Poslovni broj: Gž-307/2024-2

                                                                                                          

                

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                                                                                          Poslovni broj: 21 Gž-307/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari tužitelja H. r. k., OIB: …, Z., …, zastupanog po punomoćniku D. T., odvjetniku u Z., …, protiv tuženika M. L. OIB: …, iz Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1943/2022-8 od 18. prosinca 2023., dana 26. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se žalba tuženika M. L. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1943/2022-8 od 18. prosinca 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

''I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. S.-P., iz Z., …, poslovni broj Ovrv-33120/22 od dana 24. svibnja 2022. godine u dijelu kojim se nalaže tuženiku M. L. OIB: … iz Z., … da plati tužitelju H. r. k., OIB: …, Z., …, ukupan iznos od 222,97 Eura / 1.680,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

 

- na iznos od 74,32 Eura / 560,00 kn od 01. svibnja 2019. godine do isplate,

 

- na iznos od 74,32 Eura / 560,00 kn od 01. listopada 2020. godine do isplate,

 

- na iznos od 74,32 Eura / 560,00 kn od 01. srpnja 2021. godine do isplate, po kamatnoj stopi koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023.godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 199,83 Eura1 / 1.505,62 kn, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 66,36 Eura / 500,00 kn, sve u roku od 15 dana.''

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga uz prijedlog da se žalba prihvati kao osnovana, a pobijana odluka ukine i podredno preinači.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj  53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP).

 

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na postojanje kojih ovaj sud po čl. 365. st. 2. istog Zakona pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate članarine za razdoblje od 2019. do 2021. u ukupnom iznosu od 222,97 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

9. Obveza plaćanja članarine propisana je čl. 102. Zakona o reviziji (NN 127/17; dalje: ZOR), čl. 37. st. 5. i čl. 36. st. 2. Statuta Hrvatske revizorske komore (dalje: Statut), te čl. 2. st. 2. Odluke o stopi doprinosa i iznosu članarine Hrvatskoj revizorskoj komori (NN 58/18) te je sukladno čl. 100. st. 1. ZOR i čl. 4. st. 1. Statuta, tuženik kao ovlašteni revizor obvezno bio i član Hrvatske revizorske komore.

 

10. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

 

- da je tuženik kao ovlašteni revizor bio član Hrvatske revizorske komore i da je kao takav bio dužan plaćati članarinu,

 

- da tuženik članarinu za utuženo razdoblje nije platio,

 

- da je u ovom predmetu utužena tražbina tužitelja koja se odnosi na članarinu za razdoblje od 2019. do 2021.,

 

- da je od strane Hrvatske udruge revizora tuženiku izdan certifikat o položenom ispitu za zvanje ovlašteni revizor dana 18. lipnja 2005., te mu je ukinuto odobrenje za rad Rješenjem od dana 9. svibnja 2022. i

 

- da je revizor M. L. brisan iz Upisnika ovlaštenih revizora dana 15. lipnja 2022.

 

11. Slijedom navedenog, opravdano je sud i po mišljenju ovog suda utvrdio da je u utuženom razdoblju od 2019. do 2021. tuženik bio ovlašteni revizor i kao takav upisan u Registar ovlaštenih revizora, koji registar vodi Hrvatska revizorska komora, budući je tuženiku obveza plaćanja članarine prestala u trenutku kada mu je ukinuto odobrenje za rad kao ovlaštenom revizoru, što je u konkretnom slučaju bilo 5. svibnja 2022.

 

12. Pored toga, tuženik se neutemeljeno poziva na odluku Upravnog vijeća tužitelja o otpisu potraživanja za neplaćene članarine za 2021. za članove kojima je tijekom 2021. ukinuto odobrenje za obavljanje revizorskih usluga, budući je tuženik brisan iz registra tek 15. lipnja 2022., te se njega niti ne tereti za članarinu za 2022.

 

13. Konačno, sud je pravilno utvrdio da je neosnovan prigovor zastare predmetnog potraživanja, jer se ovdje radi o trogodišnjem zastarnom roku koji je propisan čl. 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.), a odnosi se na povremene tražbine pa kako je najstarije potraživanje dospjelo na naplatu dana 1. svibnja 2019., a ne kako to pogrešno u žalitelj navodi 2015., a javni bilježnik je zaprimio prijedlog za ovrhu dana 23. ožujka 2022. to jasno proizlazi da je prijedlog za ovrhu podnesen u zakonskom roku.

 

14. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP.

 

15. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

 

Zadar, 26. lipnja 2024.

 

 

Sutkinja

 

           Marina Tanta, v.r.