1

 

Poslovni broj Gž-2427/2021-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-2427/2021-3

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Q. iz K., P., D., OIB:  ….zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika: 1. H. A. R. H. d.o.o., Z., OIB: ….zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Z. K. iz O. društva K. i partneri d.o.o. u Z., 2. M. C. iz Z., OIB: ….3. L. C. iz Z., OIB: ….i 4.E. C. iz Z., OIB: ….zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. društva R. & V. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i brisanja zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 85 P-3072/2015-42 od 17. lipnja 2021., u sjednici vijeća 20. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog  građanskog  suda u  Zagrebu poslovni broj 85 P-3072/2015-42 od 17. lipnja 2021.

              2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, te zahtjev 1.tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništava potvrda javnog bilježnika Z. Č. iz Z., pod brojem OU-151-2/2003 od 6. studenog 2007., a temeljem koje je potvrde 1.tuženik H. A. H. d.o.o., K. 16, Z., ranije H.-L. K. d.o.o., K. 16, Z., OIB: ….stekao pravo vlasništva na nekretninama u zk.ul.br. …zk.ul.br. …zk.ul.br. …k.o. Š., pobliže navedenih u izreci, zatim zahtjev za utvrđenje da je upis prava vlasništva 1.tuženika na nekretninama pobliže navedenim u toj točki izreke upisanim u zk.ul. …i…, sve k.o. Š., pravno nevaljan.

 

 

1.1.Odbijen je i zahtjev tužitelja da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi potvrde javnog bilježnika Z. Č. iz Z., od 6. studenog 2007., te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Točkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi 1.tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn (sada 1.659,04 eura).

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćenjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženike na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili ukine i predmet vati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Prvotuženik je odgovorio na žalbu tužitelja, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu, dok 2-4.tuženici na žalbu tužitelja nisu odgovorili.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništava potvrda javnog bilježnika Z. Č. iz Z., broj OU-151-2/2003 od 6. studenog 2007., temeljem koje je prednik 1.tuženika H.-L. K. d.o.o. Z., stekao pravo vlasništva na nekretninama pobliže navedenim u izreci, zahtjev za utvrđenje da je upis prava vlasništva 1.tuženika, odnosno ranije njegovog prednika H.-L. K. d.o.o. Z., pravno nevaljan, te da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi potvrde javnog bilježnika Z. Č. iz Z. od 6. studenoga 2007. uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u svezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku i donošenju pobijane presude nije počinjena koja od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni, a okolnost da tužitelj  te razloge ne prihvaća, ne predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka, već bi se radilo o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Presuda u pogledu odlučnih činjenica nema nedostataka, te je istu moguće ispitati.

9. U ovom žalbenom postupku je sporno je li prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, ne ulazeći u ocjenu razloga zbog kojih tužitelj navodi da je ništetna sporna potvrda javnog bilježnika Z. Č. od 6. studenoga 2007. na temelju koje je za korist prednika 1.tuženika izvršen upis punopravnog prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

 

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je između tužitelja i sada pok. prednika 2.-4.tuženika D. C. 11.studenoga 2004. zaključen kupoprodajni ugovor, kojim D. C. prodaje nekretnine upisane u zk.ul. ….i ….k.o. Š.,

- da je D. C. 6. rujna 2004. potpisao izjavu ovjerenu po javnom bilježniku B. R. kojom izjavljuje da je od tužitelja primio cjelokupan iznos kupovnine za opisane nekretnine, te da je D. C. 18. studenoga 2004. potpisao izjavu ovjerenu po istom javnom bilježniku kojom izjavljuje da tužitelju ustupa pravo vlasništva i na nekretninima upisanim u zk.ul.br….., …. k.o. Š., te kojom priznaje tužitelju pravo vlasništva na predmetnim nekretninama s time da se upis vlasništva obavi po isplati kredita 1.tuženika,

- da je D. C. tijekom 1997. sa prednikom 1.tuženika H. L. K. d.o.o. Z. zaključio više ugovora o zajmu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina sukladno odredbama čl. 277. Ovršnog zakona koji je tada bio u primjeni, a predmet kojeg Sporazuma su bile nekretnine koje su predmet kupoprodajnog ugovora od 11. studenoga 2004. sklopljenog između tužitelja i D. C.;

- da je na temelju tog Sporazuma izvršen upis fiducijarnog prava vlasništva za korist prednika 1.tuženika na tim nekretninama;

- da su ove okolnosti bile poznate tužitelju prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora od 11. studenoga 2004;

- da D. C. svoje obveze iz Ugovora o zajmu sklopljenim s prednikom 1.tuženika nije ispunio;

- da je prednik 1.tuženika pokrenuo postupak sukladno odredbi čl. 277. Ovršnog zakona za upis punopravnog prava vlasništva;

- da je na njegov zahtjev javna bilježnica Z. Č. izdala potvrdu pod brojem OU 151-2/2003 od 6. studenoga 2007. na temelju koje je prednik 1.tuženika ishodio upis punopravnog prava vlasništva na predmetnim nekretninama;

- da se u spornoj potvrdi javnog bilježnika od 6. studenoga 2007. navodi da je javna bilježnica 20. rujna 2007. 2.- 4.tuženicima, kao nasljednicima pok. D. C. koji je umro  (počinio samoubojstvo) 18. siječnja 2006. poslala obavijest o dospjelosti potraživanja prednika 1.tuženika i o pravu unovčenja predmeta osiguranja na koju izjavu da se 2.- 4.tuženici nisu očitovali sukladno čl. 277. st. 1. i 2. Ovršnog zakona, te je javni bilježnik 6. studenoga 2007. izdao spornu potvrdu;

- da tužitelj tvrdi da je sporna izjava javnog bilježnika od 6. studenoga 2007. donijeta u nezakonito provedenom postupku u smislu odredbe čl. 277. st. 1. i 2. Ovršnog zakona, jer da je obavijest o dospjelosti tražbine dostavljena i mljt. L. C. (3.tuženici) o čemu da nije bio obaviješten nadležni centar za socijalnu skrb koji je mogao dati valjano očitovanje o načinu prodaje predmetnih nekretnina sukladno čl. 261. Obiteljskog zakona, slijedom čega tužitelj smatra da je sporna potvrda javnog bilježnika protivna prisilnim propisima i zbog toga ništetna;

- da uz navedeno, tužitelj kao razlog ništetnosti sporne potvrde navodi i okolnost da u rješenju o naknadno pronađenoj imovini iza smrti pok. D. C. broj O-1381/2006 od 3. svibnja 2006. nije razvidno koja je imovina predmetom tog rješenja, zbog čega da javni bilježnik postupajući po zahtjevu 1.tuženika za izdavanje potvrde ovršnosti na sporazum radi osiguranja novčane tražbine od 26. veljače 2003., nije bio ovlašten izdati potvrdu ovršnosti temeljem nepotpunog rješenja o nasljeđivanju;

- da je između stranaka pred prvostupanjskim sudom vođen parnični postupak pod brojem P-11280/06 po tužbi ovdje tužitelja protiv 1.tuženika M. C., 2.tuženice Z. C. i 3.tuženika H. L. K. d.o.o. Z. radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama i izdavanja tabularne isprave, te po protutužbi navedenih 1. i 2.tuženika kao protutužitelja za poništenje kupoprodajnog ugovora od 11. studenoga 2004. zaključenog između tužitelja i D. C., te za poništenje izjava D. C. od 18. studenoga 2004. i 19. studenoga 2004., koji zahtjev su tamo 1. i 2.tuženici kao protutužitelj temeljili na tvrdnji da je njihov prednik D. C. navedeni kupoprodajni ugovor kao i navedene izjave potpisao usljed prisile i prijetnji od strane tužitelja, zbog čega je protiv tužitelja vođen kazneni postupak kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem KO-2511/08, u kojem je tužitelj pravomoćno oglašen krivim zbog kaznenog djela protupravne naplate i sudjelovanja u samoubojstvu počinjenih na štetu D. C., time što je u vremenu od početka 2004. do 18. siječnja 2006. u Z. u namjeri da se okoristi, a u svezi tijekom 1997. posuđenog iznosa od 274.161,00 USD, D. C., učestalo putem telefona D. C. govorio da će mu osakatiti djecu i da će ubiti njega, njegova sina, kćerku, majku i oca te da će nastradati ukoliko mu neda novac i riješi dug, da ga nesmije prijaviti policiji jer je povezan s mafijom, a koje prijetnje su kod D. C. izazavale strah za osobnu sigurnost i sigurnost obitelji, zatim da je tužitelj u dva navrata fizički nasrtao na D. C. usljed čega je D. C. pristao tužitelju predati novac te je početkom 2004. D. C. tužitelju poslao određene iznose novca, te je potom tužitelj od D. C. zatražio da mu isti preda u vlasništvo i tri nekretnine u ulici Š. vijenac, zbog čega je D. C. 19. studenoga 2004. kod javnog bilježnika potpisao izjavu o ustupanju prava vlasništva tužitelju na tri nekretnine u ulici…., na koji način je tužitelj sebi pribavio točno neutvrđeni iznos ali ne manji od 155.000,00 eura i 34.300,00 kn, odnosno ne manji od 1,158.059,30 kn, a uslijed kojih radnji od strane tužitelja, te konstantnog pritiska i uz prijetnje traženja sve većih novčanih iznosa je D. C. odlučio da si oduzme život, te je napisavši  oproštajno pismo 18. siječnja 2006. izvršio samoubojstvo;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-11280/06 od 30. siječnja 2015. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj vlasnik svih navedenih nekretnina te zahtjev za izdavanje tabularne isprave, dok je istom presudom prihvaćen protutužbeni zahtjev kojim je poništen kupoprodajni ugovor od 11. studenoga 2004. izjave D. C. od 6. rujna 2004. i 18. studenoga 2004., te utvrđeno da svi navedeni pravni poslovi nisu pravno valjani, jer su potpisani uslijed prisile i prijetnji od strane tužitelja.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja koje tužitelj žalbom niti ne osporava, prvostupanjski sud je ocijenio kao neosnovan tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da u situaciji kada je pravomoćnom presudom broj P-11280/06 utvrđeno da su kupoprodajni ugovor od 11. studenoga 2004., izjave D. C. od 6. rujna 2004. i 18. studenoga 2004. nevaljani pravni poslovi koji ne proizvode pravne učinke na temelju kojih tužitelj ne može steći pravo vlasništva na spornim nekretninama u smislu odredbi čl. 115. st. 1. i čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”  91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - ZV), ocijenivši da su zbog toga neosnovani zahtjevi tužitelja za utvrđenje ništetnom potvrde javnog bilježnika od 6. studenoga 2007. za brisanje prava vlasništva 1.tuženika na predmetnim nekretninama i za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, zbog čega da se o pitanju ništetnosti potvrde javnog bilježnika od 6. studenoga 2007. nije raspravljalo.

11. Prvostupanjski sud je također utvrdio da su 2.-4.tuženici prvotno u odgovoru na tužbu osporili tužbeni zahtjev tužitelja, a potom tijekom postupka naveli da priznaju tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud je ocijenio da se radi o nedopuštenim raspolaganjima 2.- 4. tuženika koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a, pa je zbog toga odbio donijeti presudu na temelju priznanja i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na  2.- 4.tuženike.

12. Tužitelj u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude navodi da je predmet ovog postupka zahtjev za utvrđenje da je ništetna potvrda javnog bilježnika od 6. studenoga 2007.,za koju potvrdu tvrdi da ju je javni bilježnik donio u nezakonito provedenom postupku u smislu odredbi čl. 277. st. 1. Ovršnog
zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje OZ) koji je u to vrijeme bio na snazi, te zahtjev za brisanje prava vlasništva upisanog za korist 1.tuženika na temelju citirane potvrde i za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, dok da odluka prvostupanjskog suda  u predmetu broj P-11280/06 nije od značaja za pravilno odlučivanje o tužbenom zahtjevu iz ove parnice. Stoga, suprotno razlozima pobijane presude smatra da je prvostupanjski sud trebao raspraviti sporno pitanje ništetnosti potvrde javnog bilježnika Z. Č. od 6. studenoga 2007. , a kako da sud to nije učinio, da je time povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu i pravo na pravično suđenje. Tužitelj u žalbi ponovno obrazlaže zbog čega smatra da je sporna potvrda javnog bilježnika ništetna, te u vezi s tim ukazuje na sudsku praksu, te konačno smatra da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebao prihvatiti.

13. Odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 -  ZOO) regulirano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

14. Tužitelj nije u pravu kada u žalbi ističe da pravomoćna presuda donijeta u parnici vođenoj kod prvostupanjskog suda pod brojem P-11280/06 nije od utjecaja za donošenje odluke u ovoj parnici jer navedena presuda i sve navedene okolnosti koje su u njoj utvrđene imaju direktan učinak na legitimaciju tužitelja u ovom parničnom postupku.

15. Presuda prvostupanjskog suda broj P-11280/06 od 30. siječnja 2015. postala je pravomoćna 21. ožujka 2007. kada je presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena citirana prvostupanjska odluka. Isto tako, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-627/2017 od 4. ožujka 2020. odbijena je revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude donesene u tom predmetu.

 

16. S obzirom na pravne učinke citirane prvostupanjske presude od 30. siječnja 2015., tužitelj objektivno, u odnosu na predmetne nekretnine koje su bile predmet kupoprodajnog ugovora sklopljenog između njega i D. C. 11. studenoga 2004., i predmet izjave D. C. od 18. studenoga 2004., a s obzirom da se radi o nevaljanim pravnim poslovima, ne može objektivno postići nikakvu bolju (povoljniju) pravnu situaciju u odnosu na predmetne nekretnine. Stoga i zbog tih okolnosti tužitelj je u ovoj parnici izgubio legitimaciju za traženje utvrđenja ništetnom potvrde javne bilježnice Z. Č. od 6. studenoga 2007. za brisanje prava vlasništva 1.tuženika na predmetnim nekretninama i za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Povoljniju pravnu poziciju tužitelj ne može ostvariti niti u situaciji kada bi njegov zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne izjave javne bilježnice za brisanje prava vlasništva 1.tuženika i za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja bio prihvaćen, jer tužitelj zbog pravne nevaljanosti kupoprodajnog ugovora od 11. studenoga 2004., te izjava D. C. od 6. rujna i 18. studenoga 2004. nema nikakav pravni temelj, niti mu pripada bilo kakvo pravo na predmetnim nekretninama.

17. U takvim okolnostima, kada dakle tužitelj nema legitimaciju za tužbena traženja iz ove parnice, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je ocijenio da o spornom pitanju ništetnosti potvrde javne bilježnice od 6. studenoga 2007. ne treba raspravljati, jer je zahtjev tužitelja, zbog nepostojanja njegove legitimacije za takvo tužbeno traženje, pravilno odbijen kao neosnovan.

18. Stoga, svi opisani žalbeni navodi tužitelja o suprotnom nisu osnovani, a slijedom navedenog, tužitelju nisu povrijeđena prava na pristup sudu i na pravično suđenje.

19. U odnosu na žalbene navode u kojima tužitelj ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 3. st. 3. ZPP-a i čl. 331. st. 1. ZPP-a kada je odbio donijeti presudu na temelju priznanja u odnosu na 2.- 4. tuženike koji su tijekom postupka priznali tužbeni zahtjev, treba odgovoriti da nisu osnovani.

20. Ovo iz razloga jer 1.tuženik i 2.-4.tuženici u ovoj parnici imaju položaj nužnih i jedinstvenih suparničara u smislu odredbe čl. 201. ZPP-a, pa kako se svi tuženici smatraju kao jedna parnična stranka, te se predmetni spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio donijeti presudu na temelju priznanja u odnosu na 2.-4. tuženika, pritom pravilno ocijenivši da se radi o nedopuštenim raspolaganjima tih tuženika u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a.

21. Stoga suprotno žalbenim navodima, žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava nisu ostvareni.

22. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška, u odnosu na 1.tuženika u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

26. Slijedom svega obrazloženog, te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

27. Prvotuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

 

U Rijeci, 20. lipnja 2024.

 

     Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić, v.r.