P 4/2024-18 Trgovački sud u Varaždinu

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU
Braće Radić 2

Poslovni broj: P-4/2024-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sutkinji Jasni Lekić, temeljem prijedloga više
sudske savjetnice – specijalistice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja PLUTUS
d.o.o., Kukuljevićeva 30, Varaždin, OIB 44359208463, kojeg zastupaju punomoćnici
Ana Petrić i Hrvoje Petrić, odvjetnici Odvjetničkog društva Petrić i dr. d.o.o., u
Varaždinu, protiv tuženice Karoline Bahunek iz Varaždina, M. Krleže 6, OIB
8311681230, koju zastupa punomoćnica Nela Pilipović Ramušćak, odvjetnica iz
Varaždina, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 08.
svibnja 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženice osobno, na ročištu za
objavu presude, 27. lipnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženici Karolini Bahunek iz Varaždina, M. Krleže 6, OIB:
83116861230 da tužitelju PLUTUS d.o.o., Kukuljevićeva 30, Varaždin, OIB:
44359208463 u roku od 8 dana naknadi štetu u ukupnom iznosu od 19.259,40 EUR,
zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom

na podignute gotovinske iznose od strane tuženice u razdoblju od 2010.-2014. u

ukupnom iznosu od 5.919,21 EUR, kako slijedi:

- na iznos od 1.197,71 EUR od 31. prosinca 2010. godine do isplate
- na iznos od 159,26 EUR od 31. prosinca 2011. godine do isplate
- na iznos od 796,34 EUR od 31. prosinca 2012. godine do isplate
- na iznos od 2.020,04 EUR od 31. prosinca 2013. godine do isplate
- na iznos od 1.745,86 EUR od 31. prosinca 2014. godine do isplate

na plaćanja karticom tužitelja izdanom na ime tuženice u razdoblju od 2010.- 2014. u ukupnom iznosu od 1.865,60 EUR, kako slijedi:

- na iznos od 644,90 EUR od 31. prosinca 2010. godine do isplate
- na iznos od 300,66 EUR od 31. prosinca 2011. godine do isplate
- na iznos od 274,75 EUR od 31. prosinca 2012. godine do isplate
- na iznos od 159,20 EUR od 31. prosinca 2013. godine do isplate

Poslovni broj: P-4/2024-18

- na iznos od 486,09 EUR od 31. prosinca 2014. godine do isplate
-

na plaćanja računa za knjigovodstvene usluge Knjigovodstvenog biroa Uroš
SekačićJelovac u razdoblju od 2011.-2015. u ukupnom iznosu od 11.474,59
EUR, kako slijedi:

- na iznos od 3.776,67 EUR od 31. prosinca 2011. godine do isplate
- na iznos od 2.043,93 EUR od 31. prosinca 2012. godine do isplate
- na iznos od 3.371,16 EUR od 31. prosinca 2013. godine do isplate
- na iznos od 530,89 EUR od 31. prosinca 2014. godine do isplate
- na iznos od 1.751,94 EUR od 31. prosinca 2015. godine do isplate

s time da zakonska zatezna kamata teče po stopi od 14% godišnje u razdoblju od 31.
prosinca 2010. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 01. srpnja
2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 01. kolovoza
2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 01. siječnja
2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2016.
do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017.
do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31.
prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30.
lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31.
prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30.
lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31.
prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30.
lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31.
prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30.
lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31.
prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30.
lipnja 2022, po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca
2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023.,
po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po
stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024., a u slučaju promjene stope
po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženici Karolini Bahunek iz Varaždina, M. Krleže 6, OIB:
83116861230 da u roku od 8 dana tužitelju PLUTUS d.o.o., Kukuljevićeva 30,
Varaždin, OIB: 44359208463 naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od
5.955,51 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. lipnja 2024. pa do
isplate po stopi od 7,50% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se
određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na
svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Poslovni broj: P-4/2024-18

Obrazloženje

1. Presudom Visokog trgovačkom suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-
2559/2023-3 od 8. studenog 2023., odbijena je djelomično žalba tužitelja kao
neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-
22/2021-179 od 19. lipnja 2023. u točki II. njezine izreke, koja glasi: Odbija se dio
tužbenog zahtjeva kojim se tuženici nalaže da tužitelju naknadi štetu u ukupnom
iznosu od 6.578,79 EUR / 49.567,89 HRK, zajedno s pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom na podignute gotovinske iznose od strane tuženice u razdoblju od

2010.-2014. u ukupnom iznosu od 1.619,76 EUR / 12.204,11 kn, kako slijedi
- na iznos od 9.027,85 kn od 31. prosinca 2010. godine do isplate - na iznos od 2.240,77 kn od 31. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 185,49 kn od 31. prosinca 2012. godine do isplate - na iznos od 625,00 kn od 31. prosinca 2013. godine do isplate - na iznos od 125,00 kn od 31. prosinca 2014. godine do isplate

na plaćanja karticom tužitelja izdanom na ime tužene u razdoblju od 2010.-2015. u ukupnom iznosu od 1.356,30 EUR / 10.219,06 kn, kako slijedi

- na iznos od 1.117,55 kn od 31. prosinca 2010. godine do isplate
- na iznos od 1.093,28 kn od 31. prosinca 2011. godine do isplate
- na iznos od 3.049,12 kn od 31. prosinca 2012. godine do isplate
- na iznos od 1.736,65 kn od 31. prosinca 2013. godine do isplate
- na iznos od 1.550,85 kn od 31. prosinca 2014. godine do isplate
- na iznos od 1.671,61 kn od 31. prosinca 2015. godine do isplate
na plaćanja računa za knjigovodstvene usluge Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić-
Jelovac u razdoblju od 2011.-2015. u ukupnom iznosu od 2.793,11 EUR/ 21.044,72
kn

- na iznos od 6.544,72 kn od 31. prosinca 2011. godine do isplate
- na iznos od 3.850,00 kn od 31. prosinca 2012. godine do isplate
- na iznos od 6.350,00 kn od 31. prosinca 2013. godine do isplate
- na iznos od 1.000,00 kn od 31. prosinca 2014. godine do isplate
- na iznos od 3.300,00 kn od 31. prosinca 2015. godine do isplate
na vrijednost mobilnih telefona tužitelja koje je tužena prisvojila

- na iznos od 809,61 EUR / 6.100,00 kn od 27. travnja 2016. godine do isplate s time da kamata teče prema stopi kako je to navedeno pod toč. I. izreke.

2. Rješenjem Visokog trgovačkom suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-
2559/2023-3 od 8. studenog 2023., ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Varaždinu
poslovni broj P-22/2021-179 od 19. lipnja 2023. u točki I. izreke i predmet u tom dijelu
vraćen na ponovno suđenje istom sudu, a navedena točka glasi: Nalaže se tuženici
Karolini Bahunek iz Varaždina, M. Krleže 6, OIB: 83116861230 da tužitelju PLUTUS
d.o.o., Kukuljevićeva 30, Varaždin, OIB: 44359208463 u roku od 8 dana naknadi štetu
u ukupnom iznosu od 19.259,40 EUR1 / 145.109,97 kn, zajedno s pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom na podignute gotovinske iznose od strane tuženice u
razdoblju od 2010.-2014. u ukupnom iznosu od 5.919,21 EUR / 44.598,31 kn, kako
slijedi

- na iznos od 9.024,11 kn od 31. prosinca 2010. godine do isplate - na iznos od 1.200,00 kn od 31. prosinca 2011. godine do isplate - na iznos od 6.000,00 kn od 31. prosinca 2012. godine do isplate

Poslovni broj: P-4/2024-18

- na iznos od 15.220,00 kn od 31. prosinca 2013. godine do isplate
- na iznos od 13.154,20 kn od 31. prosinca 2014. godine do isplate
na plaćanja karticom tužitelja izdanom na ime tuženice u razdoblju od 2010.-2014. u
ukupnom iznosu od 1.865,60 EUR / 14.056,37 kn

- na iznos od 4.858,91 kn od 31. prosinca 2010. godine do isplate - na iznos od 2.265,21 kn od 31. prosinca 2011. godine do isplate - na iznos od 2.070,41 kn od 31. prosinca 2012. godine do isplate - na iznos od 1.199,44 kn od 31. prosinca 2013. godine do isplate - na iznos od 3.662,40 kn od 31. prosinca 2014. godine do isplate

na plaćanja računa za knjigovodstvene usluge Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić- Jelovac u razdoblju od 2011.-2015. u ukupnom iznosu od 11.474,59 EUR/ 86.455,29
kn

- na iznos od 28.455,29 kn od 31. prosinca 2011. godine do isplate
- na iznos od 15.400,00 kn od 31. prosinca 2012. godine do isplate
- na iznos od 25.400,00 kn od 31. prosinca 2013. godine do isplate
- na iznos od 4.000,00 kn od 31. prosinca 2014. godine do isplate

- na iznos od 13.200,00 kn od 31. prosinca 2015. godine do isplate s time da zakonska zatezna kamata teče

po stopi od 14% godišnje u razdoblju od 31. prosinca 2010. do 30. lipnja 2011.,
po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.,
po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015.,
po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016.,
po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016.,
po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017.,
po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017.,
po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018.,
po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018.,
po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019.,
po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019.,
po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020.,
po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020.,
po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021.,
po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021.,
po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022,
po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po
stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do isplate, a u slučaju
promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

3. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u rješenju poslovni broj Pž-
2559/2023-3 od 8. studenog 2023., ukinuo točku I. presude Trgovačkog suda u
Varaždinu poslovni broj P-22/2021-179 od 19. lipnja 2023., iz razloga jer
prvostupanjski sud, sukladno žalbenim navodima tuženice, nije pravilno i potpuno
utvrdio činjenično stanje, koje je potrebno dopuniti saslušanjem svjedoka koje je
predložila tuženica na okolnost isplata na ruke, kao i uvidom u spis Općinskog suda u
Varaždinu poslovni broj Pr-154/16 jer sud ne navodi o čemu se vodi taj spor među
istim strankama (točka 9. obrazloženja). Naime, navodi taj sud da bi se time pravilno
primijenilo pravilo o teretu dokazivanja, odnosno materijalno pravo iz čl. 252. st. 2.

Poslovni broj: P-4/2024-18

ZTD-a na koje upućuje i prvostupanjski sud u ovom predmetu naknade štete, a prema
kojem u slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost
urednog i savjesnog gospodarstvenika. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske daje
uputu da će u ponovljenom postupku sud dopuniti činjenično stanje i donijeti novu
presudu koja će sadržavati i odluku o troškovima cijelog postupka.

4. Iz navedenog proizlazi da je ovaj sud od strane višeg suda upućen dopuniti
činjenično stanje saslušanjem svjedoka koje je predložila tuženica na okolnost isplata
na ruke, a što se po viđenju ovog suda odnosi samo na zatraženu naknadu štete
tužitelju s osnove podignutih gotovinskih iznosa od strane tuženice, pa je ukinutu toč.
I. svoje prvotne presude sud ponovno razmatrao samo u tom dijelu, dok u ostalom
dijelu toč. I. presude, istu nije mijenjao. Prvotna presuda što se tiče obrazloženja nije
mijenjana niti u dijelovima koji se tiču pravomoćno presuđene stvari (toč. II. izreke), a
kako bi se lakše moglo razumjeti zašto je sud odlučio kao pod toč. I. svoje izreke.

5. Dakle tužitelj je 27. travnja 2016. podnio tužbu radi naknade štete protiv
tuženice u novčanom iznosu od 26.118,91 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose sadržane u navedenom iznosu
od 31. prosinca 2010. godine pa do isplate, u kojoj tužbi navodi:

- tuženica Karolina Bahunek je od 12. kolovoza 2008. godine do 21. prosinca 2015.
godine obavljala dužnost direktorice tužitelja PLUTUS d.o.o., zastupavši tužitelja
pojedinačno i samostalno; u navedenom razdoblju tuženica je bila jedini član uprave
tužitelja

- tuženica je bila i u radnom odnosu s tužiteljem u nepunom radnom vremenu sve do

9. veljače 2016. godine, kada joj je uručen izvanredni otkaz ugovora o radu
- istovremeno je tuženica u nepunom radnom vremenu bila zaposlena i kod Uroša
Sekačića-Jelovca, vl. obrta «Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić-Jelovac» iz Varaždina,
Kukuljevićeva 30, OIB: 89334178259, gdje joj je radni odnos prestao istog datuma,
također izvanrednim otkazivanjem sklopljenog ugovora o radu

- tuženica je kao član uprave tužitelja PLUTUS d.o.o. poslove tužitelja vodila protivno
njegovoj dobrobiti, te je grubo povrijedila obvezu primjene pozornosti urednog i
savjesnog gospodarstvenika; naime, tuženica je nizom svojih radnji postupala
isključivo u svom osobnom interesu, a koji je protivan interesu društva u kojem je
obavljala dužnost člana uprave

- nakon opoziva tuženice iz uprave tužitelja, tužitelj je angažirao revizorsku kuću AD
AKTIVA d.o.o., Zagrebačka 25, Varaždin, koja je provela reviziju poslovanja tužitelja
za razdoblje od 2010. do kraja studenog 2015. godine

- po provedenoj reviziji sastavljen je Izvještaj o zakonitosti vođenja trgovačkog društva
PLUTUS d.o.o. i Knjigovodstvenog biroa «Uroš Sekačić-Jelovac» iz Varaždina,
Kukuljevićeva 30, s naglaskom na gotovinske isplate (dalje: «Izvještaj revizora»)
- iz Izvještaja revizora vidljivo je da je tuženica na teret tužitelja poduzela sljedeće
radnje:

- tuženica je kao odgovorna osoba trgovačkog društva PLUTUS d.o.o. s poslovnog
računa PLUTUS d.o.o. u razdoblju od 2010. do 2014. godine u poslovnoj banci i na
bankomatima podigla gotovinski iznos od 55.249,42 kn i navedeni je iznos prisvojila
odnosno uporabila u privatne svrhe, dok je u poslovnim knjigama PLUTUS d.o.o.
neistinito i bez ikakvih dokaza isplatu navedenih iznosa prikazala kao isplate na ime
božićnica, regresa, darova djeci, troškova prijevoza, službenog puta, seminara i slično,

Poslovni broj: P-4/2024-18

bez da je vodila evidenciju blagajničkog poslovanja za navedene isplate/uplate u gotovini

- tako je tuženica tijekom 2010. godine na opisani način prisvojila iznos od 11.746,65
kn, tijekom 2011. godine iznos od 3.440,77 kn, tijekom 2012. godine iznos od 9.642,00
kn, tijekom 2013. godine iznos od 16.320,00 kn te tijekom 2014. godine iznos od

14.100,00 kn. Tuženica je također prisvojila iznos od 2.000,00 kn koji je iskazan kao
stanje žiro-računa prijelazni konto jer isto stanje nije potvrđeno inventurom za 2015.
godinu, i iznos od 1.492,58 kn koliko iznosi stanje blagajne u poslovnim knjigama
PLUTUS d.o.o., što nije potvrđeno inventurom za 2015. godinu

- tuženica je kao odgovorna osoba trgovačkog društva PLUTUS d.o.o., a u kojem
svojstvu je u poslovnoj banci bila prijavljena kao ovlašteni potpisnik po poslovnom
računu te je raspolagala bankovnom karticom izdanom na svoje ime, na različitim
prodajnim mjestima koristeći karticu tužitelja izdanu na njeno ime istu koristila u
privatne svrhe, na koji način je tijekom 2010. godine kod prodavatelja Storeland u
privatne svrhe kupila robu/usluge u vrijednosti od 5.976,46 kn, tijekom 2011. godine
kod prodavatelja Vip-Shop i Eurotrade d.o.o. u privatne svrhe kupila robu odnosno
primila usluge u vrijednosti od 3.358,49 kn, tijekom 2012. godine kod prodavatelja
Kaufland Hrvatska, Melcomp, Eurotrade, Matis Adria Bike Box, Interspar, Vip-Net i Vip
Shop u privatne svrhe kupila robu odnosno primila usluge u ukupnom iznosu od

5.119,53 kn, tijekom 2013. godine kod prodavatelja Technomarket, Melcomp,
Eurotrade, Kaufland Hrvatska, Tisak Media i Links u privatne svrhe kupila robu
odnosno primila usluge u ukupnom iznosu od 3.111,59 kn, tijekom 2014. godine kod
prodavatelja Kaufland Hrvatska, Supermarket Plodine, Vip Shop, Vip-net d.o.o.,
Technomarket i Links u privatne svrhe kupila robu odnosno primila usluge u ukupnom
iznosu od 5.213,25 kn te tijekom 2015. godine kod prodavatelja Supermarkert Plodine,
Kaufland Hrvatska i Technomarket u privatne svrhe kupila robu u ukupnom iznosu od

1.671,61 kn odnosno u razdoblju od 2010. do 2015. godine s poslovnog računa
PLUTUS d.o.o. u privatne je svrhe potrošila ukupan iznos od 24.450,93 kn

- tuženica je kao odgovorna osoba trgovačkog društva PLUTUS d.o.o. prisvojila
mobilne telefone društva PLUTUS d.o.o., a koji su mobilni telefoni kupljeni po kriteriju
pretplatničke linije i to: mobilni telefon Samsung I9000 Galaxy S, IMEI
351751046584895, kupljen 17.09.2010. godine, mobilni telefon Samsung Galaxy SIII
16GB, IMEI 353921057457582, kupljen dana 04.09.2012. godine, mobilni telefon
Iphone 5S, 16 GB, crni, IMEI 357997054432345, kupljen 30.10.2013. godine te mobilni
telefon HTC One (M8) srebrni, IMEI 358714053391763, kupljen dana 09.07.2014.
godine, čime je tužitelju prouzročila štetu u iznosu od 6.100,00 kuna

- tuženica je kao odgovorna osoba trgovačkog društva PLUTUS d.o.o. po primitku
računa za knjigovodstvene usluge ispostavljenih od «Knjigovodstvenog biroa Uroš
Sekačić-Jelovac», a koje je sama ispostavila kao zaposlenik navedenog obrta, izvršila
plaćanja po ispostavljenim računima i na navedeni način u razdoblju od 2011. do 2015.
godine s računa PLUTUS d.o.o. na račun «Knjigovodstvenog biroa Uroš
SekačićJelovac» isplatila iznos od 107.500,01 kn, iako je znala da su navedeni računi
bez valjanog temelja iz razloga što «Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić-Jelovac» nije
društvu PLUTUS d.o.o. pružao knjigovodstvene usluge. Tuženica je tako tijekom 2011.
godine na račun «Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić-Jelovac» platila iznos od

35.000,01 kn, tijekom 2012. godine iznos od 19.250,00 kn, tijekom 2013. godine iznos
od 31.750,00 kn, tijekom 2014. godine iznos od 5.000,00 kn te tijekom 2015. godine
iznos od 16.500,00 kn.

Poslovni broj: P-4/2024-18

6. Nadalje tužitelj se u tužbi poziva na relevantne članke te navodi da je čl. 430.
Zakona o trgovačkim društvima (dalje: ZTD, «Narodne novine» broj 111/93, 34/99,
121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i
110/15) propisano da se na dužnu pozornost i odgovornost članova uprave društva s
ograničenom odgovornošću na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 252., 273. i

273.a ZTD-a. Odredbom čl. 252. st. 1. ZTD-a propisano je da član uprave ne postupa
protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke
odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za
dobrobit društva. Prema st. 2. istog članka, članovi uprave koji povrijede svoje obveze
odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave
moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.
Prema st. 3., članovi uprave naročito su odgovorni za štetu ako, primjerice, razdijele
imovinu društva (čl. 252. st. 3. točka 5. ZTD-a). Kako je iz radnji opisanih u tužbi
razvidno da je tuženica cijelim nizom svojih radnji u vođenju poslova tužitelja postupala
protivno načelu pozornosti savjesnog i urednog gospodarstvenika, to ista tužitelju ima
naknaditi štetu koju mu je prouzročila. Tužitelj konačno navodi da su zbog radnji i
postupanja na koje se ukazuje ovom tužbom tužitelj PLUTUS d.o.o. i Uroš
SekačićJelovac, vl. obrta «Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić-Jelovac» protiv tuženice,
osim građanskopravnih tužbi radi isplate odnosno naknade štete, državnom
odvjetništvu podnijeli kaznenu prijavu zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela
pronevjere, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i zlouporabe položaja
i ovlasti.

7. Kasnije je tužitelj nakon provedenog vještačenja uskladio svoj tužbeni zahtjev
sa nalazom vještakinje, a vezano za konkretne iznose i tijek tekućih kamata, pa je
potraživao iznose kao u izreci.

8. U odgovoru na tužbu, tuženica je navela:

- točni su navodi tužbe da je tuženica od 2008. godine do veljače 2016. godine bila u
radnom odnosu prijavljena na nepuno radno vrijeme kod tužitelja, a istovremeno, na
nepuno radno vrijeme bila je prijavljena i kod Uroša Sekačić-Jelovac, vI. obrta
„Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić-Jelovac” iz Varaždina, te je točno da su joj oba
radna odnosa prestala izvanrednim otkazivanjem sklopljenog ugovora o radu
- tuženica je dana 11.11.2015. godine Ruži Jelovac, koja je uz nju bila član tužitelja i
koja je vodila sve poslove tužitelja, najavila da želi otići iz trgovačkog društva “Plutus”
d.o.o. kao i iz obrta „Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić-Jelovac“, te je izjavila da daje
usmeni otkaz Ugovora o radu; kao razlog svog odlaska obrazložila je u dugogodišnjoj
učestaloj potrebi kako za prekovremenim radom koji je ponekad iznosio po 15 sati
dnevno, tako i zbog nerazumijevanja Ruže Jelovac na njene prigovore da više nije u
mogućnosti toliko raditi prekovremeno, a na svako traženje da joj se omogući pomoć,
nije dobivala podršku

- međutim, od najave odlaska iz trgovačkog društva „;Plutus” d.o.o. kao i obrta
„Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić-Jelovac” započele su promjene u odnosu na
ponašanje Ruže Jelovac prema tuženici a jedna od tih promjena predstavlja i događaj
kada je upravo Ruža Jelovac iskoristila fizičku iscrpljenost i psihičku rastrojenost
tuženice, koja je po nalogu Ruže Jelovac morala dizati novce s računa tužitelja, kada
ju je doslovno prisilila da potpiše dvije bjanko zadužnice svaku na 50.000, 00 kuna,
iako je znala da nikakvog dugovanja prema tužitelju od strane tuženice nema -

Poslovni broj: P-4/2024-18

tuženica napominje da je svako podizanje gotovine s računa tužitelja bilo učinjeno po
nalogu Ruže Jelovac

- karticu i ovlaštenje za podizanje gotovine uz Karolinu Bahunek imala je i Ruža
Jelovac i Uroš Sekačić Jelovac, međutim, Ruža Jelovac je uvijek zahtijevala da novac
u gotovini sa karticom na svoje ime podiže upravo tuženica; tada bi tuženica gotovinu
predavala Ruži Jelovac, koja bi nakon toga određivala za koje namjene će se novac
utrošiti; tako je dio novca bio predan ponovno Karolini Bahunek radi isplate
prekovremenih sati zaposlenicama tužitelja, međutim isto tako i zaposlenicama obrta
s obzirom se novac s tužitelja vadio i za podmirivanje potreba navedenog obrta -
nadalje, odredbom dl. 252 st. 1 ZTD-a propisano je da: član uprave ne postupa
protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke
odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za
dobrobit društva; upravo je tužiteljica postupajući po nalogu Ruže Jelovac kao člana
društva tužitelja i osnivača tužitelja, smatrala da slušajući njene usmene naloge djeluje
za dobrobit društva i svih zaposlenika

- posebno tuženica napominje da cijeli period njenog zaposlenja od 2008. godine pa
sve do najave njenog usmenog otkaza ugovora o radu, tužitelj nikad nije smatrao da
bi mu bila nanesena šteta i nikad nije tuženicu pozivao na bilo kakvu naknadu štete
niti upozoravao na nepravilnosti u radu; stoga je nemoguće da tužitelj ne bi znao za
nastanak bilo kakve štete od 2008. godine, da je doista smatrao da mu je šteta nastala,
a da je navedeno smatrao imao bi i razloga otkazati ugovor o radu tuženici, a ne što
je navedeno, smatrao potrebnim učiniti tek najavom njenog odlaska iz društva kada
više nije bilo načina na koji bi se tuženicu moglo zadržati, već pokušavajući joj staviti
na teret potpuno neosnovane tražbine

- nadalje navodi da je tužitelj za potrebe revizije revizorima predočio samo neku od
dokumentacije, a naravno nije predočio dokumentaciju koja se odnosi na obračun
prekovremenih sati, kao i potvrde o izvršenim isplatama za prekovremene sate na ruke
zaposlenicama

- tuženica je original dokumentacije iz obrta ostavila u obrtu, a uspjela si je uzeti preslike, međutim obrt; osporava istinitost takvih preslika

- u odnosu na dokumentaciju o prekovremenim satima i isplatama na ruke zaposlenica
tužitelja, tuženica je jedan manji dio dokumentacije uspjela zadržati u originalu kada je
primijetila na koji način se prema njoj postupa od najave njenog odlaska iz tužitelja i
obrta

- tuženici se stavlja na teret da je kao odgovorna osoba u razdoblju od 2010. do 2014.
godine podigla gotovinski iznos od 55.249,42 kuna te navedeni iznos zadržala za sebe,
a da je u poslovnim knjigama neistinito prikazala isplate na ime božićnice, regresa,
darova djeci, prijevoza, seminara i slično, bez da bi za isto vodila evidenciju poslovanja
zbog uplata ili isplata u gotovini; navedeni navodi tužbe nisu točni, a primitak isplata u
gotovini potvrdit će i kao svjedokinje bivše zaposlenice tužitelja

- tuženica je od original dokumentacije uspjela sačuvati evidenciju o korištenju radnog
vremena za zaposlenike Plutus d.o.o., a da Ruža Jelovac tu dokumentaciju ne skloni,
i kasnije navodi da ista nikad nije ni postojala; na dokumentaciji su zaposlenice Plutus
d.o.o. potvrđivale svojim potpisom primitak gotovinskih isplata, a iz evidencija su vidljivi
i odrađeni prekovremeni sati

- navodi da tužitelj, da bi mogao potraživati naknadu štete, mora dokazati da bi upravo
tuženica bila štetnik, da je šteta nastala štetnom radnjom štetnika, da šteta uopće
postoj te uzročnu vezu kao i protupravnost štetne radnje

Poslovni broj: P-4/2024-18

- prva činjenica koja ne postoji da bi tuženica vadila sav novac utvrđeni izvješćem
revizora s računa tužitelja s obzirom da nije bila jedina ovlaštena osoba i član tužitelja,
već je uz nju isto ovlaštenje imao Uroš Sekačić Jelovac i Ruža Jelovac, a tuženica je
sav novac vadila po uputi i nalogu Ruže Jelovac kao osnivača i člana tužitelja -
nadalje, čak i novčani iznosi koje je tuženica doista vadila s računa tužitelja, ne
predstavljaju štetnu radnju, a niti protupravnost u njenom postupanju, već postupanje
za koje je, s obzirom je postupala po nalogu i uputi osnivačice i članice društva Ruže
Jelovac, smatrala postupanjem za dobrobit tužitelja

- tužitelj ovu tužbu podnosi protiv tuženice radi nanošenja štete tužitelju, a tuženica je postupala po uputi Ruže Jelovac

- tuženica je davala osobne pozajmice tužitelju, a što je vidljivo i u izvješću revizora, te su vidljiva i vraćanja pozajmica

- nadalje, tužitelj tvrdi da je tuženica kupovala u privatne svrhe robu u prodavaonicama
a pri tome ne dostavlja nikakvu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je bilo kakvu
robu tuženica kupila u privatne svrhe; naime, tuženica je za tužitelja kupovala uredski
materijal, potrošni materijal za održavanje higijene svih zaposlenika kod tužitelja u
radno vrijeme, pri čemu niti jednu stvar nikad s novcima iz računa tužitelja nije kupila
za sebe osobno u privatne svrhe

- vezano za mobilne telefone društva "Plutus" tuženica navodi da je iste kupila Ruža
Jelovac, te tuženici darovala mobilni telefon, a ostalima se koristila Ruža Jelovac
- vezano za prebacivanje iznosa od 107.500,01 kuna s računa tužitelja na račun
Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić-Jelovac, tuženica obrazlaže da su zaposlenice
prijavljene u radnom odnosu na obrt Uroš Sekačić-Jelovac radile i klijente koji su
plaćali tužitelju, a kada nije bilo novaca za isplatu plaća bilo na obrtu bilo na tužitelju,
novac se prebacivao prema potrebi; takvo poslovanje radilo se sve po nalogu Ruže
Jelovac, a po njenom nalogu su se i klijenti koji su bili neplatiše a za koje je poslove
radio PLUTUS d.o.o., dakle tužitelj, prebacivali na obrt knjigovodstveni biro Uroš
Sekačić-Jelovac.

9. U dokaznom je postupku sud izvršio uvid u sve isprave koje su stranke
podnijele. Tužitelj je podnio slijedeće isprave: zahtjev za izdavanje povijesnog izvatka
iz sudskog registra za tužitelja, povijesni izvadak iz sudskog registra za PLUTUS d.o.o.
(original), ugovor o radu sklopljen između parničnih stranaka, ugovor o radu sklopljen
između tuženice i Uroša Sekačića-Jelovca, Izvještaj o zakonitosti vođenja poslovnih
knjiga sastavljen od AD AKTIVA d.o.o., promet po kartici tužitelja izdanoj na ime
tuženice od 2010. – 2014. godine, dopis VIPnet d.o.o. s pripadajućom
korespondencijom, kaznena prijava od 29. ožujka 2016. godine, rješenje Općinskog
državnog odvjetništva u Varaždinu, broj K-DO-101/16-5 od 3. kolovoza 2016. godine
kojim se odbacuje kaznena prijava tuženice protiv Ruže Jelovac., preslika popratnog
dopisa VABA BANKE d.d. s karticom na ime Ruže Jelovac s važenjem kartice do
05/2016, preslika popratnog dopisa VABA BANKE d.d. s karticom na ime Ruže Jelovac
s važenjem kartice do 05/2020, nalaz revizora AD AKTIVA d.o.o., očitovanje revizorske
kuće AD AKTIVA d.o.o. – testiranje «kopija papira» za isplate u razdoblju od

2010.2015. godine, dopis punomoćnice tužitelja punomoćniku tuženice od 21.12.2015.
godine, dopis punomoćnika tuženice od 22.12.2015. godine, izvadak iz otvorenih
stavki tužitelja za dobavljače Narodne novine d.d. i Bilanca d.o.o. za razdoblje od

2010.-2015. godine, tablica s pregledom računa koje je tuženica platila karticom
tužitelja, a u svoje osobne svrhe, računi Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić-Jelovac
po kojima je tuženica vršila plaćanja u razdoblju od 2011.-2015. godine, pregled broja

Poslovni broj: P-4/2024-18

zaposlenih i broja stranaka kod tužitelja i kod knjigovodstvenog biroa Uroš
SekačićJelovac u razdoblju od 2008.-2016.g., evidencija o radnicima kod tužitelja i u
knjigovodstvenom birou Uroš Sekačić-Jelovac.

10. Tuženica je podnijela slijedeće isprave: tužbu radi nedopustivosti osiguranja,
medicinsku dokumentaciju tužene, povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja
uvid u evidencije prekovremenih sati u originalu za zaposlenice tužitelja, potvrde o
primljenim isplatama gotovine, preslike potvrda o isplati gotovine radnicama koje su
bile prijavljene na obrt, izvod tužitelja od 14.02.2014. godine, 15.01.2014. godine,

31.12.2014 godine.

11. Sud je na prijedlog tužitelja a za potrebe vještačenja zatražio i dobio slijedeće
podatke: podatke od poslovnih banaka tužitelja (Raiffeisen Bank d.d. i J&T BANKA
d.d. – prije VABA BANKA d.d.) o osobama koje su u razdoblju od 2010.-2015. godine
bile ovlašteni potpisnici po poslovnom računu tužitelja i kojim osobama su bile izdane
bankovne kartice po tužiteljevom računu, podatke od poslovne banke tužitelja o
podizanjima gotovine koje je tuženica vršila s računa tužitelja u banci i putem
bankomata u periodu od 2010.-2014. godine, podatke poslovne banke tužitelja je li
gđa. Ruža Jelovac koristila bankovnu karticu izdanu na njeno ime za poslovni subjekt
PLUTUS d.o.o., bilo na bankomatima, prodajnim mjestima ili pak za vršenje transakcija
u poslovnoj banci ili internetom u razdoblju od 2010.-2015. godine, podatke od
Privredne banke Zagreb d.d. i Zagrebačke banke d.d. o datumima i iznosima koje je
tuženica plaćala po računima za kreditne kartice Diners i American Express, podatke
od Erste&Steiermaerkische Bank d.d. i Zagrebačke banke d.d. o prometu po računima
tuženice u razdoblju od 2010.-2015. godine, račune za robu koju je tuženica kupovala
svojom bankovnom karticom na različitim prodajnim mjestima, podatke od VIP net
d.o.o. o ugovorima o kupnji mobitela tužitelja po kriteriju pretplatničke linije i utvrđivanje
tko je sklopio ugovore o kupnji mobitela podataka o registraciji korisnika Mislava
Magića na web oglasnik Njuškalo i izlist svih oglasa koje je navedeni korisnik objavio
na navedenom web oglasniku.

12. Sud kao nepotrebne nije izvodio dokaze koje je predložio tužitelj: uvid u spise
Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1810/15 i broj P-524/16, uvid u spis ŽDO u
Varaždinu broj K-DO-21/17, uvid u spis ODO Varaždin, broj K-DO-101/16 saslušanje
gđe. Marije Seba, pribava podataka o kretanjima frekvencije za mobitele iz dopisa
VIPnet d.o.o. (Hrvatskog telekoma d.d., Optima telekoma d.o.o., Metroneta i dr.),
pribava prometa po kupcima za tužitelja i knjigovodstveni biro Uroš SekačićJelovac i
pribava ugovora o radu za radnike tužitelja kroz sporni period, budući da je na temelju
provedenih dokaza ocijenio da je utvrdio sve relevantne činjenice za donošenje
zakonite odluke. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga gospodarskog vještačenja
vrijednosti prisvojenih mobitela. Sud je odbio izvršiti uvid u ugovore o radu koje je
tužitelj podnio u postupku ponovnog suđenja, a koje je tužitelj sklopio sa saslušanim
radnicama Kristinom Mikulić i Mirjanom Juran za koje tuženica tvrdi da im je isplaćivala
gotovinu, budući da su navedene isprave predane protivno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-
a (stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom
ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze
potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica), a tuženik je navedene isprave podnio tek
na raspravi 8. travnja 2024. Također je kao nebitan dokazni prijedlog, prema svom
viđenju razloga zbog kojeg mu je predmet vraćen u postupak ponovnog suđenja, sud

Poslovni broj: P-4/2024-18

obio izvršiti uvid u podnesak Općinskog suda u Varaždinu Pr-73/2023, koji mu je tužitelj predao na ročištu 5. travnja 2024.

13. Sud kao nepotreban nije izvodio dokaz koje je predložila tuženica: saslušanje
svjedoka Mislava Magića, koji je predložen na okolnost utvrđenja kolika je vrijednost
mobitela, vlasništvo tužitelja, koje je eventualno taj svjedok, a ujedno sin tuženice,
prisvojio i prodao, a time oštetio tužitelja, budući da je tužitelj povukao tužbu u
odnosnom dijelu. Iz istog razlog nije proveo niti dokaz da se pribave od operatera VIP,
prema IMEI brojevima mobitela, brojevi koji su se koristili navedenim aparatima s
naznačenim IMEI brojevima, te o osobama koje se su koristile tim pretplatničkim
brojevima. Također je odbijen prijedlog tuženice za financijsko vještačenje štete
nanesene tužitelju od strane Ruže Jelovac zbog plaćanja troškova leasinga, kasko-
osiguranja, tehničkih pregleda za osobni automobil marke TOYOTA RAV 4 s računa
tužitelja koji nikada nije korišten za potrebe tužitelja, te radi utvrđenja da li je za isti
tužitelju plaćena kupoprodajna cijena 2013. godine od strane Ruže Jelovac, jer isto
nije predmet ovog postupka i ne može poslužiti za utvrđenje činjenica relevantnih za
ovaj postupak. Sud je odbio i nepravovremene dokazne prijedloge tuženice da se
saslušaju svjedokinja Martine Sentočnik i Ankice Levatić, budući da su svjedoci
predloženi protivno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a, a tuženik je navedene prijedloge
stavio tek na raspravi 5. travnja 2024.

14. Sud je na prijedlog obje stranke saslušao parnične stranke odnosno direktoricu
tužitelja Snježanu Golub i tuženicu Karolinu Bahunek, te je proveo knjigovodstveno-
financijsko vještačenje na okolnosti štetnih radnji koje se tuženici stavljaju na teret
tužbom i štete koja je tužitelju nastala poduzimanjem tih radnji (ovaj dokazni prijedlog
uključuje i pribavu sve dodatne dokumentacije od poslovnih banaka tužitelja i drugih
subjekata, a koji su bili potrebni vještaku da podnese nalaz i mišljenje, te su pobrojani
u istom), ali i na okolnosti koje je tuženica navela, odnosno radi utvrđenja iznosa
isplaćenih u gotovini s osnova prekovremenih sati, božićnica, regresa, po stalnoj
sudskoj vještakinji za računovodstvo, financije i devizno poslovanje Mariji Hrešć
dipl.oec. Nadalje na prijedlog tužitelja sud je saslušao i svjedokinju Ružu Jelovac, a na
prijedlog tuženice, sukladno uputi višeg suda, izvršio je uvid u spis Općinskog suda u
Varaždinu broj Pr-154/16, te je saslušao svjedokinje Kristinu Mikulić, Mirjanu Juran i
Magdalenu Tomiša, a također je izvršio uvid i u zapisnik predmeta Općinskog suda u
Varaždinu, broj Pr-76/2023-27 od 24. travnja 2024., koji je tužitelj predao na ročištu
održanom 8. svibnja 2024. Naime, sud je dopustio navedeni dokazni prijedlog tužitelja
temeljem čl. 299. st. 2. ZPP-a, budući da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi
nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle
iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a što sud ocjenjuje
da je konkretno bilo tako.

15. Na ročištu od 31. siječnja 2023. punomoćnik tuženice je predložio dopunu
vještačenja (tuženica se uopće nije očitovala pisano na vještački nalaz i njegove
dopune) na okolnost da se utvrdi da li postoje putni nalozi za cijelo utuženo razdoblje
a naročito za 2009. i 2010. godinu kao i oni putni nalozi koji nisu obrađeni a to sve iz
razloga što tuženica zna da je predmetno vozilo, spomenuto vozilo TOYOTA RAV 4,
gotovo isključivo korišteno u privatne a ne poslovne svrhe. Zatim je predložio dopunu
vještačkog nalaza kao bi se utvrdilo da li je materijal kupljen kod Meteor grupe i
Baumaxa utrošen u privatne ili poslovne svrhe na način da se utvrdi da li postoje bilo

Poslovni broj: P-4/2024-18

kakvi računi izvođača radova koji je taj materijal utrošio. Također je predložio da se
provede računalno vještačenje na okolnost utvrđenja tko je vršio ukoliko je vršio netko
osim tužitelja računovodstvene usluge tužitelju, a obzirom na to da je financijski vještak
rekao da je to moguće utvrditi kroz računalne programe kojima se služio tužitelj. Valja
reći da je sud odbio predmetne dokazne prijedloge tuženice sukladno čl. 299. Zakona
o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) jer
je ocijenio da ih je zbog tvrdnji koje su isticane protiv njega mogao i trebao iznijeti već
u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu do zaključenja prethodnog
postupka, budući da bi temeljem navedenih dokaznih prijedloga sud mogao utvrđivati
činjenice koje osporavaju činjenice koje tužitelj navodi protiv tuženice, te jednostavno
nije moguće da je za mogućnost isticanja navedenih dokaznih prijedloga tuženica
saznala tek nakon nalaza i mišljenja vještakinje, budući da se radi o dokaznim
prijedlozima vezanim za činjenice koje su protiv njega iznesene već u tužbi. Naime,
tuženica traži da se izvedu dokazi na okolnost postojanja činjenica koje nikada nije
konkretno isticao, a za koje je kao protuargumente navodima tužbe ukoliko postoje,
zasigurno znao odmah po primitku tužbe, te ih je stoga mogao argumentirano i točno
navesti i predložiti dokaze radi njihovog utvrđenja.

16. Nakon savjesne i brižljive ocjene svih dokaza, a i na temelju rezultata
cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13,
89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), sud je ocijenio da je činjenično stanje dovoljno
utvrđeno za donošenje zakonite presude.

17. Među strankama su sporne činjenice je li tuženica vršila podizanja gotovine s
računa tužitelja po nalogu Ruže Jelovac te ju dalje preraspodjeljivala prema njenom
nalogu, a za dobrobit društva, je li prema nalogu Ruže Jelovac prebacivala novac na
račun obrta, također za dobrobit društva, te općenito postoje li kod tuženice
pretpostavke potrebne za postojanje njene odštetne odgovornosti prema tužitelju,
budući da tuženica osporava da bi bila štetnik.

18. Prema odredbi čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine"
br. 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008.,
137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013.,110/2015.; dalje u tekstu: ZTD) članovi
uprave dioničkog društva, što se adekvatno temeljem čl. 430. ZTD-a primjenjuje i na
članove uprave društva s ograničenom odgovornošću, moraju voditi društvo s
pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Oni
članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni
dužnici, a u slučaju spora moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i
savjesnog gospodarstvenika (čl. 252. st. 2.). Trgovačko društvo kao tužitelj dužan je u
postupku dokazati opće i posebne pretpostavke odgovornosti za štetu, a članovi
uprave odgovaraju za štetu po osnovi predmnijevane krivnje, i to u najblažem obliku,
odnosno obične nepažnje, što znači kako se predmnijeva da član uprave u vođenju
poslova društva nije primijenio dužnu pažnju. Na članu uprave je teret dokazivanja da
je upotrijebio dužnu pažnju kakvu se od njega zahtijeva, odnosno da je pri donošenju
poduzetničke odluke na temelju primjerenih informacija smio razumno pretpostaviti da
djeluje na dobrobit društva (čl. 252. st. 1. ZTD-a). Načelo objektivne odgovornosti za
štetu postoji kada su članovi uprave osobito odgovorni za štetu, ako poduzmu radnje

Poslovni broj: P-4/2024-18

iz čl. 252. st. 3. ZTD-a, kad npr. nedopušteno isplate dioničarima kamate ili dividendu,
razdijele imovinu društva, obave plaćanja nakon što nastupi nesposobnost za plaćanje
ili prezaduženost. Član uprave postupa sa pažnjom urednog i savjesnog
gospodarstvenika kada proizlazi zaključak da je pri donošenju poslovne odluke mogao
na temelju dostupnih informacija, te informacija koje su prikupljene u određenoj
situaciji, kao i uporabom svojeg stručnog znanja razumno pretpostaviti da djeluje na
dobrobit društva. Član uprave mora poduzeti radnje koje mu omogućuju dobivanje svih
potrebnih podataka, odnosno informacija pomoću kojih se može dobiti prosudba o
svim relevantnim okolnostima kao i potrebno stručno znanje za donošenje odluke. U
pitanjima iz područja u kojima nema dovoljno znanja članovi uprave dužni su angažirati
stručnjake iz tog područja.

19. Za odgovornost uprave za štetu prouzročenu društvu u zastupanju i vođenju
poslova, trebaju biti ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu što uređuje
Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 , 125/11 i 78/15,
dalje u tekstu: ZOO), a to su osim postojanja štetnika (ovdje uprave odnosno njezinog
člana) i oštećenika (ovdje tužitelja trgovačkog društva koje je pretrpjelo štetu), štetna
radnja uprave, šteta, uzročno-posljedična veza ili kauzalni neksus, te protupravnost, i
dodatne pretpostavke iz Zakona o trgovačkim društvima (“Narodne novine“ broj
111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 , 137/09, 152/11 – pročišćeni tekst,
111/12, 68/13, 110/15, dalje u tekstu: ZTD) kao lex specialisa.

20. Radi utvrđenja bitnih činjenica sud je posebno cijenio knjigovodstveno-

financijsko vještačenje.

21. Što se tiče zadatka koji se odnosi na pitanje je li tuženica u periodu od
2010.2014. vršila podizanja gotovine sa računa tužitelja u poslovnoj banci i na
bankomatima u privatne svrhe, sud je nakon osnovnog nalaza i mišljenja vještakinje,
te nekoliko dopuna istog, utemeljio svoje utvrđenje na spomenutom nalazu i mišljenju
i njegovim dopunama i to kako slijedi u nastavku. U osnovnom nalazu i mišljenju od 7.
travnja 2022. vještakinja je navela da je iz analize podizanja gotovine sa poslovnih
računa tužitelja u razdoblju od 2010.-2014.godine, utvrdila da je od strane tuženice
sveukupno podignut iznos od 184.257,36 kn. U analizi po godinama, utvrdila je da je
veći dio podignute gotovine utrošen u poslovne svrhe, međutim za dio isplaćene
gotovine nije bilo moguće to utvrditi. Za ukupni iznos podignute gotovine od 35.439,00
kn, a koja je u poslovnim knjigama prikazana kao da je isplaćena zaposlenicima
tužitelja, nije moguće potvrditi da li je utrošena u poslovne svrhe. Od navedenog
iznosa, iznos od 999,00 kn odnosi se na isplate tuženici za dnevnice i putne troškove
na službenom putu u 2013. i 2014. godini, za koje u dokumentaciji tužitelja ne postoje
putni nalozi te ovim vještačenjem nije moguće potvrditi da je tuženica službeno
putovala te da je navedeni trošak od 999,00 kn nastao u poslovne svrhe tužitelja. U
vezi preostalog iznosa od 34.440,00 kn koji je u poslovnim knjigama prikazan kao da
je isplaćen zaposlenicima tužitelja za darove za djecu, božićnice, regres, prijevoz na
posao i ostale prigodne nagrade, također nije moguće potvrditi da je utrošen u
poslovne svrhe, jer ne postoji vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija koja bi to
potvrdila, s obzirom da tuženica nije vodila blagajničko poslovanje kako to određuje
Zakon o računovodstvu, odnosno ne postoje vjerodostojne isplatnice koje bi bile
potpisane od strane osoba koje su navedene kao primatelji novca. Također, ne postoje
ni Odluke tuženice kao direktorice u kojima bi se točno odredilo kome, kada i u kojem

Poslovni broj: P-4/2024-18

iznosu se isplaćuju takve naknade. Iako neoporezive isplate nisu bile navedene kao
obveza tužitelja kao poslodavca u ugovorima o radu sa zaposlenicima, mogućnost
takvih isplata predviđena je Zakonom o porezu na dohodak i Pravilnikom o porezu na
dohodak. S obzirom da se uobičajeno u poslovanju gospodarskih subjekata koristi
mogućnost takvih isplata, jer na njih poslodavci ne moraju platiti porezna davanja,
tuženica je kao direktorica i odgovorna osoba tužitelja bila dužna u vezi isplata
neoporezivih nagrada i naknada donijeti Odluku, kojom bi definirala koji zaposlenici,
kada i u kojem iznosu imaju pravo na takve isplate, no u dokumentaciji tužitelja ne
nalaze se takve Odluke.

22. Vještakinja se osvrnula i na dokumentaciju koju je tuženica dostavila u spis a
koja prileži na str.104.-174. Radi se o raznim potvrdama isplate gotovine
zaposlenicima tužitelja tijekom 2010. i 2011. godine, ispisanih na papirićima za
prekovremeni rad, putne troškove, razlike plaće, božićnicu, često bez ikakvog datuma
ili samo sa imenom (bez prezimena) zaposlenika. Za razdoblje od 2012.-2014.g.
postoje isplatnice iz bloka isplatnica sa naznakom da se radi o isplatama za
prekovremeni rad, putne troškove i božićnice. U dijelu isplatnica za zaposlenicu Marija
Seba navedeni su samo datumi, bez navođenja što se plaća. Na dijelu isplatnica su
brojevi isplatnica prepravljani. Iako su papirići i isplatnice potpisani od strane
primatelja, vještak knjigovodstveno-financijske struke ne može ocijeniti da li su ti
potpisi autentični. Prema tablici proizlazi da je zaposlenicima tužitelja ukupno isplaćen
iznos od 47.237,88 kn temeljem papirića i isplatnica. Navedene isplate nisu knjižene u
poslovnim knjigama tužitelja, niti se nalaze u dokumentaciji blagajničkog poslovanja
tužitelja. Iako se ne radi o vjerodostojnoj dokumentaciji, pretpostavlja da se zapravo
radi o blagajni „na crno“. Osim navedenih isplata, tuženica je u spis priložila
dokumentaciju koja nije u vezi sa ovim predmetom, a radi se o prekovremenom radu
u 2008. godini (str.108.-110. spisa), obračunskim listama rada (str.111.-116., 121.-
122. spisa), obračunskim listama rada u 2008. godini (str.132.-133. spisa) te
isplatnicama iz obrta, tj. Knjigovodstvenog servisa Uroš Sekačić-Jelovac (str.145.-150.
spisa). Osim navedene dokumentacije, tuženica je u spis priložila dokumentaciju koju
vještakinja nije uzela u obzir iz razloga što se radi o zaposlenicima koji u vrijeme isplate
nisu bili zaposleni kod tužitelja ili su pak bili zaposlenici obrta. Ovdje valja nadodati da
je sud saslušao kao svjedokinju Snježanu Golub, bivšu radnicu (knjigovođu) tužitelja,
a sadašnju direktoricu tužitelja, iz čijeg pa iskaza proizlazi da joj je na ruke isplaćivana
razlika plaće od 220,00 kn u periodu od 2010. i djela 2011., a ponekad i božićnica, no
nemoguće je utvrditi navedene činjenice radi okolnosti koje s tim u vezi ističe sama
vještakinja, a koje sud prihvaća u cijelosti.

23. Iz spisa Općinskog suda u Varaždinu broj Pr-154/16 (sada Pr 76/23), proizlazi
da se navedeni postupak vodi između tužitelja Uroša Jelovca, vl. obrta Knjigovodstveni
biro Uroš Jelovac i ovdje tuženice, također radi naknade štete koju je tuženica nanijela
obrtu svojim radnjama radeći u istom kao voditelj poslovanja – samostalni knjigovođa,
koje radnje su po svom sadržaju identične radnjama koje se tuženici stavljaju na teret
u ovom predmetu (osim što se ovdje tuženicu tereti još i za to da je ispostavila fiktivni
račun u ime Uroša Jelovca, vl. obrta Knjigovodstveni biro Uroš Jelovac, kojeg je platio
ovdje tužitelj), s time da su naravno konkretne činjenice drugačije. Ukupno se tuženica
tereti u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj Pr-154/16 (sada Pr 76/23) za
naknadu štete u iznosu od 22.221,37 EUR.

Poslovni broj: P-4/2024-18

24. Sama tuženica u svom iskazu od 25. listopada 2019. (P-99/2016-30) navodi:
"Isplatnice koje su dostavljene uz odgovor na tužbu su isplatnice koje su isplaćivane
na crno iz obrta Uroš za radnike Plutusa za prekovremeni rad i razlike isplate plaće
Snježani Golub i meni u djelu putnih troškova koji nisu smjeli biti priznati više od
zakonski dozvoljenog. Originali isplatnica postoje kod moje punomoćnice. Ja osobno
nemam dokumentaciju na ime isplata koje su vršene iz gotovine koju sam dizala za
vršenje isplata radnicima Plutusa. Poslovne knjige za Plutus mi nije nitko pregledavao
dok je gospođa Ruža Jelovac pratila stanje računa. Radnici Plutusa po ugovoru o radu
nisu imali pravo na božićnice, dječje darove ali se to njima omogućilo putem poslovnih
odluka. Isplatnice za ime Marija Seba su vršine iz sredstava obrta biro Uroš a ne
Plutusa. Navedena radnica je bila na stručnom osposobljavanju u Plutusu sa plaćom
od 1.600,00 kn a po dogovoru sa Ružom Jelovac razlika do 2.500,00 kn joj se
isplaćivala na ruke iz sredstava obrta. Niti jedan iznos koji sam podigla sa računa
Plutusa nije bio isplaćivan radnicima biroa (obrta). Nikada nisam radila isplatu radniku
bez da bi mi on potpisao isplatnicu, a radilo se o isplatnici u jednom primjerku koja je
ostala u knjigovodstvu. Niti jedna naknada za prekovremeni rad nije isplaćivana iz
sredstava Plutusa. Radnici su pisali šihterice."

25. Sadašnja direktorica tužitelja, a u relevantno vrijeme zaposlenica tužitelja,
Snježana Golub, a i ostale ispitane svjedokinje Kristina Mikulić, Mirjana Juran i
Magdalena Tomiša, izjavile su da su dobivale isplatu na ruke i to kako za prigodne
darove (dar za djecu, božićnica, regres, uskrsnica), tako i za prekovremene sate, što
su izjavile Kristina Mikulić, Mirjana Juran i Magdalena Tomiša. Sve saslušane
svjedokinje navele su da su prilikom primitka gotovine uvijek potpisale isplatnicu.
Svedokinje Kristina Mikulić, Mirjana Juran i Magdalena Tomiša navele su da nikada
nisu vidjele odluku temeljem koje se odobrava isplata prigodnih darova ali da
pretpostavljaju da je ona postojala. Sve su svjedokinje navele odnosno iz njihovih
iskaza proizlazi da ne znaju ukupne gotovinske iznose koje su primile od tuženice.

26. Svjedokinja Ruža Jelovac, 5. listopada 2020., u svom je iskazu navela da je

odluka o plaćanju radnika bila na Karolini, a ona joj je jedino rekla da radi zakonito.

27. Kod takvog stanja stvari, iz kojeg jasno proizlazi da tuženica ne raspolaže
dokumentacijom na ime isplata koje su vršene iz gotovine koju je dizala sa računa
tužitelja za vršenje isplata radnicima Plutusa, niti nije sudu pokazala odluku temeljem
koje je to činila, a sama je navela da radnici Plutusa po ugovoru o radu nisu imali pravo
na božićnice, dječje darove ali se to njima omogućilo putem poslovnih odluka, te da
niti jedna naknada za prekovremeni rad nije isplaćivana iz sredstava Plutusa, sud
utvrđuje da nije postojala pravna osnova za to da tuženica radnicima isplaćuje
prigodne darove na teret tužitelja, dok im prema vlastitim riječima nije isplaćivala
prekovremeni radi iz sredstava tužitelja. Stoga je za zaključiti da je čak i da je
nedokazana količina novca isplaćena radnicima tužitelja na ima prigodnih darova,
tuženica prilikom takve isplate postupala nezakonito, jer je nezakonito vršila
gotovinske isplate, te iznosom isplata oštetila tužitelja za isplaćeni iznos.

28. Na prigovor tužitelja, vještakinja je izvršila dopunu vještačenja 2. studenog
2022., te je navela da je u svom osnovnom nalazu od 07.04.2022.godine navela da je
tuženica u razdoblju od 2010.-2014. godine podizala gotovinu sa poslovnih računa
tužitelja te da je sa dijelom tako podignute gotovine zatvarala i obveze s temelja tekuće
nabave u gotovini, koje su u knjigovodstvu tužitelja knjižene na kontu 2310.

Poslovni broj: P-4/2024-18

Napomenula je da u dokumentaciji koja joj je bila dostavljena tijekom izrade osnovnog
nalaza (konto kartice glavne knjige (konto 2310) za razdoblje od 2010.-2014.g., nigdje
nije bilo navedeno da se te obveze odnose i na Ružu Jelovac, niti je na bilo koji način
to bilo razvidno na konto kartici (npr. po određenoj šifri). S obzirom da je tužitelj u
privitku svog očitovanja od 11.07.2022.godine dostavio preslike računa te tablice sa
podacima o računima za koje tvrdi da ih je platila Ruža Jelovac iz svojih sredstava,
utvrdila je za dio računa koji su zatvoreni na kontu 2310, da se odnose na račune
plaćene kreditnim karticama Ruže Jelovac u 2009. godini. Stoga za 2009. utvrđuje:
iznos od 2.105,88 kn plaćen je karticama Ruže Jelovac, dok je iznos od 1.073,83 kn
plaćen gotovinom, no ne može se utvrditi tko je platitelj. Za 2010. utvrđuje: iznos od

6.918,23 kn plaćen je karticama Ruže Jelovac, dok je iznos od 7.954,02 kn plaćen
gotovinom, no ne može se utvrditi tko je platitelj. Za 2011. utvrđuje: iznos od 2.240,77
kn plaćen je gotovinom, no ne može se utvrditi tko je platitelj. Za 2012. utvrđuje: iznos
od 185,49 kn plaćen je gotovinom, no ne može se utvrditi tko je platitelj. Za 2013.
utvrđuje: iznos od 625,00 kn plaćen je gotovinom, no ne može se utvrditi tko je platitelj.
Za 2014. utvrđuje: iznos od 135,20 kn plaćen je karticom Ruže Jelovac, dok je iznos
od 125,00 kn plaćen gotovinom, no ne može se utvrditi tko je platitelj. Dakle, u
razdoblju od 2009.-2014.g., ukupni iznos računa od 9.159,31 kn plaćen je karticama u
vlasništvu Ruže Jelovac. Iznos od 12.204,11 kn plaćen je gotovinom, no ne može se
utvrditi da bi Ruža Jelovac bila platitelj, s obzirom da tužitelj tijekom vještačenja nije
pružio dokaze iz kojih bi to proizlazilo. Računi iz 2009. i 2010.g. u ukupnom iznosu od

9.024,11 kn koji su knjiženi na kontu 2310 zatvoreni su 31.12.2010.g. isplatom iz
blagajne po temeljnici br. 20., dok je račun iz 2014.g. u iznosu od 135,20 kn koji je
knjižen na kontu 2310 zatvoren 17.11.2014.g. isplatom iz blagajne po isplatnici br. 2.
Za račune koji su plaćeni bankovnim karticama u vlasništvu Jelovac Ruže, tuženica je
bila dužna obveze prema Jelovac Ruži s temelja tekuće nabave u gotovini knjižiti na
posebnom kontu te kod podmirenja obveza tužitelja prema njoj izdavati isplatnice na
njeno ime. Međutim, tuženica nije vodila blagajničko poslovanje sukladno Zakonu o
računovodstvu (Nar.nov.br. 109/07-121/14). Naime, tuženica je bila dužna svu
isplaćenu gotovinu sa poslovnih računa položiti u blagajnu društva putem uplatnica i
zatim putem isplatnica obavljati isplate na ime osobe, uz vlastoručni potpis primatelja
novca, kako bi se nedvojbeno moglo utvrditi kome je novac isplaćen. S obzirom da iz
dokumentacije tužitelja ne proizlazi da je tuženica sa podignutom gotovinom sa
poslovnih računa izvršila isplatu Jelovac Ruži za one račune koje je ona ranije platila
putem svojih privatnih bankovnih kartica, proizlazi da je iznos od 9.159,31 kn tuženica
zadržala za sebe.

29. Sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja da je tuženica neosnovano sebi prisvojila i
gotovinski iznos od 12.204,11 kn iz sredstava tužitelja. Naime, iako vještakinja navodi
da taj iznos ne može pasti na teret tuženici jer ona ne može utvrditi da bi Ruža Jelovac
bila platitelj, pa da joj je stoga tuženica bila dužna vratiti taj utrošeni novac, sud
posebno i temeljem iskaza tuženice i Ruže Jelovac utvrđuje da Ruža Jelovac nije
nikada gotovinom plaćala određenu robu koju je kupila za tužitelja. Naime, niti
svjedokinja Ruža Jelovac, niti tuženica, u svojim iskazima nisu navele da bi Ruža
Jelovac gotovinom vršila plaćanja određene robe za potrebe tužitelja. Stoga je
razumno zaključiti, kao što je to zaključila i sama vještakinja da je upravo tuženica
svojim novcima kupovala robu za tužitelja te je osnovano sebi isplatila utrošeni iznos
kao povrat.

Poslovni broj: P-4/2024-18

30. Zaključno, dakle što se tiče isplate gotovine, valja sumirati da je tuženica
neosnovano podigla slijedeće gotovinske iznose sa računa tužitelja: u 2010. iznos od
9.024,11 kn, u 2011. iznos od 1.200,00 kn, u 2012. iznos od 6.000,00 kn, u 2013. iznos
od 15.220,00 kn, u 2014. iznos od 13.154,20 kn, odnosno ukupno iznos od 44.598,31
kn, za koji iznos je i usvojen tužbeni zahtjev po ovoj osnovi. U ostalom dijelu tužbeni
zahtjev po ovoj osnovi nije osnovan, kako proizlazi iz navedenog, a odnosi se na
pojedinačne iznose po godinama od 2010.-2014., ukupnog iznosa 12.204,11 kn, za
koje je vještakinja utvrdila da su plaćeni gotovinom, ali se ne zna platitelj.

31. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neosnovano plaćanje (u
privatne svrhe) od strane tuženice karticom tužitelja izdanom na njeno ime u periodu
od 2010.-2015., vještakinja je navela da ukupna vrijednost računa plaćenih poslovnom
karticom tužitelja iznosi 24.275,44 kn, od čega se na PDV odnosi iznos od 4.708,98
kn, dakle iznos bez PDV-a je 19.471,45 kn. U vezi kupnje artikala koji su na taj način
plaćeni, isti su knjiženi u poslovnim knjigama na kontima troškova. U spisu ne postoji
druga dokumentacija (npr. primke, izdatnice na ime određene osobe i sl.) koja bi
ukazivala da li su ti artikli doista i utrošeni kod tužitelja ili su isti izuzeti od strane
tuženice. U vezi kupnje artikala koji po svojoj biti imaju svojstvo sitnog inventara (vijek
trajanja manji od 1 godine, npr. mobiteli, tableti, dijelovi računalne opreme i sl.), tužitelj
ne posjeduje dokumentaciju koja bi ukazivala tko je bio korisnik (nema izdatnice na
ime osobe niti na računu nije navedeno kome je dano na korištenje; ne postoje
zaduženja po mjestima troška, odnosno djelatnika). Također, ne postoji dokumentacija
o provedenim inventurama u razdoblju kad je tuženica bila odgovorna osoba kod
tužitelja, pa nije moguće utvrditi da li isti i dalje postoje kod tužitelja ili su eventualno
izuzeti. Napomenula je da bi se u slučaju mogućeg dokazivanja nastale štete za
tužitelja, u iznos štete mogao uključiti samo iznos bez PDV-a u ukupnom iznosu od
19.471,45 kn, s obzirom da je tužitelj u poreznom sustavu bio obveznik PDV-a te po
navedenim računima u tablici koristio pravo na odbitak PDV-a u ukupnom iznosu od
4.708,98 kn, a koji je u konačnici tužitelju umanjio obvezu PDV-a za uplatu po
obračunima PDV-a. Dodala je da se značajan dio kupljenih artikala odnosi na potrošni
materijal (npr. toaletni papir, maramice, fotokopirni papir, papirnati ručnici, sredstva za
čišćenje, osvježivači prostora, sapun, itd.), koji se kontinuirano troši, pa nije za
očekivati da bi se nalazio u poslovnim prostorima u 2015. godini.

32. Stoga, je sud naložio vještakinji da razdvoji plaćanja tuženice izvršena za
nabavu sitnog inventara i osnovnih sredstava od plaćanja tuženice izvršenih za
nabavu potrošnog materijala, te je vještakinja u svojoj konačnoj dopuni nalaza od 16.
veljače 2023. to i učinila i utvrdila da plaćanja tuženice karticama tužitelja izvršena za
nabavu sitnog inventara i osnovnih sredstava u razdoblju od 2010.g. do 2015.g.,
iznose 14.056,37 kn, što uvećano za PDV od 3.371,62 kn daje ukupni iznos sa PDV-
om od 17.428,00 kn. Nadalje, plaćanja tuženice karticama tužitelja izvršena za nabavu
potrošnog materijala u razdoblju od 2011.g. do 2015.g., iznose 5.415,08 kn, što
uvećano za PDV od 1.337,36 kn daje ukupni iznos sa PDV-om od 6.847,44 kn. Sud je
prihvatio nalaz vještakinje u dijelu u kojem je osnovanim utvrdio tužbeni zahtjev koji se
tiče plaćanja tuženice izvršenih za nabavu sitnog inventara i osnovnih sredstava, u
iznosima po godinama kako to proizlazi iz izreke ove presude. Sud nije našao
osnovanim kao štetu nastalu tužitelju cijeniti i iznos plaćanja tuženice izvršen za
nabavu potrošnog materijala u ukupnom iznosu od 6.847,44 kn, budući da je logično i
općepoznato da je tužitelj tijekom razdoblja 2010.-2015. morao izdvajati i izdvajao

Poslovni broj: P-4/2024-18

sredstva za potrošni materijal, a iz razloga kako bi mogao uredno poslovati. Također
je i sama vještakinja na ročištu održanom 31. siječnja 2023. s time u vezi izjavila da za
potrošni materijal nije potrebno da se vodi nikakva posebna evidencija kod malih
poduzetnika budući da se ta roba uobičajeno troši kroz kraći period. Sud također nije
našao osnovanim kao štetu nastalu tužitelju cijeniti iznose PDV-a iskazane na
računima za plaćanja tuženice izvršena za nabavu sitnog inventara i osnovnih
sredstava, budući da je tužitelj te iznose PDV-a odbio od svojih daljnjih obveza za
plaćanje PDV-a, a što je vještakinja nedvojbeno utvrdila. Zatraženi iznosi plaćanja
tuženice izvršeni za nabavu potrošnog materijala u ukupnom iznosu od 6.847,44 kn,
po godinama (2011.-2015.) su zajedno sa iznosima PDV-a iskazanima na računima
za plaćanja tuženice izvršena za nabavu sitnog inventara i osnovnih sredstava (2010.-

2014.) odbijeni kao pod toč. II. izreke presude.

33. Nadalje što se tiče vida štete koji tužitelj nalazi u plaćanju fiktivnih računa
Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić-Jelovac, vještakinja je navela: U razdoblju od
2011.-2015.g. je Knjigovodstveni biro Uroš Sekačić- Jelovac izdao tužitelju račune za
knjigovodstvene usluge u ukupnom iznosu od 86.455,29 kn, što sa PDV-om u iznosu
od 25.544,72 kn daje ukupnu vrijednost računa od 107.500,01 kn, koliko je i plaćeno.
U kontekstu razmatranja eventualne štete za tužitelja, treba uzeti u obzir iznos računa
bez PDV-a, odnosno iznos od 86.455,29 kn, iz razloga što je tužitelj iznos PDV-a
knjižio kao pretporez, odnosno u obračunu PDV-a isti odbio od konačne obveze PDV-
a. Na pitanje suda da li navedeni računi imaju sve elemente koji su potrebni da bi se
prema pravilima knjigovodstvene struke i prema pozitivnim propisima mogli smatrati
vjerodostojnim ispravama, navela je da prema odredbama Zakona o porezu na
dodanu vrijednost i Zakona o računovodstvu, ovi računi nemaju sve potrebne
elemente, jer ne sadrže podatke o vrsti i količini obavljenih usluga, sukladno Zakonu o
PDV-u. Također, računi nisu vjerodostojni sukladno odredbama Zakona o
računovodstvu, jer se iz njih ne može spoznati o kakvom se poslovnom odnosu radi,
odnosno ne sadrže podatke o poslovnom događaju, s obzirom da je u opisu usluga
navedeno samo: "knjigovodstvene usluge", bez detaljnijeg navođenja o kakvim se
uslugama radi, kada su točno te usluge obavljene i u kojem obimu. Ne postoji
specifikacija u odnosu na određenu vrstu usluge prema obavljenom vremenu, cijeni
usluge za svaku vrstu pojedinačno niti specifikacija po područjima za koje su se usluge
obavljale. Također, tužitelj sa Knjigovodstvenim biroom nije sklopio ugovor o poslovnoj
suradnji iz kojeg bi se također mogla spoznati priroda poslovnog odnosa. Zaključuje
da se sa knjigovodstvenog gledišta navedeni računi ne mogu smatrati vjerodostojnim
ispravama. I ovdje je sud poklonio vjeru nalazu vještakinje jer ne postoji materijalna
dokumentacija u spisu temeljem koje se može decidirano utvrditi da je Knjigovodstveni
biro Uroš Sekačić-Jelovac obavljao knjigovodstvene usluge za tužitelja, te je utvrdio
da je tuženica kao zaposlenik Knjigovodstvenog biroa Uroš Sekačić-Jelovac
ispostavljala tužitelju račune bez valjanog pravnog temelja, po godinama i u iznosu
bez PDV-a, kako to proizlazi iz izreke ove presude, čime je tužitelju u navedenom
ukupnom iznosu prouzročila štetu. Usput jedino valja reći da PDV na iznos 86.455,29
kn ne iznosi 25.544,72 kn kako je vještakinja zabunom izračunala, već 4.500,00 kn
manje, budući da je na iznos od 13.200,00 kn za 2015. vještakinja umjesto PDV-a u
iznosu od 3.300,00 kn obračunala PDV u iznosu od 7.800,00 kn.

34. Što se tiče vida štete zbog plaćanja karticom tužitelja i plaćanja fiktivnih računa

obrtu, tužitelj se ne slaže sa tvrdnjom vještakinje da se kod utvrđivanja iznosa štete

Poslovni broj: P-4/2024-18

uključuju iznosi bez PDV-a. No, sud se i ovdje složio sa viđenjem vještakinje kao
ispravnim da bi se u iznos štete mogao uključiti samo iznos bez PDV-a, s obzirom da
je tužitelj u poreznom sustavu bio obveznik PDV-a te po navedenim računima koristio
pravo na odbitak PDV-a, a koji je u konačnici tužitelju umanjio obvezu PDV-a za uplatu
po obračunima PDV-a. Zbog toga njemu za iznos PDV-a koji tužitelj sada traži na
pojedine vidove štete niti nije nastala šteta.

35. Što pak se tiče vida štete koji se za tužitelja sastoji u tome da je tuženica
prisvojila mobilne telefone tužitelja u vrijednosti 6.100,00 kn, punomoćnica tužitelja je
na ročištu održanom 7. travnja 2023. odustala od dokaznog prijedloga da se provede
gospodarsko vještačenje vrijednosti spomenutih mobitela iz tužbe. Budući da je
gospodarsko vještačenje predmetnih mobitela dokazno sredstvo koje bi u ovom
slučaju, u nedostatku drugih dokaza o vrijednosti mobitela, dalo odgovor na pitanje
koliko iznosi šteta zbog mobitela za koje tužitelj tvrdi da ih je tuženica prisvojila, tužbeni
je zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti, budući da tužitelj nije dokazao osnovanost tog
dijela tužbenog zahtjeva, a što niti sam ne spori, o čemu je odlučeno kao pod toč. II.
izreke.

36. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje jer je sačinjen u
skladu s pravilima struke, jer je njegov sadržaj logičan i konzistentan i jer tuženica sve
do završnog ročišta, kada sud više nije mogao temeljem čl. 299. ZPP-a uzeti u obzir
njeno očitovanje na nalaz i mišljenje vještakinje, svojim očitovanjima danim po
punomoćniku nije uspjela dokazati proturječnosti ili nedostatke u danom nalazu i
mišljenju, a niti se kod suda pobudila osnovana sumnju u pravilnost danog mišljenja.
Također niti tužitelj svojim primjedbama nije osujetio suštinu vještačkog nalaza, budući
da dijelovi tužbenog zahtjeva koji nisu usvojeni, nisu usvojeni zbog ocjene pravnih i
činjeničnih pitanja, a ne radi toga što vještački nalaz ne bi bio uvjerljiv. Osim toga,
tuženica nije predložila izvođenje dokaza vještačenjem po drugom vještaku, niti je to
učinio tužitelj, pa je i to razlog zašto sud nema osnovanih razloga da ne povjeruje
činjenicama utvrđenima i razjašnjenima od strane navedene sudske vještakinje.

37. Cijeneći provedeno vještačenje sud je mogao rezimirati postojanje pretpostavki

odgovornosti tuženice

Postojanje štetnika i oštećenika - Nije sporno da je tuženica u razdoblju od 12.
kolovoza 2008. do 21. prosinca 2015. godine bila jedini član uprave tužitelja. Za
postojanje odgovornosti za štetu po navedenoj osnovi potrebno je da je štetu pretrpjelo
društvo koje postavlja zahtjev prema svom članu uprave. Kako je upravo imovina
tužitelja PLUTUS d.o.o. umanjena opisanim radnjama tuženice kao štetnika, oštećenik
je u konkretnom slučaju tužitelj.

Štetna radnja odnosno propuštanje - Prema stajalištu pravne teorije štetna radnja je
“svaka radnja ili propuštanje člana uprave u svezi s vođenjem poslova društva koji
dovode do nastanka štete za društvo.” Radnje koje je tuženica poduzela predstavljaju
štetne radnje kojima je tužitelju prouzročena šteta.

Šteta - U konkretnom slučaju nastala je imovinska šteta u vidu smanjenja imovine
tužitelja. Imovina tužitelja umanjena je kako podizanjem gotovine s njegovog
poslovnog računa, plaćanjem robe i usluga u tuđu korist sredstvima tužitelja, kao i
vršenjem plaćanja računa za usluge koje tužitelju nisu pružene. Dakle, štetnim
radnjama tuženice, a koje su bile protivne pozornosti urednog i savjesnog
gospodarstvenika, došlo je do smanjenja imovine tužitelja. Visina štete odgovara svoti

Poslovni broj: P-4/2024-18

koja je isplaćena protivno odredbama ZTD-a, odnosno imovini koja je tužitelju otuđena suprotno odredbama ZTD-a.

Uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete - Uzročno-posljedična veza
između štetnih radnji tuženice i nastale štete je evidentna. Da tuženica nije vršila
podizanja gotovine i plaćanja s poslovnog računa tužitelja, tada ne bi došlo do
umanjenja imovine tužitelja.

Protupravnost štetne radnje (objektivna i subjektivna) - Protupravnost u objektivnom
smislu znači protivnost radnje/propuštanja objektivnom pravu odnosno povreda neke
pravne norme, a protupravnost u subjektivnom smislu znači da je štetnik kriv, tj. da je
štetnu radnju poduzeo s namjerom ili nepažnjom. Krivnja štetnika se presumira. Za
nepostojanje krivnje je potrebno postojanje pozornosti urednog i savjesnog
gospodarstvenika. Dakle, član uprave odgovara prema objektivnom kriteriju, za svaku
krivnju. Krivnja se pretpostavlja, pa je na članu uprave teret dokaza da nema krivnje
za nastalu štetu. Tužitelj ne mora dokazati propuštanje primjene dužne pažnje, nego
tuženica. Pri tome mjerilo za pozornost koju mora pokazati član uprave jest kako bi
postupao samostalni voditelj poduzeća koji je svjestan svojih dužnosti i koji ne upravlja
poslovanjem svojim, nego tuđim sredstvima onako kako to čini osoba kojoj je
povjerena briga o tuđim imovinskim interesima. Član uprave ne bi se mogao
ekskulpirati ponašanjem koje bi od toga odstupilo. (cit. Barbić, J.: Pravo društava
Knjiga druga, Društva kapitala, Organizator, Zagreb, 2010.).Kad Zakon o trgovačkim
društvima govori o tome da član uprave može razumno pretpostaviti da djeluje za
dobrobit društva, misli se na prosudbu prosječnog člana uprave – kako bi na temelju
pažljivo prikupljenih informacija prosudio prosječni pripadnik iste struke, prosječni član
uprave takvog društva koji bi se našao u istom položaju kao i osoba koje se
odgovornost ocjenjuje. Prosudba se odnosi na to djeluje li se pritom za dobrobit
društva, a ne za dobrobit pojedinih dioničara niti za dobrobit svih dioničara koju oni ne
bi ostvarili putem društva. Prebacivanjem tereta dokaza na članove uprave jedan je od
oblika zaštite dioničara od nesavjesnog poslovanja članova uprave. (Gorenc i dr.:
Komentar Zakona o trgovačkim društvima, RRiF plus, Zagreb, 2008.).

38. Tuženica u konkretnom slučaju u svom iskazu samo paušalno navodi da je
smatrala da svojim radnjama djeluje za dobrobit društva i svih zaposlenika, međutim,
taj navod detaljnije ne obrazlaže niti dokazuje. Tuženica ne navodi temeljem kojih je
informacija donijela zaključak da bi njene radnje bile za dobrobit društva tužitelja. Iz
iskaza tuženice proizlazi da je postupajući po nalogu Ruže Jelovac kao člana društva
tužitelja i osnivača tužitelja, smatrala da slušajući njene usmene naloge djeluje za
dobrobit društva i svih zaposlenika. Navedena tvrdnja i da je istinita ne može tuženicu
osloboditi njene krivnje, budući da je ona trebala biti svjesna svoje odgovornosti i svojih
dužnosti kao direktorice društva, budući da u protivnom njena uloga i pozicija u društvu
nije niti potrebna. Naime, kao direktorica društva je odgovorna za zakonito djelovanje
društva, te je počinila niz povreda zakona, a protuzakonito djelovanje se nikako ne
može podvesti pod djelovanje radi dobrobiti društva, iako se možda na takav način
poduzimaju radnje radi dobrobiti pojedinog člana društva. Tako je tuženica povrijedila
Zakon o računovodstvu jer nije vodila blagajničko poslovanje kako to propisuje taj
zakon, nije donosila adekvatne Odluke vezane za isplatu temeljem Zakona o porezu
na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak, kojom bi definirala koji zaposlenici, kada
i u kojem iznosu imaju pravo na takve isplate, vodila je blagajnu "na crno", izdavala je
nevjerodostojne isprave protivno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost i Zakonu o
računovodstvu što su sve radnje koje pokazuju da nije postupala s pozornošću

Poslovni broj: P-4/2024-18

urednog i savjesnog gospodarstvenika niti na dobrobit društva. Osim toga, među
strankama je nesporno da je upravo tuženica bila jedini član uprave tužitelja te je
društvo zastupala samostalno i pojedinačno, a samostalno je vodila i poslove tužitelja,
a sud je uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja utvrdio i to da je
tuženica bila zajedno sa Ružom Jelovac i član društva u utuženom razdoblju dakle
zajedno sa njom činila je skupštinu društva čija je nadležnost propisana čl. 441. ZTD-
a: Skupština odlučuje o pitanjima određenim društvenim ugovorom, a osobito o:

1. financijskim izvješćima društva, izvješću uprave o stanju društva, ako ga je
društvo dužno izraditi, upotrebi ostvarene dobiti i pokrivanju gubitka, davanju
razrješnice članovima uprave i nadzornog odbora, ako ga društvo ima, što valja učiniti
u prvih osam mjeseci poslovne godine za prethodnu godinu,

2. zahtjevu za uplatama uloga,

2.a povratu dodatnih uplata novca članovima društva, 3. imenovanju i opozivu članova uprave,

4. izboru i opozivu članova nadzornog odbora ako ga društvo ima,

5. podjeli, spajanju i povlačenju poslovnih udjela,

6. davanju prokure ili trgovačke punomoći za sve pogone koju treba dati uprava,

7. mjerama za ispitivanje i nadzor nad vođenjem poslova,

8. izmjeni društvenog ugovora,

9. postavljanju zahtjeva za naknadu štete koje društvo može imati protiv članova
uprave i nadzornog odbora i zamjenika članova uprave te o imenovanju
zastupnika u sudskom postupku ako društvo ne mogu zastupati članovi uprave
ni nadzorni odbor,

10. sklapanju ugovora kojima društvo treba trajno steći stvari ili prava za neki svoj
pogon za koje se plaća protuvrijednost koja je viša od vrijednosti petine temeljnog
kapitala društva kao i o izmjeni takvih ugovora na teret društva, što je uvjet za njihovu
valjanost, osim kada je riječ o stjecanju u ovršnom postupku, s time da se odluka o
tome mora donijeti s većinom od tri četvrtine danih glasova. Drugim riječima tuženica
je i kao član društva bila obvezna kontrolirati zakonitost rada sebe kao člana uprave,
čak i ako joj kako je navela poslovne knjige za PLUTUS nije nitko pregledavao.

39. Na ponovnom suđenju (ročište 5. travnja 2024.), tuženica je po punomoćnici
istaknula prigovor zastare, iz razloga što je član društva imao ovlaštenje po
bankovnom žiro računu, te je stoga znao i morao znati o svim transakcijama koje su
se u utuženom razdoblju vršile. Sud je navedeni prigovor ocijenio nepravovremenim,
sukladno čl. 299. st. 2. ZPP-a.

40. Temeljem svega, sud je utvrdio da je tuženica odgovorna tužitelju za štetu i to u pretežitom dijelu tužbenog zahtjeva, te je odlučio kao u izreci.

41. Odluka o trošku donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o
parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91.,91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 2/07., 84/08., 96/08.,123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.) temeljem koje ako su stranke
djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih
uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak
one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos
ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za
svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih

Poslovni broj: P-4/2024-18

troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka
u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema
konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u
pogledu osnove zahtjeva. Sukladno navedenom, tužitelj je uspio sa 74,54% u parnici,
a tuženica sa 25,46% (u omjer se stavlja dosuđeni iznos prema traženom), slijedom
čega tužitelju pripada 49,08% zahtjeva za naknadu troškova koji su bili potrebni za
svrhovito vođenje postupka. Tužitelj je u zahtjevu za naknadu troškova tražio slijedeće
troškove:

1. Sastav tužbe od 27.04.2016.g. 500,00 EUR

2. Sastav podneska od 03.05.2016.g. 125,00 EUR

3. Sastav podneska od 17.11.2017.g. 500,00 EUR

4. Zastupanje na ročištu od 09.02.2018.g. 250,00 EUR

5. Sastav podneska od 08.06.2018.g. 125,00 EUR

6. Sastav podneska od 31.08.2018.g. 125,00 EUR

7. Sastav podneska od 28.11.2018.g. 125,00 EUR

8. Sastav podneska od 21.01.2019.g. 125,00 EUR

9. Sastav podneska od 07.05.2019.g. 125,00 EUR

10. Sastav podneska od 06.09.2019.g. 125,00 EUR

11. Zastupanje na ročištu od 09.10.2019.g. 250,00 EUR

12. Zastupanje na ročištu od 25.10.2019.g. 500,00 EUR

13. Sastav podneska od 28.10.2019.g. 125,00 EUR

14. Sastav podneska od 25.05.2020.g. 125,00 EUR

15. Sastav podneska od 06.08.2020.g. 125,00 EUR

16. Zastupanje na ročištu od 05.10.2020.g. 500,00 EUR

17. Sastav žalbe protiv rješenja od 03.11.2020.g. 250,00 EUR

18. Sastav podneska od 23.06.2021.g. 125,00 EUR

19. Sastav podneska od 07.09.2021.g. 125,00 EUR

20. Zastupanje na ročištu od 19.11.2021.g. 500,00 EUR

21. Sastav podneska od 25.11.2021.g. 500,00 EUR

22. Sastav podneska od 24.01.2022.g. 125,00 EUR

23. Sastav podneska od 07.02.2022.g. 125,00 EUR

24. Sastav podneska od 11.02.2022.g. 125,00 EUR

25. Sastav podneska od 23.02.2022.g. 125,00 EUR

26. Sastav podneska od 11.03.2022.g. 500,00 EUR

27. Poštanski trošak (R) od 11.03.2022.g. 2,10 EUR

28. Sastav podneska od 12.04.2022.g. 125,00 EUR

29. Sastav podneska od 06.05.2022.g. 500,00 EUR

30. Sastav podneska od 24.08.2022.g. 125,00 EUR

31. Sastav podneska od 08.09.2022.g. 125,00 EUR

32. Sastav podneska od 27.09.2022.g. 500,00 EUR

33. Sastav podneska od 16.11.2022.g. 500,00 EUR

34. Sastav podneska od 08.12.2022.g. 500,00 EUR

35. Zastupanje na ročištu od 31.01.2023.g. 500,00 EUR

36. Sastav podneska od 10.02.2023.g. 125,00 EUR

37. Sastav podneska od 27.02.2023.g. 500,00 EUR

38. Sastav podneska od 28.02.2023. 125,00 EUR

39. Zastupanje na ročištu od 07.04.2023.g. 500,00 EUR

40. Zastupanje na ročištu za objavu od 19.06.2023.g. 250,00 EUR

Poslovni broj: P-4/2024-18

41. Sastav žalbe protiv presude od 26.06.2023.g. 500,00 EUR

42. Sastav podneska od 18.08.2023. 125,00 EUR

43. Sastav podneska od 21.08.2023. 125,00 EUR

44. Zastupanje na ročištu od 05.04.2024.g. 500,00 EUR

45. Zastupanje na ročištu od 08.05.2024.g. 500,00 EUR

46. Zastupanje na ročištu za objavu 250,00 EUR

UKUPNO: 12.627,10 EUR
PDV(25%) 3.156,78 EUR
Pribava isprava iz sudskog registra 33,18 EUR
Biljeg na povijesni izvadak iz sudskog registra 2,65 EUR
Sudska pristojba na tužbu 306,59 EUR
Sudska pristojba na prvostupanjsku presudu 304,83 EUR
Predujam za vještačenje 1.832,64 EUR
Predujam za trošak vještačenja 250,00 EUR
Dodatni predujam za trošak dopune vještačenja 515,50 EUR
Sudska pristojba na žalbu protiv presude 205,58 EUR
SVEUKUPNO: 19.234,85 EUR

42. Sud je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj
će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih
troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se
na odredbama Tarife ("Narodne novine" br. 138/2023.), prema kojoj sukladno
vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 250 bodova
sukladno Tbr. 7. 1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima, a prema Tbr. 54.
Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura. Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve
obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema
važećim poreznim propisima. Odluka o trošku je osim toga utemeljena na Zakonu o
sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018, 51/2023), te na Uredbi o Tarifi
sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/2019, 92/2021).

43. Od navedenih zatraženih troškova sud nije potrebnima za svrhovito vođenje
postupka našao troškove koje će biti opisani u daljnjem tekstu. Trošak sastava
podnesaka od 3. svibnja 2016., 8. lipnja 2018., 31. kolovoza 2018., 28. studenog
2018., 21. siječnja 2019., 07. svibnja 2019., 06. rujna 2019., 28. listopada 2019., 25.
svibnja 2020., 06. kolovoza 2020., 23. lipnja 2021., 07. rujna 2021., 24. siječnja 2022.,
07. veljače 2022., 12. travnja 2022., 24. kolovoza 2022., 10. veljače 2023., 28. veljače
2023. i 21. kolovoza 2023. za koje je za svaki zatražen trošak u iznosu od 125,00 EUR,
dakle ukupno iznos od 2.968,75 EUR sa PDV-om. Naime radi se o podnescima kojima
tužitelj obavještava sud da je platio sudsku pristojbu ili predujam ili pak traži što skorije
zakazivanje ročišta ili odgodu ročišta ili obavještava sud o tehničkoj nemogućnosti
preuzimanja dokumentacije koji trošak zasigurno ne bi smio pasti na protivnu stranku,
a koji svi troškovi zasigurno nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Štoviše radi
se o troškovima koji pojmovno potpadaju pod pojam zastupanja stranke, odnosno
potrebni su da bi punomoćnik stranku uopće mogao zastupati, a za koje radnje
stvarnog zastupanja punomoćnik dobiva nagradu. Nadalje, neosnovanim sud nalazi i
zahtjev troška za zastupanje na ročištu 09. listopada 2019. u iznosu preko 50 bodova,
sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife, jer je navedeno ročište odgođeno prije početka
raspravljanja, dakle osnovan je zahtjev za naknadu 100,00 EUR za navedeno ročište,

Poslovni broj: P-4/2024-18

a neosnovan daljnji zahtjev za naknadu daljnjih 150,00 EUR. Nadalje, neosnovanim
sud nalazi i zahtjev troška za zastupanje na ročištu 19. studenog 2021. u iznosu preko
50% nagrade, sukladno Tbr. 9. t. 2. Tarife, jer se na ročištu raspravljalo samo o
procesnim pitanjima, dakle osnovan je zahtjev za naknadu 250,00 EUR za navedeno
ročište, a neosnovan daljnji zahtjev za naknadu daljnjih 250,00 EUR. Nadalje,
neosnovanim sud nalazi i zahtjev troška za podnesak od 11. ožujka 2022. kojim tužitelj
obavještava sud o dostavi dokumentacije koju je pozvan dostaviti, sukladno Tbr. 8. t.

4. Tarife, dakle osnovan je zahtjev za naknadu 50,00 EUR, a neosnovan daljnji zahtjev
za naknadu daljnjih 450,00 EUR. Nadalje, neosnovanim sud nalazi i zahtjev troška za
podneske od 11. veljače 2022., 23. veljače 2022., 08. rujna 2022. i 18. kolovoza 2023.,
kojima tužitelj obavještava sud o potrebi dostave dokumentacije koju je već u ranijim
podnescima predložio pribaviti, te se očituje na prijedlog tuženice za odgodu ročišta,
odnosno stavlja prigovor protiv rješenja o pristojbi, sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, preko
iznosa od 50,00 EUR, dakle neosnovan je daljnji zahtjev za naknadu 75,00 EUR po
podnesku. Neosnovan je nadalje poštanski trošak od 11. ožujka 2022. u iznosu od
2,10 EUR koji tužitelj ne dokazuje, nadalje zahtjev troška za podnesak od 27. rujna

2022., od 08. prosinca 2022., od 27. veljače 2023., od 06. svibnja 2022. i 16. studenog

2022. u iznosu preko 200,00 EUR po podnesku, sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, pa je
neosnovan daljnji zahtjev za naknadu 300,00 EUR po podnesku, budući da tužitelj
može samo za četiri podneska tijekom postupka ostvariti punu nagradu kao za tužbu,
temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife. Tužitelju također nije priznat trošak pribave isprava iz
sudskog registra u iznosu od 33,18 EUR, te biljeg za povijesni izvadak iz sudskog
registra u iznosu od 2,65 EUR, koje troškove sud nalazi nepotrebnima budući da je za
potrebe ovog postupka bilo dovoljno izvršiti uvid u sudski registar za stranke koji je
besplatan za internetu. Tužitelju za pristup ročištu za objavu presude pripada nagrada
u iznosu od 100,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife, pa dakle neosnovano potražuje
dodatnih 150,00 EUR za pristup na svako od dva ročišta za objavu presude. Također
za sastav žalbe protiv presude tužitelju pripada 250,00 EUR, umjesto traženih 500,00
EUR, sukladno vrijednosti predmeta spora na koji se žalio i temeljem Tbr. 10. t. 1.
Tarife. Također, tužitelju je kao pristojba na žalbu protiv presude priznat iznos od
112,24 EUR, a ne i daljnji iznos od 93,34 EUR koji on traži, budući da je potrebni iznos
pristojbe tužitelj platio prilikom podnošenja žalbe, pa se propisani iznos pristojbe
umanjuje za 50%, sukladno čl. 7. ZSP-a.

44. Dakle ukupno je sud tužitelju kao potreban trošak punomoćnika tužitelja priznao
iznos od 7.050,00 EUR, što je trošak osnovanih radnji punomoćnika tužitelja, na koji
trošak je obračunat pripadajući PDV u iznosu od 1.762,50 EUR, te trošak sudskih
pristojbi i trošak vještačenja, što ukupno iznosi 12.134,30 EUR. Ostali zatraženi trošak
sud tužitelju nije priznao. 49,08% od tako zatraženih potrebnih troškova tužitelja iznosi
od 5.955,51 EUR koji iznos je konačno tuženica dužna naknaditi tužitelju, o čemu je
odlučeno kao u izreci pod toč. II.

U Varaždinu, 27. lipnja 2024.

Sutkinja

Jasna Lekić

Poslovni broj: P-4/2024-18

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana
dostave, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba se podnosi u
pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju
je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što
je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st.
5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup
informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

DNA:

- Tužitelj po punomoćnici Ani Petrić, odvjetnici Odvjetničkog društva Petrić i dr. d.o.o.
- Tuženici po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici iz Varaždina

Broj zapisa: 9-30869-8c5b6

Kontrolni broj: 0e309-b4305-007ad

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JASNA LEKIĆ, L=VARAŽDIN, O=TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Varaždinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Svaki zakon ima / aktivni sadržaj / pametno označavanje / pripremu za ispis / eko e-oblik

Pogledajte npr. Zakon o radu

Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.