1              Poslovni broj Kž-354/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-354/2024-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. O., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom žalbe optuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj K-2/2022-30 od 13. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba opt. T. O. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj K-2/2022-30 od 13. svibnja 2024., opt. T. O. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – prisile prema službenoj osobi, opisano u čl. 314. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 314. st. 2. KZ/11 pa je na temelju čl. 314. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od jedne godine.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08), u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 opt. T. O. dužan je podmiriti trošak kaznenog postupka, te mu je naloženo uplatiti iznos od 319,94 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku 15 dana po pravomoćnosti.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. T. O. putem branitelja T. S., odvjetnika iz S. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da oslobodi optuženika krivnje, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. U odgovoru na žalbu državni odvjetnik predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba opt. T. O. nije osnovana.

 

6. Iako se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj navedenu povredu ne specificira, a u žalbi zbog povrede kaznenog zakona upire da sud nije dao logično obrazloženje zbog čega je odbio prijedlog obrane da se kao svjedok ispita jedna osoba koja je nazočila samom događaju - "jedna žena s logom K. na jakni" (radi se o sestri optuženika V. O.), kojim navodima zapravo sadržajno upire povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da u tom dijelu presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u toč. 17. dao jasne, dostatne i prihvatljive razloge zbog čega je odbio dokaz obrane za ispitivanjem svjedoka V. O. kao nevažan na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08, tako da nema povrede na koju optuženik ukazuje.

 

6.1. Povrh toga, ispitivanjem ožalbene presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon.

 

7. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik upire da nije bio svjestan da se kritičnog događaja vrši nadzor čiji bi predmet bio on jer nema obrta, ne bavi se djelatnošću koja bi mogla biti predmet nadzora, pa da stoga nije niti mogao spriječiti ovlaštenu osobu u obavljanju nadzora, da povrh toga nije ni znao da se radi o ovlaštenoj osobi jer oštećenika nije poznavao, a niti mu se ovaj predstavio prije početka vršenja nadzora, kao i da pri svemu tome treba imati u vidu njegovo zdravstveno stanje jer je sudsko-medicinski vještak utvrdio da funkcionira na granici subnormalnoj prema lakoj mentalnoj retardaciji te da je njegova prosudba slaba i neujednačena a mišljenje usporeno.

 

7.1. Takvim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje zaključenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, iz obrane optuženika proizlazi da ošt. H. Š. nije udario, već samo odgurnuo iz razloga jer je oštećenik krenuo prema njemu, a koliko je njemu poznato da je trebao "onog debeloga", osobu po imenu D. koji je pobjegao te da se u predmetnom skladištu drži roba koja se prodaje na "pijaci", a koja je vlasništvo F. i M. L., a da prije ovog događaja oštećenika nije vidio. Međutim, sud osnovano ne prihvaća takvu obranu optuženika jer iz iskaza samog ošt. H. Š., svjedokinje B. M. ali i provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, proizlazi drugačije. Naime, oštećenik kao viši carinski inspektor koji je kritičnog dana bio na Gradskoj tržnici u S. B. radi pojačanog nadzora i kontrole nedozvoljene prodaje duhanskih proizvoda, okolnosno i detaljno je opisao događaj, a koji je iskaz potvrdila i voditeljica Službe carinskog ureda S. B. svjedokinja B. M., koja u samo skladište nije ulazila već ostala ispred kod jednog štanda, kada je u jednom momentu iz skladišta začula tupi udarac, nakon čega je iz skladišta izašao optuženik i udaljio se, nakon čega je izašao i njen kolega ošt. H. Š. koji joj je rekao da ga je optuženik tjelesno napao na način da ga je udario šakom u glavu te da svoju radnju pregleda skladišnog prostora za poljoprivredne proizvode u svrhu pronalaska nedozvoljenih duhanskih proizvoda, nije dovršio. Osim toga, obrana optuženika u kojoj iskazuje da je oštećenika samo odgurnuo, ukazuje se kao neistinita, s obzirom na rezultate provedenog sudsko-medicinskog vještačenja i materijalne dokaze u spisu u vidu medicinske dokumentacije na ime oštećenika (str. 27 spisa). Naime, iz protokola hitnog pregleda OB "Dr. J. B." S. B., Centra za hitnu medicinu – OHBP proizlazi da je 10. lipnja 2020. pregledan H. Š. zbog ozljede koju je zadobio od strane poznate osobe u području zigomatične kosti lijevo, gdje mu je konstatirana dijagnoza "contusio capitis" (nagnječenje glave), koju je sudsko-medicinski vještak dr. D. P. kvalificirao kao (laku) tjelesnu ozljedu čiji je mehanizam nastanka direktan udarac najvjerojatnije stisnutom šakom, manje vjerojatno laktom ili drugim dijelom tijela, odnosno, nekim tupo-tvrdim predmetom u području lijeve jagodične kosti, uslijed kojeg je udarca došlo do nagnječenja glave u području lijeve strane obraza u projekciji lijeve jagodične kosti. Uz navedeno, za napomenuti je kako je optuženik prekršajno osuđivan u dva navrata zbog prekršaja iz Zakona o trošarinama od strane Odjela za inspekcijske i nadzorne poslove u području trošarina i posebnih obveza, tijekom 2019. godine, pa kada se s navedenim u vezu dovede i dio iskaza ošt. H. Š. i svjedokinje B. M. da optuženika poznaju iz ranijih postupanja, a što logično i životno upućuje na zaključak i da optuženik poznaje njih, tada je nastavno tome opravdano zaključiti da je optuženik znao tko je oštećenik H. Š. i u kakvom statusu postupa, odnosno da se radi o službenoj osobi, višem carinskom inspektoru, pa je u tom dijelu njegova obrana po prvostupanjskom sudu osnovano ocijenjena kao neuvjerljiva i neistinita, unatoč njegovoj psihijatrijskoj dijagnozi - miješani poremećaj ličnosti i laka mentalna retardacija.

 

7.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio kazneni zakon kada je opt. T. O. proglasio krivim zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi, opisano u čl. 314. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 314. st. 2. KZ/11.

 

8. U žalbi zbog odluke o kazni optuženik ukazuje da je kazna u trajanju od jedne godine na koju je osuđen prestroga, a da sud nije dovoljno cijenio okolnosti vezane za njegovu osobnost, da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela, s obzirom na umanjene intelektualne mogućnosti bio smanjeno ubrojiv, a iz sudsko-psihijatrijskog nalaza i mišljenja psihijatra dr. D. M. proizlazi da zaostaje u psihičkom razvoju od najranije dobi, da funkcionira na granici subnormalnoj prema lakoj mentalnoj retardaciji, da mu je prosudba slaba te da je kao dijete imao epilepsiju i pohađao specijalnu školu.

 

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti od kojih zavisi izbor vrste i mjere kazne te je u tom smislu pravilno utvrdio i vrednovao kako olakotne, tako i otegotne okolnosti, pri čemu olakotne okolnosti nije podcijenio a niti otegotne precijenio. Naime, optuženik je osoba u zreloj životnoj dobi (44 godine u vrijeme donošenja prvostupanjske presude), koji je, doista prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, koji je nalaz i mišljenje prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao objektivan i dan u skladu s pravilima struke, osoba s dvije psihijatrijske dijagnoze – ima subnormalno psihološko funkcioniranje (donja granica normalnog prema lakšoj mentalnoj retardaciji) te miješani poremećaj osobnosti, a u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio je smanjeno ubrojiv. Navedene okolnosti sud pravilno cijeni kao olakotne, pri čemu od otegotnih okolnosti s pravom uzima činjenicu da je u dva navrata pravomoćno osuđivan presudama Općinskog suda u Slavonskom Brodu i to presudom broj K-394/2021 (koja je postala pravomoćna 14. prosinca 2021.) jednom zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, uvjetno na jednu godinu, a drugi puta presudom broj K-455/2023 od 11. prosinca 2023. (pravomoćna 30. siječnja 2024.) zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom prijetnje iz čl. 139. st. 3 i 2. KZ/11, osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jedan mjesec, iz čega proizlazi da je optuženik predmetna kaznena djela počinio nakon počinjenja kaznenog djela koje je predmet ovog postupka, pa u tom smislu i navedenu okolnost - ponašanje počinitelja nakon počinjenja kaznenog djela, osnovano prvostupanjski sud cijeni kao otegotno. Uz to je i prekršajno kažnjavan u četiri navrata novčanim kaznama (u dva navrata zbog prekršaja iz Zakona o trošarinama, jednom zbog prekršaja iz Zakona o osobnoj iskaznici te jednom zbog prekršaja iz Zakona protiv javnog reda i mira).

 

8.2. Imajući u vidu i zapriječenu kaznu za kazneno djelo za koje je proglašen krivim (kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina), tada se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od jedne godine, a što je donja granica zapriječene kazne na koju je optuženik osuđen, s obzirom na utvrđene otegotne okolnosti, nikako ne može smatrati prestrogom. Navedena bezuvjetna kazna zatvora primjerena je stupnju krivnje (izravna namjera), osobi optuženika i utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, te ujedno podobna za ostvarenje  opće i posebne svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

9. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih opt. T. O. pobija presudu prvostupanjskog suda, a niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je na temelju čl. 482. ZKP/08 kao u izreci ove presude.

 

Osijek, 28. lipnja 2024.

                                  

Predsjednik vijeća

                                                                                                                          Mario Kovač, v.r.

.