1

 

Poslovni broj PSP-15/2021-67

 

 

 

   U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice E. L. iz Z., , OIB: … koju zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. V. d.o.o. za javnu vodoopskrbu i javnu odvodnju sa sjedištem u K., , OIB: … kojeg zastupa punomoćnik P. T., odvjetnik u S., , radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2024. i nakon objave 20. lipnja 2024.

 

r i j e š i o j e :

 

           I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

              „I. Utvrđuje se da je tuženik C. V. d.o.o., OIB: …, , , K. smetao tužiteljicu E. L., OIB: …, ,  Z. u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu na dijelu nekretnine upisane u zk. ul. 540/1 k.o. L. Š. označene kao kčbr. 1492 neplodno put u L. Š. ukupne površine 670 m² koji se prostire prema moru, na način da je u svibnju 2021. godine svojom mehanizacijom sa sjeverozapadne strane prijepora uklonio kliznu ogradu s ulaznim vratima ukupne širine 5,30 metara na ulazu u dvorišni dio tužiteljice koji odgovara dužini omeđenoj točkama 1 i 101 u Nalazu i mišljenju vještaka Z. P. od 23. siječnja 2024. godine, uklonio mramorni stup promjera 50x50 centimetara označen točkom 101 u Nalazu i mišljenju vještaka Z. P. od 23. siječnja 2024. godine, oštetio dio ulaznog platoa u posjedu tužiteljice dimenzije 2x3 metra te uništio popločni kamen i betonsku konstrukciju iznad njega, a koja korespondira sa površinom od 52 m² označenom u Nalazu i mišljenju vještaka Z. P. od 23. siječnja 2024. godine detaljnim točkama: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 104, 102, 101, 1.

 

          II. Nalaže se tuženiku C. V. d.o.o., OIB: …, ,  K. uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja u svibnju 2021. godine u odnosu na dio nekretnine upisane u zk. ul. 540/1 k.o. L. Š. označene kao kčbr. 1492 neplodno put u L. Š. u odnosu na površinu od 52 m² označenu u Nalazu i mišljenju vještaka Z. P. od 23. siječnja 2024. godine detaljnim točkama: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 104, 102, 101, 1, tužiteljici E. L., OIB: …, , Z. na način da uspostavi stanje kakvo je je bilo prije utvrđenog smetanja odnosno da postavi kliznu ogradu s ulaznim vratima ukupne širine 5,30 metara na ulazu u dvorišni dio tužiteljice sa sjeverozapadne strane koji odgovara dužini omeđenoj točkama 1 i 101 u Nalazu i mišljenju vještaka Z. P. od 23. siječnja 2024. godine, postavi mramorni stup promjera 50x50 centimetara označen točkom 101 u Nalazu i mišljenju vještaka Z. P. od 23. siječnja 2024. godine, popravi uništeni plato u posjedu tužiteljice dimenzije 2x3 metara te postavi popločni kamen po površini od 52 m² kako je označena u Nalazu i mišljenju vještaka Z. P. od 23. siječnja 2024. godine detaljnim točkama: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 104, 102, 101, 1, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

            III. Zabranjuje se tuženiku C. V. d.o.o., OIB: …, ,  K. daljnje uznemiravanje posjeda tužiteljice E. L., OIB: …, , Z. u odnosu na dio nekretnine upisane u zk. ul. 540/1 k.o. L. Š. označene kao kčbr. 1492, neplodno put u L. Š. u odnosu na površinu od 52 m² označenu u Nalazu i mišljenju vještaka Z. P. od 23. siječnja 2024. godine detaljnim točkama: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 104, 102, 101, 1 odnosno uklanjanje ograda, stupova, kamenih i betonskih konstrukcija i drugo slično ponašanje pod prijetnjom novčane kazne sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

            II. Odbija se zahtjev tužiteljice radi naknade troškova ovog postupka.

 

            III. Odbija se prijedlog tužiteljice radi izdavanja privremene mjere kao neosnovan.

 

            IV. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.825,00 EUR u roku od 15 dana.

 

                                                    Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica je u tužbi od 10. svibnja 2021. navela da je vlasnica nekretnine oznake kčbr. 1505 k.o. L. Š. te posljednja mirna posjednica dijela nekretnine oznake kčbr. 1492 k.o. L.Š. u naravi put koji se prostire prema moru. Navodi da su na navedenim nekretninama 7. svibnja 2021. policijski službenici obavili očevid jer je prethodno prilikom dolaska na svoj posjed utvrdila da je na dijelu nekretnine oznake kčbr. 1492 tuženik svojom mehanizacijom uklonio ogradu širine 7 metara i visine 1,6 metara na ulazu u dvorišni dio tužiteljice, uklonio mramorni stup promjera 50x50 zajedno s malim ulaznim vratima širine 1,3 metra i visine 2,6 metra, oštetio dio ulaznog platoa u posjedu tužiteljice dimenzija 2x3 metra te uništio popločni kamen i betonsku konstrukciju iznad njega. Tužiteljica tvrdi da je u mirnom posjedu dijela nekretnine kčbr. 1492 više od četrdeset godina zajedno s pravnom prednicom M. R.. S obzirom na navedeno, predlaže donijeti rješenje kojim će utvrditi da ju je tuženik smetao u posjedu, naložiti mu uspostavu prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije smetanja te mu zabraniti daljnje uznemiravanje njezinog posjeda. Uz tužbu tužiteljica je dostavila geodetski situacijski nacrt Ureda ovlaštenog inženjera geodezije M. V. iz G. od 26. studenog 2019.

 

              2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tužiteljice i prijedlogu za izdavanje privremene mjere. Tuženik prvotno ističe da tužiteljica u tužbi nije navela sve osobne podatke stranke i njezinog punomoćnika, da je pogrešno i nepotpuno navela podatke za tuženika te da nije označila vrijednost predmeta spora. Nadalje, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice jer nije dokazala da je posljednji mirni posjednik nekretnine označene kao dio kčbr. 1492 k.o. L.Š. s obzirom da kao dokaz posljednjeg mirnog posjeda prilaže jedino geodetsku situaciju kojom se ne dokazuje posljednji mirni posjed predmetne nekretnine pa tuženik predlaže da sud bez daljnjeg raspravljanja odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Smatra da se opisani čin uklanjanja betonsko-kamene ograde nikako ne može smatrati samovlasnim smetanjem posjeda u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 dalje: ZV) budući da se uklanjanje izvršavalo temeljem strogih zakonskih odredbi Zakona o građevinskoj inspekciji (Narodne novine broj 153/13) i Odluke o komunalnom redu Općine K. (Županijski glasnik Ličko-senjske županije broj 28/19). Tvrdi da predmetna nekretnina predstavlja javno dobro u općoj uporabi koje ne može biti objektom stjecanja stvarnih prava, a vlasništvo, korištenje i upravljanje javnim dobrom na temelju odredbi ZV kao i odredbi Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, dalje: ZC) povjereno je jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave na području kojih se nalazi te je zaštita takvoga dobra upravna stvar, a ne građansko-pravna stvar pa stoga nije niti moguće pružiti posjedovnu zaštitu tužitelju na stvari koja kao takva niti ne može biti predmet stjecanja stvarnih prava. Opreza radi tuženik ističe da je tužiteljica tek 2018. stekla vlasništvo susjedne nekretnine kčbr. 1505 k.o. L.Š., ali ne i dijela predmetne kčbr. 1492 k.o. L.Š.. Stoga su neosnovani i paušalni navodi da je tužiteljica u posjedu dijela predmetne nekretnine više od četrdeset godina. Opreza radi tuženik ističe i prigovor prekluzije prava tužiteljice na zaštitu zbog smetanja posjeda budući da su istoj istekli svi propisani rokovi za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda. Posebno naglašava kako javni put kao nerazvrstana cesta kao takva desetljećima postoji u naravi te je još 12. prosinca 2019. od strane komunalnog redara Općine K. naloženo uklanjanje svih postavljenih ograda, stupića i kamenih ploča istovjetno kao i 2021. što je tužiteljici bilo dobro poznato jer je bila stranka u tom upravnom postupku. U pogledu prijedloga za donošenje privremene mjere tuženik navodi da je tužiteljica kao predlagateljica osiguranja u skladu s odredbom članka 341 stavka 2 Ovršnog zakona morala istaknuti određen zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja. Tužiteljica nije navela niti činjenice na kojima se temelji njezin zahtjev za određivanje privremene mjere niti je predložila dokaze kojima se ti navodi potkrjepljuju niti je navela radi li se o novčanoj ili nenovčanoj tražbini čije se osiguranje traži. Budući da prijedlog za određivanje privremene mjere u konkretnom slučaju ne sadrži sve podatke propisane odredbom članka 341 stavka 2 Ovršnog zakona odnosno nije formalno uredan, tuženik predlaže da sud odbaci takav prijedlog. Podredno tuženik ističe da osim istaknutih formalnih propisanih pretpostavki tužiteljica nije u prijedlogu za određivanje privremene mjere učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine te opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Smatra da samim pokretanjem postupka zbog smetanja posjeda nije ispunjena ova pretpostavka kako to navodi tužiteljica, a niti je tužiteljica kao predlagateljica osiguranja dokazala postojanje bilo kakve opasnosti da bi se bez predložene mjere spriječilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine, osobito time što bi se promijenilo postojeće stanje stvari, niti je učinila vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti što je tužiteljica bila dužna sukladno odredbi članka 341 stavka 1 Ovršnog zakona pa smatra da nije ispunjena niti druga propisana pretpostavka za određivanje privremene mjere. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao i prijedlog za određivanje privremene mjere uz nalog tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka. Uz odgovor na tužbu tuženik je dostavio rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Općine K. - Odsjeka za komunalni sustav, prostorno planiranje, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 12. prosinca 2019., Geodetski situacijski nacrt Ureda ovlaštenog inženjera geodezije vl. M. V. iz G. od 26. studenog 2019. i od 11. prosinca 2019., rješenje Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Odsjeka za imovinskopravne poslove i komunalno gospodarstvo od 10. veljače 2021., zapisnik Komunalnog redarstva Općine K. o izvršenom inspekcijskom pregledu od 14. travnja 2021., zapisnik Državnog inspektorata, PU Rijeka, Ispostave Senj, Građevinske inspekcije od dana 16. travnja 2021. o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 16. travnja 2021., rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Općine K. od 6. svibnja 2021., izvadak iz zemljišne knjige i prijepis posjedovnog lista za kčbr. 1492 k.o. L.Š..

 

3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužiteljica je navela da su netočni navodi tuženika da nije aktivno legitimirana jer je u tužbi iznijela činjenice i dokaze kojima dokazuje da je posljednji mirni posjednik dijela predmetne nekretnine kčbr. 1492 k.o. L.Š. te da joj je posjed samovlasno smetan od strane tuženika. Geodetski situacijski nacrt od 26. studenog 2019. priložen je tužbi kao dokaz da su definirane granice dijela predmetne nekretnine koje tužiteljica ima u posljednjem mirnom posjedu, te kao dokaz da dio predmetne nekretnine predstavlja samostalnu cjelinu različitu od dijela nekretnine koja predstavlja javno dobro. Upravo stoga tužiteljica ističe da suprotno navodima tuženika sporni dio predmetne nekretnine ne predstavlja javno dobro. Ističe da okolnost da je određeno zemljište upisano u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi ne znači da se doista radi o takvom dobru ukoliko se faktično ne koristi kao dobro u općoj uporabi. U odnosu na tuženikov prigovor prekluzije prava tužiteljice na posjedovnu zaštitu tužiteljica ističe da je tužbu podnijela 10. svibnja 2021. odnosno nekoliko dana nakon saznanja za čin smetanja i za osobu koja je smetanje počinila. S obzirom na odredbu članka 21 stavka 3 ZV kojom je propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, tužiteljica ističe kako je evidentno da je predmetna tužba podnesena u zakonom propisanim rokovima. U odnosu na tuženikove primjedbe o navodnim formalnim nedostacima predložene privremene mjere, tužiteljica ističe kako su takve primjedbe u potpunosti neosnovane s obzirom da predmetni prijedlog za određivanje privremene mjere sadrži sve što je propisano odredbom članka 341 stavka 2 i članka 346 Ovršnog zakona. Tvrdi da je svojim navodima u tužbi kao i predloženim dokazima učinila vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine i da je mjera potrebna radi otklanjanja hitne opasnosti sprečavanja nasilja i otklanjanja nenadoknadive štete, s obzirom na sve okolnosti slučaja koje su iznesene u tužbi. Sukladno navedenom, tužiteljica ustraje na tužbenom zahtjevu i prijedlogu za donošenje privremene mjere.

 

4. U podnesku od 22. srpnja 2021. tuženik je naveo da je Općinsko vijeće Općine K. dana 14. listopada 2016. donijelo Odluku o proglašenju statusa nerazvrstane ceste - javnog dobra u općoj uporabi u L.Š. u naselju B. za dionicu ceste od spoja na državnu cestu do morske obale, a koja nerazvrstana cesta se nalazi na kčbr. 1492, 1491 i dijelu 1504 k.o. L.Š.. Ističe da je tužiteljica kao kupac sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnina s M. R. kao prodavateljicom u kojem je predmet kupoprodaje, a time i predaje u posjed samo nekretnina kčbr. 1505 kuća i pašnjak te u navedenom ugovoru nema nikakvih odredbi o prodaji i/ili predaji u posjed dijelova susjedne nekretnine kčbr. 1492 k.o. L.Š.. Naime, sporna nekretnina - kčbr. 1492 k.o. L.Š. predstavlja dio javne nerazvrstane cestu koja prema ZC predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na kojem se ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava. Budući da je predmetna javna nerazvrstana cesta kao takva bila izgrađena i proglašena javnim dobrom prije nego je tužiteljica stekla pravo vlasništva susjedne nekretnine kčbr. 1505 i prije nego što joj je predan posjed iste, tuženik ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predlaže da se sud proglasi apsolutno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari i odbaci tužbu tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka. Opreza radi, tuženik ustraje na prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice jer ista nije mogla steći niti vlasništvo niti posjed dijela sporne nekretnine koja je u naravi javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Općine K. pa shodno tome tužiteljica nema pravo niti na posjedovnu zaštitu. Tuženik dalje navodi da je nalog za uklanjanje stvari s nerazvrstane ceste izdan od strane Općine K. kao zakonskog ovlaštenika na upravljanje javnim dobrom u općoj uporabi još 29. ožujka 2021. i to ne tuženiku već trećoj osobi V. d.o.o. K. čiji djelatnici su građevinskim strojem 6. travnja 2021. započeli s uklanjanjem stvari (ograde i stupa) o čemu je tužiteljica imala saznanja jer je putem drugog punomoćnika pozvala društvo V. d.o.o. K., a ne tuženika, da ukloni građevinski stroj. Samo uklanjanje stvari s predmetne javne nerazvrstane ceste je učinjeno od strane djelatnika i radnog stroja marke … te treće pravne osobe, a ne od strane tuženika. Stoga tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i predlaže sudu da donese rješenje kojim se odbija tužbeni zahtjev. Opreza radi, tuženik ističe da je o svim radnjama započinjanja uklanjanja stvari s predmetne javne nerazvrstane ceste koje je izvodila treća pravna osoba tužiteljica imala neposredna saznanja još 6. travnja 2021. što je potvrdila putem drugog punomoćnika u pisanom zahtjevu društvu V. d.o.o.  Stoga opreza radi, tuženik na temelju odredbe članka 21 stavka 2 i 3 ZV, u vezi s odredbom članka 439 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) ističe prigovor prekluzije prava tužiteljice na zaštitu zbog smetanja posjeda budući da su istoj istekli svi propisani rokovi za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao i prijedlog za određivanje privremene mjere uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka. Uz podnesak tuženik je dostavio Odluku Općinskog vijeća Općine K. o proglašenju statusa nerazvrstane ceste-javnog dobra u općoj uporabi u L. Š. od 14. listopada 2016. (Županijski glasnika broj 23/16), ugovor o kupoprodaji nekretnina prodavatelja Marine Rukavine i kupca E. L. od 30. travnja 2018., izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. 1505, nalog Općine K. društvu V. d.o.o. za izvršavanje uklanjanja dijela betonsko-kamene ograde s pomično-kliznim metalnim vratima i dijela kamenom popločane terase izgrađene na kčbr. 1492 k.o. L.Š. od 29. ožujka 2021., radne naloge od 6. travnja 2021. i od 4. svibnja 2021., fotografije stroja …, fotografije lica mjesta, policu cestovnog kaska Vienna Insurance group broj … od 3. veljače 2019., ugovor o financijskom leasingu broj … zaključen između PBZ LEASING d.o.o. i društva V. d.o.o. od 28. rujna 2016. i e-mail prepisku između punomoćnika tužiteljice - odvjetnika Z. R. i društva V. d.o.o. od 19. travnja 2021.

 

5. U podnesku od 2. rujna 2021. tužiteljica ističe da je tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari usmjeren prema odugovlačenju postupka posebno uzimajući u obzir da tuženik ukazuje na potrebu raspravljanja pitanja stjecanja prava vlasništva nekretnine što je u potpunosti nedopustivo u parnici zbog smetanja posjeda u kojoj je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti i nesavjesnosti posjeda. Nadalje, saznanje tužiteljice o tuženikovoj pasivnoj legitimaciji u ovom postupku utemeljeno je na dokazima koji su priloženi u ovom predmetu, u prvom redu saslušanju svjedoka koji će svjedočiti o činu smetanja posjeda. Tužiteljica posebno ističe da je temeljem njezine prijave Inspekcija zaštite okoliša Državnog inspektorata Republike Hrvatske 2. lipnja 2021. izašla na teren i zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru utvrdila činjenicu da je tvrtka C. V. d.o.o. uklonila predmetnu terasu i ogradu. U odnosu na pitanje aktivne legitimacije, tužiteljica je u tužbi iznijela sve činjenice i dokaze kojima potkrjepljuje svoje tvrdnje da je posljednji mirni posjednik dijela predmetne nekretnine te da joj je posjed samovlasno smetan od strane tuženika. Što se tiče tuženikova prigovora prekluzije prava tužiteljice na zaštitu zbog smetanja posjeda, tužiteljica ponovno ističe kako je iz spisa vidljivo da je tužbu podnijela 10. svibnja 2021., dakle, svega nekoliko dana nakon saznanja za čin smetanja i za osobu koja je smetanje počinila, ovdje tuženika. Tužiteljica naglašava da je u tijeku upravni postupak koji se vodi pred Upravnim odjelom za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo Ličko-senjske županije povodom žalbe ovdje tužiteljice protiv rješenja Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalni sustav, prostorno planiranje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ličko-senjske županije od 6. svibnja 2021. kojim je naloženo ovdje tužiteljici, kao investitoru, u roku od tri dana ukloniti betonsko-kamene ograde s pomično kliznim metalnim vratima visine 1,20 m i dio kamenom popločane terase koja je izgrađena na kčbr. 1492 k.o. L.Š.. No, bez obzira na vođenje upravnog postupka vezano uz predmetnu nekretninu, tužiteljica smatra da je ovlaštena zaštititi svoj posjed pokretanjem parnice za zaštitu posjeda, s time da je sud u ovoj pravnoj stvari dužan isključivo utvrditi posljednji mirni posjed i čin smetanja te osobu koja je počinila smetanje ne ulazeći u raspravljanje o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda, poštenju posjednika te bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Sukladno svemu navedenom, tužiteljica ustraje na tužbenom zahtjevu i prijedlogu za donošenje privremene mjere. Uz podnesak tužiteljica je dostavila zapisnik Državnog inspektorata od 2. lipnja 2021. i žalbu izjavljenu protiv rješenja Općine K., Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalni sustav, prostorno planiranje, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 6. svibnja 2021.

 

              6. Rješenjem suda poslovni broj Psp-5/2021-12 od 11. listopada 2021. ovaj sud oglasio se nenadležnim i odbacio tužbu tužitelja s obrazloženjem da se u konkretnom slučaju radi o katastarskoj čestici koja je u naravi nerazvrstana cesta koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi na koje se primjenjuju odredbe ZV koje vrijede za opća dobra, a opća dobra sukladno odredbi članka 3 stavka 2 ZV nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava, a sukladno odredbi članka 101 stavka 2 ZC druge osobe ne mogu na njoj stjecati stvarna prava, pa sud ne može pružiti posjedovnu zaštitu zbog posebnog pravnog statusa nekretnine.

 

              7. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1247/2021-2 od 7. prosinca 2021. prihvaćena je žalba tužiteljice te je ukinuto prvostupanjsko rješenje suda i predmet vraćen na nadležno suđenje s obrazloženjem da je sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio ocijeniti je li nekretnina za koju je zatražena posjedovna zaštita izgubila značaj javnog dobra i s tim u vezi pravo tužiteljice na posjedovnu zaštitu. Uputa je drugostupanjskog suda da ovaj sud u ponovljenom postupku nedvojbeno utvrdi je li sporni dio kčbr. 1492 k.o. L.Š. faktički izgubio svojstvo i svrhu javnog dobra jer se u takvim slučajevima može pružiti posjedovna zaštita u parnici zbog smetanja posjeda.

 

8. U ponovljenom postupku sud je radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva proveo očevid na licu mjesta uz stalnog sudskog vještaka geodetske struke koji je identificirao predmetnu nekretninu; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. V., M. R., I. T., Ž. M. i B. S. te je izvršen uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu.

 

              9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8 Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da ju je tuženik smetao u zadnjem, mirnom i faktičnom posjedu dijela nekretnine oznake kčbr. 1492 neplodno put u L. Š. ukupne površine 670 m² koji se prostire prema moru, na način da je svojom mehanizacijom uklonio ogradu širine 7 metara i visine 1,6 metara na ulazu u dvorišni dio tužiteljice, uklonio mramorni stup promjera 50x50 zajedno s malim ulaznim vratima širine 1,3 metra i visine 2,6 metra, oštetio dio ulaznog platoa u posjedu tužiteljice dimenzija 2x3 metra te uništio popločni kamen i betonsku konstrukciju iznad njega.

 

              11. Prema odredbi članka 441 ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

 

              12. Pravo na zaštitu posjeda regulirano je odredbom članka 21 ZV, dok je odredbom članka 22 stavka 2 ZV propisano da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Dakle, sud pruža zaštitu samo posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju pri čemu nisu od utjecaja pravo na posjed, pravni osnov i savjesnost posjednika.

 

              13. Na očevidu na licu mjesta održanom 15. ožujka 2022. sudski vještak geodetske struke identificirao je prijepor na kčbr. 1492 kojeg je na skici lica mjesta (list 127 spisa) označio točkama 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 9. Sudski vještak iskolčio je granice katastarskih čestica 1506, 1505, 1504/1 i 1502 u odnosu na kčbr. 1492 u k.o. L.Š.. U pisanom nalazu i mišljenju od 23. lipnja 2022. sudski vještak naveo je da je po nalogu suda izvršio „preklop“ (list 143 spisa) svoje skice na skicu sudskog vještaka M. V. od 9. veljače 2018. (list 128 spisa) i utvrdio da je oblik katastarskih čestica 1506, 1505 i 1504/1 identičan kao i na dan očevida, a u odnosu na put na kčbr. 1492 kojeg je na svojoj skici evidentirao sudski vještak V. vidljiv je rub ceste koji je definiran točkama 27, 28, 29, 30, 31 i 32. Sudski vještak izradio je fotografije lica mjesta (list 144 - 147 spisa).

 

              14. U očitovanju od 11. srpnja 2022. na nalaz i skice sudskog vještaka tužiteljica je predložila da sudski vještak dopuni skicu lica mjesta na način da odgovarajućom točkom označi mjesto gdje prema kazivanju tužiteljice završava željezna ograda tužiteljice imajući u vidu Geodetski situacijski nacrt od 26. studenog 2019. na kojem je crvenom bojom označen zapadni dio - mjesto željezne ograde. U odnosu na skicu vještaka V. od 9. veljače 2018. tužiteljica prigovara vjerodostojnosti iste te ističe da prilikom izmjere i izrade iste tužiteljica nije sudjelovala te predmetna skica ne može biti dokaz u ovom postupku niti je relevantna za ovaj postupak.

 

              15. Nakon što je sudski vještak na skici lica mjesta dodao točku 101 (list 159 spisa) kojom je označio kraj željezne ograde, tužiteljica je u podnesku od 29. srpnja 2022. navela da vještak nije pravilno označio mjesto točke 101 kao mjesto završetka ograde ističući da se kraj željezne ograde odnosno stupić u kojemu završava i u kojem je bila ugrađena željezna ograda ne nalazi na sredini kčbr. 1492, nego se ograda proteže sve do granice s česticom kčbr. 1502 što jasno proizlazi iz Geodetskog situacijskog nacrta od 26. studenog 2019. (označeno crvenom bojom) te fotografija s lica mjesta. Stoga tužiteljica predlaže da sudski vještak dopuni skicu lica mjesta na način da točkom 101 označi mjesto gdje željezna ograda tužiteljice završava (mjesto stupića), a koje mjesto graniči i dodiruje se s česticom kčbr. 1502 kako je prikazano na Geodetskom situacijskom nacrtu od 26. studenog 2019. te da vještak uskladi i podatak o dužini predmetne željezne ograde.

 

              16. U očitovanju od 21. prosinca 2022. na primjedbe tužiteljice sudski vještak naveo je da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja i definirane točke 101 kao i iskazane širine predmetne željezne ograde od 5,30 metara te da je upravo na „preklopu“ na skicu vještaka V. od 9. veljače 2018. godine vidljivo da izražena ograda širine 5,30 metara seže do ruba snimljenog platoa ceste ispred kuće tužiteljice površine 13m².

 

              17. U podnesku od 3. veljače 2023. tužiteljica je navela da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka i dalje nepotpun i time nepravilan budući da cjelina mjesta prijepora nije određena do kraja, a također nije moguće iskazati površinu mjesta prijepora. Gledajući skicu vještaka P. vidljivo je da je dio čestice 1492 ostao „otvoren“ što nije točno i ne predstavlja stvarno stanje na terenu te tužiteljica ne može urediti tužbeni zahtjev u skladu s takvim nepravilnim i nedorečenim prikazom. Smatra da je vještak trebao izraditi točke prijepora koje bi onda činile cjelinu u odnosu na koju tužiteljica tvrdi da je njen posjed i da je smetana, i u ovom trenutku ne utvrđuje se eventualni položaj ceste nego isključivo što je predmet spora, koje je to mjesto na skici i koji je to dio čestice 1492.

 

              18. U očitovanju od 18. veljače 2023. sudski vještak ostao je kod pisanog nalaza i mišljenja te definirane točke 101 na skici lica mjesta i utvrđene širine ograde od 5,30 metara koju je osobno izmjerio mjernom vrpcom na očevidu sve prema pokazivanju tužiteljice.

 

              19. U podnesku od 3. ožujka 2023. tužiteljica je ustrajala na prijedlogu da vještak odredi novu točku odnosno da promijeni točku i izradi novu skicu te da s tom novoodređenom točkom poveže ostale točke koje su mu pokazane na licu mjesta, kao i da u cijelosti označi i zatvori površinu i izrazi njenu kvadraturu i ne ostavlja otvorene površine koje nije moguće precizirati i točno identificirati. Također da skicu izradi na način da ne preklapa skice drugih vještaka koje ne mogu biti korištene u ovom postupku, a pogotovo iz razloga jer tužiteljica nije bila prisutna prilikom utvrđivanju točaka koje su služile za nalaz vještaka V. od 9. veljače 2018.

 

              20. Na ročištu održanom 8. rujna 2023. tuženik se protivio prijedlogu tužiteljice kao i dopuni nalaza i mišljenja vještaka jer smatra da tužiteljica zahtijeva da vještak prikaže stanje koje je drugačije od onog evidentiranog na očevidu održanom 15. ožujka 2022. budući da tužiteljica želi da vještak prikaže da je preko cijele čestice 1492 k.o. L.Š. na dan očevida prelazila željezna ograda, a nesporno je utvrđeno očevidom na licu mjesta kao i iz fotodokumentacije da se ista tamo nije nalazila u toj dužini. Također ističe da je upravo u odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici bilo naloženo da je u ovom postupku potrebno utvrditi faktično svojstvo kčbr. 1492 te je u tom smislu i od strane tuženika na samom očevidu dostavljen dokaz  da je kčbr. 1492 u naravi pristupni put – nerazvrstana cesta koja ima svojstvo javnog dobra te da je ista kao takva bila prikazana i na geodetskom situacijskom nacrtu M. V. od dana 9. veljače 2018., a koji je preklopljen i na vještačkom nalazu sudskog vještaka Z. P.. Iz istog je vidljivo da je na dan izrade tog geodetskog situacijskog nalaza postojala nerazvrstana cesta koja stvarno ne prolazi cijelom širinom 1492, ali svakako prolazi ispred čestice 1505.

20.1. Sudski vještak Z. P. naveo je da tužiteljica i njen punomoćnik nisu uspjeli shvatiti dužinu ograde koja je definirala zapadni dio prijepora. Ta dužina ograde definirana je na dan očevida na licu mjesta crvenom točkom, a činila je projekciju željezne ograde od točke 1 u smjeru mora tj. jugozapadno. Na licu mjesta ta je točka definirana crvenim sprejem i tada nakon te projekcije odnosno izmjere željezne ograde mjernom vrpcom ni tužiteljica ni njezin punomoćnik nisu imali primjedbi. Inzistiranje tužiteljice i njezinog punomoćnika da se taj pravac točke 1 na točku 101 produži do zida na kčbr. 1502 ne smatra točnim glede postojeće željezne ograde prema kazivanju tužiteljice na očevidu. Točka koju je obilježio na potpornom zidu vještaku je bila smjer ograde odnosno pravac posjeda tužiteljice. Između točke 101 i susjednog potpornog zida na kčbr. 1502 nije se nalazilo ništa na dan očevida, a prema povijesnoj snimci vještaka M. V. koju je dostavio tuženik vidljivo je da je bio put samo do približno točke 101, a ne do granice sa kčbr. 1502 na kojoj tada zid nije ni postojao. Na upit punomoćnika tužiteljice da se vještak očituje na navod tužiteljice da je njezin posjed u cijelosti bio zatvoren i nesmetan vještak je naveo da po nalogu suda može „produžiti“ pravac od točke 101 do ogradnog zida na kčbr. 1502, ali da to neće odgovarati stvarnom stanju na terenu. Na pitanje tužiteljice zašto nije povezao te dvije točke i izrazio kvadraturu smetanog posjeda vještak je odgovorio da to nije učinio jer tužiteljica na licu mjesta nije tako pokazivala. Točka 101 je isključivo projekcija dužine željezne ograde tužiteljice, znači poslije željezne ograde nije postojala ograda prema moru, odnosno poslije točke 101. Na upit punomoćnika tuženika vještak je iskazao da nerazvrstana cesta na kčbr. 1492 završava tj. seže do kčbr. 1504/3 u vlasništvu B. S., , Z. površine 552 m² te da u odnosu na prijepor na kčbr. 1492 vlasnik katastarske čestice broj 1504/3 nema drugog pristupa na svoju česticu osim ovog sa kčbr. 1492.

20.2. Tužiteljica je predložila da sud provede novi očevid na licu mjesta.

21. U podnesku od 6. listopada 2023. tuženik je predložio izvođenje dokaza saslušanjem zakonske zastupnice tuženika L.T., svjedoka B.S., načelnika Općine K. i svjedoka M.V., sve na okolnost postojanja nerazvrstane ceste prije postavljanja ograde od strane tužiteljice.

22. Rješenjem suda poslovni broj Psp-15/2021-47 od 10. listopada 2023. određeno je provođenje očevida na licu mjesta na kčbr. 1492 k.o. L.Š. te je prihvaćen prijedlog tuženika da se na očevidu provede dokaz saslušanjem M.V. iz Ureda ovlaštenog inženjera geodezije u G.,.

              22.1. Na očevidu na licu mjesta pozvan je sudski vještak Z.P. da identificira prijepor - dio kčbr. 1492 k.o. L.Š. gdje se prema navodima tužiteljice dogodio čin smetanja posjeda te da pokaže granice predmetne čestice prema katastarskom planu, a na prethodnoj skici označene točkama od 1 do 9 koje odgovaraju priloženim fotografijama koje je vještak dostavio u spis nakon održanog prethodnog očevida.

 

              22.2. Punomoćnik tužiteljice naveo je da je točka 101 točno određena od strane sudskog vještaka na skici koja je sastavni dio nalaza i mišljenja jer je tu i točka starog potpornog zida koji se prostirao pod pravim kutom i sučeljava se s točkom 9 odnosno potpornim zidom koji je vidljiv i na licu mjesta, a što predstavlja faktički mirni posjed tužiteljice. Ujedno je predložio da sudski vještak odredi točku sučeljavanja starih potpornih zidova kako bi površina smetanja posjeda mogla biti izračunata i zatvorena.

Punomoćnik tuženika predložio je da sudski vještak na licu mjesta improvizira snimak stvarnog stanja od strane geodeta M.V. iz 2018. koji je preklopljen s kopijom katastarskog plana i da isto fotografira.

 

              22.3. Sudski vještak Z.P. naveo je da će zatvoriti poligon navodnog smetanja posjeda dodajući točku 102 i iskazati površinu smetanja na novoj skici te na licu mjesta improvizirati snimak stanja vještaka V. iz 2018. Navodi da je taj dio definiran točkama 29, 30, 31, 32, i 27 i nalazi se na spornoj kčbr. 1492. Dodaje da se i prijepor kojeg je pokazao punomoćnik tužiteljice nalazi na dijelu sporne kčbr. 1492.

 

              22.4. U svom iskazu svjedok M.V. naveo je da je 2018. angažiran od strane Općine K. sa zadatkom da snimi stvarno stanje na terenu na kčbr. 1492 k.o. L.Š.. Navodi da je to upravo prikaz stanja na listu 128 spisa. Plavom bojom označio je sve ono što je snimljeno na terenu, tj. ogradu, podzidove, put. Prilikom snimanja na licu mjesta nije bila prisutna tužiteljica jer kada se snima stvarno stanje nije ni potrebno pozvati posjednike susjednih parcela. Izričito tvrdi da je snimio i prikazao na skici upravo ono što je zatekao. Ne sjeća se jesu li 2018. na licu mjesta bili podzidovi tužiteljice budući je fokus snimanja bio na putu, a ne na zidovima. Na upit punomoćnika tuženika da objasni što na skici iz 2018. prikazuju točke 26-27-32-31-30-29 svjedok odgovara da je prikazao rub puta na kčbr. 1492 i da je siguran da je taj dio prilikom snimanja bio asfaltiran te da se i sada na licu mjesta još uvijek vide ostaci asfalta oko točaka 31 i 32. Isto tako da je siguran da je prilikom snimanja i put bio asfaltiran.

 

              22.5. U svom iskazu svjedok M.R. navela je da je tužiteljici prije 4 ili 5 godina prodala kuću s okućnicom, ali da sadašnje stanje nije ni nalik onome u času prodaje. Navodi kako su prije prodaje imali pristup kući s dvije strane i to s jugoistočne strane s tzv. gornjeg puta gdje i danas postoji kapija za ulaz u dvorište kuće (fotografije na listu broj 248 spisa), a do kapije su dolazili s magistralne ceste. Odmah uz kapiju, s vanjske strane, nalaze se stepenice (fotografija broj 8 na listu 248 spisa) kojima se nije koristila, ali su se koristili stanovnici kuće iza njezine kuće kao pristup plaži. U odnosu na prostor ispred kuće u trenutku prodaje navodi da je na licu mjesta gdje je vještak na očevidu označio točku 2 (list 245 spisa) bio put. Navodi da je taj put jedne godine Općina asfaltirala prije lokalnih izbora, ali se ne sjeća kada, moguće da je to bilo 2013. godine. Napominje da susjedi jugozapadno od kuće tužiteljice nisu koristili kraj spornog puta jer su koristili druge prilaze radi dolaska do plaže. Pritom su prelazili preko dijela ulice na kčbr. 1492. Svaki susjed je radio sebi put do mora. Ističe da su ona i njezini roditelji bili u mirnom posjedu kuće i okućnice 50 godina i da je njezin otac izgradio pristup, stupove, podzidove i ograde i sve je bilo vidljivo označeno i znalo se je da je to njegov posjed. Navodi da spornim putem na kčbr. 1492 nitko nije prolazio radi dolaska na kčbr. 1504/3 te da je vlasnik tu česticu kupio nakon što je prodala kuću. Na kčbr. 1504/3 stepenicama su dolazili jedino stanovnici kuće na kčbr. 1511. Tvrdi da se u posljednjih 50 godina nikada nitko nije služio putom na dijelu kčbr. 1492 nakon postojeće željezne ograde odnosno krajem tog puta niti je tko imao potrebu služiti se dijelom tog puta jer je svatko imao svoj put do plaže. Ističe da su dio pristupa do mora ''uzurpirali''. Komisija za osnivanje zemljišnih knjiga je 1989. utvrdila postojeće stanje u odnosu na kuću i okućnicu. Kada je zaključila kupoprodajni ugovor s tužiteljicom, pokazala joj je posjed od jedne do druge ograde pa sve do mora odnosno sve ono što su ona i njezina obitelj posjedovali. Parcelu na kojoj su izgradili kuću dobili su od Općine G.. Navodi da su to bile male parcele. Kad je prodala kuću tužiteljici osobno joj je predala ključ od kuće te ističe da je put tada bio asfaltiran. Zid s desne strane gledajući iz kuće je postojao u vrijeme kupoprodaje, ali uza zid nije bila klizna željezna ograda koja je danas na licu mjesta. Tada je uza zid bila druga ograda i metalna nadstrešnica za auto. Poslije kupoprodaje više nije dolazila ovdje i navodi da joj je „sve ovo danas neprepoznatljivo“ u odnosu na vrijeme kad je posjed prodala tužiteljici. Objašnjava da kada je rekla da su dio posjeda uzurpirali, da je pritom željela reći da je bila svjesna odnosno da je razumjela da ne može biti vlasnik do mora kao niti vlasnik pomorskog dobra. Ona i njezina obitelj nikada nikoga nisu tužili kada se put asfaltirao niti je njih netko tužio. Ističe da je kuću prodala „jer je ovdje počeo cirkus“ .. „tu je Općina počelo nešto kopati, počela je raspisivati natječaje za neke parcele“ i „tu više nije bilo mira“.

 

              22.6. U svom iskazu svjedok I.T., zaposlenik društva V. d.o.o. naveo je da ga je njegova firma prije nekoliko godina poslala sa strojem - tzv. gusjeničarom na ovaj prijepor da napravi stazu. Navodi da se radilo o stroju marke … bez registarskih oznaka. Radni nalog izdao mu je direktor N.B.. S njim je tada radio još jedan radnik iz V.a. Kad su stigli na lice mjesta zatekli su ogradu, jedan stup i zid te još jedan stup gdje je vještak na licu mjesta obilježio točku 101. Taj dan su ručno uklonili ogradu, a stup su srušili bagerom. Postojeću rupu zatrpali su s dva ili tri kamiona kamenja. Tužiteljica tada nije bila prisutna. Kad su došli sa strojem, sve je bilo popločano i to su ''digli'', radilo se o širini od cca 2m. Ispod ploče bio je asfalt, toga se dobro sjeća. Ovdje je dolazio i ranije jer je korisnicima objekata dovozio vodu budući da ovdje ne postoji vodovod. Vodu je vozio upravo ovim putom sve do kraja puta. To je bilo prije nekoliko godina.

 

              23. Na skici lica mjesta od 1. prosinca 2023. sudski vještak označio je prijepor prema pokazivanju punomoćnika tužiteljice i to isprekidanim plavim crtama (list 244 spisa) u površini od 52 m². Naime, na licu mjesta punomoćnik tužiteljice pokazao je da od točke 101 (kraj željezne ograde) dolazi do pokazane točke 102 u smjeru jugoistoka, tj. približno do kraja kčbr. 1502, a zatim u smjeru mora tj. pokazane točke 103. Točku 104 vještak je odredio sjecištem pravca 102-103 i pravca 6-9. Obzirom na predmetnu kčbr. 1492 k.o. L.Š. prijepor je definiran detaljnim točkama: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 104, 102, 101, 1. Podebljana crna linija je katastarska granica kčbr. 1492 sa susjednim kčbr. 1505, 1504/3 i 1504/1, a crvenom linijom 1-101-102-104 vještak je prikazao pokazivanje tužiteljice. Fotografije na listu 245 - 248 spisa prikazuju prijepor iz više pogleda, ali su brojevi detaljnih točaka identični kao na skici lica mjesta. Crveni sprej na fotografijama rekonstrukcija je snimljenog asfalta koji je postojao 2018. godine. Na fotografijama su vidljivi i ostaci asfalta.

 

24. U podnesku od 9. veljače 2024. tužiteljica je navela da nema primjedbi u odnosu na skicu lica mjesta vještaka i da je vještak na skici definirao prijepor detaljnim točkama: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 104, 102, 101, 1 i da ima površinu od 52 m² te da je taj prijepor bio omeđen ogradom i potpornim stupovima odnosno tužiteljica je bila u omeđenom, zatvorenom, nesmetanom i samostalnom posjedu navedenog prijepora. Tvrdi da se nalazi u mirnom i samostalnom posjedu dijela nekretnine kčbr. 1492, kakvog je preuzela od pravnog prednika, a koji joj je nesmetan više od 40 godina. Istim podneskom tužiteljica je postavila konačan tužbeni zahtjev (kao u izreci rješenja).

 

              25. U podnesku od 26. travnja 2024. tuženik je naveo da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva tužiteljice iz podneska od 9. veljače 2024. budući da je istim promijenjen opis tužbenog zahtijeva u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev prvotnom tužbom od 10. svibnja 2021. U odnosu na zapisnik s očevida od 28. studenog 2023., iskaze saslušanih svjedoka te nalaz i mišljenje vještaka od 23. siječnja 2024. tuženik ističe da je iz svih provedenih dokaza nesporno utvrđeno da se na površini tzv. „prijepora“ prikazanog na skici lica mjesta od strane vještaka kao i na priloženim fotografijama vidi da se tu prethodno nalazio asfaltirani put te da nema govora o nikakvom „dugogodišnjem mirnom posjedu“ tužiteljice. Posebno naglašava da je prema iskazu svjedokinje M.R., prodavateljice i prvotne vlasnice sadašnje kuće tužiteljice već od 1989. do 2013. postojao javni pristupni put od spoja na Jadransku magistralu DC-8 do morske obale; da je u svibnju 2013. Općina K. asfaltirala nerazvrstanu cestu u naselju B. od mora ispred kuće M.R. do spoja na državnu cestu - DC 8 (kčbr. 1492, 1491 i dio 1504 k.o. L.Š.), a kojem asfaltiranju se prvotna vlasnica nije protivila; da je prvotna vlasnica M.R. prema vlastitom iskazu bespravno uzurpirala dio javnog i pomorskog dobra, ali nije postavila kliznu željeznu ogradu; da je 14. listopada 2016. Općinsko vijeće Općine K. donijelo Odluku o proglašenju statusa nerazvrstane ceste - javnog dobra u općoj uporabi u L.Š. u naselju B. za dionicu ceste od spoja na državnu cestu DC-8 do morske obale, a koja se nalazi na kčbr. 1492, 1491 i dijelu 1504 k.o. L.Š.; da je 9. veljače 2018. sudski vještak M. V., dipl. ing. geod. ucrtao u geodetskom elaboratu postojeći asfaltirani put, a koji je ucrtan i na skicama i fotografijama dostavljenim u spis od strane sudskog vještaka Z.P., dipl. ing. geod. te pokazan na terenu od saslušanih svjedoka M.R. i I. T.; da je 8. svibnja 2018. tužiteljica uknjižena kao vlasnica susjedne kčbr. 1505 na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog s M.R. kao prodavateljicom te da u Ugovoru o kupoprodaji nema nikakvih odredbi o prodaji i/ili predaji u posjed dijelova kčbr. 1492 k.o. L.Š.; da je 28. studenog 2019. komunalni redar Općine K. pozvao tužiteljicu da se očituje o bespravnom postavljanju metalne ograde i popločavanja po postojećem asfaltnom javnom putu; da je dopisom od 6. prosinca 2019. tužiteljica potvrdila postavljanje metalne ograde i popločavanje po postojećem asfaltnom javnom putu bez ikakvih dozvola; da je 12. prosinca 2019. komunalni redar Općine K. donio rješenje o uklanjanju bespravno postavljene metalne ograde i popločavanja po postojećem asfaltnom javnom putu; da je 29. ožujka 2021. Općina K. podnijela zahtjev - nalog društvu V. d.o.o. K. za uklanjanje bespravno postavljene metalne ograde i popločavanja po postojećem asfaltnom javnom putu; da je 6. travnja 2021. društvo V. d.o.o. započelo radove uklanjanja bespravno postavljene metalne ograde i popločavanja po postojećem asfaltnom javnom putu o čemu je odmah imala saznanja tužiteljica (e-mail punomoćnika odvjetnika Z.R. upućen V. d.o.o. K.), a svjedok I.T. kao radnik društva V. d.o.o. K. zaposlen na radnom mjestu strojara bagera marke … u vlasništvu društva V. d.o.o. K. potvrdio na očevidu 28. studenog 2023. kada je iskazao da se prilikom obavljanja radova uklanjanja „ispod ploče nalazio asfalt“ i da se i ranije vozio vozilima po tom asfaltiranom javnom putu; da je nalazom i mišljenjem vještaka te fotografijama dostavljenim uz nalaz vještaka od 23. siječnja 2024. potvrđeno da se na mjestu pokazanog prijepora po tužiteljici nalazio asfaltirani javni put. S obzirom na navedeno tuženik ponovo predlaže da se ovaj sud proglasi apsolutno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari i da se tužba tužiteljice odbaci, a tužiteljicu obveže na naknadu troškova postupka tuženiku. Podredno, tuženik ustraje na svim navodima i prigovorima istaknutim tijekom postupka, a osobito na prigovoru promašene pasivne legitimacije te prigovoru prekluzije prava tužiteljice. Opreza radi, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te da tužiteljicu obveže na plaćanje troškova postupka zajedno sa zateznim kamatama.

 

              26. Na ročištu održanom 7. svibnja 2024. svjedok Ž.M., izvanbračni suprug tužiteljice naveo je da su on i supruga 2018. kupili kuću od M.R. te da su tada „dobili“ i stazu do mora jer im je M.R. rekla da je upravo njezin otac sagradio i koristio tu stazu. Navodi da je staza tada bila betonirana te su on i supruga 2020. dovezli benkovački kamen i zalijepili pločice na postojeći beton. Osim toga postavili su i kliznu ogradu s ulaznim vratima kako im nitko ne bi ulazio u dvorište. Tada su došli iz Općine K. i rekli im da ih je netko prijavio za ogradu i da će biti pokrenut sudski postupak. Nakon mjesec dana na lice mjesta stigao je bager kojim je srušena ograda i „probijen“ put. Sjeća se da je to bilo u proljeće ili početkom ljeta. Ovaj događaj prijavili su policiji koja je izašla na lice mjesta. Ističe kako je ovdje došao prvi put 2018. nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji te da je i kasnije automobilom uvijek dolazio putom, ali se ne sjeća je li na putu bio beton odnosno asfalt. Navodi da nije bio na licu mjesta kada su rušili bageri, već tjedan dana prije kada je bager samo bio postavljen. Ne zna kada su rušili ni u koje vrijeme, ali je došao nakon tjedan dana kada je sve bilo srušeno. Ističe da 2018. M.R. nije imala klizna vrata, već samo ogradu paralelno sa zidom do njih. Kliznu ogradu postavili su dvije godine nakon kupoprodaje. S.B. iz Z. vidio je jednom u životu kada je prolazio stazom sa zemlje koja je u njegovom vlasništvu.

 

              27. Svjedok B.S., zakonski zastupnik tuženika, u svom je iskazu naveo da je spor u vezi predmetne nekretnine nastao kada je tužiteljica pregradila put u naselju B. u L.Š.. Navodi da je tada Općina izdala rješenje o uklanjanju ograde, ali kako tužiteljica nije postupila po rješenju u ostavljenom roku Općina je dala nalog komunalnom poduzeću V. da ukloni ogradu, stup na koji se ograda vezala i dio asfaltiranog puta koji je bio popločen benkovačkim kamenom u širini te ograde. Nakon toga je izvršeno uklanjanje i tada je tužiteljica pokrenula ovaj postupak. Za ogradu i put u Općini su saznali kada je susjed tužiteljice S. B. prijavio da je put zagrađen i da neće moći pristupiti na svoju česticu kada bude izgradio kuću. To se događalo u proljeće 2021. Tu česticu Općina je prodala S.B. 2013. godine. Svjedok ističe da S.B. nema drugog pristupa na svoju česticu kojim bi na istu pristupio vozilom. Tvrdi da je Općina 2013. postavljala novi asfalt te da je put vodio do kućice koja je bila na granici s česticom S.B. odnosno asfalt je bio sve do te kućice, a radilo se o maloj ostavi za barke koja se nalazila na putu. Nakon što je Općinsko vijeće Općine K. donijelo odluku da se radi o nerazvrstanoj cesti, geodeta M.V. ucrtao je nerazvrstanu cestu. Kada je ovdje došao 2013. tada nije postojala metalna ograda na dijelu asfalta, već je bila ograda samo usporedno s kućom do kuda je sezalo dvorište kuće tužiteljice. Dakle, tada ograda ni jednim svojim dijelom nije prelazila na asfaltirani dio puta. Uklanjanje ograde i ploča izvršilo je komunalno društvo V. na način da je otvorena ograda i srušen stup. Sve je srušeno strojem marke … na kojem su radila dva radnika I.T. i I.V.. Kada je dovezen stroj, a prije nego je sve uklonjeno, zvala ih je policija jer je tužiteljica prijavila da zbog stroja nema pristup kući. Dalje navodi da je na licu mjesta bio 2018. ili 2019. kada je tužiteljica kupila kuću i tvrdi da tada nije bio postavljen benkovački kamen niti stup i metalna ograda, već je na asfaltu bila samo šuta. Sjeća se da je Ž.M. zamolio da komunalno poduzeće ukloni tu šutu što je i napravljane bez ikakve naknade. Djelatnost zbrinjavanja komunalnog otpada obavlja upravo društvo V.. Ističe kako u tom naselju predmetnom cestom kamioni komunalnog poduzeća prolaze jednom tjedno zimi, a ljeti dva puta tjedno. Prije tužiteljičine kuće nalaze se tri objekta s lijeve strane i s donje strane još jedan objekt. Sve kuće uz cestu plaćaju komunalnu naknadu kao i odvoz komunalnog otpada. Upravo je postojanje pristupnog javnog puta uvjet da budu vlasnici zemljišta.

 

              28. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 9. veljače 2024. uredila tužbeni zahtjev i zahtijeva da sud utvrdi da ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu dijela nekretnine kčbr. 1492 k.o. L.Š.  na način da je u svibnju 2021. svojom mehanizacijom sa sjeverozapadne strane prijepora uklonio kliznu ogradu s ulaznim vratima širine 5,30 metara na ulazu u dvorišni dio tužiteljice koji odgovara dužini omeđenoj točkama 1 i 101 u Nalazu i mišljenju vještaka Z.P. od 23. siječnja 2024. godine, uklonio mramorni stup promjera 50x50 centimetara označen točkom 101 u Nalazu i mišljenju vještaka Z.P. od 23. siječnja 2024. godine, oštetio dio ulaznog platoa u posjedu tužiteljice dimenzije 2x3 metra te uništio popločni kamen i betonsku konstrukciju iznad njega, a koja korespondira sa površinom od 52 m² označenom u Nalazu i mišljenju vještaka Z.P. od 23. siječnja 2024. godine detaljnim točkama: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 104, 102, 101, 1, te zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo prije opisanog smetanja na način da postavi kliznu ogradu s ulaznim vratima ukupne širine 5,30 metara na ulazu u dvorišni dio tužiteljice sa sjeverozapadne strane koji odgovara dužini omeđenoj točkama 1 i 101 u Nalazu i mišljenju vještaka Z.P. od 23. siječnja 2024. godine, postavi mramorni stup promjera 50x50 centimetara označen točkom 101 u Nalazu i mišljenju vještaka Z.P. od 23. siječnja 2024. godine, popravi uništeni plato u posjedu tužiteljice dimenzije 2x3 metara te postavi popločni kamen po površini od 52 m² kako je označena u Nalazu i mišljenju vještaka Z.P. od 23. siječnja 2024. godine detaljnim točkama: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 104, 102, 101, 1 te da se tuženiku zabrani daljnje uznemiravanje posjeda tužiteljice u odnosu na dio opisane nekretnine u površini od 52 m² označene u Nalazu i mišljenju vještaka Z.P. od 23. siječnja 2024. godine detaljnim točkama: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 104, 102, 101, 1 odnosno uklanjanje ograda, stupova, kamenih i betonskih konstrukcija i drugo slično ponašanje pod prijetnjom izricanja novčane kazne.

 

              29. Tuženik smatra da je tužiteljica ovim podneskom preinačila tužbeni zahtjev jer je promijenila opis tužbenog zahtjeva u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi od 10. svibnja 2021., ali po ocjeni suda               ne radi se o preinaci tužbenog zahtjeva, već o definiranju mjesta prijepora nakon provođenja geodetskog vještačenja. Naime, iz „preciziranog“ tužbenog zahtjeva tužiteljice podneskom od 9. veljače 2024. ne bi proizlazilo da se tužbeni zahtjev osniva na bitno drugačijem činjeničnom stanju, drugom povijesnom zbivanju ili drugačijem kompleksu činjenica od onih koje su prije predstavljale tužbenu osnovu po svom formalnom sadržaju, već u naravi predmet spora i tužbeni zahtjev unatoč promjenama glede opisa prijepora ostaju suštinski identični tužbenom zahtjevu iz tužbe.

 

              30. Po provedenom dokaznom postupku sud je odbio tužiteljici pružiti posjedovnu zaštitu s obzirom na to da je nesporno utvrđeno da je predmetna nekretnina kčbr. 1492 k.o. L.Š. u naravi javna i nerazvrstana cesta na kojoj se ne može stjecati pravo vlasništva pa samim time na toj nekretnini se ne može stjecati ni posjed.

 

              31. Tijekom postupka sud je utvrdio sljedeće nesporne činjenice:

 

              - da je predmetna nekretnina kčbr. 1492 k.o. L.Š. u zemljišnoj knjizi upisana kao javno dobro (list 33 - 35 spisa);

 

              - da je u katastarskom operatu Područnog ureda za katastar G. predmetna nekretnina kčbr. 1492 k.o. L.Š. upisana kao javno dobro - putevi L.Š. (list 36 - 39 spisa);

 

              - da je Općinsko vijeće Općine K. 14. listopada 2016. donijelo Odluku o proglašenju statusa nerazvrstane ceste - javnog dobra u općoj uporabi u L. Š. u naselju B. za dionicu ceste od spoja na državnu cestu D8 do morske obale, a koja se nalazi na kčbr. 1492, 1491 i dijelu 1504 k.o. L.Š. (list 61 spisa);

 

              - da je 9. veljače 2018. sudski vještak M.V., dipl. ing. geod. ucrtao u geodetskom elaboratu postojeći asfaltirani predmetni put (list 128 spisa) te je na očevidu na licu mjesta održanom 28. studenog 2023. izričito ustvrdio da je snimio i prikazao na skici upravo ono što je zatekao na licu mjesta i da je put kao i rub puta na kčbr. 1492 tada bio asfaltiran i da se i sada na licu mjesta vide ostaci asfalta oko točaka 31 i 32;

 

              - da je tužiteljica 30. travnja 2018. s prodavateljicom M.R. zaključila ugovor o kupoprodaji nekretnine kčbr. 1505 u naravi kuća i pašnjak površine 223 m² upisane u k.o. L.Š. (list 62 - 64 spisa) koja graniči s predmetnom nekretninom kčbr. 1492;

 

              - da je rješenjem od 12. prosinca 2019. komunalni redar Jedinstvenog upravnog odjela Općine K. tužiteljici kao investitoru naredio uklanjanje dijela betonsko-kamene ograde s pomično kliznim metalnim vratima visine 1,20 m i dijela kamenom popločane terase koja je izgrađena na kčbr. 1492 k.o. L.Š. s upozorenjem da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe ukoliko tužiteljica to sama ne učini (list 19 i 20 spisa); da je navedeno rješenje poništeno rješenjem Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo Ličko-senjske županije od 10. veljače 2021. (list 24 - 26 spisa) te je rješenjem od 6. svibnja 2021. komunalni redar Jedinstvenog upravnog odjela Općine K. tužiteljici kao investitoru naredio uklanjanje dijela betonske kamene ograde s pomično kliznim metalnim vratima i dijelom kamene popločane terase izgrađene na kčbr. 1492 k.o. L.Š. (list 31 i 32 spisa);

 

              - da je 29. ožujka 2021. Općina K. podnijela zahtjev društvu V. d.o.o. K. za uklanjanje bespravno postavljene metalne ograde i popločavanja po postojećem asfaltnom javnom putu (list 68 spisa);

 

              - da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da mjesto spora kčbr. 1492 k.o. L.Š. u naravi predstavlja asfaltirani put - cestu koja se proteže u smjeru SZ-JI (list 142 spisa) od spoja na državnu cestu (Jadransku magistralu) do morske obale;

 

              - da se mjesto spora nalazi na dijelu kčbr. 1492 k.o. L.Š. južno od kčbr. 1505 koja je u vlasništvu tužiteljice (list 238 spisa);

 

              - da se predmetnom asfaltiranom cestom na kčbr. 1492 k.o. L.Š. pristupa većem broju katastarskih čestica kao i čestici broj 1505 u vlasništvu tužiteljice te čestici 1504/3 u vlasništvu S.B. iz Z. (koji nema pristup vozilima s kčbr. 1513) što je sve detaljno prikazano na skici lica mjesta sudskog vještaka Z.P. na listu broj 238 spisa;

 

              - da je na mjestu spora odnosno dijelu kčbr. 1492 tužiteljica postavila kliznu ogradu s ulaznim vratima ukupne širine 5,30 metara na ulazu u dvorišni dio koji odgovara dužini omeđenoj točkama 1 i 101 u nalazu i mišljenju vještaka Z.P. od 23. siječnja 2024., stup promjera 50x50 centimetara označen točkom 101 u nalazu i mišljenju vještaka Z.P. od 23. siječnja 2024. i popločni kamen i betonsku konstrukciju iznad njega u površini od 52 m² kako je to u nalazu i mišljenju od 23. siječnja 2024. označio sudski vještak Z.P. točkama: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 104, 102, 101, 1;

 

              - da se prijepor u cijelosti nalazi na jugoistočnom dijelu kčbr. 1492 na spoju s kčbr. 1504/3 koja u zemljišnoj knjizi glasi na S.B.;

 

              - da je jedini moguć pristup vozilima s Jadranske magistrale na čestice 1505 i 1504/3 upravo preko predmetne nekretnine kčbr. 1492 k.o. L.Š.;

 

              - da je ostatak predmetne nekretnine kčbr. 1492 na licu mjesta u cijelosti asfaltiran osim sporne površine od 52 m² na koju površinu je tužiteljica prije uklanjanja postavila kliznu ogradu s ulaznim vratima, stup promjera 50x50 cm i popločni kamen;

 

              - da je iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da su sporna ograda, stup i popločni kamen postavljeni na dio zemljišta koji se koristi kao put više godina, a što je bilo vidljivo i na samom očevidu gdje se jasno vidi da su ograda, stup i popločni kamen postavljeni na ranije asfaltiranom dijelu puta na kčbr. 1492 što je sve vidljivo na fotografijama lica mjesta na listu broj 245 spisa, a isto su potvrdili i saslušani svjedoci s time da je svjedokinja M.R. u svom iskazu navela da se ona i njezina obitelj nikada nisu protivili asfaltiranju niti su zbog toga nekoga tužili;

 

              - da je pravna prednica tužiteljice M.R. u svom iskazu navela da je tužiteljici prije 4 ili 5 godina prodala kuću s okućnicom, ali da sadašnje stanje nije ni nalik onome u času prodaje… da je u odnosu na prostor ispred kuće u trenutku prodaje na licu mjesta gdje je vještak na očevidu označio točku 2 (list 245 spisa) bio put…. da je taj put Općina asfaltirala prije lokalnih izbora 2013. .. da su dio pristupa do mora uzurpirali… da je Komisija za osnivanje zemljišnih knjiga 1989. utvrdila postojeće stanje u odnosu na kuću i okućnicu… da je tužiteljici osobno predala ključ od kuće i da je put tada bio asfaltiran… da uza zid tada nije bilo klizne željezne ograde... da poslije kupoprodaje više nije dolazila ovdje i da joj je sve ovo danas neprepoznatljivo u odnosu na vrijeme kad je prodala posjed tužiteljici;

 

              - da iskaze saslušanih svjedoka u dijelu u kojem se odnose na sporno pitanje jesu li klizna ograda, mramorni stup i popločni kamen postavljeni na zemljištu koje je u naravi put na kčbr. 1492 k.o. L.Š. koji se već godinama koristi za pješački promet i promet vozilima, sud prihvaća, budući iste u tom dijelu ocjenjuje logičnim i uvjerljivim, a isti se podudaraju kako međusobno tako i s dokumentacijom u spisu i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka te skicom i fotografijama lica mjesta;

 

              - da se predmetni put proteže na kčbr. 1492 te da je isti bio asfaltiran u cijelosti prije nego je tužiteljica na njegovom spornom dijelu postavila kliznu ogradu i stup te popločala dio tog puta;

 

              - da predmetni put nije izgubio svoje značenje i svrhu te da je to jedini put do nekretnine tužiteljice i nekretnine kčbr. 1504/3 u vlasništvu S.B. iz Z..

 

              32. U vezi naprijed iznesenih činjeničnih utvrđenja ističe se da je sud i osobnim opažanjem utvrdio da se radi o javnom putu, a isto je razvidno i iz prikaza izmjerenog stanja s podacima katastarskog plana te preklopa na skicu vještaka M.V. (list 143 spisa) kojeg je izradio sudski vještak Z.P. i koji je sastavni dio njegovog nalaza i mišljenja (list 140 i 141 spisa).

 

              33. Dakle, nesporno je da nekretnina kčbr. 1492 k.o. L.Š. u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu na koju sud ne pruža posjedovnu zaštitu s obzirom da se radi o javnom dobru u općoj uporabi. Jedino ako je javni put izgubio svojstva, način ili svrhu javnog dobra, tada se može pružiti posjedovna zaštita u parnici za smetanje posjeda, no u ovoj konkretnoj situaciji to nije slučaj.

 

              34. U postupku je nesporno utvrđeno da je na temelju članka 101 ZC, članka 35 Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i članka 27 Statuta Općine K., Općinsko vijeće Općine K. na svojoj sjednici održanoj 14. listopada 2016. donijelo Odluku o proglašenju statusa nerazvrstane ceste - javnog dobra u općoj uporabi u L.Š. u naselju B. za dionicu ceste od spoja na državnu cestu D8 do morske obale, a koja se nalazi na kčbr. 1492, kčbr. 1491 i dijelu kčbr. 1504 k.o. L.Š., te da će se temeljem navedene odluke provesti postupak upisa nerazvrstane ceste u zemljišnu knjigu sukladno odredbama članka 131 - 133 ZC kao i njeno evidentiranje u katastru.

 

              35. U smislu odredbe članka 131 stavka 1 ZC na dan stupanja na snagu tog Zakona 28. srpnja 2011. navedena cesta (pod pretpostavkom da nije razvrstana kao javna cesta u smislu ZC) i po sili zakona stekla je status nerazvrstane ceste.

 

              36. Odredbom članka 3 ZV reguliran je pravni institut općeg dobra dok je odredbom članka 35 stavka 4 ZV propisano da se na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra. Dakle, kada se radi o zemljištu koje ima status javnog dobra u općoj uporabi, takvo zemljište ne može biti predmet posjedovanja jer to zemljište svi mogu slobodno koristiti bez ičijeg prethodnog dopuštenja za to.

 

              37. Stoga, kako takvo zemljište nije u ničijem posjedu jer nitko nad njim nema faktičnu vlast to se u vezi s tim ne može tužbom tražiti ni posjedovna zaštita pa tako u konkretnom slučaju tužiteljica na dijelu predmetne nekretnine kčbr. 1492 k.o. L.Š. ne može osnovano tražiti posjedovnu zaštitu s obzirom da je riječ o nekretnini koja se nesporno koristi za pješački promet i za promet vozilima i da ista nije izgubila svojstvo i svrhu javnog dobra u što se sud uvjerio neposredno na licu mjesta.

             

              38. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da predmetna nekretnina kčbr. 1492 k.o. L.Š. nije izgubila svojstvo i svrhu javnog dobra, sud je zaključio kako se sukladno odredbi članka 16 ZV i članka 35 stavka 4 i 8 ZV, ne može na javnom dobru pružiti posjedovna zaštita radi čega je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a samim time kao neosnovan i prijedlog za izdavanje privremene mjere.

 

              39. Vezano za prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg je istaknuo tuženik ističe se da je prema ocjeni ovog suda isti neosnovan. Naime, iz zapisnika Državnog inspektorata od 2. lipnja 2021. o obavljenom inspekcijskom nadzoru na predmetnoj nekretnini kčbr. 1492 k.o. L.Š. povodom prijave tužiteljice nesporno proizlazi kako su nadzoru prisustvovale komunalni redar Općine K., K. M. i direktorica društva C. v. d.o.o. – L. T. te je u istome konstatirano da je na kčbr. 1492 nepropisno izgrađena terasa i željezna ograda tužiteljice kojoj je rješenjem komunalnog redara Općine K. naloženo uklanjanje navedenog s čestice javnog puta i da je upravo tvrtka C.v. d.o.o. uklonila nepropisno izgrađenu terasu i ogradu s javne površine.

 

              40. Dakle, nesporno je da je radove uklanjanja ograde, mramornog stupa i popločanog kamena s kčbr. 1492 k.o. L.Š. izvodio upravo tuženik radi čega prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

 

              41. U odnosu na istaknuti prigovor prekluzije prava tužiteljice na zaštitu zbog smetanja posjeda ističe se kako je u postupku utvrđeno da je Jedinstveni upravni odjel, Odsjek za komunalni sustav, prostorno planiranje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ličko-senjske županije tek rješenjem od 6. svibnja 2021. naložio tužiteljici da u roku od tri dana ukloni betonsko-kamene ograde s pomično kliznim metalnim vratima visine 1,20 m i dio kamenom popločane terase koja je izgrađena na kčbr. 1492 k.o. L.Š. protiv kojeg rješenja je tužiteljica podnijela žalbu, a osim toga da je Općina K. 4. svibnja 2021. izdala nalog društvu V. d.o.o. za uklanjanje dijela betonsko-kamene ograde s pomično-kliznim metalnim vratima i dijela kamenom popločane terase izgrađene na kčbr. 1492 k.o. L.Š., a tužiteljica je svega nekoliko dana kasnije 10. svibnja 2021. podnijela tužbu radi smetanja posjeda radi čega je ista po ocjeni suda podnesena pravovremeno.

 

              42. Obzirom na sve navedeno odlučeno je kao u toč. I. - III. izreke rješenja.

 

              43. O troškovima postupka sud je odlučio primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 i članka 155 ZPP.

 

              44. Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove (članak 154 stavak 1 ZPP). Odredbom članka 155 stavka 1 ZPP propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a odredbom stavka 2 istog članka propisano je da će se troškovi odmjeriti prema tarifi ako je propisana za nagrade odvjetnika ili za druge troškove.

 

              45. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje: Tarifa) u Tbr. 7 točki 2 propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak i to u postupku radi smetanja posjeda te da za svaku daljnju radnju u navedenom postupku odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova.

 

              46. Tarifom je u Tbr. 52 toč. 3 propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku, a točkom 4 da se za postupke iz Tbr. 7 toč. 2 i 3 primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka bez obzira kada je postupak okončan.

             

              47. Obzirom da su bili opravdani tuženiku su prema Tbr. 7 toč. 2 Tarife priznati sljedeći troškovi: jednokratna naknada za zastupanje u postupku poslovni broj Psp-5/2021 u iznosu od 500,00 EUR, jednokratna naknada za postupak osiguranja (Tbr. 7 toč. 2 i Tbr. 11 toč. 2) u iznosu od 160,00 EUR, jednokratna naknada za 4 radnje u postupku poslovni broj Psp-15/2021 (trošak zastupanja tuženika na pripremnom ročištu održanom 1. veljače 2022., trošak zastupanja tuženika na očevidu održanom 15. ožujka 2022., trošak zastupanja tuženika na ročištu održanom 8. rujna 2023. i trošak sastava podneska od 6. listopada 2023.) u iznosu od 500,00 EUR, trošak sastava podneska od 26. travnja 2023. u iznosu od 100,00 EUR, trošak zastupanja tuženika na očevidu održanom 28. studenog 2023. u iznosu od 100,00 EUR i trošak zastupanja tuženika na ročištu održanom 7. svibnja 2023. u iznosu od 100,00 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25% što ukupno iznosi 1.825,00 EUR.

 

              48. Ostali zatraženi troškovi - izbivanje iz ureda i upotreba vozila nisu priznati tuženiku jer nisu bili neophodni za vođenje ove parnice. Naime, nije svrsishodno da druga stranka plaća povećane troškove dolaska odvjetnika koji nema sjedište ureda u mjestu sjedišta suda. Pravo je svake stranke da bira svog punomoćnika, ali u tom slučaju putni troškovi punomoćnika i izostanak iz kancelarije nisu svrsishodni troškovi koje bi morala platiti druga stranka ako izgubi spor (trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodila parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika u mjestu parničnog suda - odluke Vrhovnog suda RH broj Rev 61/94 od 19. travnja 1994. i broj Gzz 2/94 od 23. veljače 1994.).

 

              49. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. IV. izreke rješenja.

 

                                                          U Gospiću, 20. lipnja 2024.

                                                                                                                                            Sudac:

 

                                                                                                                              Mirjana Kosanović, v.r.              

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana održavanja ročišta za objavu rješenja za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa rješenja za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

 

Dna:

1.     Odvjetnik M.D., Z.,

2.     Odvjetnik P.T., S.,