1              Poslovni broj: Gž-3773/2020-5

 

    Poslovni broj: Gž-3773/2020-5

 

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.B., S., OIB ....., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU D. K.i I. B., odvjetnici iz S., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB ...., Z., zastupanog po OD P. & P., j.t.d., Z., radi isplate,  odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-260/2019-21 od 24. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e

 

I.Prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-260/2019-21 od 24. ožujka 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima nastalim povodom žalbe odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom u točki 1. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 81.385,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos pretplate, u točki 2. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31.269,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos pretplate dok je u točki 3. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.379,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od  presuđenja pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika držeći da ima svojstvo potrošača te da učinjenom konverzijom nije obeštećen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 81.385,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom te iznosa od 31.269,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom a sve kao posljedicu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF te ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika sadržanim u Ugovoru o kreditu br........ sklopljenom između stranka 2. listopada 2007.

6. U ovoj žalbenoj fazi postupka među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj ....... od 2. listopada 2007. kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 104.080,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, na rok otplate od 25 godina. Nadalje, nesporno je da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta temeljem odluke o kamatnim stopama banke, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50 % te se tijekom otplate kredita mijenjala odnosno povisivala. Također, je nesporno da je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, s time da je prvi anuitet iznosio 573,20 CHF i da je tuženik tužitelj uz navedeni ugovor dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj očekivao kretanje anuiteta kredita.

7. Nadalje, nesporno je da je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu od 22. siječnja 2016. kojim je izvršena konverzija kredita u kredit sa valutnom klauzulom u EUR a sve temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 102/2015).

8. Sporna je ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu od 2. listopada 2007. te posljedično tome pravo tužitelja na isplatu  pretplaćenih iznosa temeljem ovih ništetnih ugovornih odredbi te pitanje da li tužitelju s obzirom na izvršenu konverziju kredita pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi kao i zastara novčane tražbine tužitelja.

9. Prvostupanjski sud cijeneći da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1401/2012 iniciran postupak kolektivne zaštite potrošača u kojem postupku da je pravomoćno utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te koristeći ništetne i nepoštene ugovoren odredbe o promjenjivosti redovne kamatna stopa tijekom postojanja obveze u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke čime je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je koristio takve ništetne i nepoštene ugovorne odredbe a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača a imajući u vidu da je pozivom na čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., dalje: ZZP/14) u ovom postupku vezan pravnim utvrđenjima iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu zauzima pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu od 2. listopada 2007. kojima je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF i ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika nepoštene i ništetne slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa temeljem tih ništetnih odredbi i to iznosa od 81.385,18 kn kao posljedicu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te iznosa od 31.269,39 kn kao posljedicu ništenosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope prema jednostranoj oduci tuženika sve s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pretplate pa do isplate te odlučuje kao u točki 1. i 2. izreke pobijane presude.

10. Pritom  zaključuje da izvršena konverzija kredita nije zapreka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja vezano uz pretplatu temeljem naprijed ništetnih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu od 2. listopada 2007. visinu koje pretplate do provedene konverzije  utvrđuje provedenim financijskmi vještačenjem u naprijed navedenom iznosu. Zaključuje da je tuženik ponudom konverzije tužitelju  postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima s čim u vezi je između stranaka sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu od 22. siječnja 2016. kojim se regulira odnos stranaka od tog trenutka pa na dalje to prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa do trenutka konverzije visinu koje pretplate utvrđuje provedenim financijskim vještačenjem.

11. U odnosu na zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da razlika koja je nastala do izvršene konverzije uslijed promjene visine kamatne stope iznosi 31.269,39 kn, a tečajna razlika 81.385,18 kn, pa imajući u vidu da je navedene iznose tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, pozivom na čl. 1111. st.1. u vezi s čl. 323. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti.

12. Pri tome, prvostupanjski sud otklanja tuženikov prigovor zastare  kao neosnovan pozivom na odredbu  čl. 241. ZOO-a zaključujući da je podnošenjem tužbe  u kolektivnom sporu koja je podnesena 4. travnja 2012. došlo do prekida zastare u odnosu na restitucijski zahtjeva za isplatu koja zastara da je ponovno počela teći od 13. lipnja 2014. kao trenutka pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu. S obzirom  da je zahtjev tužitelja za isplatu u ovoj pravnoj stvari podnesen 20. svibnja 2019. ( dan podnošenja tužbe) to da je tužitelj zahtjev za isplatu podnio unutar zastarnog roka od pet godina računajući od 13. lipnja 2014.

13. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 1115. ZOO-a pa tužiteljici dosuđuje zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa tuženika obvezuje na naknadu troškova postupka tužiteljici u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), uz trošak vještačenja i sudskih pristojbi.

15. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

16. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima razlozi o odlučnim činjenicama nisu međusobno proturječni pa se presuda može ispitati.

17. Međutim ostvaren je žalbeni razloge nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Za navesti je a sve suprotno žalbenim navodima tuženika da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su da su ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu od 2. listopada 2007. o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF ništetne te da tužitelju pripada pravo na restituciju preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

19. Naime, imajući u vidu direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14, zbog čega je sud u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači vezan za utvrđenja o ništetnosti spornih ugovornih odredbi u ugovorima o kreditu i to uodnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., kao što je predmetni, pri čemu tuženik nije pružio dokaza da su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu koje bi bile od utjecaja na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti tužitelj pristao na sklapanje tog ugovora, to je pravilan stav prvostupanjskog suda da je riječ o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

20. Sukladno Direktivi vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13) nepoštenost ugovornih odredbi ima za posljedicu neobvezujući karakter tih odredbi za tužitelja kao potrošača od trenutka sklapanja ugovora (ex tunc) i ponovnu uspostavu ravnoteže između ugovornih strana odnosno ponovnu uspostavu činjenične i pravne situacije u kojoj bi tužitelj kao potrošač bio da nepoštene i ništetne ugovorne odredbe nisu postojale. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na povrat iznosa koje je preplatila po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi. Radi navedenog bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

21. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa neovisno o izvršenoj konverziji, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

22. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje:ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.c toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR.

23. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope i valutne klauzule, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu te u ugovorima o kreditu ugovarale nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

24. S obzirom na prethodno navedeno, prama pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

25. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu od 22. siječnja 2016. kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

26. Stoga i prema stavu ovog suda tužitelju unatoč sklopljenom dodatku ugovora kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

27. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od 14. ožujka 2019., Zsuzsanna Dunai protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.

28. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., C-452/18, protiv Ibercaja Banco,SA, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

29. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju bi pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u CHF, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud a koji zahtjev tužitelja kako to pravilno ističe prvostupanjski sud nije u zastari.

30. Ovo iz razloga jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

31. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banaka postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom postupku podnesena 20. svibnja 2019. pravilan je stav prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

32. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u vezi s učincima izvršene konverzije.

33. Ovo iz razloga jer iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da li su iznosi  izvršene pretplate  temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 2. listopada 2007. koje iznose je prvostupanjski sud utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka do izvršene konverzije, uzeti u obzir prilikom konverzije kredita te u obračun iste a koju činjenicu prvostupanjski sud nije utvrđivao, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

34. Naime, sklapanjem Dodatka temeljnog Ugovora o kreditu nije riješeno pitanje reparacije potrošača uslijed ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Intencija  u čl. 19.b i čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama ZPK/07 ( "Narodne novine br. 105/15) bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se je riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana sklapanja Dodatka ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije  pa su se konverzijom po ocjeni ovoga suda riješila isključivo pitanja ugovornih obveza ali ne i obveza potrošača proizašle iz ništetnih ugovornih odredbi.

35. Naime, u situaciji kada je provedena konverzija po ocjeni ovoga suda u svakom pojedinom slučaju potrebno je utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanje da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

36. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je provedenim vještačenjem utvrdio samo iznose pretplata temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 2. siječnja 2007. do izvršene konverzije međutim provedenim vještačenjem nije utvrđivao da li su i u kojem opsegu ti iznosi uzeti u obzir prilikom konverzije kredita te da li unatoč konverziji postoji razlika na štetu tužitelja kao potrošača i to  između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti naprijed navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je banka tužitelju uračunala prilikom izračuna konverzije u skladu s čl. 19.c ZID ZPK,zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

37. Zbog navedenog prihvaćanjem žalbe tuženika pozivom na čl. 370. ZPP-a valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

38. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje sukladno prethodno iznesenom (toč.36.), te provođenjem vještačenja utvrditi i činjenicu da li su iznosi pretplata uzeti u obzir prilikom konverzije, u koliko jesu u kojem iznosi te da li postoji obračunska razlika, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka pa tako i o troškovima u povodu pravnog lijeka ( čl. 166.st.3. ZPP-a)

U Rijeci 26. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

   Filka Pejković v.r.