1

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V AT S K A

 

R J E Š E N J E

                                                       

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner, članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača G. G. iz V.,  OIB: ….odlučujući o žalbi vjerovnika D. Š.-kreditna zadruga "u likvidaciji", K., OIB: ….zastupanog po punomoćniku H. K., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu H. K. i D. K. u K., izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 22 Sp-1985/2019 od 14. siječnja 2021., u sjednici vijeća 20. lipnja 2024., 

 

r i j e š i o j e

 

Prihvaća se žalba vjerovnika D. Š.-kreditna zadruga "u likvidaciji", K. te se ukida rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 22 Sp-1985/2019 od 14. siječnja 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Pobijanim rješenjem u točki 1. izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača G. G. iz V. (dalje: potrošač), točkom 2. izreke zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, dok je točkom 3. izreke oslobođen potrošač od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i vjerovnike pobliže navedene u toj točci izreke.

 

              2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio vjerovnik D. Š.-kreditna zadruga "u likvidaciji", K. (dalje: vjerovnik) pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine"  broj: 75/15 i 104/17 – dalje SZ) te čl. 23. i čl. 79.o Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj: 100/15 i 67/18 – dalje

 

 

ZSP) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba je osnovana.

 

4.Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje povodom prijedloga Financijske agencije (dalje: Fina) od 9. rujna 2019. za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, te utvrđuje da se potrošač nije očitovao da je suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja nad njegovom imovinom, niti da je dostavio podatke o svojoj imovini, pa da se stoga smatra da je suglasan sa provođenjem postupka.

 

5. Sud je uvidom u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Fina (dalje Očevidnik) utvrdio da je potrošač bio neprekidno u blokadi duže od tri godine (3482 dana), da je evidentirano više neizvršenih osnova za plaćanje pobliže navedenih u točki 3. izreke, čiji ukupni iznos po osnovi glavnice iznosi 15.557,48 kn.

6. Sud je nadalje utvrdio da je Fina prestala izvršavati temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18 - dalje ZPONS), osnove za plaćanje čiji ukupni iznos po osnovi glavnice je 68.943,71 kn.

 

7. Sud utvrđuje da potrošač prima mirovinu i to za razdoblje cijele 2020. u ukupnom iznosu od 36.490,45 kn što iznosi oko 3.040,87 kn mjesečno neto, te iznos od 9.797,21 kn na ime primitaka koje isplaćuje H., a ne smatraju se primicima od nesamostalnog rada, zatim u 2019. potrošač je primio mirovinu u ukupnom iznosu od 35.508,57 kn i primitke u iznosu od 10.408,52 kn, u 2018. po osnovi mirovine iznos od 34.227,94 kn i primitke u iznosu od 10.033,16 kn.

 

8. Sud je u odnosu na navedena primanja ocijenio da ista mogu činiti stečajnu masu samo ukoliko se radi o stalnim novčanim primanjima na kojima se ne provodi ovrha sukladno čl. 79.h st. 5. ZSP-a, odnosno da se radi o iznosima koji bi možebitno mogli sačinjavati stečajnu masu čijim bi unovčenjem potrošač mogao namiriti svoje dugove, međutim cijeneći razdoblje dugotrajnosti blokade, mali iznos mirovine i dodatka koji potrošač prima, protek vremena od primitka osnova za plaćanje ocijenio je da ne preostaje imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.

 

9. Sud je nadalje utvrdio da je potrošač vlasnik osobnog automobila marke R. M. 1.6 C., godina proizvodnje 2003., starosti 17 godina, te je po slobodnoj procjeni utvrdio njegovu vrijednost u iznosu od 5.000,00 kn, te zaključio da vrijednost potrošačeve imovine iznosi 5.000,00 kn. Stoga je zaključio da su u konkretnom slučaju ostvarene sve zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 79.g st. 1. I 4. ZSP-a, pa je stoga odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

 

10. Vjerovnik u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja navodi da je sud pogrešno postupio kada je zaključio da potrošačeva primanja koja ostvaruje po osnovi mirovine i drugih novčanih primanja ne ulaze u stečajnu masu i to s obzirom na razdoblje dugotrajnosti blokade, mali iznos mirovine i dodataka koje potrošač prima te protek vremena od primitka navedenih iznosa. Ukazuje da

 

 

 

 

prosječna potrošačeva mirovina zajedno s primicima za 2020. približno iznosi oko 4.000,00 kn, a što da ne predstavlja male iznose mirovine u sadašnjem sustavu mirovina u R. H., budući da je najveći broj mirovina manji od 2.000,00 kn, odnosno da prosječna mirovina u R. H. iznosi oko 2.503,00 kn. Uz to, vjerovnik ukazuje da potrošačeve obveze po osnovi glavnice iznose ukupno 15.557,48 kn.

 

11. Opisani žalbeni navodi vjerovnika za sada su osnovani, te dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega nije moguće ispitati pravilnost u primjeni materijalnog prava.

 

12. Za sada nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da prihodima od mirovine i drugim primicima koje isplaćuje H. nema raspoloživog dijela te imovine koji ulazi u stečajnu masu, jer je prvostupanjski sud propustio ocijeniti kroz primjenu odredbe čl. 173. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje OZ) visinu mjesečnog iznosa mirovine potrošača koji je izuzet od ovrhe, kao i visinu raspoloživog iznosa mirovine koji može biti predmetom ovrhe. Sud je jedino u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da mjesečna mirovina potrošača za 2020. je iznosila oko 3.040,87 kn, za proteklo promatrano razdoblje visina mjesečne mirovine nije niti utvrđivana.

 

13. Nadalje, u odnosu na ostala primanja koja je potrošač ostvario, a isplaćuje ih H., sud uopće nije utvrđivao radi li se o primanjima izuzetim od ovrhe, odnosno ako ta primanja nisu izuzeta od ovrhe u smislu odredbe čl. 172. OZ-a, tada je sud i u odnosu na ova primanja propustio kroz primjenu odredbe čl. 173. OZ-a ocijeniti visinu raspoloživog mjesečnog iznosa, te u odnosu na to utvrditi vrijednost potrošačeve imovine u odnosu na navedena imovinska prava, slijedom čega za sada zaključak prvostupanjskog suda da potrošač nema raspoloživog iznosa po osnovi mirovine i ostalih primanja, odnosno da isti iznosi 0,00 kn, nije prihvatljiv.

 

              14. Ovome sudu je prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da bi vrijednost potrošačevog osobnog vozila iznosila oko 5.000,00 kn.

15. Stoga će prvostupanjski sud u ponovnom postupku upotpuniti činjenično stanje sukladno ukazanim primjedbama, te utvrditi vrijednost potrošačeve imovine koju ostvaruje po osnovi mirovine i ostalih primitaka kroz primjenu odredbi 172. i čl. 173. OZ-a te će nakon toga uvažavajući i da vrijednost potrošačevog osobnog automobila iznosi 5.000,00 kn, ocijeniti ukupnu vrijednost potrošačeve imovine koja ulazi u stečajnu masu i koja može biti predmetom unovčenja.

15.1. U vezi toga, prvostupanjski sud će u obrazloženju novog, zakonitog rješenja navesti razloge o svim odlučnim činjenicama kako bi se rješenje moglo ispitati.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

16. Zbog tih razloga, uvaženjem žalbe vjerovnika primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi čl. 10.  SZ-a i čl. 23. I 79.o ZSP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Rijeci, 20. lipnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

     Dubravka Butković Brljačić