Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj Gž-14/2024-2
|
Županijski sud u Splitu Split, Gundulićeva 29a |
Poslovni broj Gž-14/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimica, kao predsjednice vijeća, Andree Boras Ivanišević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. E. S., iz Z., OIB: ... i 2. N. M., M., OIB: ..., O., kao slijednici pok. R. S. iz Z., svi zastupani po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima iz Z. protiv tuženika 1. Ž. Š. iz Z., OIB: ..., 2. M. Ć. iz Z., OIB: ..., 3. M. B. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., 4. M. G. S., OIB: ..., 5. A. C. rođ. S., OIB: ..., tuženici pod 4. i 5. zastupani po punomoćnici I. G. Š., odvjetnici iz Z. i 6. B. V., OIB: ... iz N., , radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke i ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi 3., 4. i 5. tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru od 26. listopada 2023. pod poslovnim brojem P-1937/2023, u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba 3., 4. i 5. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 26. listopada 2023. pod poslovnim brojem P-1937/2023, u pobijanom dijelu točke I. i točke II. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđuje se da su oporuka ostaviteljice S. S. pok. J. od 27. lipnja 2005. i Ugovor o darovanju po istoj sastavljen i ovjeren dana 20. travnja 2005., pravno nevaljani i slijedom toga ne proizvode nikakve pravne učinke, što su tuženici dužni priznati ( točka I. izreke).
1.1. U odluci pod točkom II. izreke nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.627,41 EUR / 19.794,91 kuna, sve u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev tuženika za naknadom troška odbija kao neosnovan.
2.1. Tužitelji su odgovorili na žalbu tuženika te osporili navode žalbe i predložili žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
2.2. Žalba nije osnovana.
3. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP.
3.1. Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2., toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a, pri čemu je sud o osnovanosti zahtjeva tužitelja odlučio unutar postavljenog zahtjeva iz članka 2. ZPP-a koji determinira postupanje suda u konkretnom slučaju pa su utoliko neosnovani i žalbeni razlozi o prekoračenju tužbenog zahtjeva iz odredbe član ka 354. stavka 2. toč. 12. ZPP-a u odnosu na odluku o pravnoj nevaljanosti pobijane oporuke.
4. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da se utvrdi da su pravno nevaljani i da ne proizvode pravne učinke vlastoručna oporuka ostaviteljice S. S. pok. J. od 27. lipnja 2005. i ugovor o darovanju sastavljen i ovjeren od 20. travnja 2005.
4.1. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da su rješenjem Općinskog suda u Zadru br. 0-174/2008 od 5. svibnja 2015., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru br. Gž-1182/16 od 14. veljače 2018., u ostavinskom postupku iza smrti S. S. pok. J. iz C. tužitelji upućeni pokrenuti parnicu protiv zakonskih nasljednika, u tužbi navedenih tuženika, radi pobijanja pravne valjanosti vlastoručne oporuke ostaviteljice sastavljene dana 27. lipnja 2005. i Ugovora o darovanju ovjerenog dana 20. travnja 2005.
5. Tužitelji svoj zahtjev temelje na tvrdnji kako je njihov zajednički prednik stranaka S. S. pok. J. za života raspolagala svojom imovinom na način da je dana 18. listopada 2000. sklopila Ugovor o darovanju sa sinom A. S., prednikom tužitelja, koji ugovor je ovjeren dana 12. ožujka 2001. kod javnog bilježnika A. K. Z. pod br. Ov-1840/01, darovala nekretnine i to stan u Z., u naselju ...., blok 25, visoko prizemlje lijevo, te pripadajući vrt površine 22,76 m2, izgrađenu na dijelu čest. zem. 4097/2, 4077/8, 4077/10, 4078/10 i 4080/3 k.o. Z.
5.1. Istim ugovorom ostaviteljica je darovala i nekretnine koje je stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru, posl. br. 0-999/56 od 3. prosinca 1956., kao i nekretnine koje je naslijedila iza smrti supruga Đ. S., rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. 0-586/89 od 9. travnja 1990., te nekretnine u k.o. A., a koje je ostaviteljica stekla darovanjem, kao i nekretnine koje je ista stekla darovanjem, a položene sve u k.o. Z.
6. Ranijim rješenjem Županijski sud u Splitu je pod brojem Gž-21/2023-3 dana 10. svibnja 2023. ukinuo je presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1943/2018 od 6. listopada 2022. i predmet vratio sudu na ponovni postupak uz uputu kako će prvostupanjski sud u nastavku postupka utvrditi valjanost predmetne oporuke ostaviteljice od 27. lipnja 2005. sukladno odredbama o valjanosti pismene oporuke pred svjedocima, a valjanost predmetnog ugovora obrazložiti s aspekta učinaka pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1052/2018 pravne valjanosti ugovora iz 2000., te na nedvojben način utvrditi je li ostaviteljica S. S. raspolagala imovinom koja u trenutku njene smrti više nije bila njeno vlasništvo, bez obzira na činjenicu što je i dalje ostala upisana u zemljišne knjige i što ugovor kojim je darovala te nekretnine svome sinu A. S. nije proveden u zemljišnim knjigama.
7. Prije svega za ukazati je kako je tijekom postupka utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o pisanoj oporuci pred svjedocima od 27. lipnja 2005. te pogrešan naziv oporuke da se radi o vlastoručnoj oporuci ne mijenja suštinu oporuke, dok tužitelji ne mogu snositi pravnu posljedicu pogrešne upute suda kada su od strane suda upućeni u parnicu rješenjem broj O-174/08 od 14. veljače 2018. kao zakonski nasljednici S. S. i to "radi pobijanja pravne valjanosti vlastoručne oporuke pok. S. S. pok. J. od 27. lipnja 2005. i Ugovora o darovanju od 20. travnja 2005."
8. Kao razloge pravne nevaljanosti sporne oporuke i ugovora o darovanju tužitelji u tužbi navode činjenicu da je oporukom sastavljenom dana 27. lipnja 2005. i Ugovorom o darovanju ovjerenim dana 20. travnja 2005. raspolagala tuđom imovinom jer je ranije istu darovala sinu ističući i tijekom postupka kako predmetna oporuka pred svjedocima nije sastavljena u istovremenoj nazočnosti dva svjedoka pa da iz toga razloga nije valjana.
9. Raspravljajući po navedenim zahtjevima tužitelja sud prvog stupnja je u ponovnom postupku u bitnom utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
- kako su tužitelji naslijedili svog pokojnog oca A. S. rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika D. G. R. iz Z. broj O-135/04, UPP/OS- 49/04 od 27. veljače 2006. te svoju pokojnu majku M. S. i to rješenjem javnog bilježnika D. M. iz Z. broj O-1642/19, UPP/OS-134/2019 od 10. rujna 2019.;
- kako je rješenjem o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru broj O-999/56 od 03. prosinca 1956. (list 108 spisa), iza smrti pokojnog Đ. S. pok B. umrlog ... proglašena nasljednicom njegova supruga S. S. temeljem ustupa prava na nasljedstvo sin M. (prednik tuženika pod 4 i 5) i kćerke M. i M., u korist svoje majke S. S. za 4/7 dijelova te mal. kći J. S., mal. sin A. S. i sin Š. S. za po 1/7 dijelova;
-kako su rješenjem Općinskog suda u Zadru pod posl.br. O-586/89 od 9. travnja 1990. o naknadno pronađenoj imovini iza smrti pok Đ. S., (list 109 spisa), ostavitelja naslijedili supruga S. S., kći J. S., sin A. S. i sin Š. S.,
- kako darovnim ugovorom od 7. ožujka 1957. zaključenim između Š. S. pok. Đ. kao darovatelja i S. S. udove Đ. kao daroprimca (list 91 spisa), Š. majci S. daruje nekretnine naslijeđene iza smrti oca Đ. dok iz rješenja Općinskog suda u Zadru broj Z-965/64 (list 92 spisa), proizlazi da se dozvoljava uknjižba prijenosa prava vlasništva sa J. S. pok. Đ. u korist S. S. ud. Đ., a temeljem Ugovora o darovanju od dana 17. srpnja 1964. zaključenog između J. S. kao darovateljice i S. S. kao daroprimca (list 99 spisa).
- kako je darovnim ugovorom od 19. kolovoza 1993. zaključenim između S. S. kao darovateljice i M. S. pok. Đ. kao daroprimca (list 71 spisa), ostaviteljica svome sinu darovala čest. zem. 3605/1 i 3605/2, sve k.o. C. te stan u Z. u ..., IV kat, Z. te da M. S. prema čl. II. stupa odmah u posjed darovanih nekretnina uz napomenu da je u posjed stana stupio već ranije;
- kako su predmetom ugovora o darovanju od 18. listopada 2000. zaključenog između S. S. ud. K. kao darovateljice i A. S. pok. Đ. kao daroprimca, ovjerenog kod javnog bilježnika 12. ožujka 2001. (list 94 - 97 spisa), :
- stan u Z., u naselju ..., blok 25, visoko prizemlje lijevo, te pripadajući vrt površine 22,76 m2, izgrađeno na dijelu čest. zem. 4097/2, 4077/8, 4077/10, 4078/10, 4080/3 k.o. Z.,
-nekretnine koje je S. S. naslijedila temeljem Rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda Zadar, rješenja posl. br. O-999/56 od 3. prosinca 1956. godine iza smrti pok. Đ. S. pok B. rođ. 1914. i umrlog dana ... i to suvlasnički udio od 4/7 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. 430, 1660, 1072 k.o. A., te zk. ul. 699, 804, 957, 988 k.o. Z.,
- nekretnine koje je naslijedila temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. O-586/89 od 9. travnja 1990. iza smrti pok. Đ. S. pok. B. kao naknadno pronađena imovina i to za 4/7 dijela čest. zem. 1698/190, 1698/331, 1698/332, 1698/373, 1698/478, 3585/6, 3600/1, 3605/1, 3605/2, 3645/27, 3656/42 Z.U. 473, te nekretnine upisane u zk. ul. 474 čest. ugr. 207/9, 475, čest. zem. 3366/14 sve k.o. C.,
- nekretnine koje je stekla temeljem ugovora o darovanju od 17. lipnja 1964., koje darovanje se odnosi za cijelo i to nekretnina upisanih u Z.U. 1072 k.o. A., te nekretnine u Z.U. 1660, 430 sve k.o. A.;
- nekretnine koje je stekla temeljem ugovora o darovanju od dana 7. ožujka 1957. i to nekretnine u zk. ul. 430, 1072, 1660 k.o. A., te nekretnine iz zk.ul. 699, 804, 957, 988 k.o. Z.;
- kako je pok. S. S. je oporukom pred svjedocima od 20. kolovoza 1993. svu svoju imovinu ostavila djeci M. - A., M. i M. (osim one sa kojom je raspolagala do pisanja oporuke), te nakon toga sastavila novu oporuku 27. lipnja 2005. kojom je izmijenila oporuku od 20. kolovoza 1993. na način da svu svoju imovinu koju je naslijedila od pok. Đ. S. ostavila po pola svojoj kćeri M. i djeci svoga pokojnog sina M. (A.), M. i A.;
-kako iz kazivanja saslušanih svjedoka proizlazi da u stanu prilikom potpisivanja pobijane oporuke od strane svjedokinje K. B. nije bila nazočna i svjedokinja D. K. ;
- kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru broj P-1052/2018 dana 14. siječnja 2021. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje tuženika pod 3., 4. i 5. protiv tuženika, ovdje tužitelja N. M. i E. S. kojim su tražili utvrđenje da je Ugovor o darovanju od dana 18. listopada 2000. ništetan uz obrazloženje kako je prednik tužitelja pok. A. S. u vrijeme zaključenja sporno ugovora već bio u posjedu darovanih nekretnina koje je obrađivao pa u tom smislu ugovoru da ne nedostaje forma javnobilježničkog akta .
10. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, koja žalitelji nisu doveli u sumnju žalbenim navodima, jer su ista zasnovana na valjanoj ocjeni svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja držeći kako je u odnosu na Ugovor o darovanju od dana 18. listopada 2000. donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1052/2018 dana 14. siječnja 2021., kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje tuženika pod 3., 4. i 5. protiv tuženika, ovdje tužitelja N. M. i E. S. kojim su tražili utvrđenje da je taj ugovor ništetan.
10.1. Naime, u obrazloženju pobijane odluke sud prvog stupnja navodi kako iz provedenog postupka u bitnome slijedi da je prednik tuženika A. S. u vrijeme zaključenja spornog darovnog ugovora već bio u posjedu darovanih nekretnina koje je obrađivao, pa u tom smislu Ugovoru da ne nedostaje forma javnobilježničkog akta, s obzirom da se takva forma traži samo kad je darovana nekretnina bez prave predaje u posjed pri čemu je prijedlog za dopuštenje revizije od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbačen 7. rujna 2022.
11. Prema odredbi čl. 479. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO), propisano da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati. Oblik ugovora propisan je odredbom čl. 482. ZOO-a kojim se navodi da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.
11.1. Odredbom čl. 294. ZOO propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik, smatra se valjanim iako nije sklopljen u tome obliku, ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.
12. Dakle, suprotno navodima žalitelj, polazeći od navedenih utvrđenja imajući u vidu sadržaj predmetnog ugovora od 18. listopada 2000. toč. 1. Ugovora u kojem je navedeno da darodavac daruje i daje te predaje u posjed daroprimcu sve nekretnine navedene u Ugovoru o darovanju dok je u toč. 2. Ugovora navedeno da daroprimac A. S. prima i preuzima u posjed i vlasništvo nekretnine sve i baš onako kako je navedeno u toč. 1. dok je toč. 4. ugovoreno da daroprimac A. S. stupa u posjed i materijalno uživanje darovanih nekretnina časom potpisa ovog ugovora o darovanju, proizlazi neosnovanost njihovih tvrdnji.
13. Utoliko s pravom u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud ukazuje kako je Ugovorom o darovanju od dana 18. listopada 2000. S. S. sinu A. već ranije darovala nekretnine koje je naslijedila temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. O-586/89 od 9. travnja 1990. iza smrti pok. Đ. S. pok. B. kao naknadno pronađena imovina i to za 4/7 dijela čest. zem. 1698/190 k.o. C. odnosno sa Ugovorom od 20. travnja 2005. je raspolagala imovinom sa kojom je već ranije raspolagala.
13.1. Naime, ukoliko je zaključen valjan ugovor o darovanju prije oporučnog raspolaganja istim predmetom, tada je jasno da je obdarenik već nakon zaključenja ugovora postao vlasnikom imovine koja mu je prenesena, odnosno u slučaju nekretnina, nakon zaključenja ugovora daroprimatelj je svakako na sebe mogao prenijeti pravo vlasništva, jer je pravomoćnom presudom utvrđena pravna valjanost predmetnog ugovora. Stoga jednostrano očitovanje volje kroz oporuku ne ispunjava sve one uvjete koje Zakon o obveznim odnosima predviđa za raskid valjanog pravnog posla niti su postojali uvjeti za ponovnim raspolaganjem istom imovinom novim pravnim poslom jer ostaviteljica više nije bila vlasnikom navedene imovine obuhvaćene pobijanim ugovorom iz 2005.
13.2. S druge strane odredbom članka 64. st. 1. Zakonu o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje: ZN) tako je propisano da oporučitelj može uvijek opozvati oporuku, u cjelini ili djelomično, očitovanjem danim u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može napraviti oporuka, dok je st. 3. istog članka određeno da se u ostalome glede valjanosti opoziva oporuke primjenjuju na odgovarajući način pravila o valjanosti oporuke. Slijedom navedenog, opoziv oporuke može se izvršiti i sastavljanjem nove oporuke koja je suprotnog sadržaja od ranije oporuke, ali je prema stajalištu ovoga suda to moguće samo ukoliko je kasnija oporuka valjana. Stoga je u ovome postupku valjalo utvrditi i je li oporuka od 27. lipnja 2005. valjana.
14. Naime, iz sadržaja oporuke pok. S. S. pred svjedocima od 27. lipnja 2005. (list 118 spisa), proizlazi da su svjedoci iste D. K. i K. B. te da tom oporukom mijenja svoju oporuku pred svjedocima od 20. kolovoza 1993. (list 119 spisa), na način da svu svoju imovinu koju je naslijedila od pok. Đ. S. ostavlja po pola svojoj kćeri M. i djeci svoga pokojnog sina M. (A.), M. i A.
15. U odnosu na pravnu valjanost predmetne oporuke sud prvog stupnja je valjanom ocjenom izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, suprotno navodima žalbe, utvrdio kako u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za formalnu valjanost pismene oporuke pred svjedocima sukladno odredbi članka 31. ZN-a.
16. Naime, u obrazloženju pobijane odluke sud prvog stupnja navodi kako nakon dopunskog saslušanja svjedokinje K. B., unatoč nastojanjima svjedokinje da činjenicu potpisa na predmetnoj oporuci nakon što je druga oporučna svjedokinja D. napustila prostorije u kojoj se nalazi ostaviteljica ublaži time što je istu susrela pri izlasku iz stana (srele su se na stepenicama), nedvojbenim proizlazi zaključak kako pok. S. nije izjavila istovremeno pred obje svjedokinje da je to njezina oporuka, a niti je pred obje svjedokinje potpisala oporuku, čime nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za valjanost oporuke pred svjedocima. Naime, u navedenim okolnostima ostaviteljica nije niti mogla istovremeno pred obje svjedokinje izjaviti da je to njezina oporuka i potpisati je dok su nazočna oba svjedoka, a što je bio među ostalim uvjet da bi se oporuka smatrala valjanom
17. Kako to proizlazi iz odredbe čl. 31. ZN, pretpostavke za valjanost pisane oporuke pred svjedocima (dva istodobno prisutna svjedoka), su da oporučitelj zna i može čitati i pisati, da za već sastavljenu ispravu, neovisno o tome tko ju je sastavio, oporučitelj izjavi pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka i da oporučitelj pred svjedocima potpiše oporuku.
18. Dakle, u trenutku potpisivanje na predmetnoj oporuci se već nalazio potpis druge svjedokinje, pa već samim tim nisu bile ispunjenje jer je polazeći od navedenih pretpostavki za valjanost pisane oporuke pred svjedocima, ukazati da navedene pretpostavke za valjanost oporuke pred svjedocima iz čl. 31. ZN moraju biti kumulativno ispunjene, što znači da izostanak bilo koje od tih pretpostavke ima za posljedicu nevaljanost pisane oporuke pred svjedocima.
19. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavka 1. ZPP-a, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu 20. lipnja 2024.
|
Predsjednik vijeća: Boris Mimica, v. r. |