1                               Poslovni broj: Gž-1335/2023-2

 

 

Poslovni broj: Gž-1335/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka kao suca izvjestitelja i člana vijeća te sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. T. iz Z., OIB:..., zastupane po punomoćniku I. Č., odvjetniku iz Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici L. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1881/2020-24 od 2. ožujka 2023., u sjednici vijeća 20. lipnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

             

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1881/2020-24 od 2. ožujka 2023. potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 597,26 EUR/4.500,06 kn sa zateznom kamatom od 20. lipnja 2020. do isplate, zateznu kamatu na iznos od 2.043,92 EUR/15.399,94 kn od 20. lipnja 2020. do 1. ožujka 2023., te zateznu kamatu na dosuđeni iznos s osnove imovinske štete od 191,12 EUR/1.440,00 kn od 20. lipnja 2020. do 1. ožujka 2023.

 

II. Nepobijani dosuđujući dio navedene presude pod toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 2.043,92 EUR/15.399,94 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2020. do isplate, na ime imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 191,12 EUR/1.440,00 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2023. do isplate, zateznu kamatu na tijekom prvostupanjskog postupka po tuženiku isplaćeni iznos od 530,89 EUR/4.000,00 kn od 20. lipnja 2020. do 12. kolovoza 2020., te nepobijani odbijajući dio navedene presude pod toč. II. izreke u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom da joj tuženik isplati zateznu kamatu na iznos od 530,89 EUR/4.000,00 kn od 6. ožujka 2020. do 12. kolovoza 2020. i zateznu kamatu na isti iznos obračunatu na dan 13. kolovoza 2020., ostaju neizmijenjeni.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1881/2020-24 od 2. ožujka 2023.

 

- djelomično potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.240,35 EUR/9.345,41 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2023. do isplate;

 

- djelomično preinačuje na način da se tužiteljica odbija sa zahtjevom da joj tuženik naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 189,03 EUR/1.424,25 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2023. do isplate.

 

II. Nepobijani dio odluke o troškovima postupka sadržane pod toč. I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1881/2020-24 od 2. ožujka 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR/7.534,50 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2023. do isplate, ostaje neizmijenjeni.

III. Odbijaju se tužiteljica i tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 2.832,30 EUR/21.340,00 kn sa zateznom kamatom od 20. lipnja 2020. do isplate, zateznu kamatu na nesporno tijekom prvostupanjskog postupka po tuženiku plaćeni iznos od 530,89 EUR/4.000,00 kn od 20. lipnja 2020. do 12. kolovoza 2020. i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 2.429,38 EUR/18.304,16 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2023. do isplate. Istom presudom pod toč. II. izreke odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 530,89 EUR/4.000,00 kn od 6. ožujka 2020. do 12. kolovoza 2020. (pravilno: do 19. lipnja 2020. – opaska ovoga suda) i zateznu kamatu na isti iznos obračunatu na dan 13. kolovoza 2020.

 

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke kojim mu je naloženo isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos preko dosuđenog iznosa od 2.035,96 EUR/15.399,94 kn, odnosno za iznos od 597,26 EUR/4.500,06 kn sa zateznom kamatom od 20. lipnja 2020. do isplate, u dijelu kojim je tužiteljici dosuđena zatezna kamata na cjelokupno dosuđeni iznos s osnova neimovinske i imovinske štete od 20. lipnja 2020. do donošenja presude, te u odluci o troškovima postupka u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.429,38 EUR/10.769,66 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2023. do isplate, iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima u smislu žalbenih navoda, a podredno istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Tuženik je podnio i prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o troškovima parničnog postupka obzirom da prvostupanjski sud nije odlučio o njegovom zahtjevu za naknadu troškova zbog djelomičnog smanjenja tužbenog zahtjeva tužiteljice od 18. siječnja 2023., zahtijevajući da mu se dosudi naknada troškova parničnog postupka sukladno njegovu zahtjevu od 18. siječnja 2023. u iznosu od 1.276,93 EUR/9.621,03 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2023. do isplate.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je u cijelosti osporila žalbene navode tuženika i predložila potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, i to samo u dijelu kojim pobija odluku o troškovima postupka.

 

5. U žalbenom stadiju postupka predmet ispitivanja je dio prvostupanjske presude kojom je tuženiku naloženo isplatiti naknadu neimovinske štete preko nesporno dosuđenog iznosa od 15.399,94 kn, a koja šteta je nastala tužiteljici u štetnom događaju - prometnoj nezgodi od 7. prosinca 2019., u kojem je osiguranica tuženika naletjela svojim osobnim vozilom na tužiteljicu kada je ona prelazila kolnik na obilježenom pješačkom prijelazu, uslijed čega je tužiteljica zadobila prijelom desne palčane kosti na tipičnom mjestu, natučenje glave i natučenje lijevog koljena, posljedično čemu joj je povrijeđeno pravo osobnosti na fizičko i duševno zdravlje. Tuženik pobija navedenu presudu u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen na ime neimovinske štete iznos preko nesporno dosuđenog iznosa od 15.399,94 kn do suđenog iznosa od 19.900,00 kn, odnosno za iznos od 4.500,06 kn sa zateznom kamatom, u dijelu kojim je tužiteljici suđena zatezna kamata na iznos neimovinske štete od 15.399,94 kn od 20. lipnja 2020. do 1. ožujka 2023., zatezna kamata na iznos imovinske štete iznos od 1.440,00 kn od 20. lipnja 2020. do 1. ožujka 2023., kao i u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen trošak parničnog postupka iznad iznosa od 7.534,50 kn, odnosno kojim joj je dosuđen iznos od 10.769,66 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2023. do isplate.

 

5.1. Prvostupanjski sud je relevantne činjenice utvrdio temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof.dr.sc. A. M., spec. kirurg (toč. 59.–64. obrazloženja) i dopunskog usmenog očitovanja navedenog vještaka danog na ročištu 22. rujna 2022. (toč. 66.-73. obrazloženja) te na temelju neposrednog zapažanja u odnosu na kvalifikatornu okolnost naruženosti ruke tužiteljice koja je nastala kao posljedica predmetne prometne nezgode (toč. 75.-76. obrazloženja) te je primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i čl. 1095. st. 1. u vezi čl. 964. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje u tekstu: ZOO) zaključio da tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 4.366,58 EUR /32.900,00 kn, koji iznos je umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 13.000,00 kn, posljedično čemu je tužiteljici na ime naknade neimovinske štete dosudio iznos od 2.641,18 EUR/19.900,00 kn. Utvrdivši da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 174 sata, da su joj to pružali njezini ukućani, prvostupanjski sud je temeljem čl. 223. st. 1. ZPP tužiteljici s te osnove dosudio iznos od 2.280,00 kn (ukupno 174 sata uz naknadu od 13,10 kn po satu). No, kako je tuženik na ime tuđe pomoći i njege tužiteljici prije utuženja isplatio iznos od 840,00 kn, to je tužiteljici s navedene osnove temeljem čl. 1090. ZOO (pravilno: čl. 1095. ZOO – opaska ovoga suda) dosudio daljnji iznos od 191,12 EUR/1.440,00 kn.

 

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženik ukazuje u žalbi navodeći da su neke od okolnosti u obrazloženju presude u proturječnosti same sa sobom, kao i utvrđenim činjeničnim stanjem u odnosu na vrednovanje kvalifikatornih okolnosti prilikom određivanje naknade štete. Suprotno tome, pobijana presuda nije opterećena nedostacima koji bi spriječili ovaj sud da u žalbenom stadiju postupka ispita njenu pravilnost i zakonitost.

 

6.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom stadiju postupka sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski sud na činjenice koje je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka kao i dopunskog usmenog očitovanja navedenog vještaka provedenog na ročištu 22. rujna 2022., te na temelju neposrednog opažanja na okolnost naruženosti tužiteljice, pravilno primijenio materijalno pravo, a tuženika se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na taj dio obrazloženja prvostupanjske presude.

 

7.1. Žalbena tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice i s osnove naruženosti tužiteljice u proturječju sam sa sobom, obzirom da je prvostupanjski sud na temelju činjeničnih utvrđenja zaključio da će tužiteljica zbog smanjene životne aktivnosti ulagati pojačane napore i trpjeti duševne bolove dugi niz godina kroz cijeli život u privatnom i profesionalnom životu (fizioterapeut), odnosno da će trpjeti duševne bolove zbog naruženosti, iako je tužiteljica u dobi od 70 godina, u mirovini, dok naruženost ruke nije stalno vidljiva trećim osobama, potpuno je pogrešna. To iz razloga što činjenica da je tužiteljica u mirovini i u dobi od 70 godina, ne umanjuje težinu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iste, pa je neprimjereno pozivanje tuženika na dob tužiteljice, pokušavajući time umanjiti posljedice koje tužiteljica trpi kao posljedice štetnog događaja, odnosno prometne nezgode u kojoj je osiguranica tuženika povrijedila pravo osobnosti tužiteljice na njezino fizičko i duševno zdravlje, jer je ona udarila tužiteljicu svojim osobnim vozilom kada je tužiteljica prelazila kolnik na obilježenom pješačkom prijelazu. Obzirom da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade imao u vidu sve okolnosti slučaja, posebice nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je na ročištu usmenom dopunom otklonio primjedbe tuženika koje je imao na njegov nalaz i mišljenje, da je prvostupanjski sud prilikom dosuđivanja naknade štete imao u vidu jačinu i trajanje kvalifikatorne okolnosti (fizičke boli, strah, smanjenu životnu aktivnost tužiteljice od 10% i naruženost), ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava, konkretno primjenom odredbi čl. 1100. i čl. 1095. ZOO opravdano tužiteljici dosudio naknadu štete kako je to navedeno pod toč. I. izreke pobijane presude, dok je žalba tuženika u tom dijelu ne samo u proturječju s obrazloženjem pobijane presude, već je kao takva potpuno neosnovana i utemeljena na pogrešnim pretpostavkama.

 

7.2. Također, ovdje valja navesti da je prvostupanjski sud na pravilan način primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, obzirom ih je primijenio kao orijentacijske, a ne kako to tumači tuženik u žalbi, kao puku matematičku formulu za izračun naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

7.3. Zaključno, prvostupanjski sud je na pravilan način odredio početak tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske i neimovinske štete. O predmetnom pravnom pitanju izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-422/21, povodom odluke u predmetu Revd 1627/20. U tom predmetu je zauzeto shvaćanje da je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu imovinsku i neimovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj:151/05., 36/09., 75/09. i 76/13. – dalje u tekstu: ZOOP) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

7.4. Slijedom gore iznesenog, neosnovano tuženik osporava tijek zateznih kamata na iznos neimovinske štete, s obzirom da je dosuđena sukladno zahtjevu tužiteljice od dana završetka liječenja, odnosno od 20. lipnja 2020., iako bi tužiteljica imala pravo na zateznu kamatu na dosuđen iznos neimovinske štete sukladno čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP (koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 6. ožujka 2020. do isplate, a to iz razloga što je tuženik, neovisno o tome što u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva nije bilo završeno liječenje tužiteljice, bio dužan u roku iz čl. 12. st. 1. ZOO podmiriti tužiteljici nesporan iznos štete, što on nedvojbeno nije učinio.

 

7.5. Što se tiče dosuđene zatezne kamate na imovinsku štetu koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu, a za koju tuženik smatra da tužiteljici pripada od donošenja presude pa do isplate, tuženiku valja ukazati da sukladno navedenom propisu koji se u ovom slučaju ima primijeniti, odnosno odredbi čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP u vezi čl. 29. ZOO, tužiteljici na ime imovinske štete također pripada zatezna kamata od dana podnošenja obrazloženog i dokumentiranog odštetnog zahtjeva tuženiku, a u konkretnom slučaju to je 6. ožujak 2020. (tako Vrhovni sud RH u Rev-550/14 od 18. studenog 2015., Rev-934/14 od 5. travnja 2017., Rev-415/13 od 13. rujna 2017., Rev-1601/17 od 4. lipnja 2019). Kako je tužiteljica zahtijevala zateznu kamatu i na imovinsku štetu od dana završetka liječenja, odnosno od 20. lipnja 2020., to je žalba tuženika i u tom dijelu neosnovana.

 

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je žalba tuženika kao neosnovana u dijelu kojim pobija odluku o glavnoj stvari (toč. I. izreke prvostupanjske presude).

 

9. U odnosu na prijedlog tuženika za donošenje dopunskog rješenja u odnosu na trošak postupka koji je tuženiku nastao zbog djelomičnog smanjenja tužbenog zahtjeva, tuženiku valja ukazati da je odredbom čl. 341. st. 1. ZPP propisano da u slučaju da je uz prijedlog za dopunsku presudu podnesena i žalba protiv presude, da tada prvostupanjski sud može dostaviti prijepis spisa sa žalbom drugostupanjskom sudu i nastaviti postupak u povodu prijedloga za dopunsku presudu ili zastati s dostavom te žalbe drugostupanjskom sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke, pa ako i protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba, tu žalbu zajedno sa žalbom protiv prvobitne presude dostaviti drugostupanjskom sudu. Dakle, o prijedlogu za donošenje dopunske presude nadležan je prvostupanjski sud, pa ovaj sud nije ovlašten razmatrati prijedlog za donošenje iste, ali je nadležan za odlučivanje o žalbi tuženika kojim pobija odluku o troškovima postupka.

9.1. S tim u vezi valja navesti da je doduše točno, a kako to navodi tuženik u žalbi, da u slučaju djelomičnog smanjenja tužbenog zahtjeva, tuženik ima mogućnost pristati na isto, time da u tom slučaju ima pravo i na naknadu troškova uzimajući u obzir vrijednost povučenog dijela tužbenog zahtjeva, zbog čega bi sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužiteljica bila dužna tuženiku naknaditi trošak postupka koji mu je prouzrokovala uslijed djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično smanjenje tužbe iz čl. 193. ZPP, zbog čega bi se o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva na odgovarajući način primjenjivale odredbe Zakona o parničnom postupku o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev 216/2021-2 od 25. svibnja 2021.).

 

9.2. U konkretnom slučaju tužiteljica je u nekoliko navrata mijenjala visinu tužbenog zahtjeva, od prvobitno zatraženog iznosa u tužbi od 25.660,00 kn, imajući pritom u vidu da joj je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 9.840,00 kn, podneskom od 29. rujna 2020. tužiteljica je djelomično smanjila prvobitni tužbeni zahtjev na 21.660,00 kn obzirom joj je tuženik 13. kolovoza 2020. isplatio 4.000,00 kn, podneskom od 9. srpnja 2021. tužiteljica je preinačila tužbu na način da je potraživala iznos od 48.840,00 kn, odnosno povisila je tužbeni zahtjev za 27.180,00 kn, podneskom od 14. listopada 2022. nakon dopunskog usmenog očitovanja vještaka danog na ročištu 22. rujna 2022. tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev za 5.000,00 kn na način je potraživala od tuženika 43.840,00 kn, na ročištu 18. siječnja 2023., odnosno nakon što je proveden dokaz neposrednim opažanjem suda prvog stupnja u odnosu na naruženost tužiteljice, te nakon što je sud konstatirao da je kod tužiteljice zaostala naruženost manjeg stupnja često vidljiva trećim osobama ako je ruka do lakta vidljiva trećim osobama (odnosno utvrdio je drugačije od sudskog vještaka), tužiteljica je ponovno smanjila tužbeni zahtjev na način da je potraživala iznos od 21.340,00 kn.

 

9.3. Imajući u vidu da je tužiteljica u cijelosti uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva, da je mijenjala vrijednost predmeta spora sukladno tijeku prvostupanjskog postupka, vodeći računa da joj je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka platio iznos od 4.000,00 kn, odnosno da je isti prilagođavala nalazu i mišljenju vještaka, dopunskom usmenom očitovanju vještaka te provedenom dokazu od strane suda, te imajući u vidu da se tijekom prvostupanjskog postupka, unatoč preinaci odnosno djelomičnom smanjenju tužbe, nije mijenjao tarifni razred iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., 37/22., 126/22.; dalje u tekstu: Tarifa/22) sukladno kojem se odvjetniku odmjeruje trošak zastupanja, te da nisu provedena dodatna ročišta na kojima bi se raspravljalo o djelomičnom smanjenju, odnosno povišenju tužbenog zahtjeva, obzirom da je tužiteljica isto učinila na ročištu za glavnu raspravu, pa zbog djelomičnog smanjenja tužbenog zahtjeva tuženiku nisu nastali posebni troškovi zastupanja, te je prvostupanjski sud i prema ocjeni ovoga suda, pravilnom primjenom čl. 154. st. 5. ZPP u vezi čl. 155. odlučio o troškovima postupka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, dok u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev tužiteljice nije bilo potrebno odlučivati prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP jer se u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora u odnosu na prvobitni  tužbeni zahtjev tužiteljice, sve izmjene istog, sve do konačnog zahtjeva o kojem je prvostupanjski sud odlučio pobijanom presudom, nalazi u istom tarifnom razredu propisanom odredbi Tbr. 7. toč. 1. Tarife/22.

 

10. Neosnovana je žalba tuženika i u dijelu kojim navodi da je pogrešnom primjenom materijalnog prava dosudio tužiteljici trošak sastava odštetnog zahtjeva obzirom da je isti preuranjen, a to iz razloga što je tuženik bio u mogućnosti, kraj nesporne činjenice da je tuženik osiguravajuće društvo koje, izvan svake sumnje, ima svoje liječnike-cenzore, primjenom odredbe čl. 12. st. 5. ZOOP isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos koji je smatrao nespornim, obzirom da mu je u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva bilo poznato koje ozljede su kod tužiteljice nastale zbog štetnog događaja.

 

10.1. Međutim, u pravu je tuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud neosnovano priznao tužiteljici trošak pristupa njezinog punomoćnika na ročište 3. veljače 2022. i 5. svibnja 2022. za svako po 50 bodova, obzirom da na ročište održano 3. veljače 2022. punomoćnik tužiteljice nije ni pristupio, a isto je odgođeno zbog spriječenosti sudskog vještaka, dok je ročište 5. svibnja 2022. odgođeno prije početka raspravljanja, pa tužiteljica za pristup na predmetno ročište njezinog punomoćnika koje je odgođeno prije početka raspravljanja, ima pravo na nagradu sukladno Tbr. 9. toč. 5. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu od 375,00 kn uz pripadajući PDV, odnosno ukupni iznos od 450,75 kn.

 

10.2. Tuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife/22 koja je stupila na snagu 1. studenog 2022., ističući da je u konkretnom slučaju bio dužan tužiteljici do dana stupanja na snagu Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika (Narodne novine, broj: 126/22) priznati parnični trošak prema vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kn, a tek od dana stupanja na snagu Izmjene Tarife prema vrijednosti boda od 15,00 kn. Međutim, kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) tj. 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 EUR), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn (1,99 EUR) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura). Navedeno pravno stajalište zauzeto je na sjednici Građanskog odjela ovoga suda od 12. lipnja 2024. i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024. te u rješenju VSRH br. Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

 

10.3. Imajući stoga u vidu toč. 10.1. obrazloženja ove odluke, valjalo je djelomično prihvatiti žalbu tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku u troškovima postupka sadržanu u toč. I. izreke i temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka na način da je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 1.424,25 kn sa zateznom kamatom, dok je u odnosu na pobijani dosuđeni iznos naknade troškova parničnog postupka u iznosu od  9.345,41 kn sa zateznom kamatom koji je dosuđen tužiteljici pravilnom primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP žalbu tuženika primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo djelomično odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi odluku o troškovima postupka.

 

11. Nepobijani dosuđujući dio navedene presude pod toč. I. izreke u dijelu kojim je  tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 2.043,92 EUR/15.399,94 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2020. do isplate, na ime imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 191,12 EUR/1.440,00 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2023. do isplate, zateznu kamatu na tijekom prvostupanjskog postupka po tuženiku isplaćeni iznos od 530,89 EUR/4.000,00 kn od 20. lipnja 2020. do 12. kolovoza 2020., te nepobijani odbijajući dio navedene presude pod toč. II. izreke u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom da joj tuženik isplati zateznu kamatu na iznos od 530,89 EUR/4.000,00 kn od 6. ožujka 2020. do 12. kolovoza 2020. i zateznu kamatu na isti iznos obračunatu na dan 13. kolovoza 2020., kao i nepobijana odluka o troškovima postupka u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR/7.534,50 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2023. do isplate, ostaju neizmijenjeni.

 

12. Konačno, valjalo je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka, jer je isti, pobijajući prvostupanjsku presudu sa žalbom uspio djelomično samo glede odluke o troškovima postupka, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, a parnični trošak kao sporedna tražbina, ako ne čini glavni zahtjev, ne predstavlja kvalifikatorni element utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, u smislu čl. 35. st. 2. ZPP. Isto tako, budući da odgovor na žalbu nije bio potreban za odlučivanje povodom žalbe tuženika, to je valjalo odbiti i tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu tuženika.

 

U Varaždinu 20. lipnja 2024.