosnoj mjeri, čije trajanje i način izvršenja je prilagođen izrečenoj kaznenoj sankciji u ovoj presudi suda drugog stupnja. Na temelju čl. 68. KZ/11 optuženom T. V. izrečena je stoga sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, izvršenje koje će trajati do prestanka izvršenja dijela kazne zatvora koji se izvršava, u okviru zatvorskog sustava, a nakon toga do proteka roka provjeravanja izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Navedena je odluka posljedica preinake pobijane presude u odluci o kaznenoj sankciji i izricanja djelomične uvjetne osude.

 

12.              Zbog naprijed navedenog odlučeno je kao u toč. I/ i II/ izreke na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 djelomični prihvaćanjem žalbe optuženika i u povodu te žalbe, po službenoj dužnosti; odluka pod toč. III/ izreke temelji se na odredbi čl. 482. ZKP/08 na temelju utvrđenja da je žalba optuženika djelomično neosnovana.

 

U Varaždinu 2. srpnja 2024.