Poslovni broj Kž-245/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-245/2024-4

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene A. I., zbog kaznenih djela iz članka 304. stavka 1. i članka 305. stavka 1., sve u vezi članka 51. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21. dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi o državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-238/2023-15 od 19. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu optužena A. I. oglašena je krivom zbog počinjenja pod točkom 1) kaznenog djela protiv pravosuđa – lažnim prijavljivanjem kaznenog djela, opisano i kažnjivo po članku 304. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21– dalje u tekstu KZ/11), a pod točkom 2) kaznenog djela protiv pravosuđa, davanjem lažnog iskaza, opisano i kažnjivo po članku 305. stavku 1. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11 optuženoj A. I. je za kazneno djelo iz članka 304. stavka 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, za kazneno djelo iz članka 305. stavka 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je optužena na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj A. I. je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 ,70/17 i 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08), optužena A. I. je oslobođena obveze da u cijelosti naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08.

2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08) i zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08). Predlaže da se presuda preinači u pogledu odluke o kazni, da optuženoj utvrdi strože pojedinačne kazne, te istu osudi na strožu jedinstvenu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u O.

5. Žalba nije osnovana.

6. Državni odvjetnik pobija presudu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud ne vrednuje činjenicu da je optužena u sklopu inkriminiranih radnji podmetnula dokaze i to medicinsku dokumentaciju navodnih ozljeda, te u tom dijelu smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno glede otegotnih okolnosti na strani optužene.

6.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud nije nepotpuno utvrdio činjenično stanje glede naprijed navedenih okolnosti. Naime, razvidno je da državni odvjetnik nije imao dokaznih prijedloga nakon priznanja optužene A. I. Prvostupanjski sud pročitao je predmetnu medicinsku dokumentaciju tijekom dokaznog postupka. Nastavno navedenom, neosnovano upire žalbom državni odvjetnik da bi "podmetanje tragova" konkretno medicinske dokumentacije s navodnim ozljedama optužene trebao ocijeniti kao otegotnu okolnost s obzirom da je navedena činjenica obilježje kaznenog djela protiv pravosuđa – lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz članka 304. stavak 1. KZ/11, te bi se tada dvostruko vrednovale okolnosti koje čine obilježje kaznenog djela i otegotna okolnost. 

7. Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni jer smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optužene A. I. konkretno priznanje kaznenog djela s obzirom na snimku video nadzora, te utvrdio minimalne kazne za svako pojedino kazneno djelo, te izrekao uvjetnu osudu.

7.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika pravilno je prvostupanjski sud vrednovao sve okolnosti na strani optužene A. I., te kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju neosuđivanost, priznanje počinjenja kaznenog djela, te obiteljske prilike da je majka troje maloljetne djece, a najstariji sin dijete s invaliditetom, te joj je priznat status majke njegovateljice, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. 

7.2. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud pravilno je optuženoj A. I. za kazneno djelo lažnog prijavljivanja iz članka 304. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, za kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te primjenom odredbi za odmjeravanje kazne kod stjecaja kaznenih djela iz članka 51. stavak 2. KZ/11 osudio optuženu A. I. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te potom na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optužena A. I. u vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnu optuženicu, a osobito s obzirom na činjenicu da je majka troje maloljetne djece, a najstariji sin dijete s invaliditetom, te ima status majke njegovateljice ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti, činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (članak 41. KZ/11).

8. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 28. lipnja 2024.

                                                                                                                Predsjednik vijeća

                                                                                                                Mario Kovač, v.r.