1

Poslovni broj: Gž-343/2021-

Poslovni broj: Gž-343/2021-

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

               P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić u pravnoj stvari tužitelja C.– G. d.o.o. O., OIB:… zastupan po punomoćniku J. M. odvjetniku iz O., protiv tuženika S. B. iz V., OIB …, radi naplate, rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-401/2019-12 od 14. listopada 2020., 26. lipnja 2024.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-401/2019-12 od 14. listopada 2020. potvrđuje.

   Obrazloženje

1. Navedenom presudom u točki I izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V., poslovni broj Pvrv-2013/2019 od 6. rujna 2019. i tužbeni zahtjev odbijen, dok je točkom II izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.301,25 kn.

2. Protiv te presude tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primijene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23- dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba nije osnovana.

              5. Prijeporna je i u fazi žalbenog postupka obveza tuženika da tužitelju plati iznos od 268,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, kako je to pobliže označeno tijekom postupka.

              6. Neprijeporno je te proizlazi iz sadržaja spisa sljedeće:

              - predmetni postupak pokrenut je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja kao ovrhovoditelja radi naplate novčane tražbine od 268,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno u prijedlogu,

              - javni bilježnik A. V. iz V. postupajući po prijedlogu donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2013/2019 od 6. rujna 2019.

- protiv tog rješenja tuženik kao ovršenik podnio je prigovor u povodu kojeg je sud prvog stupnja donio rješenje poslovni broj Povrv-401/2019-3 od 8. studenog 2019. kojim je stavio izvan snage citirano rješenje javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, primjenom odredbe čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje OZ).

- istim rješenjem tužitelj je upozoren da je dužan u roku od 15 dana od primitka rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a da je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje tih činjenica.

- tužitelju je navedeno rješenje dostavljeno 13. studenog 2019., a podnesak kojim se očituje na navode prigovora uz prilog odgovarajuće dokumentacije dostavio je po sudu prvog stupnja po proteku tog roka, odnosno 29. studenog 2019.

- pripremno ročište održano je 1. listopada 2020. na kojem je prethodni postupak zaključen te odlučeno da će se provesti glavna rasprava te donijeti presude.

7. Sud prvog stupnja utvrđuje da se s obzirom na sadržaj dokumentacije prilože uz prijedlog za ovrhu te navode iz istog utuženo potraživanje odnosi na dnevne parkirne karte za vozilo registarske oznake …, koja tražbina je nastala na osnovu izdanih a neplaćenih računa od 31. svibnja 2015. na iznos od 112,00 kn, račun od 30. lipnja 2015. na iznos od 56,00 km, račun od 31. srpnja 2015. na iznos od 56,00 kn, te račun od 31. kolovoza 2015. na iznos od 44,00 kn, koji su izdani od strane prednika tužitelja. Međutim, da tužitelj uz prijedlog nije dostavio uvjerenje Ministarstva, Policijske postaje V. vezano uz upis vlasništva predmetnog vozila, niti je iste dostavio tijekom postupka, pa zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi upravo tuženik bio pasivno legitimiran u predmetnom postupku kao vlasnik navedenog vozila. Osim toga, da tužitelj nije dostavio račune koji se navode u prijedlogu kao vjerodostojne isprave pa da stoga nije niti dokazao da bi on bio aktivno legitimiran. Stoga utvrđuje njegovo zahtjev neosnovanim pa uz primjenu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a donosi pobijanu presudu. Odbija i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka cijeneći da u istom nije uspio.

8. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a pa se sukladno odredbi čl. 467. st. 1. citiranog Zakona presuda kojom se završava spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovog Zakona.

9. Iz opisanih činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, koja ovaj sud nije ovlašten preispitivati sukladno navedenim odredbama, protivno tvrdnjama tužitelja proizlazi da je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen.

10. Naime, tužitelj je u prijedlogu za ovrhu naveo da je G. g. d.o.o. V., temeljem Ugovora o ustupu i prodaji tražbine njemu ustupilo tražbinu prema ovršeniku s osnova neplaćenih računa uz popis njihovih brojeva i datuma izdavanja računa te iznosa na koji se odnose, a uz prijedlog je priložen izvadak iz poslovnih knjiga – kartica kupca te potvrda o prebivalištu tuženika. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave naveo da je u razdoblju od 4. svibnja  do 27. srpnja 2015. pohađao specijalističku vojnu obuku na vojnom poligona G., da je na istom  bio sa svojim vozilom koje je bilo parkirano na parkingu poligonu te da ga nitko nije koristio, pa da je nemoguće da bi za njega mogla nastati obveza plaćanja dnevne parkirne karte za datume navedene u prijedlogu, posebno iz razloga što nije priložen dokaz o slici automobila. Stoga da je po primitku rješenja zatražio od tužitelja da mu dostave sliku automobila ali da mu je odgovoreno da imaju velik broj predmeta pa da to nisu u mogućnosti.

11. Sud prvog stupnja je u rješenju od 8. studenog 2019. kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika i ukinuo provedene radnje tužitelja upozorio sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP-a da je dužan najkasnije u podnesku koji će predati sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze za utvrđivanje iznijetih činjenica. Tužitelj u zadanom roku to nije učinio već po proteku istog, pa sud prvog stupnja pravilno nije cijenio sadržaj dokumentacije priložene uz podnesak tužitelja dostavljen po proteku tog roka. S obzirom na citiranu zakonsku odredbu pogrešan je stav tužitelja da bi se rok od 15 dana eventualno mogao računati od dana dostava poziva za ročište. Smatra da bi sud u tom pozivu i po pravomoćnosti rješenja kojim se rješenje o ovrsi stavlja izvan snage, mogao upozoriti stranke na iznošenje činjenica i dokaza u roku od 15 dana. Ovo s obzirom na jasnu odredbu čl. 461.a st. 3. ZPP-a kojom je propisano da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovoru protiv platnog naloga je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Sud prvog stupnja je rješenjem od 8. studenog 2019. stavio izvan snage rješenje o  ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene ovršne radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (čl. 58. st. 2. OZ-a) pa je tužitelj bio u obvezi u roku od 15 dana od primitka navedenog rješenja dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za njihove utvrđenje, kao što je pravilno upozoren toč. 3. navedenog rješenja, a što neprijeporno u zadanom roku nije učinio.

12. Stoga je s obzirom na naprijed opisana utvrđenja pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao da bi bio aktivno legitimiran niti da bi tuženik bio pasivno legitimiran, jer nije dokazao da bi se predmetni računi odnosili na njegovu tražbinu a niti da bi tuženik bio vlasnik vozila na koje se odnosi predmetno potraživanje.

13. Sve da je sud imao uvjeta cijeniti i sadržaj dokumentacije koju je tužitelj dostavio po proteku tog roka, niti tada prema mišljenju ovoga suda zahtjev ne bi bio osnovan jer prema sadržaju iste ne proizlazi da bi tužitelj dostavio dokaz da je tuženik vlasnik navedenog vozila, a odredbom čl. 14. st. 5. Općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališnog prostora (Služeni glasnik G. V. 13/09) odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra se vlasnik vozila koji je evidentiran u evidencijama MUP-a prema registarskoj oznaci vozila. Tuženik je porekao da bi u vrijeme kada su izdane navedene karte, (osim one od 31. kolovoza 2015.) njegovo vozilo bilo u V. već da je bilo parkirano na vojnom poligonu G. gdje je tada obavljao obuku, pa je u takvoj situaciji tužitelj bio dužan dokazati da je predmetno vozilo prema podacima MUP-a vlasništvo tuženika, odnosno da se istim koristio.

14. Slijedom iznesenog sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog te odbio tužbeni zahtjev kako je to odlučeno u točki I izreke presude. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu to je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

15. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 26. lipnja 2024.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić v.r.