- 1 -              III Kr-72/2024-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr-72/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika P. S. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11.,144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 20. siječnja 2023. broj K-202/2021-19. i presuda Županijskog suda u Sisku od 14. rujna 2023. broj Kž-165/2023-8, u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika P. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 20. siječnja 2023. broj K-202/2021-19. i presuda Županijskog suda u Sisku od 14. rujna 2023. broj Kž-165/2023-8 osuđenik P. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. 70/17.,126/19., 130/20. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; dalje: ZKP/22.), osuđenik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 25,87 eura / 195,00 kuna te paušala u iznosu od 100,00 eura / 753,45 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Osuđenik P. S. pravovremeno je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer smatra da „1. protivno pozitivnim propisima ZKP-a i međunarodnim konvencijama narušeno mi je pravo na pošteno suđenje, 2. narušeno mi je pravo na obranu, kako tijekom postupka pred sudom, tako i u žalbenom postupku, 3. koristili su se dokazi u postupku, a koji su izuzeti protivno pozitivnim propisima ZKP-a, Ustava RH, a radi se o dokazu ispitivanja okrivljenika po članku 208 ZKP-a, 4. povreda kaznenog zakona“, s prijedlogom da sud „dobro sagleda sve činjenice u spisu od početka do kraja, te da ovakvu presudu stavi van snage tj. da ne može biti u pravnom prometu.“

 

3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/24.).

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Obrazlažući citirane povrede osuđenik navodi da se iz obrazloženja presude broj Kž-165/23-8 vidi „da sud uopće nije razmatrao žalbene navode koji se odnose na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela kao i modaliteta počinjenog kaznenog djela teške krađe... a po činjenici da je materijalna korist iznosila manje od 1.000,00 kuna te se kao takva presuda nije mogla ispitati“.

 

5.2. Suprotno navodima osuđenika, drugostupanjski sud se u pobijanoj presudi očitovao na sve žalbene navode osuđenika pa tako i u odnosu na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje je osuđenik proglašen krivim i osuđen (točke 7., 8., 9. i 10. obrazloženja). Pri tome treba reći da okolnost što je vrijednost ukradene pokretne stvari, u konkretnom slučaju novca, mala, nije odlučna činjenica za ostvarenje bitnih obilježja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11. na način kako je to osuđeniku stavljeno na teret (produljeno kazneno djelo pri čemu je novac otuđen iz jedne torbice, a u odnosu, na drugu žrtvu radilo se o pokušaju terećenog kaznenog djela).

 

5.3. Također, nije u pravu osuđenik kada tvrdi da sud „nije u dovoljnoj mjeri analizirao moju obranu kada sam na raspravi iskazao da sam nezakonito ispitan pred policijskim službenicima i da se koristila obmana i prijetnja kako bi se došlo do mog iskaza“. Upravo suprotno, obranu osuđenika pa i u dijelu koji osuđenik spominje u zahtjevu analizirali su i prvostupanjski i drugostupanjski sud u pobijanim presudama. Tako je prvostupanjski sud u točki 8. obrazloženja pobijane presude, između ostalih, iznio i razloge zbog kojih ne vjeruje obrani osuđenika da je bio izložen prijetnjama i obmanama policijskih službenika, a drugostupanjski sud, odgovarajući na žalbene navode osuđenika, u točkama 10.1. i 11. obrazloženja drugostupanjske presude iznio je jasne, razumljive i za ovaj sud prihvatljive razloge zbog kojih smatra da je osuđenik pred policijom ispitan zakonito na temelju članka 208.a ZKP/22. te da u postupku ispitivanja osuđenika pred policijom nije bio izložen bilo kojem obliku prisile u smislu odredbe članka 276. stavka 5. ZKP/22., kako to neosnovano tvrdi osuđenik. To tim više što je i sam osuđenik u svojoj obrani na raspravi pred sudom 20. siječnja 2023. (list 100 spisa) naveo da ne može reći da je bilo koji policijski službenik vršio bilo kakvu prisilu prema njemu niti da bi mu prijetio, a da je takvu obranu pred policijom iznio „samo da se riješim i da mogu ići“.

 

5.4. Osim toga, odbijanje dokaznog prijedloga za ispitivanje svjedoka J. T. u konkretnom slučaju ne predstavlja tešku povredu prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/22.

 

5.5. Prije svega treba reći da dokazivanje, sukladno odredbi članka 418. stavka 1. ZKP/24., obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. To, drugim riječima, znači da sud nije obvezan prihvatiti i provesti dokaze koje stranke predlože, već je ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima iz članka 421. stavka 1. ZKP/22. vodeći računa o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

5.6. Iako osuda nakon izvođenja dokaza optužbe, a uz odbijanje dokaznih prijedloga obrane, može predstavljati povredu načela pravičnosti proklamiranog člankom 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst; dalje: Ustav), odnosno prava iz članka 29. stavka 3. alineje 6. Ustava, kao i povredu tih prava propisanih člankom 6. stavcima 1. i 3. europske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje EKLJP), prema standardima ustanovljenima i opisanima u nizu presuda Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) - primjerice, u predmetima Topić v. Croatia, Horvatić v. Croatia, Asch v. Austria, Sevinc v. Turkey, Byikov v. Russia, Barim v. Turkey, Khan v. UK, P.G. i J.K. v. UK, Vidal v. Belgium, do povrede tih načela može doći samo ako su dokazni prijedlozi dovoljno obrazloženi, ako su važni za predmet optužbe, ako mogu pojačati poziciju obrane ili čak dovesti do oslobođenja i ako nisu „dosadni ili tegobni“ te ako sud njihovo odbijanje nije dovoljno obrazložio.

 

5.7. Iz stanja spisa proizlazi da je osuđenik predložio ispitivanje navedenog svjedoka na okolnost što je u krvnom srodstvu sa svjedokinjom M. T. bez šireg i preciznijeg obrazloženja na koji način bi ta okolnost, sve i da je točna, utjecala na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ispitivanje tog svjedoka na istaknutu okolnost, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne bi pridonijelo boljem i potpunijem utvrđenju činjeničnog stanja, kako to pravilno zaključuju i jasno i dostatno obrazlažu i prvostupanjski i drugostupanjski sud u pobijanim presudama. Nije jasno iz kojeg razloga bi okolnost navodnog krvnog srodstva između svjedokinje M. T. i J. T. bila važna za predmet optužbe, odnosno kako bi mogla pojačati poziciju osuđenika u kaznenom postupku ili dovesti do oslobođenja osuđenika od optužbe pa, stoga, nisu zadovoljeni temeljni kriteriji za ispunjavanje standarda ustanovljenih i opisanih u ranije citiranim presudama ESLJP o ostvarenju teške povrede prava na pravično suđenje.

 

5.8. Slijedom iznijetoga, uz ovom sudu prihvatljive razloge prvostupanjskog i drugostupanjskog suda kojima je obrazloženo odbijanje dokaznog prijedloga obrane za ispitivanjem navedenog svjedoka, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/22. koju navedenim tvrdnjama ističe osuđenik u zahtjevu.

 

5.9. Također, nije u pravu osuđenik kada tvrdi da mu je povrijeđeno „pravo na obranu i u žalbenom postupku“ jer da pisanu presudu nije primio niti je bio upoznat s obrazloženjem presude pa da ne zna što je u presudi pisalo.

 

6. Naime, iz stanja spisa, a i iz obrazloženja drugostupanjske presude (točka 12) vidljivo je da je pobijanu prvostupanjsku presudu primila majka osuđenika 2. veljače 2023., nakon što osuđeniku nije mogla biti osobno uručena s obzirom da nije bio zatečen na adresi prijavljenog prebivališta, na koji način je dostava presude izvršena sukladno odredbi članka 171. stavka 1. ZKP/22. Okolnost da je osuđenik u vrijeme dostave presude na kućnu adresu bio u Zatvoru u Zagrebu sud je cijenio prilikom donošenja odluke o osuđenikovoj molbi za povrat u prijašnje stanje uz koju je istovremeno podnio i žalbu protiv prvostupanjske presude, a iz sadržaja rješenja od 21. ožujka 2023. kojim je dopuštena molba za povrat u prijašnje stanje vidljivo je da je prvostupanjski sud, nakon što je zaprimio molbu za povrat u prijašnje stanje, odlučio ponoviti dostavu presude osuđeniku. Stoga je tvrdnja osuđenika da nije bio upoznat sa obrazloženjem prvostupanjske presude u cijelosti neosnovana, tim više što iz sadržaja žalbe osuđenika protiv prvostupanjske presude proizlazi da je bio upoznat sa sadržajem prvostupanjske presude.

 

7. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/24., odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 25. lipnja 2024.

 

Predsjednik vijeća:

              Damir Kos, v.r.