Kž-77/2023-7

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-77/2023-7

 

                                                                                                                                           

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A   I  R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tonia Šantića, kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Maje Skorić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. V. i optuženog N. K., zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu te branitelja optuženog N. K., N. J., odvjetnika u S., podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu od 8. prosinca 2022. pod brojem K-1416/2021-25, u sjednici vijeća održanoj dana 20. lipnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Maje Dogan i optuženog N. K.

 

r i j e š i o    j e

 

 

Djelomično se prihvaćaju žalbe državnog odvjetnika i optuženog N. K., ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu u odnosu na optuženog Z. V., te se predmet, u tom dijelu, upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

U preostalom dijelu, odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog N. K. kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu (osuđujući dio pobijane presude) potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem K-1416/2021-25 od 8. prosinca 2022. optuženi N. K. proglašen je krivim za kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11, pa je optuženik na temelju članka 256. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, time da mu je, temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda i određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od dvije godine od pravomoćnosti te presude ne počni novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 158. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08) obvezano je trgovačko društvo V. u stečaju d.d. S. da na ime imovinskopravnog zahtjeva plati u državni proračun Republike Hrvatske iznos od 63.446,64 kune / 8.420,82 eura[1] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Ujedno je optuženi N. K. obvezan, temeljem članka 148. stavka 1. i 5. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 da na ime paušalnog troška plati iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eura1, dok je oslobođen plaćanja ostalih troškova postupka.

 

3. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 optuženi Z. V. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11 te je odlučeno, temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava toga suda.

 

4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

 

5. Optuženi N. K., po branitelju N. J., odvjetniku u S., podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu u odnosu na toga optuženika, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku. Ujedno je zatražena obavijest o održavanju sjednice vijeća.

 

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

7. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

8. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Maje Dogan i optuženog N. K., a u odsutnosti uredno izvještenih optuženog Z. V. i branitelja optuženika N. J. i Ž. O., odvjetnika u S. sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08.

 

9. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog N. K. su djelomično osnovane.

 

10. Uvodno je za navesti da iako žalitelji pobijaju prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja podnesenih žalbi proizlazi da se državni odvjetnik žali u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude u odnosu na optuženog Z. V., a optuženi N. K. u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude kojim je proglašen krivim.

 

11. Optuženi N. K. pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iako ne navodi u čemu bi se te povrede sastojale, dok državni odvjetnik u žalbi, u odnosu na ovaj žalbeni osnov navodi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna svojim navodima jer da je optuženi Z. V. oslobođen od optužbe zbog nedostatka dokaza, temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08, a u situaciji kada je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude citirao dužnosti i ovlasti prokuriste, da je toga optuženika trebao osloboditi temeljem članka 453. točke 1. ZKP/08 zbog čega da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

12. Suprotno izloženim žalbenim navodima, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, niti onu povredu na koju u svojoj žalbi upire državni odvjetnik, a niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Naime, sadržajno razmatrajući navode državnog odvjetnika vezano za ovaj žalbeni osnov, proizlazi da se u stvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će biti govora u nastavku ove odluke. Stoga, žalbe optuženog N. K. i državnog odvjetnika izjavljene iz žalbenog osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nisu osnovane.

 

13. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi N. K. u žalbi navodi da, prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije otklonio nedostatke na koje mu je ukazano rješenjem ovog drugostupanjskog suda pod br. Kž-143/2020 od 25. studenog 2021. Suprotno tomu, prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku otklonio sve nedostatke na koje mu je ukazano, pa je tako ponovno saslušao vještaka A. B., koji je u svom iskazu razjasnio razlike u evidenciji kupaca na dan 31. prosinca 2007. koji imaju potražni saldo između njegova vještva i zapisnika financijske policije, objašnjavajući da je Porezna uprava imala jedan opseg podataka, a da je on pri izradi vještačenja dobio knjigovodstvene podatke od stečajne upraviteljice iz kojih bi bilo razvidno da bi se radilo o većem broju kupaca. Osim toga, u ponovljenom postupku su saslušane svjedokinje M. R. i I. Š., koje su obavljale knjigovodstvene poslove društva. Prema tome, prvostupanjski je sud na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju donio osnovan i utemeljen zaključak da je optuženi N. K., koji je u utuženom periodu obnašao funkciju predsjednika uprave TD V. d.d. odgovoran za financijsko-knjigovodstveno poslovanje društva. Naime, kako je to pravilno našao i prvostupanjski sud, iz iskaza svjedoka B. Š. i T. Č., a u ostalom i iz samog sadržaja podnesene žalbe optuženog N. K., nedvojbeno proizlazi da je TD V. d.d. tijekom 2007. poslovalo preko sindikalnog računa, zbog blokade računa tvrtke. Potpuno se pri tomu ukazuju neutemeljeni žalbeni navodi optuženog N. K. da bi bilo nedopustivo na temelju takvog poslovanja – preko sindikalnog računa – zaključivati o namjeri izbjegavanja plaćanja poreza. To iz razloga, kako proizlazi iz provedenog financijsko – računovodstvenog vještačenja, što tvrtka V. d.d. tijekom 2007. nije ispostavila račune za 37 kupaca u ukupnom iznosu od 351.840,24 kune / 46.697,22 eura1, na što je bila dužna obračunati i platiti PDV u visini od 63.446,64 kune /8.420,82 eura1. Stoga, upravo činjenica neizdavanja računa prema kupcima s jedne strane te istovremenog poslovanja tvrtke preko računa sindikata, upućuje na nedvojben zaključak o namjeri izbjegavanja plaćanja poreznih obveza tvrtke, za što je, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, odgovoran upravo optuženi kao predsjednik uprave.

 

14. Dakle, imajući u vidu sve prethodno iznijeto, pravilno je prvostupanjski sud, primijenio kazneni zakon kada je optuženog N. K. proglasio krivim za kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11, i pri tomu valjano utvrđujući pravni kontinuitet kaznenog djela utaje poreza i drugih davanja iz članka 286. Kaznenog zakona (Narodne novine 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04; 84/05; 71/06; 110/07, 152/08 – u daljnjem tekstu KZ/97) sa kaznenim djelom iz članka 256. stavka 1. KZ/11 sve u smislu članka 3. stavka 2. KZ/11, zaključivši da je kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. KZ/11 povoljnije za optuženika.

 

15. Prema tome, nije osnovana žalba optuženog izjavljena iz žalbenog razloga povrede kaznenog zakona, niti je ovaj drugostupanjski sud našao da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na što pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

 

16. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi u smislu članka 478. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je ispitao i u tom dijelu pobijanu presudu.

 

16.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kraj pravilno utvrđenih olakotnih okolnosti i to dosadašnje neosuđivanosti, korektnog držanja pred sudom te činjenice da je optuženi N. K. umirovljenik, a u odsustvu otegotnih okolnosti, optuženiku izrekao primjerenu vrstu i mjeru kazne izricanjem uvjetne osude sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od osam mjeseci na rok provjeravanja od dvije godine.  I po stajalištu ovoga suda, upravo izricanjem uvjetne osude u konkretnom slučaju ostvarit će se svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.

 

17. Međutim, osnovano državni odvjetnik u žalbi navodi da se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda da optuženi Z. V., kao prokurist TD V. d.d. na može biti odgovoran za financijsko – knjigovodstveno poslovanje društva, već da bi ta odgovornost bila isključivo na predsjedniku uprava.

 

17.1. Odredbama članka 44. do 54. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne Novine" br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07) uređen je status prokure te dužnosti, obveze i ograničenja koja ima prokurista. Iz navedenih zakonskih odredaba bi proizlazilo da prokurista može za trgovačko društvo obavljati sve poslove koji se javljaju u njegovom poslovanju, izuzev onih kojih su tim Zakonom izuzeti iz te ovlasti. Dakle, prokurist odgovara za zakonitost poslovanja društva, a što uključuje i podrazumijeva odgovornost i za poslovanje i aktivnosti unutar društva, što zasigurno uključuje i uredno knjigovodstveno – financijsko poslovanje, te podmirivanja svih obveza društva uključujući i prijavu prihoda nadležnim institucijama i plaćanja poreza.

 

17.2. Osnovano pri tomu državni odvjetnik ističe da je optuženi Z. V. bio upoznat sa načinom poslovanja društva, a što proizlazi iz činjenice da je potpisao žalbu na rješenje Ministarstva financija kao i zapisnik o preuzimanju dužnosti od strane stečajne upraviteljice. Kada se, osim toga, uzme u obzir da je optuženi Z. V. na mjesto prokuriste došao sa pozicije predsjednika uprave TD V. d.d. tada se doista nameće zaključak da je bio upoznat s načinom poslovanja toga društva.

 

17.3. Prema tome, valjalo je djelomično žalbu državnog odvjetnika i optuženog N. K. prihvatiti, i u oslobađajućem dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu.

 

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovno provesti sve već provedene dokaze, posebno će obratiti pažnju ne propuste ukazane u ovoj odluci u pravcu utvrđivanja prava, obveze i odgovornosti prokuriste, te će nakon toga donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti u smislu članka 459. stavka 6. ZKP/08.

 

19. Iz navedenih razloga, a temeljem članka 483. stavka 1. i članka 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

 

U Šibeniku, 20. lipnja 2024.

 

 

                                                                                                                                PREDSJEDNIK VIJEĆA

 

                                                                                                                              Toni Šantić,v.r.