1

                                                                                 Poslovni broj: Gž R-77/2024-3

 

                            

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD               

                                                                             Poslovni broj: Gž R-77/2024-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S., R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku u R., protiv tuženice INA-Industrije nafte d.d., Zagreb, OIB: …, Z., zastupane po odvjetnicima u O. D. S. i P. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 9. travnja 2024., poslovni broj: Pr-438/2019-25., u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2024,

 

 

p r e s u d i o      j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja S. S. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci od 9. travnja 2024., poslovni broj: Pr-438/2019-25.

 

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

1. Utvrđuje se kako Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tuženika kao poslodavca, nije dopuštena, i da radni odnos tužitelja, kao radnika, nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na iste ili slične poslove koje je obavljao prije donošenja nedopuštene odluke o otkazu iz točke 1. izreke ove presude, ili na druge odgovarajuće poslove, u roku od 8 dana.

 

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku 8 dana.

II Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 875,00 eura, s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana presuđenja (9. travnja 2024.) pa do isplate, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima koji se navode u obrazloženju pobijane presude. Također smatra da prvostupanjski sud nije primijenio, odnosno da je nepravilno primijenio članak 8. i članak 7., u vezi s člankom 219. ZPP-a. Navodi kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve dokaze koje je u sudski spis dostavio tužitelj. Smatra kako iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita, jer je vidljivo da se obujam poslova koji je do tada izvršavao tužitelj nije smanjio. Smatra da mu je poslodavac mogao otkazati ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, na koji način bi tužitelju bilo omogućeno da nastavi radni odnos na drugim sličnim poslovima koje je obavljao prije reorganizacije. Tvrdi i da tuženica nije postupila sukladno članku 127. stavku 3. Zakona o radu. Predlaže žalbu uvažiti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi presude o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, pa presude nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

5.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se neosnovano

ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

5.2. Parnične stranke iznijele su činjenice na kojima temelje svoje navode i predložile su dokaze koje je prvostupanjski sud prihvatio, te je izveo sve dokaze po prijedlozima parničnih stranaka, a kako je to vidljivo i iz točke 3. obrazloženja pobijane presude. Prvostupanjski je sud također i omogućio strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne strane. Osim uvida u materijalne dokaze, po prijedlozima parničnih stranaka, saslušano je ukupno osam svjedoka, te tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1., u vezi s člankom 7. i 219. ZPP-a, kako to tužitelj tvrdi u žalbi.

 

5.3. Tužitelj u svojoj žalbi ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1., u vezi sa člankom 8. ZPP-a.

 

5.4. Na temelju članka 8. ZPP-a sud izvedene dokaze prosuđuje prema svom uvjerenju, a pri tome je u obvezi stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu. Prednje navedeno sud može učiniti samo ako je provedene dokaze ocijenio sukladno članku 8. ZPP-a, odnosno ako je, između ostalog, savjesno i brižljivo analizirao svaki dokaz zasebno, a što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio, analizirajući svaki dokaz zasebno, te sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, tako da nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1., u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju se također žalbom ukazuje.

 

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti pobijane presude potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što tužitelj u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojega je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donesena prvostupanjska presuda.

 

6.1. Tako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno:

 

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu radio kod tuženice na radnom mjestu Viši operater vodne stanice 1 u organizacijskoj jedinici Proizvodnja 50623108 Vatrogasna postrojba RNR;

 

- da je tužitelj Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu primio 15. listopada 2019., kao i da je zahtjev za zaštitu prava podnio 24. listopada 2019., dakle u zakonskom roku od 15 dana;

 

- da tuženica nije odgovorila na podneseni zahtjev za zaštitu prava unutar roka od 15 dana, pa je nakon toga tužitelj u daljnjem roku od 15 dana podnio tužbu, zbog čega je predmetna tužba podnesena unutar prekluzivnog roka propisanog člankom 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 dalje ZR);

 

- da je iz Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (točka I. izreke odluke o otkazu) vidljivo da je tužitelju Ugovor o radu otkazan zbog organizacijskih razloga;

 

- da je tuženica kao poslodavac ispoštovala svoju obvezu savjetovanja sa Radničkim vijećem i to, kako prije donošenja odluke o promjenama u organizaciji rada, tako i prije donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, kao i da se Radničko vijeće navedenim odlukama usprotivilo;

 

- da iz Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proizlazi da je ugovor o radu tužitelju otkazan zbog poslovno uvjetovanih, organizacijskih razloga, kao i da iz obrazloženja odluke proizlazi da je uslijed promjena u organizaciji rada u cilju optimizacije i racionalizacije, donošenjem Odluke o promjeni organizacije i načina rada RNR od 30. kolovoza 2019. s datumom primjene od 1. listopada 2019., ukinuto radno mjesto Viši operater vodne stanice 1 u Rafineriji nafte R., te da je stoga prestala potreba za radom radnika na navedenom radnom mjestu;

 

- da je pri odlučivanju o otkazu poslodavac imao u vidu trajanje radnog odnosa radnika, njegovu starost, te obveze uzdržavanja koje ga terete, ali da isto nije bilo od utjecaja na otkazivanje, budući je uslijed organizacijskih razloga ukinuto radno mjesto radnika, odnosno da je prestala potreba za radom svih izvršitelja radnog mjesta viši operater vodne stanice 1 unutar Rafinerije nafte R. (ukupno pet radnika na istom radnom mjestu);

 

- da iz iskaza saslušanih svjedoka Z. B., M. B., Ž. V., M. C., R. K., Z. P. i I. V., ali i iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je kod tuženice provedena reorganizacija rada, uslijed koje je ukinuto radno mjesto na kojem je bio zaposlen tužitelj, te da su njegovi poslovi, kao i poslovi svih izvršitelja koji su radili na istom radnom mjestu kao i tužitelj (viši operater vodne stanice 1) raspoređeni na radnike druge organizacijske jedinice.

 

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da ugovor o radu tužitelju nije otkazan iz gospodarskih razloga, koji razlozi predstavljaju okolnosti koje su nastale neovisno o poslovnim potezima poslodavca, već iz organizacijskih razloga, jer je poslodavac ukinuo radno mjesto za koje je ocijenio da nije opravdano i za koje nema potrebe, što je njegovo autonomno pravo, te je smatrao da je otkaz ugovora o radu dopušten i zakonit, te utemeljen na članku 115. stavku 1. točki 1. ZR-a.

 

8. Ovaj drugostupanjski sud drži da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Naime, prema članku 115. stavku 1. točki 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U ovom slučaju riječ je o nastupu novih organizacijskih razloga, obzirom na trenutak u kojem je sklopljen ugovor o radu i koje se obzirom na dopuštenost otkaza cijene u vrijeme otkazivanja, a ne s trenutkom sklapanja ugovora o radu, odnosno nakon otkaza.

 

9. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio prestanak potrebe za tužiteljevim radom, odnosno za radom svih radnika na radnom mjestu Viši operater vodne stanice 1, ( 5 radnika od ukupno 9 izvršitelja kojima su otkazani ugovori o radu), jer je kod tuženice izvršena reorganizacija procesa rada na način da je ukinuto radno mjesto tužitelja. Dakle, radi se o organizacijskim razlozima. S tim u vezi, a s obzirom na žalbene navode tužitelja, valja navesti da su organizacijski razlozi isključivo posljedica djelovanja poslodavca, jer uslijed promjene, odnosno organizacije poslovanja dolazi do viška radnika. Pri tome, prvostupanjski sud pravilno smatra da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da postiže bolje rezultate, a koja organizacija uključuje i mogućnost smanjenja broja izvršitelja na određenim poslovima, odnosno ukidanje određenih radnih mjesta kao u konkretnom slučaju. U tom smislu poslodavac je ovlašten u svrhu racionalizacije poslovanja i rasporediti poslove s određenog radnog mjesta na druga postojeća radna mjesta, kako je to tuženica učinila i u konkretnom slučaju kada je poslove koje je obavljao tužitelj (odnosno svih pet izvršitelja radnog mjesta Viši operater vodne stanice 1) predao na upravljanje organizacijskoj jedinici Energetika Rafinerija nafte R..

 

10. Kako je to navedeno u odluci o otkazu, zbog poslovno uvjetovanih razloga prestala je potreba za obavljanjem poslova na kojima je radio tužitelj, a što predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu članka 115. stavka 1. točka 1. ZR-a, neovisno o činjenici da nisu postojali drugi - gospodarski razlozi. Stoga, a kako je tuženica dokazala, kako je to i propisano člankom 135. stavkom 3. ZR-a, da je zbog organizacijskih razloga prestala potreba za radom tužitelja, odnosno kako je dokazala postojanje opravdanog razloga za otkaz, to je otkaz kojeg je tuženica dala tužitelju dopušten i zakonit.

 

11. U odnosu na žalbene navode u kojima se ističe da tuženica nije postupila sukladno članku 127. stavku 3. ZR-a, valja navesti da je navedenom odredbom propisano: Poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika (stavak 1.)

U višak radnika iz stavka 1. ovoga članka ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca (stavak 2.)

Poslodavac je dužan, radi provođenja obveze savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika (stavak 3.)

 

11.1. Pravilno je prvostupanjski sud, u točki 25. obrazloženja pobijane presude, istaknuo da se u konkretnom slučaju nije radilo o kolektivnom višku radnika, što sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi podrazumijeva prestanak potrebe za radom najmanje dvadeset radnika u razdoblju od devedeset dana, jer je iz rezultata provedenog postupka utvrđeno da se radilo o otkazu ugovora o radu tužitelja i ostalih 9 radnika (od kojih je pet izvršitelja radnog mjesta Viši operater vodne stanice 1), pa stoga tuženica u proceduri otkazivanja ugovora o radu nije bila u obvezi postupati sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.

 

12. I odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 1., u vezi s člankom 155. ZPP-a, a troškovi su pravilno obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023), koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

 

13. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio.

 

14. Slijedom navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

 

Slavonski Brod, 24. lipnja 2024.

 

                                                                                                Predsjednica vijeća

 

                                                                                               Irena Dikanović-Terzić