1               Kž-194/2024-4

 

             

     Republika Hrvatska

  Županijski sud u Šibeniku                                                                                                  Kž-194/2024-4

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

 

 

U I M E   R E P U B L I K  E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Ivana Jurišića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. H., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. B. H. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, posl. br. K-106/2024-19 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. lipnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba opt. B. H. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, posl. br. K-106/2024-19 od 30. travnja 2024. proglašen je krivim opt. B. H. zbog kaznenog djela prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, te je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

 

1.1.              Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci optuženiku je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 29. prosinca 2023. pa nadalje.

 

1.2.              Temeljem čl. 69. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, s time da ista može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

 

1.3.              Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., - dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženom B. H. platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. ZKP/08 naloženo je opt. B. H. platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 598,84 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio opt. B. H., po branitelju D. T., odvjetniku u V., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o izrečenoj sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3.               Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.               Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

5.               Žalba opt. B. H. nije osnovana.

 

6.              Optuženik u žalbi uvodno naznačuje da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, a sadržajno polemizira sa činjeničnim utvrđenjima, jer da je pobijanom presudom ''neosnovano proglašen krivim da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužbom'', a time ne potkrepljuje ni u jednom dijelu o razlozima žalbe povrede kaznenog zakona.

 

7.              U odnosu na utvrđeno činjenično stanje kritičnog događaja, koje je po optuženiku pogrešno a dijelom i nepotpuno utvrđeno (čl. 470. ZKP/08), ispravno je prvostupanjski sud u svojoj odluci najprije naznačio nesporne i sporne činjenice (toč. 5. i 6. obrazloženja prvostupanjske presude), nakon čega je dao iscrpne i jasne razloge zbog kojih je pojedine sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim, pri čemu je dao i ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, prvenstveno obrane opt. B. H. i žrtve M. H., sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08.

 

7.1.              Naime, žrtva M. H., kćerka optuženika, je u detaljnom i životno logičnom iskazu opisala ponašanje svog oca opt. B. H. kritične prigode, pa je tako između ostalog navela da je njen otac revoltiran time što ga je ona prethodnog dana fotografirala dok je u pijanom stanju zaspao na podu i tu fotografiju potom proslijedila njegovom prijatelju M. B., za kojeg je znala da je njezinog oca prethodno vozio u trgovinu gdje je isti kupio alkohol, kako bi mu ukazala da više ne pomaže njenom ocu u nabavi alkohola, najprije je počeo verbalno napadati vrijeđajući je i psujući je, da bi je potom i fizički napao udarivši je šakom u glavu te nastavio vrijeđati, a kada mu je ona rekla da prestane jer će u protivnom zvati policiju, kazao joj da će on brzo izići ako ga policija odvede, a kada iziđe da će je ubiti, jer da ionako nema više razloga za život, zbog kojih prijetnji se ona ''ukipila od straha'' te pozvala policiju, osjećala se ugroženo. Žrtva je opisala i ranije ponašanje svog oca opt. B. H., dok su još zajedno živjeli kao obitelj ona, brat, majka i otac, kada je njen otac se često dovodio u alkoholizirano stanje i tada verbalno, a njenu majku, svoju suprugu i fizički, napadao zbog čega su svi oni u tim prigodama bili u strahu od optuženika.

 

7.2.              Stoga je prvostupanjski sud ispravno iskaz žrtve M. H. u cijelosti prihvatio, budući je isti detaljan, okolnostan, životno logičan i u skladu s drugim dokazima u spisu, poglavito s iskazom svjedokinje M. H.. Ispravno je prvostupanjski sud zaključio i to da žrtva nije imala nikakvog razloga niti motiva neistinito iskazivati lažno tereteći svog oca opt. B. H. i time sebe eventualno izvrgnuti kaznenopravnoj odgovornosti, budući je nekoliko mjeseci prije inkriminiranog događaja doselila k ocu upravo s namjerom da mu pomogne, obzirom na način njegovog života (prekomjerno konzumiranje alkohola).

 

7.3.              Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno kao istinit prihvatio i iskaz svjedokinje M. H., bivše supruge optuženika, ocjenjujući ga uvjerljivim i logičnim te suglasnim iskazu žrtve M. H., ali i sa materijalnim dokazima, poglavito sklonost optuženika prekomjernom konzumiranju alkohola, kao i nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra vezano za optuženikovu dugogodišnju ovisnost o alkoholu.

 

7.4.              Stoga je opravdano prvostupanjski sud analizirajući obranu optuženika samu za sebe i u svezi s drugim provedenim dokazima ocijenio kao neživotnom i neuvjerljivom, ničim dokazanom i u suprotnosti s drugim provedenim dokazima, usmjerenu ka oslobađanju od krivnje za kazneno djelo za koje se tereti.

 

7.5.               Osnovano je prvostupanjski sud zaključio i obrazložio da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnoj prijetnji, da su riječi prijetnje koje je optuženik uputio kritične prigode svojoj kćerci, žrtvi M. H., objektivno pogodne da kod žrtve izazovu strah za njenu sigurnost i život.

 

7.6.              Ispravno je prvostupanjski sud u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. N. H., koji je utemeljen i na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji za optuženika, čija objektivnost ničim nije dovedena u pitanje, ocjenjujući nalaz i mišljenje jasnim, određenim i potpunim, kojem nalazu i mišljenju stranke tijekom postupka nisu prigovarale. Iz tog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra između ostalog proizlazi da  suštinu optuženikove psihopatologije čini žestoka i dugotrajna ovisnost o alkoholu, zbog čega je bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, te da kod optuženika postoji visok rizik kaznenog recidivizma zbog alkoholne ovisnosti, a u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na raspravi od 9. travnja 2024. da se je egzistencija optuženika svela na opijanje alkoholom i na nabavku istog. Stoga nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja da je nalaz i mišljenje vještaka psihijatra proturječan, odnosno usmena dopuna nalaza i mišljenja vještaka na raspravi 9. travnja 2024. na postupanje žrtve, neovlašteno slikovno snimanje optuženika u pijanom stanju i slanje fotografije njegovom prijatelju, što je kod optuženika izazvalo osjećaj ljutne i revoltiranosti, ne bi utjecala na razinu optuženikove ubrojivosti jer da ''suprotno proizlazi iz iskaza oštećene i okrivljenikove obrane''.

 

7.7.              Slijedom naprijed navedenog, prvostupanjski sud nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, kako neosnovano tvrdi žalitelj.

 

8.               Optuženik se žali i zbog odluke o kazni jer da je ista prestrogo određena obzirom da je optuženik u starijoj životnoj dobi i ozbiljno narušenog zdravlja, što se posebno očituje u problemima s kralježnicom te da se radi o do sada neosuđivanoj osobi, što da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio prilikom izbora vrste i mjere kazne.

 

8.1.               Međutim,  ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da je ispravno prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, njegovu raniju neosuđivanost i da je u odnosu na inkriminirano ponašanje bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, kao i otegotnu, okolnosti samog počinjenja kaznenog djela i ponašanje optuženika nakon počinjenog kaznenog djela (kršenje mjera opreza netom nakon što su mu određene) pa je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci na koju je optuženik osuđen u svemu primjerena, te će se takvom kaznom i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u potpunosti svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a s druge strane visina kazne je takva da će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo, nakon izdržavanja iste.

 

8.2.              Sve su to razlozi zbog kojih nije prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni.

 

9.              Nije osnovana žalba optuženika ni zbog izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti optuženika na temelju čl. 69. st. 1. i 2. KZ/11, jer je ista izrečena sukladno nalazu i mišljenju vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da kod optuženika postoji, u slučaju daljnje prolongacije alkoholizma, koja je izvjesna, visoka opasnost od kaznenog recidivizma počinjenja istog, sličnog ili čak težeg kaznenog djela, uključujući i onog kojim je prijetio.

 

10.               Slijedom izloženog, a obzirom na to da ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede na koje u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Šibeniku, 27. lipnja 2024.

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Dijana Jakoliš, v.r.