1              Poslovni broj: Gž-1261/2024-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1261/2024-3

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K., R., OIB: ..., zastupan po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po ODO-u u Zadru. Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 90Pn-53/2018 od 23. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 90Pn-53/2018 od 23. veljače 2024. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je dosuđen iznos preko 8.409,32 eur te u odluci o parničnom trošku i predmet vraća sudu prvog stupnja u navedenom dijelu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom, odnosno rješenjem prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Usvaja se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se Republici Hrvatskoj da Z. K. iz R., OIB: ... isplati iznos od 20.000,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za tri postotna poena, sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II. Tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa odbija se kao neosnovan.

 

r i j e š i o  j e

 

III. Svaka stranka snosi svoj trošak."

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je dosuđen iznos preko 8.409,32 eur, žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), predlažući presudu u pobijanom dijelu
preinačiti sukladno žalbenim navodima.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužene je osnovana.

 

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete, radi neosnovanog lišenja slobode, budući je tužitelj bio u istražnom zatvoru od 2.7.2014. do 11.12.2015. te da je pravomoćnom presudom oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo koje mu je bilo stavljeno na teret.

 

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužitelju bio određen istražni zatvor te da je tužitelj boravio u istražnom zatvoru od 2.7.2014. do 31.12.2015. i da je dijelio ćeliju s još dvojicom zatvorenika, kao i da je za vrijeme boravka u istražnom zatvoru dobio bolest svrab koja je trajala oko četiri mjeseca, time što je dijagnoza te bolesti postavljena tek 4 do 5 mjeseci od pojave simptoma te da je bolest izliječena tijekom lipnja 2015..

 

7. Nadalje, da iz zaključka vještaka doc. dr. sc. R. K., dr. med. iz Opće bolnice Z. proizlazi da je tužitelj za vrijeme boravka u pritvoru dobio šugu ili svrab te da je liječenje kasnilo tri mjeseca, jer nije postavljena ispravna dijagnoza kod prvooboljelog T. G. Bolest čir dvanaestnika da nije evidentirana za vrijeme boravka u istražnom zatvoru niti tijekom boravka u Zatvorskoj bolnici, jer da nije imao nikakve simptome navedene bolesti. U zatvorskoj dokumentaciji da nema podataka da se pritvorenik žalio na bolest probavnog sustava. Ova bolest da se pojavila nakon izlaska iz pritvora tijekom 2016./2017. godine. Bolest svraba da uzrokuje kožni parazit, a da mu pogoduju uvjeti boravka u zatvorenom prostoru kao što je zatvor, vojska, škola, vrtić i slično, a bolest je trajala kod tužitelja oko 4 mjeseca. Nakon što je postavljena ispravna dijagnoza da je bolest izliječena tijekom 6. mjeseca 2015.

 

8. Uzimajući u obzir da neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i pravo čovjeka i građanina te da sama činjenica povrede prava na slobodu i boravak u pritvoru ima za posljedicu duševne boli, zatim vrijeme trajanja pritvora, a također pritvaranje, kao i vođenje kaznenog postupka, zbog čega je tužitelj u pritvoru proveo više od godinu dana u potpunoj neizvjesnosti za ishod postupka, sve navedeno da se odrazilo na duševno stanje tužitelja. Naime, posljedice pritvaranja da su imale utjecaj na osobnost tužitelja te da je nestao ugled koji je tužitelj uživao u svojoj okolini, a ovo neosnovano pritvaranje da se svakako odrazilo i na ostale aspekte tužiteljevog socijalnog i osobnog života, što je svakako dodatno utjecalo na tužiteljev opći osjećaj povrijeđenosti, prvostupanjski sud je, primjenom članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), uvažavajući sve ostale okolnosti koje su povezane sa navedenim uhićenjem i pritvaranjem, odnosno intenzitet povrede ugleda, časti i dostojanstva, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i pretrpljeni strah zbog pritvaranja, dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti u iznosu od 20.000,00 eura, koji iznos predstavlja primjerenu novčanu naknadu za duševne bolove koje je tužitelj trpio kao posljedicu povrede časti i ugleda i povrede prava na slobodu.

 

9. Što se tiče istaknutog prigovora zastare koji je istakla tuženica sud smatra isti neosnovanim budući da je tužitelj pravomoćnom presudom toga suda oslobođen optužbe 17. studenoga 2017., otkada i teče zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO-a, a tužba je podnijeta 26. travnja 2018., a prijedlog tužitelju radi mirnog rješenja spora 16. siječnja 2018.

 

10. Obzirom na postignuti uspjeh stranaka u sporu sud je odluku o troškovima
postupka utemeljio na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a.

 

11. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu kojim je dosuđen iznos naknade preko 8.409,32 eur ne prihvaća za sada ovaj žalbeni sud.

 

12. Naime, u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja navodi kako u konkretnom slučaju pritvaranje, kao i vođenje kaznenog postupka ima za posljedicu duševne boli te da je tužitelj u pritvoru proveo više od godinu dana u potpunoj neizvjesnosti za ishod postupka, a što se odrazilo na duševno stanje tužitelja, pa je tako nestao ugled koji je tužitelj uživao u svojoj okolini, pri čemu se ovo neosnovano pritvaranje svakako odrazilo i na ostale aspekte tužiteljevog socijalnog i osobnog života, slijedom čega iznos od 20.000,00 eura smatra kao primjerenu novčanu naknadu za duševne bolove koje je tužitelj trpio kao posljedicu povrede časti i ugleda i povrede prava na slobodu.

 

13. Međutim, osnovano žaliteljica ističe kako sud prvog stupnja nije valjano obrazložio koji su to razlozi koji opravdavaju dosuđenje iznosa od 20.000,00 eur, osim općenitih navoda o duševnoj boli i povreda prava na slobodu, pa obrazloženje pobijane presude nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

14. Isto tako, u postupku nije saslušan tužitelj koji se nalazio na izdržavanju kazne zatvora, niti je iz navedenog razloga provedeno psihijatrijsko vještačenje istog, pa tijekom postupka nisu utvrđene posebne činjenice, odnosno okolnosti na temelju kojih bi tužitelju pripadala neimovinska šteta u dosuđenom iznosu.

 

15. Posebno je istaći da je sud tijekom postupka utvrdio i to medicinskim vještačenjem, koje je predložio tužitelj, da je boravak u zatvoru izazvao pojavu Ulkusne bolesti, a utvrđeno je da je postupak liječenja kod bolesti svraba proveden ispravno i brzo, što je dovelo do izlječenja koje nije ostavilo trajne posljedice na tjelesno zdravlje tužitelja, jer se radilo o lokaliziranom kožnom oboljenju.

 

16. I po stavu ovog žalbenog suda navodi o ugledu i časti tužitelja u njegovoj okolini su također cijenjeni na način koji je suprotan činjeničnom supstratu, a imajući u vidu da se tužitelj trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora, a iz priložene presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-341/14 od 24.3.2015. proizlazi da se radi o višestruko osuđivanoj osobi, kao i da je bio uvjetno pušten s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 9 godina po odluci Županijskog suda u Rijeci br. Kv-I-209/11 prije dolaska u istražni zatvor liječio se zbog ovisnosti o opijatima te da je nakon izlaska iz istražnog zatvora nastavio s konzumiranjem opojnih sredstava.

 

17. Nadalje, osnovano žaliteljica u žalbi ističe da sama činjenica vođenja kaznenog postupka ne daje pravo tužitelju na naknadu štete koja bi nastala vođenjem takvog postupka, a takvo je i stajalište recentne sudske prakse, s obzirom da niti jednim propisom nije propisana odgovornost države za naknadu štete uslijed vođenja kaznenog postupka. Naime, samo vođenje kaznenog postupka iako nedvojbeno dovodi do uznemirenosti okrivljenika i stvara kod istog osjećaj straha i povrijeđenosti, nije osnova za naknadu štete po odredbama ZOO-a, (tako i Ustavni sud RH br. U-III-1368/2015 od 9.1.2019).

 

18. Prema tome kod donošenja odluke sud nije trebao uzeti u obzir i činjenicu vođenja kaznenog postupka kao jedan od kriterija visine štete, što je u konkretnom slučaju učinjeno. Također se ističe da je tužitelj u prilog navoda o narušenom dostojanstvu naveo kako je boravio u zatvorskoj sobi veličine 11 m2, a što je tijekom postupka osporeno s obzirom da iz spisa proizlazi kako je boravio u sobi D br. 7, koja ima ukupnu površinu od 19,95 m2, sobama 3. i 4. koje imaju ukupnu površinu i to svaka od 15,51 m2 te sobi D6 koja ima ukupnu površinu 16,45 m2.

 

19. Također, po stajalištu ovog žalbenog suda, zbog neosnovanog lišenja slobode, sud treba, prema odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a imati na umu cijeli niz okolnosti takvog slučaja, a osobito opravdavaju li te okolnosti takvu naknadu. Tužitelj, naime, opetovano čini istovrsna kaznena djela te se i prije, a i sada nalazi u zatvoru na izdržavanju kazne, sve navedene činjenice prvostupanjski sud je trebao cijeniti te ovisno o rezultatima provedenih dokaza donijeti svoju odluku.

 

21. Radi iznesenog, presudu prvostupanjskog suda valjalo je ukinuti sukladno odredbi članka 369. stavak 1. i članka 370. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

22. U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim ukidnim rješenje. Također, isti će upotpuniti činjenično stanje u smislu gore iznesenog te će potom, sveobuhvatnom analizom provedenih dokaza (članak 8. ZPP-a), uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja u dijelu koji se pobija ovom žalbom.

 

23. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

 

U Splitu 20. lipnja 2024.