1 

Poslovni broj: Kž-442/2024-4

Poslovni broj: Kž-442/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Tomislava Brđanovića i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. F., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23.,, dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Kv-43/2024-5 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2024.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja protiv optuženog I. F. ukinute su mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4., 5. i 10. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., – dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti broj Narodnih novina 36/24).

2.              Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s žalbenim prijedlogom da viši sud ukine pobijano rješenje ili podredno preinači isto i optuženiku produlji iste mjere opreza.

2.1.              Žalba državnog odvjetnika dostavljena je na znanje optuženiku i njegovom branitelju, koji je odgovorio na žalbu državnog odvjetnika, predlažući odbijanje iste.

3.              U smislu čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08  spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu  na obvezno razgledavanje.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nisu utvrđene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

6.              Žalitelj se žali tvrdnjom kako se pobijano rješenje zasniva samo na subjektivnom stajalištu žrtve i optuženika u odnosu na postojanje iteracijske opasnosti optuženika. Kod toga, prema žalitelju, prvostupanjski sud ispušta iz vida okolnosti na kojima se temeljio raniji zaključak o postojanju iteracijske opasnosti optuženika zbog čega je protiv njega u prvo vrijeme bio određen istražni zatvor, a potom određene i produljivane mjere opreza. Žalitelj kod toga apostrofira sadržaj iskaza žrtve s dokaznog ročišta, sadržaj obrane optuženika i utvrđenje stupnja alkoholiziranosti kod uhićenja optuženika, tvrdeći da navedeno opravdava daljnju primjenu mjera opreza.

7.              Žalitelj nije u pravu kada osporava utvrđenja iz pobijanog rješenja o prestanku postojanja iteracijske opasnosti optuženika. Žalitelj gubi iz vida da je optuženik zbog postojanja iteracijske opasnosti bio u istražnom zatvoru od 5. ožujka do 13. lipnja 2023., nakon čega su mu izrečene mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4., 5. i 10. ZKP/08 kojih se optuženik u cijelosti pridržavao. Postojanju iteracijske opasnosti ne treba pristupati statično, već dinamički, pa na temelju svih, pa i promijenjenih okolnosti, zaključivati da li postoji takva opasnost. Upravo činjenice da je protiv optuženika najprije bio određen istražni zatvor koji je trajao preko tri mjeseca, da je isti ukinut nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja žrtve i da su optuženiku određene mjere opreza, kojih se optuženik pridržavao dulje vrijeme, predstavljaju promijenjene okolnosti kao podlogu za donošenje pobijane odluke. Kada se tome doda i stajalište žrtve, koje nije presudno, ali je značajno s aspekta čl. 98. st. 3. ZKP/08, tada je u svemu valjano rezoniranje prvostupanjskog suda o potrebi ukidanja mjera opreza, koje je i valjano obrazloženo. Mjere opreza predstavljaju ograničenje osobne slobode optuženika i kao takve imaju ograničeno trajanje, ovisno o promijenjenim okolnostima, pa kada prestanu postojati razlozi za primjenu istih, valja ih ukinuti. Za naglasiti je kako je žrtva iskazala da kod nje ne postoji bojazan za vlastitu sigurnost ako se optuženiku ukinu mjere opreza. Trajanje istražnog zatvora i mjera opreza preko godine dana utjecalo je na optuženika da uskladi svoje ponašanje s pozitivnim propisima, a i sam je iskazao namjeru ne ponavljanja kaznenih djela na štetu žrtve. Time su ispunjene pretpostavke iz čl. 95. ZKP/08 za ukidanje mjera opreza, pa žalba državnog odvjetnika, koji tvrdi suprotno, nije osnovana.

8.              Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, pa je odlučeno kao u izreci na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 28. lipnja 2024.