U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja Ive
Deana iz Vodica, A. L. Kabalera 27a, OIB: 21424615502, zastupanog po
punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika: 1. NLB
INTERFINANZ AG. u likvidaciji, OIB: 43668676136, 8002 Zurich, Beethovenstrasse
48, Švicarska, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Orehovec,
Vinter, Kiš, Šimunović iz Zagreba i 2. Rivijera d.d. u stečaju iz Šibenika, Vladimira
Nazora 53, OIB: 04184053283, zastupanog po stečajnom upravitelju Ivici Matasu iz
Šibenika, radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 25. travnja
2024. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu i punomoćnice tuženika ad. 1.,
na ročištu za objavu odluke od 21. lipnja 2024.

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
„I Utvrđuje se da nije nastao i ne proizvodi nikakav pravni učinak Ugovor
o zajmu od 8. svibnja 2007. i da nije nastao, sklopljen između NLB INTERFINANZ
AG. u likvidaciji, 8002 Zurich, Beethovenstrasse 48, Švicarska, OIB:43668676136
kao zajmodavca s jedne strane i Rivijera d.d., OIB: 04184053283, Vladimira Nazora
53, Šibenik, prije podjele s odvajanjem kao zajmoprimca s druge strane, te se
utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka Dodatak br. 1. Ugovoru o zajmu od 7.
listopada 2011. i da nije nastao, sklopljen između NLB INTERFINANZ AG. u
likvidaciji, 8002 Zurich, Beethovenstrasse 48, Švicarska, OIB:43668676136 kao
zajmodavca s jedne strane i Rivijera d.d., OIB: 04184053283, Vladimira Nazora 53,
Šibenik, prije podjele s odvajanjem kao zajmoprimca s druge strane.

II Utvrđuje se da nije nastala i ne proizvodi pravni učinak Zadužnica od
dana 21. listopada 2011. izdana od strane Rivijera d.d., OIB: 04184053283,
Vladimira Nazora 53, Šibenik, i Ive Deana, Vodice, Ante Lasan Kabalera 27a, OIB:
21424615502, kao jamca platca, ovjerena od strane javnog bilježnika Igora Lučeva
pod posl. br. Ov-8129/11 dana 26. listopada 2011. te da nije nastala te se nalaže
NLB INTERFINANZ AG. u likvidaciji, OIB:43668676136, 8002 Zurich,
Beethovenstrasse 48, Švicarska, da Zadužnicu od dana 21. listopada 2011. vrati
izdavatelju, odnosno avalu.

III Utvrđuje se da nisu nastale i ne proizvode pravni učinak Bjanko mjenica br. 01/003, Bjanko mjenica br. 02/003 i Bjanko mjenica br. 03/003, bez datuma

2 Poslovni broj: P-173/2022-116

izdane od strane Rivijera d.d., OIB: 04184053283, Vladimira Nazora 53, Šibenik, uz
aval g. Ive Deana, Vodice, Ante Lasan Kabalera 27a, OIB: 21424615502, te da nisu
nastale te se nalaže NLB INTERFINANZ AG. u likvidaciji, OIB:43668676136, 8002
Zurich, Beethovenstrasse 48, Švicarska, da se Bjanko mjenica br. 01/003, Bjanko
mjenica br. 02/003 i Bjanko mjenica br. 03/003 vrate izdavatelju odnosno avalu.
IV Utvrđuje se da nije nastalo i ne proizvodi pravni učinak jamstveno
pismo Rivijera d.d., OIB: 04184053283, Vladimira Nazora 53, Šibenik, od dana 7.
listopada 2011. uz aval g. Ive Deana, Vodice, Ante Lasan Kabalera 27a, OIB:
21424615502, te da nije nastalo te se nalaže NLB INTERFINANZ AG. u likvidaciji,
OIB:43668676136, 8002 Zurich, Beethovenstrasse 48, Švicarska, da jamstveno
pismo Rivijera d.d., OIB: 04184053283, Vladimira Nazora 53, Šibenik, od dana 7.
listopada 2011. vrati izdavatelju odnosno avalu.

V Utvrđuje se da nije nastala i ne proizvodi pravni učinak izjava o jamstvu
g. Ive Deana, Vodice, Ante Lasan Kabalera 27a, OIB: 21424615502, izdana 7.
listopada 2011. te da nije nastala te se nalaže NLB INTERFINANZ AG. u likvidaciji,
OIB:43668676136, 8002 Zurich, Beethovenstrasse 48, Švicarska, da izjavu o
jamstvu od 7. listopada 2011. vrati izdavatelju.“

II Odbija se kao neosnovan alternativni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o zajmu od 8.
svibnja 2007. i da nije nastao, sklopljen između NLB INTERFINANZ AG. u likvidaciji,
8002 Zurich, Beethovenstrasse 48, Švicarska, OIB:43668676136 kao zajmodavca s
jedne strane i Rivijera d.d., OIB: 04184053283, Vladimira Nazora 53, Šibenik, prije
podjele s odvajanjem kao zajmoprimca s druge strane, te se utvrđuje da je ništetan i
bez pravnog učinka Dodatak br. 1. Ugovoru o zajmu od 7. listopada 2011. i da nije
nastao, sklopljen između NLB INTERFINANZ AG. u likvidaciji, 8002 Zurich,
Beethovenstrasse 48, Švicarska, OIB:43668676136 kao zajmodavca s jedne strane i
Rivijera d.d., OIB: 04184053283, Vladimira Nazora 53, Šibenik, prije podjele s
odvajanjem kao zajmoprimca s druge strane te da nisu ni nastali.

II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka Zadužnica od dana 21.
listopada 2011. izdana od strane Rivijera d.d., OIB: 04184053283, Vladimira Nazora
53, Šibenik, i Ive Deana, Vodice, Ante Lasan Kabalera 27a, OIB: 21424615502, kao
jamca platca, ovjerena od strane javnog bilježnika Igora Lučeva pod posl. br. Ov-
8129/11 dana 26. listopada 2011. te da nije nastala te se nalaže NLB INTERFINANZ
AG. u likvidaciji, OIB:43668676136, 8002 Zurich, Beethovenstrasse 48, Švicarska,
da Zadužnicu od dana 21. listopada 2011. vrati izdavatelju, odnosno avalu.

III Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka Bjanko mjenica br.
01/003, Bjanko mjenica br. 02/003 i Bjanko mjenica br. 03/003, bez datuma izdane
od strane Rivijera d.d., OIB: 04184053283, Vladimira Nazora 53, Šibenik, uz aval g.
Ive Deana, Vodice, Ante Lasan Kabalera 27a, OIB: 21424615502, te da nisu nastale
te se nalaže NLB INTERFINANZ AG. u likvidaciji, OIB:43668676136, 8002 Zurich,
Beethovenstrasse 48, Švicarska, da se Bjanko mjenica br. 01/003, Bjanko mjenica
br. 02/003 i Bjanko mjenica br. 03/003 vrate izdavatelju odnosno avalu.

IV Utvrđuje se da je ništetan iz bez pravnog učinka jamstveno pismo
Rivijera d.d., OIB: 04184053283, Vladimira Nazora 53, Šibenik, od dana 7. listopada

2011. uz aval g. Ive Deana, Vodice, Ante Lasan Kabalera 27a, OIB: 21424615502, te
da nije nastalo te se nalaže NLB INTERFINANZ AG. u likvidaciji, OIB:43668676136,
8002 Zurich, Beethovenstrasse 48, Švicarska, da jamstveno pismo Rivijera d.d., OIB:
04184053283, Vladimira Nazora 53, Šibenik, od dana 7. listopada 2011. vrati
izdavatelju odnosno avalu.

3 Poslovni broj: P-173/2022-116

V Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka izjava o jamstvu g. Ive
Deana, Vodice, Ante Lasan Kabalera 27a, OIB: 21424615502, izdana 7. listopada

2011. te da nije nastala te se nalaže NLB INTERFINANZ AG. u likvidaciji,
OIB:43668676136, 8002 Zurich, Beethovenstrasse 48, Švicarska, da izjavu o
jamstvu od 7. listopada 2011. vrati izdavatelju.“

i

r i j e š i o j e

I Odbacuje se kao nedopuštena tužba tužitelja u dijelu koji glasi:
„Utvrđuje se da nije nastao i ne proizvodi pravni učinak Sporazum o
zasnivanju založnog prava od 21. svibnja 2007. sklopljen između NLB
INTERFINANZ AG. u likvidaciji, OIB:43668676136, 8002 Zurich, Beethovenstrasse
48, Švicarska, kao predlagatelja s jedne strane, i Rivijera d.d., OIB: 04184053283,
Vladimira Nazora 53, Šibenik, s druge strane kao protivnik, ovjeren kod javnog
bilježnika Igora Lučeva pod brojem ovjere OU-8627/07.“

i

„Određuje se brisanje uknjižbe založnog prava određenoga pod brojem Z-
3585/07 na temelju Sporazuma o zasnivanju založnoga prava od 21. svibnja u korist
NLB INTERFINANZ AG. u likvidaciji, OIB:43668676136, 8002 Zurich,
Beethovenstrasse 48, Švicarska, na nekretninama upisanim u zemljišne knjige
Općinskog suda u Šibeniku i to za k.o. Šibenik:

- zk. ul. 7881 koji se sastoji od čest. 2622 opisane kao hotel i dvorište površine

1702 m2

te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa. „

II Odbacuje se kao nedopuštena tužba tužitelja u dijelu koji glasi:
„Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Sporazum o zasnivanju
založnog prava od 21. svibnja 2007. sklopljen između NLB INTERFINANZ AG. u
likvidaciji, OIB:43668676136, 8002 Zurich, Beethovenstrasse 48, Švicarska, kao
predlagatelja s jedne strane, i Rivijera d.d., OIB: 04184053283, Vladimira Nazora 53,
Šibenik, s druge strane kao protivnik, ovjeren kod javnog bilježnika Igora Lučeva pod
brojem ovjere OU-8627/07 te da nije nastao.“

i

„Određuje se brisanje uknjižbe založnog prava određenoga pod brojem Z-
3585/07 na temelju Sporazuma o zasnivanju založnoga prava od 21. svibnja u korist
NLB INTERFINANZ AG. u likvidaciji, OIB:43668676136, 8002 Zurich,
Beethovenstrasse 48, Švicarska, na nekretninama upisanim u zemljišne knjige
Općinskog suda u Šibeniku i to za k.o. Šibenik:

- zk. ul. 7881 koji se sastoji od čest. 2622 opisane kao hotel i dvorište površine

1702 m2

te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa. „

4 Poslovni broj: P-173/2022-116

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad. 1. parnični trošak u iznosu od

7.687,50 eura, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika ad. 1. za naknadom
parničnog troška za preostali iznos od 1.405,53 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 14. ožujka 2018. i kasnije
tijekom postupka, u bitnome, navodi kako su tuženik ad. 1. kao zajmodavac i prednik
tuženika ad. 2. Rivijera d.d. 8. svibnja 2007. sklopili Ugovor o zajmu te 21. svibnja

2007. Sporazum o zasnivanju založnog prava. Odlukom Glavne skupštine društva
Rivijera d.d. od 22. prosinca 2008. proveden je postupak podjele društva odvajanjem
s osnivanjem novih društava Hotel Imperijal Vodice d.d., Autokamp Imperijal Vodice
d.d., Hotel Miran Pirovac d.d. i Hotel Jadran Šibenik d.d. čime je nastalo pet novih
društava. Navedenom podjelom je društvo Rivijera d.d. preuzelo sve obveze po
predmetnom zajmu. Tužitelj ističe da je već time u bitnome izmijenjen osnovni
ugovor, jer je u bitnome promijenjena osoba dužnika, sada tuženika ad. 2. Tuženik
ad. 1. i prednik tuženika ad. 2. su 7. listopada 2011. sklopili Dodatak br. 1. osnovnom
ugovoru kojim su dospjeli i nepodmireni dug u cijelosti restrukturirali. Tužitelj smatra
da taj Dodatak predstavlja novi ugovor, s novom osobom dužnika i izmijenjenim
iznosom, pa tako predstavlja novaciju Ugovora o zajmu od 8. svibnja 2007. Tužitelj
nadalje smatra kako je prestankom Ugovora o zajmu (radi novacije sklapanjem
Dodatka br. 1.), sukladno odredbi čl. 147. Zakona o obveznim odnosima, prestao i
zalog i jamstvo temeljem koji su osiguravali obvezu iz Ugovora o zajmu. Da je
tuženik ad. 1. kao vjerovnik želio i dalje imati sredstvo osiguranja, trebao je zajedno
sa Dodatkom br. 1. sklopiti Sporazum o zasnivanju založnog prava. Iz navedenoga
proizlazi kako tuženik ad. 1. i dalje u zemljišnim knjigama ima upisano založno pravo
u svoju korist a po osnovi koja je prestala još 7. listopada 2011. i stoga isto treba biti
brisano. Potraživanje tuženika ad. 1. koje je nastalo iz naprijed nabrojenih pravnih
poslova, bilo je osigurano isključivo razlučnim pravom. Potraživanje tuženika ad. 1. iz
Dodatka br. 1. Ugovoru o zajmu je osigurano dodatnim sredstvima osiguranja i to
zadužnicom (izdanom od strane tuženika ad. 2. i tužitelja), tri bjanko mjenice (izdane
od strane tuženika ad. 2. i tužitelja), jamstvenim pismom tuženika ad. 2. uz aval
tužitelja i izjavom o jamstvu tužitelja. Odredbama Dodatka br. 1. Ugovoru o zajmu je
određeno da on stupa na snagu u trenutku predaje naprijed nabrojenih sredstava
osiguranja tuženiku ad. 1. Budući da su ista dostavljena tuženiku ad. 1., Dodatak br.

1. Ugovoru o zajmu je stupio na snagu. Tužitelj ističe kako Ugovor o zajmu, Dodatak
br. 1. Ugovoru o zajmu i Sporazum o zasnivanju založnog prava predstavljaju
ništetne pravne poslove, jer su isti suprotni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim
propisima i moralu društva, a sukladno odredbi čl. 322. ZOO-a. Naime, tužitelj navodi
da se radi o pravnim poslovima koji predstavljaju pružanje bankarskih i financijskih
usluga strane banke na području Republike Hrvatske bez odgovarajućeg odobrenja
HNB-a. Tužitelj dodaje kako tuženik ad.1. nije nikada podnio zahtjev HNB-u za
izdavanje odobrenja za rad, niti odobrenja za rad podružnice. Naime, čl. 51. Zakona
o bankama (NN br. 84/02, 141/06) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih
ugovora, bilo je propisano da strana banka može pružati bankovne usluge i ostale
financijske usluge na području Republike Hrvatske samo preko podružnice, a kao
uvjet za osnivanje podružnice bilo je propisano da strana banka mora od HNB-a
dobiti odobrenje za rad. Nedvojbeno je da je prilikom sklapanja osporavanih pravnih
poslova tuženik ad. 1. nastupao kao neovlašteni vjerovnik, jer nije imao potrebna
odobrenja. Nezakonitost takvog postupanja je, po stavu tužitelja, potvrđena i

5 Poslovni broj: P-173/2022-116

odredbama Zakona o kreditnim institucijama (NN br. 117/2008) i Zakonom o
ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenih u Republici
Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (NN br. 72/2017; u daljnjem tekstu: Zakon o
ništetnosti). Tuženik ad. 1. nije imao zakonom predviđene ovlasti za pružanje
bankovnih usluga po Zakonu o kreditnim institucijama koji je bio na snazi u vrijeme
sklapanja Sporazuma, a kojim zakonom je u čl. 87. st. 1. i 2. propisano da Kreditna
institucija iz treće države može na području Republike Hrvatske pružati bankovne i/ili
financijske usluge samo preko podružnice i to pod uvjetom da je te usluge ovlaštena
pružati u toj državi te da posluje najmanje dvije godine, kao i da kreditna institucija iz
treće države koja namjerava osnovati podružnicu na području Republike Hrvatske je
dužna za to dobiti odobrenje od HNB-a. Isto tako, odredbama Zakona o ništetnosti
ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenih u Republici Hrvatskoj s
neovlaštenim vjerovnikom je određeno da su ugovori o kreditu s međunarodnim
obilježjima sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika
ništetni. Ta ništetnost je protegnuta i na sve akte sklopljene na osnovi ili u vezi s
ništetnim ugovorom. Vlada RH je obrazložila i nužnost povratnog djelovanja toga
zakona. Tužitelj smatra kako su ispunjene sve pretpostavke za nišetnost osporavanih
pravnih poslova, a temeljem citiranih zakona. Isto tako, tužitelj smatra da je Dodatak
br. 1. Ugovora o zajmu ništetan i zato što je suprotan čl. 552. Zakona o trgovačkim
društvima, jer za preuzete obveze od strane tuženika ad. 2. nije postojala odluka
Glavne skupštine. Dakle, bez odgovarajuće odluke Glavne skupštine, tuženik ad. 2.
nije mogao valjanim ugovorima svoje nekretnine opteretiti založnim pravom. Tužitelj
u nastavku kao dodatni razlog ništetnosti osporavanih pravnih poslova ističe kako su
isti u suprotnosti s odredbama Zakona o javnom bilježništvu, jer je prema njemu
jedini slučaj u kojem nije potreban sudski tumač onaj u kojem javni bilježnik ili
prisjednik vladaju jezikom kojim se služi sudionik, a očito je da ovdje to nije bio
slučaj. Naime, u Sporazumu o zasnivanju založnog prava je navedeno da je njegov
osnov Ugovor o zajmu, koji je sklopljen na engleskom jeziku i javnobilježničkom aktu
nije priložen njegov prijevod. Također navodi da sukladno odredbi čl. 70. Zakona o
javnom bilježništvu sporazum o zasnivanju založnog prava bez prisutnosti sudskog
tumača predstavlja akt koji nema snagu javnobilježničke isprave i javnobilježničkog
akta. Nadalje, tužitelj ističe kako je Sporazum o zasnivanju založnog prava potpisao
odvjetnik Dražen Štivić temeljem specijalne punomoći od 18. travnja 2007. koja mu je
navodno izdana od strane tuženika ad. 1. i koja je potpisana od strane osoba Gorazd
Jančar – managing director i Eva Venturini – Manager. U odnosu na istaknuto tužitelj
navodi kako nije jasno tko je izdao specijalnu punomoć odnosno koja je funkcija
potpisnika punomoći i odakle isti crpe svoja ovlaštenja.

2. U ovoj pravnoj stvari je sud najprije pozvao tužitelja prevesti
dokumentaciju priležeću tužbi na njemački jezik kako bi se ista mogla dostaviti
tuženicima na odgovor, sve s pozivom na čl. 109. Zakona o parničnom postupku i
posljedice iz toga članka. Budući da tuženik nije udovoljio nalogu suda u ostavljenom
roku, sud je pod posl. br. P-51/18-11 28. veljače 2019. donio rješenje kojim se
smatra da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

3. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. br. Pž-
2070/2019-2 od 23. travnja 2019. ukinuo naprijed citirano prvostupanjsko rješenje,
vratio predmet na ponovni postupak, a sve uz obrazloženje, u bitnome, kako
sukladno Konvenciji sklopljenoj sa Švicarskom konfederacijom, prijevod
dokumentacije je potreban tek ukoliko adresat odbije primitak iste jer nije na
njegovom jeziku.

6 Poslovni broj: P-173/2022-116

4. Tuženik ad. 1. je u svom odgovoru na tužbu, dostavljenom sudu 16.
kolovoza 2019., najprije istakao prigovor apsolutne nenadležnosti suda u pogledu
odlučivanja o pravnoj valjanosti osporavanih ugovora, jer su stranke čl. 15. Ugovora
o zajmu ugovorile primjenu švicarskoga prava. Nadalje, a i da stranke nisu ugovorile
primjenu švicarskoga prava, predmetni osporavani ugovori predstavljaju ugovorne
odnose s međunarodnim elementom pa se tako primjena međunarodnog prava ima
prosuđivati primjenom odredbi Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima
drugih zemalja. Čl. 20. navedenoga Zakona je određeno da se za ugovor o zajmu
kao mjerodavno pravo primjenjuje „pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude
nalazilo prebivalište odnosno sjedište zajmodavca“, što bi onda u konkretnom slučaju
značilo da dolazi do primjene švicarskoga prava. Zbog navedenoga tuženik ad.1.
smatra da bi tužbu u ovoj pravnoj stvari trebalo odbaciti. Tužbu bi po navodima
tuženika ad. 1. trebalo odbaciti i iz razloga što tužitelj, prema njegovom stavu, nema
pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, jer nije bio stranka ni Ugovora o
zajmu a ni protivnik osiguranja iz Sporazuma o zasnivanju založnoga prava. Naime,
tužba radi utvrđenja može se podnijeti kada tužitelj ima određeni pravni interes za
utvrđenje postoji li određeni pravni odnos ili ne, a budući da se tužitelj u pogledu
osporavanih pravnih poslova smatra trećom osobom nejasno je na koji način se isti
reflektiraju na prava i interese samoga tužitelja. Također, tužitelj u tužbi nigdje ne
navodi na koji način su predmetnim pravnim poslovima povrijeđena njegova prava ili
interesi. Isto tako, nedostatak pravnog interesa tužitelja se očituje i u činjenici da isti
nije pokrenuo postupak radi utvrđivanja osnovanosti tražbine koju je prijavio u
stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom ad. 2. i koja mu je tražbina osporena.
U odnosu na meritum tužbe, tuženik ad.1. navodi kako se kod sklapanja predmetnih
ugovora ne bi radio o novaciji, jer za novaciju moraju biti ispunjene pretpostavke iz čl.

145. ZOO-a odnosno vjerovnik i dužnik se moraju suglasiti da postojeću obvezu
zamijene novom i nova obveza mora imati različitu glavnu činidbu ili pravnu osnovu.
U ovom slučaju se stranke nisu sporazumjele da postojeću obvezu zamijene novom
jer se na više mjesta u Dodatku br. 1. navodi kako se sklapanjem istoga ne dira u
odredbe Ugovora o zajmu od 8. svibnja 2007. Isto tako, nije ispunjena ni druga
pretpostavka da bi se govorilo o novaciji, jer i Ugovor o zajmu i Dodatak br. 1. glase
na novčanu činidbu koja je u pogledu Dodatka br. 1. i manja jer je dio zajma do
sklapanja Dodatka br. 1. bio vraćen. Isto tako ne radi se niti o različitoj pravnoj
osnovi. Nadalje, čl. 3.3. Dodatka br. 1. je navedenoga da se daju dodatna sredstva
osiguranja, ne dirajući u osiguranje dano čl. 6. Ugovora o zajmu (a to je založno
pravo na nekretninama tuženika ad. 2.). Do novacije nije došlo ni iz razloga statusne
promjene na strani tuženika ad. 2. jer je nakon podjele društva tuženik ad. 2.
nastavio poslovati pod istom tvrtkom i s istim OIB-om. U odnosu na navode tužitelja
da je tuženik ad. 1. neovlašteno poslovao na području RH, bez osnivanja podružnice,
tuženik ad. 1. navodi da nije nikada poslovao na području RH, a sklapanje kreditnih
poslova između rezidenata i nerezidenata (što je ovdje slučaj) nije zabranjeno ni
jednim zakonskim niti podzakonskim aktom Republike Hrvatske. Iz sadržaja Ugovora
o zajmu i Dodatka br. 1. ne proizlazi da bi isti bili sklopljeni na području Republike
Hrvatske, pri čemu činjenica da je tužitelj na svom primjerku Ugovora o zajmu kod
javnog bilježnika u RH ovjerio svoj potpis, ne predstavlja dokaz da su predmetni
ugovori sklopljeni na području RH i to naročito iz razloga što za sklapanje Ugovora o
zajmu nije potrebna ovjera potpisa. Isto tako, u pogledu navodne ništetnosti
Sporazuma o zasnivanju založnoga prava tuženik ad. 1. ističe da ne postoje pravne
zapreke da bilo koja strana fizička ili pravna osoba na teritoriju RH sklapa sporazume
o osnivanju založnih prava radi osiguranja tražbina koje su nastale u inozemstvu. U

7 Poslovni broj: P-173/2022-116

odnosu na tužiteljevo pozivanje na ništetnost osporavanih pravnih poslova sukladno
odredbama Zakona o ništetnosti, tuženik ad. 1. ističe kako je 14. veljače 2019.
Europski sud donio presudu u predmetu C-630/17 kojom je, među ostalim, utvrđeno
kako se Zakon o ništetnosti protivi pravu Europske unije, te je kao takav neprimjenjiv
u sudskim postupcima pred nacionalnim sudovima. Predmetni ugovori nisu protivni ni
Zakonu o javnom bilježništvu, kako to ističe tužitelj. Naime, isticanje tužitelja kako
nije bilo prevoditelja odnosno da isti nisu potpisale ovlaštene osobe pa da samim
time Sporazum o zasnivanju založnoga prava ne bi bio valjan u suprotnosti je sa
odredbama samoga sporazuma kojega je potpisao tužitelj kao tadašnji zakonski
zastupnik tuženika ad. 2. U Sporazumu je navedeno kako potpisnici jamče da su
ovlašteni u ime pravnih osoba sklopiti taj Sporazum, u protivnom se smatra da su i
osobno preuzeli obvezu. Također, iz izvatka iz sudskog registra kojeg je dostavio
tužitelj proizlazi kako je Eva Venturini prilikom potpisivanja Specijalne punomoći
Draženu Štiviću bila prokurist tuženika ad. 1. a Gorazd Jancar je bio direktor tuženika
ad. 1. Nadalje, iz odredbe toč. II čl. 1 . Sporazuma proizlazi da je osnov sklapanja
Sporazuma novčano potraživanje predlagatelja prema protivniku temeljem Ugovora o
zajmu od 8. svibnja 2007. na iznos od 4.100.000,00 CHF a sve stranke potpisom
Sporazuma potvrđuju da su prije potpisivana pregledale i upoznale se sa Ugovorima,
te da nemaju nikakvih primjedbi, prigovora ili bilo kakvog drugog razloga koji bi
uzrokovao njihovu zabludu, prisilu ili nesporazum. Isto tako, na samom kraju
Sporazuma javni bilježnik je utvrdio, a nakon što je stranci pročitan Sporazum, prije
nego je izvršena solemnizacija, javni bilježnik je stranku upozorio da je Ugovor o
kreditu, priložen na engleskom jeziku, kao i u smislu čl. 58. Zakona o javnom
bilježništvu glede svih odredbi utvrđenih predmetnim Sporazumom, na što stranka
(tuženik ad. 2. zastupan po tužitelju) izjavljuje da otklanja bilo kakvu dilemu glede
nerazgovijetnosti ili dvosmislenosti utanačenja iz Sporazuma. U odnosu na
tužiteljevo pozivanje na ništetnost iz razloga što o sklapanju osporavanih pravnih
poslova nije postojala suglasnost Glavne skupštine, tuženik ad. 1. ističe kako tužitelj
pogrešno tumači odredbu čl. 522. ZTD-a jer prema njoj odluka Glavne skupštine je
obvezna isključivo za ugovore kojim se društvo obvezuje prenijeti na drugoga cijelu
svoju imovinu ili imovinu čija je vrijednost veća od četvrtine iznosa temeljnog kapitala.
Međutim, tužitelj ne daje nikakav dokaz da je vrijednost spornih nekretnina, koje se ni
ne prenose osporavanim ugovorima, upravo veća od četvrtine temeljnog kapitala
društva.

5. Tuženik ad. 2. u svom odgovoru na tužbu podnesenom 13. rujna 2019.,
u bitnome, navodi kako tužba koju tužitelj podnosi protiv njega kao stečajnog dužnika
nije dopuštena, jer nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni vjerovnik svoje
potraživanje može ostvariti samo u stečajnom postupku. Nadalje, u stečajnom
postupku nitko nije osporio potraživanje ranijeg vjerovnika, ovdje tuženika ad. 1. pa
tako ni tužitelj kao stečajni vjerovnik. Sud je u stečajnom postupku i donio rješenje
navodeći u kojem iznosu i u kojem isplatnom redu je utvrđena tražbina ovdje
tuženika ad. 1. kao stečajnog vjerovnika. Tuženik ad. 2. se osvrnuo i usprotivio
navodima tužitelja kojim ističe da su osporavani pravni poslovi ništetni sukladno
odredbama Zakona o ništetnosti. Tuženik ad. 2. se usprotivio i navodima tužitelja da
bi sklapanje Dodatka br. 1. predstavljalo novaciju iz razloga što za to nisu ispunjene
pretpostavke iz čl.145. ZOO-a. Također, prilikom podjele prednika tuženika ad. 2. nije
došlo do promjene na strani subjekta, on nije prestao postojati pa samim time nije ni
promijenjena osoba dužnika. Istakao je i kako sukladno pozitivnim propisima nije bilo
niti zabranjeno sklapanje pravnih poslova rezidenata sa nerezidentima, uslijed čega,
protivno stavu tužitelja, nije povrijeđena odredba čl. 59. st. 2. Zakona o javnom

8 Poslovni broj: P-173/2022-116

bilježništvu, odnosno nije postojala obveza javnog bilježnika na upozoravanje
tuženika ad. 2. na okolnosti koje tužitelj ističe.

6. Ovaj sud je rješenjem posl. br. P-116/2019-44 od 21. veljače 2020.
odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari utvrdivši osnovanim prigovor tuženika ad. 2. da
tužiteljeva tužba ne bi bila dopuštena, jer ovdje tužitelj može utvrđivati ništetnost
pravne osnove tražbine tuženika ad. 2., ali samo u slučaju da je tu tražbinu i osporio
u stečajnom postupku – što nedvojbeno nije.

7. Visoki trgovački sud RH je svojim rješenjem posl. br. Pž-1858/2020-2
od 20. rujna 2021. potvrdio prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem se isto odnosi na
odbačaj tužbe u dijelu kojim se traži utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka
Sporazum o zasnivanju založnog prava od 21. svibnja 2007. te da se odredi brisanje
uknjižbe založnog prava određenog na temelju Sporazuma kao i u dijelu u kojem je
odbačena tužba za utvrđenje da Sporazum o zasnivanju založnog prava od 21.
svibnja 2007. ne predstavlja i nema pravnu snagu javnobilježničkog akta te da se
odredi brisanje uknjižbe založnog prava. Nadalje, sud je ukinuo prvostupanjsko
rješenje i predmet vratio na ponovni postupak u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje
da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o zajmu od 8. svibnja 2007., Dodatak br.

1. Ugovoru o zajmu od 7. listopada 2011, zadužnica od 21. listopada 2011., bjanko
mjenice br. 01/003, 02/003 i 03/003, jamstveno pismo od 7. listopada 2011. i izjava o
jamstvu od 7. listopada 2011. i da se dodatna sredstva osiguranja vrate izdavatelju.
Visoki trgovački sud RH je u svom obrazloženju istakao kako, suprotno navodima
prvostupanjskog suda, razlog za odbačaj pravomoćno odbačenog dijela tužbe u ovoj
pravnoj stvari leži u nedostatku pravnog interesa tužitelja za utvrđenje ništetnim tog
sporazuma, odnosno brisanja založnog prava uknjiženog temeljem sporazuma.
Međutim, tužitelj kao stranka preostalih pravnih poslova i akcesornih pravnih poslova
po stavu toga suda, ima pravni interes za utvrđenje ništetnim istih pa je tako predmet
vraćen prvostupanjskom sudu radi meritornog raspravljanja i odlučivanja.

8. U nastavku postupka tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, ponovno ističući i
zahtjev za utvrđenjem ništetnim odnosno utvrđenjem da nije ni nastao Sporazum o
zasnivanju založnog prava od 21. svibnja 2007. kao i zahtjev za brisanjem založnog
prava koje je na nekretninama u vlasništvu tuženika ad. 2. uknjiženo temeljem
Sporazuma o zasnivanju založnog prava. Tužitelj je u nastavku postupka i predlagao
da sud naloži pribavu švicarskoga prava u dijelu koji se odnosi na ništetnost
sklopljenih, predmetnih ugovora. Također, tužitelj je u nastavku postupka i
obrazlagao kako bi postupanje tuženika ad. 1. koje je rezultiralo sklapanjem
osporavanih ugovora bilo protivno odredbama Ugovora o dvostrukom oporezivanju
OECD-a iz 2000. Zaključno, tužitelj je naveo i da sklapanju osporavanih ugovora nisu
prethodili pregovori.

9. Tuženik ad. 1. je na gornje istakao kako je tužitelj prekludiran za
isticanje prijedloga za pribavom švicarskoga prava na gornje okolnosti. Isto tako,
istakao je i kako Ugovor o dvostrukom oporezivanju OECD-a iz 2000. ne postoji, ali,
ukoliko tužitelj misli na konvenciju sklopljenu sa Švicarskom konfederacijom – tuženik
ad. 1. ističe da dvostruko oporezivanje ili ne plaćanje poreza u bilo kojoj od država
nikako ne utječe na valjanost odnosno ništetnost sklopljenih ugovora. U odnosu na
prigovor tužitelja da sklapanju ugovora nisu prethodili pregovori tuženik ad.1. je
dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi kako je tih pregovora bilo.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao kompletnu spisu
priloženu dokumentaciju.

9 Poslovni broj: P-173/2022-116

11. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i
dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne
strane.

12. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti
sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju
te činjenice.

13. Sud neće uzeti u obzir stručno mišljenje koje je tužitelj dostavio u spis,
a zatražio ga nakon zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari, jer navedeno ne
može biti relevantan dokaz u ovom postupku prvenstveno iz razloga što je isto
dostavljeno nakon zaključenja glavne rasprave.

14. Sud, nadalje, nije izvodio daljnje personalne dokaze, naročito
saslušanje svjedoka predloženih od strane tužitelja, jer su isti bili predloženi na
okolnost činjenice da su i neke druge osobe sklapale sa tuženikom ugovore iz sfere
bankarskog poslovanja, a nisu odlazili iz Republike Hrvatske, jer prema stavu ovoga
suda nema pravne veze između ugovora koje bi te druge osobe sklapale i pravne
odnosno činjenične osnove u ovom postupku. Naime, u ovom postupku sporno je
bilo upravo pravno pitanje, pa svjedoci i ne bi predstavljali adekvatan dokaz. Iz
navedenih razloga nije prihvaćen ni dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem
svjedoka. Iz navedenih razloga sud nije prihvatio ni jedan personalni dokaz
predložen u ovom postupku.

15. Zaključno, sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem
građevinskog i financijsko knjigovodstvenog vještačenja, i to kao suvišne, budući da
su isti predloženi na okolnosti koje nisu odlučne u ovoj pravnoj stvari.
16. Tužbeni i alternativni tužbeni zahtjev tužitelja nisu osnovani i to u dijelu
koji su navedeni u izreci ove presude.

17. Predmet ovoga postupka je utvrđenje da nisu nastali i da ne proizvode
nikakav pravni učinak Ugovor o zajmu sklopljen 8. svibnja 2007., Dodatak br. 1.
Ugovoru o zajmu sklopljen 7. listopada 2011., Sporazum o zasnivanju založnog
prava sklopljen 21. svibnja 2007., Zadužnica od 21. listopada 2011., Bjanko mjenice
br. 01/003, 02/003 i 03/003 bez datuma, jamstveno pismo od 7. listopada 2011. i
izjava o jamstvu od 7. listopada 2011.

18. Razlozi na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev su:
- novacija sklapanjem Dodatka br. 1. čime su ništetni Ugovor o zajmu i
Sporazum o zasnivanju založnog prava;

- činjenica da su svi pravni poslovi suprotni Ustavu, moralu društva i prisilnim

propisima;

- činjenica da tuženik ad. 1. nije podnio zahtjev HNB-u za poslovanje na
području Republike Hrvatske te nije ni osnovao podružnicu na području
Republike Hrvatske – protivno odredbama Zakona o kreditnim institucijama;
- ništetnost temeljem Zakona o ništetnosti;

- ugovori sklopljeni protivno odredbi čl. 552. ZTD-a (nema prethodne
suglasnosti Glavne skupštine) pa su tako ništetni i glavni i akcesorni pravni
poslovi;

- pravni poslovi sklopljeni suprotno odredbama Zakona o javnom bilježništvu –

nisu na hrvatskom jeziku.

19. Tuženik ad. 1. je istakao prigovor apsolutne nenadležnosti hrvatskoga
suda kao i prigovor nedostatka pravnog interesa – tužitelj nije stranka osporavanih
pravnih poslova.

20. U odnosu na prigovor apsolutne nenadležnosti hrvatskoga suda kojeg je istakao tuženik ad. 1. ovaj sud smatra isti neosnovanim. Naime, odredbom čl. 1. st.

10 Poslovni broj: P-173/2022-116

1. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa zakonima drugih zemalja (u daljnjem
tekstu: ZRS), a koji se, s obzirom na vrijeme pokretanja ovoga postupka, ima
primijeniti u ovoj pravnoj stvari, taj zakon sadrži i pravila o nadležnosti sudova i
drugih organa Republike Hrvatske za raspravljanje statusnih, porodičnih i imovinskih
odnosno stvarnopravnih odnosa. Nadležnosti i postupak regulirani su čl. 46. do 78.
toga Zakona. U konkretnoj situaciji, tužitelj je hrvatski državljanin, a jedan od tuženika
je pravna osoba sa sjedištem u Švicarskoj. S obzirom na sadržaj osporavanih
pravnih poslova, koje su sklopili tuženici oni u ovom postupku predstavljaju
materijalne suparničare, slijedom čega, sukladno odredbi čl. 46. st. 3. ZRS-a postoji
nadležnost suda u RH, a i zbog toga što sporazum o nadležnosti stranog suda na
koji se poziva tuženik ad. 1. nema učinka na tužitelja jer on nije stranka toga
ugovora. Navedeno se odnosi i na zadužnicu, izjavu o jamstvu, bjanko mjenice,
budući da oni predstavljaju akcesorne pravne poslove pa kao takvi slijede pravnu
sudbinu Ugovora o zajmu odnosno Dodatku br. 1. ugovoru o zajmu.

21. Prigovor nedostatka pravnog interesa kojeg je također istakao tuženik
ad. 1. ovaj sud smatra djelomično osnovanim i to u dijelu koji se odnosi na Sporazum
o zasnivanju založnoga prava kao i kondemnatorni zahtjev za brisanjem uknjižbe
založnoga prava na nekretninama tuženika ad. 2. budući da tužitelj nije bio stranka
toga Sporazuma pa sud smatra da tužitelj doista nema pravnog interesa za
utvrđivanjem nepostojanja toga pravnog posla i isti ničim u tijeku ovoga postupka taj
svoj interes, po stavu ovoga suda nije dokazao.

22. Za napomenuti je kako je o ovom dijelu tužbenog zahtjeva na isti način
već pravomoćno odlučeno kako je ranije navedeno, međutim, tužitelj ima mogućnost
ponovno istaknuti zahtjev o kojem nije meritorno odlučivano – što je ovdje slučaj.
Unatoč tome, ovaj sud smatra da ni nakon ponovnog odlučivanja o tom dijelu
zahtjeva tužitelj nije dokazao svoj pravni interes u tom dijelu.

23. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkama I i II.

24. Prema odredbi čl. 145. ZOO-a obnova (novacija) nastaje ako se
vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom i ako nova obveza
ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu.

25. Iz naprijed citirane zakonske odredbe proizlazi kako za obnovu moraju
biti obje pretpostavke kumulativno ispunjene.

26. Uvidom u Dodatak br. 1. Ugovoru o zajmu sud dolazi do zaključka kako
iz ni jedne njegove odredbe ponajprije ne proizlazi volja stranaka da postojeću
obvezu (iz Ugovora o zajmu) zamijene novom – samo se konstatira da je Ugovor o
zajmu sklopljen te koji iznos zajma još nije vraćen zajmodavatelju (tuženiku ad. 1.).
Također, iz samog Dodatka br. 1. ne proizlazi ni da se radi o novoj obvezi koja ima
različitu glavnu činidbu ili pravnu osnovu – jedina razlika kod obveze iz Dodatka br. 1.
u odnosu na obvezu iz Ugovora o zajmu je visina, a to je samo zato što je u
međuvremenu dio osnovnog zajma vraćen.

27. Sud smatra neosnovanim i navode tužitelja da je tuženik ad. 1. prilikom
sklapanja osporavanih pravnih poslova postupao protivno Zakonu o kreditnim
institucijama i to u dijelu u kojem je bio dužan tražiti odobrenje HNB-a odnosno
osnovati podružnicu na području RH. Naime, tužitelj u tijeku ovoga postupka nije
ničim dokazao da je tuženik ad. 1. sklapajući osporavane ugovore poslovao na
području Republike Hrvatske. Činjenica da je neki od potpisa ovjeren kod javnog
bilježnika u Republici Hrvatskoj (koja nije sporna, pa tako nije ni saslušavan javni
bilježnik na te okolnosti) i dalje ne opravdava navode tužitelja da bi ti pravni poslovi
bili sklopljeni u Republici Hrvatskoj.

11 Poslovni broj: P-173/2022-116

28. Neovisno o naprijed iznesenom, a kako proizlazi iz dopisa Sektora
bonitetne regulative i supervizije HNB-a od 27. rujna 2013., 4. prosinca 2015. i
Potvrde HNB-a od 5. lipnja 2007. tuženik ad. 1. nije imao odobrenje HNB-a za
pružanje bankovnih usluga na području Republike Hrvatske, međutim, sukladno
propisima Republike Hrvatske građani i pravne osobe sa sjedištem u Republici
Hrvatskoj smjeli su se zaduživati u inozemstvu s time da su do 31. prosinca 2010. bili
obvezni prenositi sredstva kredita primljenih u inozemstvu na račune u bankama sa
sjedištem u Republici Hrvatskoj i prijaviti kreditni posao s inozemstvom HNB-u. U
skladu s time i imamo Potvrdu o prijavi kreditnog posla s inozemstvom br. 64259-000
od 5. lipnja 2007. iz koje proizlazi kako je potvrđeno da je HNB prijavljen kreditni
posao dužnika Rivijera d.d., kreditora NLB InterFinanz AG, za iznos kredita

4.100.000,00 CHF, datum zaključenja ugovora 8. svibnja 2007. Zaključno, hrvatskim
državljanima i pravnim osobama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj dopušteno je
zaduživanje u inozemstvu, i to od lipnja 2003. kada je stupio na snagu Zakon o
deviznom poslovanju, s time da su bili obvezni prenositi sredstva kredita primljenih u
inozemstvu na račune u bankama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i prijaviti HNB-u
kreditni posao s inozemstvom – do 31. prosinca 2010. Prijava kreditnog posla s
inozemstvom bila je propisana samo za statističke potrebe izrade platne bilance
Republike Hrvatske i nije predstavljala odobrenje HNB-a za sklapanje ugovora o
kreditu niti je valjanost ugovora o kreditu bila uvjetovana podnošenjem navedene
prijave.

29. U odnosu na tužiteljevo pozivanje na odredbe Zakona o ništetnosti
ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenih u Republici Hrvatskoj s
neovlaštenim vjerovnikom za istaći je kako je presudom suda Europske unije
poslovni broj C-630/17 od 14. veljače 2019. odlučeno kako čl. 56. Ugovora o
funkcioniranju Europske unije treba tumačiti na način da mu se protivi propis države
članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, a tu se radilo o Zakonu o
ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici
Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, učinak kojega je, među ostalim, to da su
ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području
te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi
članici koji ne raspolažu odobrenjem koje nadležna tijela prve države članice izdaju
za obavljanje njihove djelatnosti na njezinom državnom području ništetnim od dana
svojih sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog
propisa. Navedena interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je ona
pravno obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, a tako i za
ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude
Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima.

30. Nadalje, prema odredbi čl. 552. st. 1. ZTD-a za valjanost ugovora kojim
se društvo, osim u slučaju pripajanja, spajanja ili podjele, obvezuje prenijeti na
drugoga cijelu svoju imovinu ili imovinu čija je vrijednost veća od četvrtine iznosa
temeljnog kapitala, kad bi u ovom drugom slučaju to značilo značajnu strukturnu
promjenu društva, potrebna je suglasnost glavne skupštine dana odlukom
donesenom na način propisan u članku 301. ovoga zakona, ako se istodobno s time
ne mijenja i predmet poslovanja društva.

31. Tužitelj tvrdi da su predmetni pravni poslovi ništetni i iz razloga što je
povrijeđena naprijed citirana odredba ZTD-a pa ne postoji suglasnost glavne
skupštine tuženika ad. 2. na sklapanje istih. Međutim, ovaj sud smatra kako se u
konkretnom slučaju nikako ne bi mogla primijeniti naprijed citirana zakonska
odredba, jer se osporavanim glavnim i akcesornim pravnim poslovima nikako tuženik

12 Poslovni broj: P-173/2022-116

ad. 2. ne obvezuje na tuženika ad. 1. prenijeti cijelu svoju imovinu. Kasnije u tijeku
postupka, odnosno već nakon zaključenja prethodnog postupka tužitelj pokušava,
predlažući provođenje dokaza financijskim vještačenjem, ukazati na to kako može
dokazati da bi se naprijed citirana odredba mogla i u ovom slučaju primijeniti,
međutim, tužitelj ističući taj dokazni prijedlog ničim ne precizira na koji način bi se ta
činjenica mogla utvrditi, koja imovina je prenesena sa tuženika ad. 2. na tuženika ad.

1. pa da bi posljedično eventualno i moglo se utvrditi da bi ta imovina doista
predstavljala imovinu veću od četvrtine iznosa temeljnog kapitala.

32. Zaključno, a u odnosu na navode tužitelja da bi sklopljeni pravni poslovi
bili protivni odredbama Zakona o javnom bilježništvu jer da isti nisu sklopljeni na
hrvatskom jeziku niti je prilikom sklapanja istih bio prisutan sudski tumač, za istaći je
kako je prema odredbi čl. 68. Zakona o javnom bilježništvu dovoljno da javni bilježnik
ili prisjednik vladaju jezikom kojim se služi i sudionik, a tužitelj ničim ne dokazuje u
ovom postupku da ta situacija nije bila kod sklapanja osporavanih ugovora. Štoviše,
tužitelj je bio prisutan kao zastupnik po zakonu tuženika ad. 2. odnosno osobno
prilikom izdavanja osiguranja i isti je potpisao bez primjedbi te ničim nije ukazivao da
eventualno netko od prisutnih ne bi znao jezik dokumenta ili jezik komunikacije kod
javnog bilježnika. Zbog iznesenoga, ovaj sud smatra da se radi o paušalnom
prigovoru tužitelja.

33. Ovaj sud smatra neosnovanim navode tužitelja, istaknute pred
zaključenjem prethodnoga postupka, dakle, procesno na vrijeme, ali daleko nakon
podnošenja predmetne tužbe, o tome da tuženik ad. 1. ne bi bio valjano zastupan
prilikom sklapanja predmetnih osporavanih pravnih poslova. Navedeno proizlazi iz
spisu priležećih izvoda iz sudskog registra za tuženika ad. 1. kao i iz uvida u
potpisane punomoći odnosno potpisane ugovore iz kojih nedvojbeno proizlazi
neosnovanost i ovih tužiteljevih navoda.

34. Isto tako, ovaj sud smatra kako nisu od utjecaja na odluku u ovoj
pravnoj stvari navodi tužitelja o poreznim postupanjima te postupanjima protivno
odredbama o dvostrukom oporezivanju tuženika ad. 1. jer upravo kad bi se i utvrdio
neki porezni prijestup tuženika ad. 1. prilikom sklapanja ili provedbe osporavanih
pravnih poslova – taj i takav prijestup ne bi utjecao na valjanost tih pravnih poslova.
35. Na temelju cjelokupnog dokaznog postupka, uzimajući u obzir svaki
dokaz zasebno i sve dokaze međusobno u svojoj ukupnosti, ovaj sud zaključuje kako
je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan odnosno dijelom nedopušten – a sve kako je
odlučeno u izreci presude odnosno rješenja u dijelu pod točkom I.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14,
118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) a koji se glede tuženika odnosi na
zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika odnosno na trošak sastava odgovora
na tužbu i obrazloženih podnesaka od 13. siječnja 2022., 3. ožujka 2023., 2.
listopada 2023. i 20. ožujka 2024. od po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), trošak
zastupanja na ročištima održanim 22. listopada 2019., 21. veljače 2020., 22. ožujka

2023., 18. rujna 2023., 7. ožujka 2024 i 25. travnja 2024. od po 250 bodova (Tbr. 9.
toč. 1.), trošak sastava podnesaka od 19. veljače 2020., 25. siječnja 2022. i 21.
veljače 2022. od po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4.) i trošak sastava odgovora na žalbu od
250 bodova (Tbr. 10. toč. 6.) što prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura uz
pripadajući PDV ukupno iznosi 7.687,50 eura.

37. Sud nije uvažio zahtjev tuženika ad. 2. za naknadom troška postupka u
dijelu u kojem se isti odnosi na naknadu troškova plaćene pristojbe na odgovor na
tužbu, odgovor na žalbu i na prvostupanjsku presudu budući da tuženik nije obveznik

13 Poslovni broj: P-173/2022-116

plaćanja pristojbe na prvostupanjsku presudu, a spisu ne prileži dokaz da je plaćena
pristojba na odgovor na tužbu odnosno odgovor na žalbu, pa je tako neosnovan
zahtjev tuženika ad. 1. za iznos od 1.405,53 eura.

38. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja pod
točkom III.

U Zadru 21. lipnja 2024.

Sutkinja Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana
uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu
Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka. Stranci koja je uredno
obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana
objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok
za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz poziv za plaćanje sudske pristojbe za presudu u iznosu od 313,22 eura

- Tuženiku ad. 1. po pun.

- Tuženiku ad. 2. po stečajnom upravitelju