Poslovni broj Kž-189/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-189/2024-4

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. R., zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1142/2022-50 od 5. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2024.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se žalba optuženika D. R. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, u tekstu: ZKP/08) optuženi D. R. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede, opisano u članku 117. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21– dalje u tekstu KZ/11).

 

1.1. Na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 optuženi D. R. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

 

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom D. R. se u izrečenu kaznu zatvora, uračunava vrijeme provedeno za vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 6. ožujka 2022. do 3. lipnja 2022.

 

1.3. Oštećena K. M. se na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08, s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom od 33.180,70 / 250.000,00 kuna upućuje u parnicu.

 

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi D. R., po braniteljici L. B., odvjetnici iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. Predlaže da se žalba optuženika usvoji, ukine pobijana presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u O.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Optuženi D. R. u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer smatra da je izreka presude proturječna razlozima presude zbog čega se ne može ispitati. Navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka obrazlaže upirući na iskaz oštećene K. M. glede mehanizma nastanka tjelesnih ozljeda i iskaz vještaka sudske medicine doc.dr.sc. M. B. Nastavno navedenom, smatra da postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza oštećene K. M. danog u postupku i iskaza oštećene.

 

6.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog D. R. prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju upire žalbom jer osim što parafrazira dio zakonskog teksta odredbe članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navedenu povredu u nastavku žalbe u osnovi osporava zaključak prvostupanjskog suda, te se takva njegova žalba svodi na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu sukladno članku 476. st. 1. ZKP/08 ovaj sud nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio neku od postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti niti da je na štetu optuženika D. R. povrijeđen kazneni zakon.

 

8. Optuženi D. R. u žalbi zbog povrede kaznenog zakona navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio kazneni zakon jer je optuženog D. R. proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 iako nije nedvojbeno utvrđeno da je optuženi počinio navedeno kazneno djelo.

 

8.1. U odnosu na naprijed navedenu povredu kaznenog zakona na koju u žalbi upire optuženi D. R. proizlazi da se navedeni u suštini žali na utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, a što se nastavno obrazlaže.

 

9. Optuženi D. R. pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza izveo pogrešne činjenične zaključke glede postojanja namjere kao bitnog subjektivnog elementa bića kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio iskaz oštećene K. M., a koji nije životan niti je potkrijepljen medicinskom dokumentacijom. Nastavno navedenom upire na iskaz vještaka sudske medicine doc.dr.sc. M. B. koja je iskazala da su tjelesne ozljede utvrđene u medicinskoj dokumentaciji na ime oštećene mogle nastati na način kako oštećena opisuje u svom iskazu iz čega zaključuje da ne znači da su tjelesne ozljede doista tako i nastale. 

 

9.1. Takvim žalbenim navodima optuženi D. R. nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, dostatne i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz iskaza oštećene K. M., medicinske dokumentacije na ime oštećene, nalaza i mišljenja doc.dr.sc. M. B. proizlazi da je optuženi D. R. 12. kolovoza 2021. godine u Z., P. ul. br. .., u nakani da tjelesno povrijedi svoju bivšu izvanbračnu suprugu K. M., a nakon verbalnih razmirica i vrijeđanja istu više puta otvorenim dlanom ruke udario u predjelu glave, da bi ju zatim rukom primio u predjelu vrata i bacio preko stola na krevet, s kojeg je pala na tlo nakon čega je zbog bolova u predjelu rebara 13. kolovoza 2021. potražila liječničku pomoć u KB D., gdje joj je utvrđena tjelesna ozljeda – prijelom IV. rebra desno. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza ispitane ošt. K. M. a koji iskaz potkrjepljuje medicinska dokumentacija na temelju koji je dan nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka doc.dr.sc. M. B., obranu optuženog D. R. ocijenio nevjerodostojnom s obzirom da je negirao da bi fizički ozlijedio oštećenu. Naime, iz medicinske dokumentacije na ime oštećene proizlazi da je oštećena zadobila prijelom IV. desnog rebra s manjim pomakom kod kontuzijskih biljega prednje strane prsnog koša i kontuzijske biljege obje nadlaktice, a koje ozljede predstavljaju tjelesnu ozljedu. Glede mehanizma nastanka prijeloma IV desnog rebra s manjim pomakom prema nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine doc.dr.sc. M. B. proizlazi da navedena ozljeda nastaje udarcem tupotvrdim sredstvom primjerice šakom ili nogom u području prednje desne strane prsnog koša, silom slabog intenziteta, a koje su ozljede mogle nastati upravo kako je opisala oštećena pri pada prednjom stranom prsnog koša udarila u neku izbočinu prepreku u prostoru primjerice rub stolca ili slično. Stoga je pravilno prvostupanjski sud iskaz ispitane ošt. K. M. ocijenio vjerodostojnim u kojem je iskazala da je u vrijeme inkriminacije optuženi ju više puta udario otvorenim dlanom rukom u predio glave što se sve događalo nakon vrijeđanja i verbalne razmirice, te potom primio rukama za vrat, bacio preko stola na krevet s kojeg je pala na tlo, lupao ju rukama i nogama po tijelu. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženi D. R. postupao s izravnom namjerom, te da se radi o ciljanom i namjernom ponašanju optuženika na zadavanje ozljeda oštećenoj jer ju udara otvorenim dlanom šakom po glavi, tijelu, baca preko stola na krevet pa pada na tlo, te joj je htio nanijeti tjelesnu ozljedu. Kraj takvog stanja stvari pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, te na takvo činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11.

 

10. U žalbi zbog odluke o kazni opt. D. R. smatra da prvostupanjski sud nje dostatno vrednovao sve olakotne okolnosti, te smatra da bi se izricanjem uvjetne osude ostvarila svrha kažnjavanja.

 

10.1. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio kao olakotnu okolnost činjenicu da je opt. D. R. otac dvoje maloljetne djece, te otegotnu okolnost raniju osuđivanost za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. KZ/11 na štetu iste žrtve ošt. K. M., te kaznena djela s elementima nasilja (nasilja u obitelji), te povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 na jedinstvenu kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca uz sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti (izvod iz KE - list 189 spisa). Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom kaznom zatvora od jedne godine i tri mjeseca u koju je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. ožujka 2022. do 3. lipnja 2022. u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti, činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (članak 41. KZ/11).

 

11. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 28. lipnja 2024.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća

                                                                                                                Mario Kovač, v.r.