1              Poslovni broj Kž-306/2024-9

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-306/2024-9

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. P., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. u svezi st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, br. K-1329/2020-23 od 15. ožujka 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. lipnja 2024. u nazočnosti D. P. zamjenika ŽDO u O. i branitelja optužene u zamjeni, D. O., odvj. iz V.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. V. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, br. K-1329/2020-23 od 15. ožujka 2024., proglašena je krivom opt. V. P. zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 6. u svezi st. 1. i 2. KZ/11, te je temeljem čl. 227. st. 6. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09 – izmjene i dopune, 80/11 - izmjene i dopune, 91/12 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12 - izmjene i dopune, 56/13 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenici D. i P. S. su sa imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08, opt. V. P. je djelomično oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka i to troškova paušala, a na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč.1. ZKP/08 naloženo je opt. V. P. da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, plati iznos od 526,38 eura na ime troškova psihijatrijskog vještačenja po spec. psihijatru dr. N. S. i iznos od 467,00 eura na ime troškova prometno-tehničkog vještačenja po vještaku dipl. ing. N. K..

 

2. Protiv ožalbene presude žalbu je podnijela opt. V. P. putem branitelja B. M., odvj. iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog odluke o kazni zatvora i troškovima postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi na ponovno suđenje i odluku, odnosno da se preinači u odluci o kazni na način da se opt. V. P. oslobodi od kazne, a podredno da joj se izrekne uvjetna osuda. Ujedno traži da bude obaviještena o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Za dan 21. lipanj 2024. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u O., opt. V. P. i branitelj B. M., odvj. iz S.. Na sjednicu vijeća pristupili su zamjenik ŽDO u O. D. P. i branitelj optužene D. O., odvj. iz V., po zamjeničkoj punomoći, dok nije pristupila uredno obaviještena opt. V. P., pa je sjednica vijeća održana u njezinoj odsutnosti, na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

 

6. Žalba opt. V. P. nije osnovana.

 

7. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, optuženica upire da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su dani da su nejasni do te mjere da se presuda ne može ispitati, a radi se o odlomcima ožalbene presude 18.1. i 18.2., iz kojeg obrazloženja nije jasno koje je olakotne okolnosti utvrdio sud, a koje okolnosti smatra otegotnima. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud obrazlažući odluku o kazni dao je jasne, argumentirane, dostane i provjerljive razloge kada je utvrđivao kako olakotne, tako i otegotne okolnosti, iako se mjestimično izrazio na nespretan način, no takvo izražavanje nije utjecalo na to da se presuda ne bi mogla s uspjehom ispitati.

 

7.1. Tako je u toč. 18.1. kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud utvrdio mlađu životnu dob optuženice, dosadašnju neosuđivanost, priznanje kaznenog djela, da je smrt pok. M. S. teško pogađa, što je bilo vidljivo iz njenog držanja tijekom rasprave kada je povremeno i zaplakala obraćajući se roditeljima pokojnika, da je preko prijatelja više puta pokušala stupiti u kontakt s roditeljima pok. M. S., da zbog prometne nesreće trpi posljedice, a što je utvrđeno sudsko-psihijatrijskim vještačenjem te da joj je propisana terapija lijekovima. Potom, u toč. 18.2. sud utvrđuje otegotne okolnosti nalazeći ih u činjenici da je upravljala vozilom pod utjecajem alkohola od 0,64 ‰ alkohola u organizmu, pri čemu okolnost da je nastupila smrt jedne osobe a jedna je teško ozlijeđena, povećava društvenu opasnost kaznenog djela, potom je cijenio da su roditelji pok. oštećenika izgubili jedino dijete, zbog čega im je zdravlje nepovratno uništeno. Osim toga, prvostupanjski sud navodi da iako se optuženica pokajala i izrazila žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, no da sud takvo ponašanje ocjenjuje pohvalnim kao i korektno držanje pred sudom, a cijeni i stav roditelja koji su visinu kaznenopravne sankcije prepustili sudu, no, za sve olakotne okolnosti, iako brojne, smatra da u konkretnoj situaciji ne bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, što sud navodi u posljednjem retku toč. 18.2. i 18.3. ožalbene presude. Stoga je sud na jasan, razumljiv i neproturječan način utvrdio koje je okolnosti utvrdio kao olakotne i otegotne, slijedom čega nema povrede na koju žaliteljica ukazuje.

 

8. U žalbi zbog odluke o kazni opt. V. P. upire kako je prvostupanjski sud propustio kao olakotno cijeniti njenu mlađu životnu dob, s obzirom je u vrijeme počinjenja djela imala 22 godina, da je nedovoljno cijenio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra kod koje je dijagnosticirao obilježja anksiozno depresivnog poremećaja posttraumatske geneze te ispriku optuženice obitelji pokojne žrtve, da je sud pogrešno cijenio bol roditelja i pomisao da je u jednoj obitelji izgubljeno jedino dijete, što ne može imati utjecaj na kaznu, da je neutemeljeno otklonio mogućnost izricanja uvjetne osude s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti koje je sam sud utvrdio, te napokon, s time u vezi, da je bilo osnova primijeniti odredbe o ublažavanju kazne jer za to postoje izrazito olakotne okolnosti.

 

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a onda i pravilno vrednovao olakotne okolnosti na strani optuženice, koje nalazi u mlađoj životnoj dobi (zbog čega je promašen žalbeni navod kako nije cijenio činjenicu da je u vrijeme počinjenja optuženica imala 22 godine), priznanju kaznenog djela što je utjecalo na brzinu i efikasnost samog postupka, da je smrt pokojne žrtve uvelike utjecala na optuženicu što je bilo vidljivo i u njenom ponašanju tijekom rasprave kada je znala povremeno i zaplakati, da je pokušala preko svojih prijatelja u nekoliko navrata stupiti u kontakt s roditeljima pok. M. S. (što je utvrđeno i iskazom svjedoka A. M.), psihičke posljedice koje trpi zbog prometne nesreće u vezi kojih joj je propisana i terapija (iako su prema mišljenju vještaka posljedice blažeg intenziteta), stav roditelja pok. oštećenika koji su odluku o visini sankcije prepustili sudu, dok je od otegotnih okolnosti sud uzeo u obzir da je optuženica upravljala automobilom pod utjecajem alkohola od 0,64 ‰ u organizmu (koja alkoholiziranost, doduše, nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa samom nesrećom), da je uz smrt jedne osobe druga osoba, suvozač J. M. zadobio tešku tjelesnu ozljedu, da je roditeljima pokojnog M. S. zdravlje nepovratno narušeno s obzirom su izgubili jedino dijete. Osim što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti, pravilno ih je i vrednovao. Naime, iako postoje doista brojne olakotne okolnosti na strani optuženice, pa u međuvremenu i činjenica da je trudna (šest i pol tjedana) i po nalaženju ovog vijeća, imajući u vidu kriminalnu količinu, kao i činjenicu alkoholiziranosti koja, doduše, nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa samom nesrećom, ali ukazuje na dodatnu nekritičnost i lakomislenost optuženice koja se u takvom stanju upustila upravljati vozilom i po stajalištu ovog vijeća, navedene olakotne okolnosti u svom zbiru ne predstavljaju osobito olakotne okolnosti koje bi dovele do primjene sudskog ublažavanja kazne iz čl. 48. st. 2. KZ/11. Uz to, kazna zatvora u trajanju od jedne godine ni na koji način se ne može smatrati prestrogom kada je za predmetno kazneno djelo zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, tako da je optuženica osuđena na donji minimum zapriječene kazne. Stoga, polazeći od stupnja krivnje (nehaj), osobe optuženice, svrhe kažnjavanja i svih drugih okolnosti navedenih u čl. 47. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od jedne godine ukazuje se primjerenom i adekvatnom, a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja u vidu generalne i specijalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

 

9. Uvodno se optuženica žali i zbog odluke o troškovima postupka, koju žalbenu osnovu u nastavku žalbe ne obrazlaže. Međutim, i po nalaženju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud opt. V. P. obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka i to u iznosu od 526,38 eura na ime troškova psihijatrijskog vještačenja te u iznosu od 467,00 eura na ime troškova prometno-tehničkog vještačenja. Ovo stoga jer je odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08 propisano da će sud, kada okrivljenika proglasi krivim, u presudi mu naložiti podmirenje troškova kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično.

 

9.1. S tim se u vezi  napominje, da ukoliko se nakon donošenja odluke o troškovima utvrde drugačije okolnosti, sud može optuženicu na njezinu molbu, posebnim rješenjem, osloboditi od dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, a sve sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08.

 

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. V. P. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2.  ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 21. lipnja 2024.

 

                                 Predsjednik vijeća

                                                                                                                         Mario Kovač, v.r.