1 

Poslovni broj: Kv II-236/2023-3

Kir-497/2024-7

Poslovni broj: Kv II-236/2024-3

Kir-497/2024-7

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Ljiljane Kolenko i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. K., zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja sutkinje istrage ovog suda poslovni broj Kir-497/2024-3 od 3. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2024.

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba okrivljenog M. K., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje sutkinji istrage na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem sutkinje istrage ovog suda odbijen je prijedlog braniteljice okrivljenika, Tanje Krašovec, odvjetnice, za ukidanje istražnog zatvora protiv okrivljenog M. K., na temelju čl. 127. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08).

2.              Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po braniteljici T. K., odvjetnici, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene zakona, predlažući ukidanje pobijanog rješenja ili preinaku istoga i ukidanje istražnog zatvora, podredno ukidanje istražnog zatvora i određivanje blažih mjera.

3.              Žalba je osnovana.

4.              Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti u povodu podnijete žalbe u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena niti izravno istaknuta bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu mogućnosti primjene blažih mjera. Naime, sam žalitelj u žalbi navodi da su u pobijanom rješenju dani razlozi o ovoj mogućnosti u smislu čl. 124. st. 3. ZKP/08, ali da su ti razlozi nedostatni i paušalni. Ova bitna povreda postoji samo kada nisu dani nikakvi razlozi o odlučnim činjenicama, a ako se žalitelj ne slaže s određenim dijelom pobijanog rješenja, tada se radi o žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, po kojoj osnovi je žalba osnovana.

5.              Žalitelj se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Osporava postojanje osnovane sumnje tvrdnjom kako iz iskaza žrtve ne proizlazi utvrđenje o postupanju okrivljenika koje bi bilo motivirano patološkom ljubomorom, da iskaz žrtve o kontroli mobitela od strane sina, ne potvrđuje svjedok I. K., sin okrivljenika i žrtve, kao i da iz iskaza žrtve nije utvrđeno obilježje kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11, strah, uznemirenost, nesigurnost i osobna ugroženost. Osporava se i postojanje iteracijske opasnosti okrivljenika pozivom na činjenicu da je isti 4. lipnja 2024. operirao kuk i da se nalazi na liječenju u Zatvorskoj bolnici. Također se osporavaju zaključci iz pobijanog rješenja da je okrivljenik pri počinjenju kaznenih djela pokazao izrazitu bezobzirnost, ustrajnost i nekritičnost, kakvim kvalifikacijama se vrijeđa presumpcija okrivljenikove nevinosti. Osim toga, a dijelom i proturječno prednjem, predlaže se ukidanje istražnog zatvora i zamjena istoga mjerama opreza, uz tvrdnju da bi se ista svrha kao istražnim zatvorom mogla ostvariti i mjerama opreza, pogotovo imajući u vidu zdravstveno stanje okrivljenika, predstojeću rehabilitaciju i mogućnost boravka okrivljenika kod svojeg brata V. K..

5.1.              Navedena žalbena argumentacija o nepostojanju osnovane sumnje jednostavno nema učinak kakvim se žalbom nastoji postići jer se u ovoj fazi postupka dokazi i dokazi u spoznajnom smislu ne ocjenjuju kao nakon provedene rasprave, već se procjenjuju preliminarno, najviše u kvantitativnom smislu, manje kvalitativnom. Osnovana sumnja, naime, postoji, kada veći broj dokaza upućuje na takav zaključak, od manjeg broja koji upućuju na suprotan zaključak. Parcijalno izdvajanje dijelova iskaza, bez međusobne usporedbe cjeline dokaza, ne dovodi do učinka kakav se nastoji ostvariti žalbom. Žalitelju valja odgovoriti kako je u pobijanom rješenju činjenično stanje ispravno utvrđeno i obrazloženo te kako postoji osnovana sumnja da je počinio tri kaznena djela.

5.2.              Postoji iteracijska opasnost okrivljenika koja se zasniva na procjeni dugotrajnosti, intenzivnosti i kriminalne količine okrivljenikova inkriminiranog ponašanja. Takvom procjenom ne vrijeđa se ustavna i konvencijska presumpcija nedužnosti okrivljenika jer se u pobijanom rješenju ne izlažu decidirane tvrdnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja ga se tereti u ovom postupku, već da postoji osnovana sumnja da je počinio ta kaznena djela. Ista razina sumnje, u smislu osobitih okolnosti, potrebna je za utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti kao istražno zatvorskog razloga, koja proizlazi iz cjelokupnosti ponašanja okrivljenika za koje je osnovano sumnjiv, koje ima (ne)kvalitete koje su potencirane u pobijanom rješenju. Stoga postoji ovakva opasnost okrivljenika.

5.3.              No, osnovano žalitelj navodi kako postojanje okolnosti smanjene pokretljivosti okrivljenika, okolnosti njegova boravka u bolnici i Zatvorskoj bolnici, potrebe rehabilitacije i termina, mjesta i načina obavljanja iste nije ispitano, pa shodno tome u pobijanom rješenju nisu dani odgovarajući razlozi za (ne)primjenu odredbe čl. 122. st. 2. ZKP/08. U spisu predmeta nalazi se podatak Zatvora u Varaždinu da je okrivljenik 4. lipnja 2024. operirao kuk (ugradnja "umjetnog" kuka) u Općoj bolnici Varaždin, što je sukladno medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu, a prema navodima žalbe okrivljenik se nalazi na postoperativnoj skrbi u Zatvorskoj bolnici. Nakon operacije kuka predstoji mu rehabilitacija, o čemu također postoji tvrdnja u žalbi okrivljenika.

5.4.              Ovdje se radi o naknadnom iznošenju okolnosti odlučne za opstojnost odluke o istražnom zatvoru, na što je žaliteljica ovlaštena prema čl. 466. st. 4. ZKP/08, jer se protiv osobe s tjelesnim nedostacima koje joj onemogućavaju ili bitno otežavaju kretanje, prema čl. 122. st. 2. ZKP/08, samo iznimno može odrediti istražni zatvor. U pobijanom rješenju ova okolnost nije do kraja pravilno utvrđena, a radi se o odlučnoj činjenici za opstojnost istražnog zatvora protiv okrivljenika, već se sutkinja istrage zadovoljila tvrdnjom da otežani hod ne predstavlja prepreku okrivljeniku za moguće i vjerojatno ponavljanje kaznenog djela.

6.              Kod ponovljenog odlučivanja sutkinja istrage će utvrditi činjenice obavljene operacije okrivljenika, utjecaja iste na njegovu pokretljivost, predvidivu duljinu trajanja postoperativnog boravka okrivljenika u Zatvorskoj bolnici, zakazanom terminu, mjestu i načinu rehabilitacije, ali i o stvarnoj mogućnosti boravka okrivljenika na drugoj adresi, kod svojeg brata, nakon čega će dati razloge za (ne)primjenu izuzetka iz odredbe čl. 122. st. 2. ZKP/08 i donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku. Kod toga se valja, na temelju utvrđenih činjenica, posebno osvrnuti na mogućnost primjene istražnog zatvora u domu (eventualno kod brata okrivljenika), jer se odredba čl. 119. st. 1. ZKP/08 odnosi upravo na okrivljenike koji se otežano kreću, odnosno na stvarnu mogućnost ostvarenja iste svrhe kao istražnog zatvora, mjerama opreza, posebno onima iz čl. 98. st. 1. toč. 4., 5. i 10. ZKP/08.

7.              Slijedom iznijetih razloga valjalo je stoga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja i prihvaćanjem žalbe okrivljenika, ukinuti pobijano rješenje uz upućivanje predmeta na ponovno odlučivanje.

U Varaždinu 25. lipnja 2024.