1

Poslovni broj: Gž-468/2023-2

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-468/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici J. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika K. B., OIB: ... iz G., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj Povrv-731/2019 od 8. ožujka 2023., dana 25. lipnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj Povrv-731/2019 od 8. ožujka 2023.:

 

- potvrđuje pod točkom I. izreke u odnosu na glavnicu i trošak ovršnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama i točkom II. izreke,

 

- preinačuje u dijelu točke I. izreke u odnosu na stopu zatezne kamate dosuđene na glavnicu i trošak ovršnog postupka počevši od 1. siječnja 2023. i sudi da zatezna kamata od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

 

- preinačuje u točki I. izreke radi naplate zateznih kamata na dosuđeni trošak ovršnog postupka u razdoblju od 10. travnja 2019. do 7. ožujka 2023. na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Š. poslovni broj Ovrv-1489/2019 od 10. travnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 490,96 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate na način opisan u toj točki izreke, kao i naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 21,24 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 10. travnja 2019. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 384,83 EUR-a.

 

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti bez navođenja zakonskih žalbenih razloga i prijedloga postupanja po žalbi. 

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično je neosnovana.

 

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR/10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.

 

6. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Š. poslovni broj Ovrv-1489/2019 od 10. travnja 2019. naloženo tuženiku kao ovršeniku platiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 3.699,11 kn/490,96 EUR-a, kao i ovršni trošak, te da je po prigovoru ovršenika, kojim je u cijelosti pobijao rješenje o ovrsi javnog bilježnika tvrdnjom da je bio u najmu lokala na adresi V., temeljem ugovora sa trećom osobom, a koji ugovor je otkazan u lipnju 2018. i da su do tada svi računi bili plaćeni, rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-731/2019 od 3. lipnja 2019. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

6.1. Polazeći od utvrđenja da iz priloženih računa, konto-kartice i izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da je u utuženom razdoblju od svibnja 2018. do rujna 2018. tuženik bio zaveden kao kupac električne energije na mjernom mjestu na adresi V., B. i da tuženik ničim nije dokazao svoje tvrdnje da je sporno utuženo potraživanje podmirio tužitelju, prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu čl. 9. i čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 i 114/2022 - dalje u tekstu: ZOO), zaključuje da je tužitelj dokazao da je u utuženom razdoblju bio sa tuženikom u ugovornom odnosu i da je ispunio svoju obvezu isporuke električne energije za predmetno mjerno mjesto, te je dokazao i visinu tražbine u iznosu od 490,96 EUR-a (3.699,11 kn po tečaju 1 EUR = 7,54350 kn), pa kako tuženik nije dokazao da je podmirio tužitelju utuženu tražbinu, održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 490,96 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos pobliže opisan u točki I. izreke presude, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 21,24 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2019. do isplate. Odluku o parničnim troškovima prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a utvrdivši tužitelju trošak u iznosu od 384,83 EUR-a/2.231,25 kn, a koji se odnosi na trošak zastupanja za radnje navedene pod točkom 11. obrazloženja prvostupanjske presude i trošak sudske pristojbe na presudu.

 

7. Tuženik u žalbi ponavlja navode iz prigovora te ističe da je 1. lipnja 2018. izašao iz lokala i podmirio sve tražbine, o čemu je dostavio potvrde i ugovore, pa stoga nema nikakav dug prema tužitelju za utuženo razdoblje.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog na koje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, a zbog kojih se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti.

 

9. Prema ocjeni ovog suda, iznesenim žalbenim navodima tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje. Međutim, kako se odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te imajući u vidu sadržaj žalbe tuženika, to ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, pri čemu valja istaknuti da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka bio pasivan te nije dostavio nikakve dokaze (iako u žalbi navodi da je dostavio potvrde i ugovore, pregledom prvostupanjskog spisa utvrđeno je da u spisu nema nikakvih potvrda i ugovora dostavljenih od strane tuženika) niti predložio izvođenje dokaza kojima bi se utvrdile činjenice koje je isticao u svom prigovoru.

 

10. Uzimajući u obzir po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je tuženik kao kupac električne energije na mjernom mjestu na adresi V., dužan platiti tužitelju tražbinu s osnova isporučene električne energije u utuženom razdoblju, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo održavši na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, a na koju primjenu materijalnog prava ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

11. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o troškovima ovršnog postupka (točka I. izreke), ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši zateznu kamatu od dana donošenja rješenja o ovrsi. Naime, nakon što se postupak po prigovoru tuženika nastavi kao povodom prigovora protiv platnog naloga, smatra da je sam postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga, slijedom čega se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom u kojem se o troškovima postupka odlučuje jedinstvenom odlukom bez razlučivanja troškova ovršnog od troškova parničnog postupka, pa stoga tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na cjelokupni trošak postupka, pa i onaj koji je nastao u fazi postupka kada je bio ovršni, od donošenja odluke suda, a što je sukladno zaključku Vrhovnog suda sa sastanka s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17.

 

12. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi presudu u točki I. (u odnosu na glavnu stvar i dosuđeni ovršni trošak) i u točki II. izreke, dok je žalbu tuženika djelomično valjalo prihvatiti kao osnovanu te primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti točku I. izreke u dijelu visine zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. obzirom da se temeljem čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 114/2022) od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. stopa zateznih kamata određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a temeljem čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 155/2023) od 30. prosinca 2023. stopa zateznih kamata određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a u dijelu točke I. izreke za isplatu zatezne kamate na dosuđeni ovršni trošak od 21,24 EUR-a za razdoblje od dana donošenja rješenja o ovrsi 10. travnja 2019. do 7. ožujka 2023. i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

U Varaždinu 25. lipnja 2024.