Poslovni broj:  Gž -303/2023-3

 

                             

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD

                                                                       Poslovni broj: Gž -303/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S., OIB: …, V., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u O. društvu V. & V. d.o.o. iz V., protiv tuženice M. S., OIB: …, S., zastupane po punomoćniku J. K., odvjetniku u O. D. K. & R. iz V., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 10. veljače 2023., poslovni broj: P-81/2022-18., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja S. S. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu od 10. veljače 2023., poslovni broj: P-81/2022-18.

 

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženici S. M., S., OIB: …, da tužitelju S. S., V., OIB: … isplati iznos od 5.308,91 EUR / 40.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od i to: za iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn od 04.03.2021.god. do isplate, za iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn od 02.04.2021.god. do isplate, za iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn od 03.05.2021. god. do isplate, za iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn od 02.06.2021.god. do isplate, za iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn od 02.07.2022. god. do isplate, za iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn od 02.08.2022.god. do ispate, za iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn od 02.09.2022.god. do isplate, za iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn od 03.10.2022. god. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana", kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužitelju S. S., V., OIB: … da tuženici M. S., S., OIB: …, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 995,40 EUR (devetsto devedeset i pet eura i četrdeset centi) / 7.499,84 kn (sedam tisuća četiristo devedeset i devet kuna i osamdeset i četiri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2023., po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a to u roku od 15 dana"

 

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Prvenstveno ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer izreka presude proturječi razlozima presude, odnosno u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Tužitelj smatra da nisu točni zaključci prvostupanjskog suda da nije dokazao da bi tuženici plaćanja u iznosu od 40.000,00 kuna izvršio s osnove zajma, a niti da je osnovan tužbeni zahtjev primjenom instituta stjecanja bez osnove. Ističe da ni po kojem osnovu nije bio dužan uzdržavati tuženicu, jer je ista imala dovoljno vlastitih sredstava za život, a podredno ista sa kćerkom B. S. ima sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koja ju je sukladno preuzetim ugovornim obvezama dužna doživotno uzdržavati, dakle i podmirivati sve troškove života tuženice. U žalbi ističe kako je zbog narušenih odnosa između tuženice i njezine kćerke, a u trenutku blokade računa tuženice od strane njezina brata, tuženica molila tužitelja za privremenu pomoć u vidu podmirivanja troškova smještaja u domu uz obvezu povrata isplaćenih iznosa. Ustraje u tvrdnji da se u konkretnom slučaju radilo o zajmu. U odnosu na odluku o troškovima postupka ističe da je, budući je neosnovano odbijen njegov zahtjev, neosnovana i odluka o troškovima postupka, osobito u dijelu u kojem je sud za radnje koje su poduzete prije 1. studenog 2022. vrijednost boda računao po 1,99 eura/15,00 kuna[1]. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno preinačiti prvostupanjsku odluku i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova postupka. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, razlozi presude o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

5.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se također neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

6. Da bi ocijenio osnovanost žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud je prije svega imao u vidu odredbu članka 7. stavka 1. ZPP-a koja propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a kojom odredbom je u naš pravni sustav uvedeno načelo stranačke istine (a ne materijalne istine, kako to navodi prvostupanjski sud u točki 10. obrazloženja).

 

7. Prema članku 8. ZPP-a, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, time da prema članku 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

8. Prema članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

9. Iz stanja prvostupanjskog spisa i tijeka postupka proizlazi da je prvostupanjski sud, polazeći od prethodno navedenih procesnih odredbi i činjenica iznesenih tijekom postupka od strane obiju stranaka, izveo sve predložene dokaze, te je ocjenom tako izvedenih dokaza utvrdio:

 

- da je tužitelj sin tuženice i da je za vrijeme boravka tuženice u Obiteljskom domu u S. podmirio račune za usluge smještaja tuženice u domu u ukupnom iznosu od 40.000,00 kuna odnosno u iznosima od po 5.000,00 kuna mjesečno u vremenskom razdoblju od rujna 2020. do  travnja 2021. (ukupno osam mjeseci),

 

- da je tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdio da se radilo o pozajmici i da se tuženica obvezala navedeni iznos vratiti,

 

- da je prema navodima tužitelja, tuženica imala dovoljno vlastitih sredstava za podmirenje troškova smještaja u dom, ali joj je imovina bila blokirana zbog ovrhe koju je pokrenuo njezin brat, pa mu je novac trebala vratiti kada joj račun bude odblokiran,

- da je tuženica 11. listopada 2007. sa kćerkom B. S. sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

 

- da su, prema navodima tuženice, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ona i sada pokojni suprug, sklopili sa kćerkom, nakon što je njihova kuća prodana u ovršnom postupku zbog duga za koji je bio odgovoran tužitelj,

 

- da je stoga, plaćanje računa za uslugu smještaja u obiteljski dom tuženica, kako to proizlazi iz stanja prvostupanjskog spis, cijenila moralnom obvezom tužitelja prema njoj, kao majci,

 

10. Kako tužitelj za svoje tvrdnje da se radilo o pozajmici nije ponudio nikakve dokaze, prvostupanjski je sud, pravilno, primjenom pravila o teretu dokazivanja, takve navode tužitelja ocijenio neosnovanim. Naime, pravilno prvostupanjski sud navodi, da niti jednim predloženim dokazom tužitelj nije potkrijepio svoje navode iz tužbe. Tužitelj opetovano i u žalbi ponavlja iste navode, te dodatno ističe kako su odnosi između tuženice i njezine kćeri, davateljice uzdržavanja bili narušeni, te je tuženica u trenutku blokade svog računa, tužitelja molila za privremenu pomoć u vidu podmirivanja troškova smještaja u dom, uz obvezu povrata isplaćenih iznosa, ali ni u žalbi, kao niti ranije tijekom postupka, ne ukazuje na eventualne dokaze kojima potkrjepljuje svoje tvrdnje.

 

11. Pravilno je također prvostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva razmotrio i kroz institut stjecanja bez osnove, vodeći računa da sud nije vezan za pravnu osnovu koju je u tužitelj naveo u tužbi (članak 186. stavak 3. ZPP-a). Pri tome je prvostupanjski sud imao u vidu odredbe članka 1111. stavka 1. i 2., članka 1112. stavka 1. i članka 1114. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/21, 114/22, 156/22 dalje ZOO). Pravilno je pri tome, prvostupanjski sud utvrdio da je člankom 1112. stavkom 1. ZOO-a propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta, pa kako je tužitelj znao da nije dužan platiti, isti nema niti pravo zahtijevati vraćanje. Osim toga i člankom 1114 ZOO-a, na kojega se također pozvao prvostupanjski sud, propisano je da se ne može zahtijevati povrat onoga što je dano ili učinjeno na ime ispunjenja neke naravne ili moralne obveze, pa kako je iz provedenih dokaza utvrđeno da je tuženica svoju obiteljsku kuću izgubila zbog duga za koji je tužitelj priznao da je odgovoran, to je prvostupanjski sud pravilno smatrao da je plaćanje troškova smještaja zapravo bilo ispunjenje moralne obveze tužitelja prema tuženici.

 

12. Kako je dakle, prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio i materijalno pravo, to je žalba tužitelja ocijenjena kao neosnovana.

 

13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je ispravno utemeljena na članku 154. stavku 1. u vezi sa člankom 155. ZPP-a.

 

13.1. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da, budući je izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika stupila na snagu tek 1. studenog 2022., prvostupanjski sud nije mogao za radnje koje su poduzete prije 1. studenog 2022. trošak priznati po vrijednosti boda od 1,99 eura/15,00 kuna1. Naime, odluka o trošku postupka donesena je u presudi od 10. veljače 2023. kada je u primjeni bila Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22) kojom je izmijenjen Tbr. 50 na način da je vrijednost boda određen u iznosu od 15,00 kuna (1,99 eura). Prema članku 48. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 dalje: Tarifa) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je vrijednost boda računao po 1,99 eura/15,00 kuna1.

 

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

15. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio. Ova odluka se temelji na članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a

 

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 26. lipnja 2024.

 

                                                                                                               Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                    Irena Dikanović-Terzić