Republika Hrvatska

Trgovački sud u

Varaždinu Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-120/2022-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Jasni
Lekić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja METALNA GALANTERIJA I
GALVANIZACIJA d.o.o., Gornji Kuršanec, Dravska ulica 1, OIB: 47082850843,
zastupan po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, Ljudevita Gaja 6,
protiv tuženika ZAVAROVALNICA TRIGLAV d.d., Ljubljana, Miklošičeva cesta 19,
Slovenija, OIB: 80149195768, zastupan po punomoćniku Tomislavu Miličeviću,
odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska
cesta 103, radi naknade štete (vps. 2.453,48 eur), nakon zaključene glavne i javne
rasprave održane dana 22. svibnja 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja
Josipa Pintarića, odvjetnika iz Čakovca, te punomoćnice tuženika Ivane Ljubas,
odvjetničke vježbenice u OD Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, te na ročištu za
objavu presude dana 20. lipnja 2024. godine,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku ZAVAROVALNICA TRIGLAV d.d., Miklošičeva cesta 19,
Ljubljana, Slovenija, OIB: 80149195768, isplatiti tužitelju METALNA GALANTERIJA I
GALVANIZACIJA d.o.o., Gornji Kuršanec, Dravska ulica 1, OIB: 47082850843, iznos
od 2.453,48 eur-a (slovima: dvijetisućečetristopedesettri eura i četrdesetosam centi),
zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od

28.10.2019. do isplate, i to do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka,
zatim po kamatnoj stopi koja se od 01.01.2023. do 31.12.2023. određuje za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do
isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri
postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je

2 Poslovni broj: P-120/2022-23

na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od

2.035,07 eur, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 20. lipnja 2024. do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju
je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri
postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je
na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi
na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu od 162,24 eur, kao neosnovanim.

i

r i j e š i o j e

Tužba tužitelja radi isplate iznosa od 317,19 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od 28.10.2019. do isplate, povučena je.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 20.875,60 kn/2.770,67
eur sa zakonskom zateznom kamatom od 28.10.2019. pa do isplate, te naknade
prouzročenog parničnog troška. U tužbi navodi da je tužitelj vlasnik osobnog
automobila marke Peugeot Novi 508, Allure BLUEHDI 160, broj šasije:
VR3FHEHYRKY015583. U tužbi se nadalje navodi da je dana 27.10.2019. predmetno
vozilo sudjelovalo u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Republici Sloveniji na adresi
Hrastovec 25/B koju je prouzročila vozačica Ana Muster svojim vozilom marke
Peugeot 207, a u kojoj nezgodi je vozilo tužitelja oštećeno. Vozilo štetnice osigurano
je kod tuženika.

2. U tužbi se nadalje navodi da je dana 28.10.2020. predmetna šteta prijavljena
ovlaštenom predstavniku tuženika u RH i to Triglav osiguranju d.d. na adresi
podružnice u Varaždinu sukladno članku 47. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u
prometu. Ovlašteni predstavnik tuženika je sačinio izvid štete po procjenitelju Hrvoju
Vukaloviću, te je zahtjev tužitelja ocijenio pravno osnovanim te je istome dana 12.
svibnja 2020. na ime naknade štete isplatio iznos od 1.035,20 kn. Prilikom provođenja
izvida štete procjenitelj je sačinio fotografije oštećenja, no ovlašteni predstavnik je
odbio tužitelju isplatiti cjelokupnu i stvarno nastalu štetu koja je utvrđena po
ovlaštenom servisu za Peugeot vozila i to trgovačkom društvu Automobil Lončar d.o.o.
u ponudi od 11.5.2020. u ukupnom iznosu od 21.910,80 kn. Naime, dana 5. ožujka

2020. društvo Automobil Lončar d.o.o. obavijestilo je ovlaštenog predstavnika o potrebi
dodatnog izvida štete za popravak predmetnog vozila radi potrebe zamjene desnog
fara, usmjerivača zraka i prednjeg branika. Uz zahtjev su priložene fotografije
oštećenja kojima je navedena potreba popravka opravdana. Vidi se kako je plastika
fara puknuta, što je posebno označeno crvenom bojom. Međutim, procjenitelj
ovlaštenog predstavnika se očitovao kako su predmetna oštećenja nastala naknadno
odnosno nakon štetnog događaja, sugerirajući otklon obveze za isto. Tužitelj tvrdi da
iz fotografija koje su sačinjene prilikom prvog izvida štete je jasno vidljivo kako

3 Poslovni broj: P-120/2022-23

oštećenja na koja je ovlaštenom predstavniku ukazano od strane Automobil Lončar
d.o.o. postoje već tada, te nisu mogla nastati naknadno. Stoga, budući da tužitelju nije
isplaćena cjelokupna stvarno pretrpljena šteta, tužitelj podnosi tužbu protiv tuženika
kao odgovornog osiguratelja te predlaže sudu da naloži tuženiku da isplati tužitelju
iznos od 20.875,60 kn/2.770,67 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom
kamatom od 28.10.2019. do isplate, te se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju
prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana. Tužitelj je tijekom postupka precizirao
iznos glavnice na ukupan iznos od 2.453,48 eur sa zakonskom zateznom kamatom od

28.10.2019. do isplate, jer je uskladio zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka te je
povukao za plaćeni iznos tijekom ovog postupka u iznosu od 137,39 eur.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da oštećenja koja tužitelj tužbom
potražuje nisu nastala u štetnom događaju na koji se tužitelj poziva, pa tuženik
osporava i uzročno-posljedičnu vezu oštećenja za koje tužitelj potražuje naknadu štete
s događajem od 17.10.2019. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu
legitimaciju tuženika za ovu parnicu. Tvrdi da oštećenja koja tužitelj navodi te prilaže u
izvidu štete društva Automobil Lončar d.o.o. od 11. svibnja 2020. nisu nastala u
štetnom događaju na koji se tužitelj poziva, već nakon istog. Tuženik osporava visinu
tužbenog zahtjeva tužitelja te tijek zakonskih zateznih kamata. Tuženik nadalje navodi
da osporava tijek zateznih kamata od 28. listopada 2019. s obzirom na to da iste ne
teku na naknadu nenovčane materijalne štete koja nije reparirana, odnosno kamate
pripadaju tek od donošenja prvostupanjske presude, sukladno stavu sudske prakse
Vrhovnog suda RH. Predlaže da sud odbije tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja
u cijelosti.

4. Tužitelj se očitovao na navode tuženika i odgovor na tužbu, ističući da se u
odnosu na prigovor i osporavanje tuženika aktivne i pasivne legitimacije, tužitelj poziva
na odredbu članka 50. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj je u
mirnom postupku podnio zahtjev za naknadu štete na svom vozilu Triglav osiguranju
d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Antuna Heinza 4, i to kao ovlaštenom predstavniku
tuženika u RH, s obzirom da je ta mogućnost propisana temeljem članka 47. st. 1.
Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj navodi da je vozilo koje je
sudjelovalo u prometnoj nezgodi osigurano kod tuženika, te se isti u ovom postupku
smatra odgovornim osigurateljem. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije tužitelja
razvidno je da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju, jer je automobil koji je
sudjelovao u prometnoj nezgodi bio osiguran kod tuženika. Tužitelj smatra da su
navodi tuženika usmjereni ka odugovlačenju postupka i predlaže odbiti prigovore
tuženika.

5. Tuženik je na pripremnom ročištu od 31. svibnja 2023. naveo da tužitelj u
tijeku postupka nije uopće materijalnim dokazima dokazao da mu je nastala šteta.
Naime, prometna nesreća se dogodila 27.10.2019. kad tužitelj nije bio vlasnik vozila,
šteta je prijavljena 4.11.2019., izvid štete je bio 11.11.2019., prijenos prava vlasništva
na tužitelja je bio 21.12.2019., a zahtjev za naknadnu procjenu štete 5.3.2020. Iz
dokumentacije nije razvidna aktivna legitimacija tužitelja, kao niti način stjecanja
vlasništva, pa samim time i nepoznat je podatak je li tužitelj eventualnu štetu uopće
pretrpio s obzirom da ne znamo je li eventualna šteta bila već ukalkulirana u samoj
kupoprodajnoj cijeni. Iz izjave koja je dostavljena uz tužbu nije razvidno da je prijašnji
vlasnik ovlastio tužitelja za pokretanje sudskog postupka te ostvarivanje potraživanja
po štetnom događaju od 27.10.2019. Tužitelj na navode punomoćnika tuženika ističe
kako je tuženik priznao svoju odgovornost za nastalu štetu upravo tužitelju, te mu je

4 Poslovni broj: P-120/2022-23

isplatio nesporan iznos. Predlaže da u odnosu na navedeno sud izvrši uvid u parnični predmet ovog suda broj P-233/2020.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju tužitelja i to
fotografije oštećenja automobila (list 4-7), u dopis od 12. ožujka 2020. (list 8), u izjavu
o prijenosu potraživanja od 2. travnja 2020. (list 10), u fotografiju oštećenja automobila
(list 11), u ponudu Automobil Lončar d.o.o. od 11.5.2020. (list 12), u izvješće o
prometnoj nesreći od 27.10.2019. (list 13), u obavijest Policije Republike Slovenije od

27.10.2019. (list 14), u fotografiju oštećenja automobila (list 15), u potvrdu o oštećenju
vozila od 27.10.2019. Policije Republike Slovenije (list 16), u izvadak banke o
djelomičnom plaćanju tražbine od 12.5.2020. u iznosu od 1.035,20 kn (list 18-19), u
fotografije oštećenja (list 20-21), u prometnu dozvolu za vozilo ČK247IH od

21.12.2019. (list 22-23), u fotografiju oštećenja (list 24), saslušao svjedoke Miroslava
Skupnjaka i Krunoslava Jurgeca, te proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku
za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila Miroslavu Vlah, dipl. ing. iz Varaždina.

7. Uvidom u prometnu dozvolu za vozilo ČK247IH, razvidno je da je vlasnik
vozila tužitelj, da je prometna dozvola izdana 21.12.2019., te da je vozilo u prometu od

19.6.2019. Uvidom u izjavu o prijenosu potraživanja od 2. travnja 2020. razvidno je da
društvo Automobil Lončar d.o.o. kao raniji vlasnik motornog vozila marke Peugeot Novi
508, Allure BLUEHDI 160, broj šasije: VR3FHEHYRKY015583, u cijelosti prenosi
društvu Metalna galanterija i galvanizacija d.o.o. kao sadašnjem vlasniku predmetnog
vozila potraživanje na ime naknade štete u postupku pred Triglav osiguranjem d.d. pod
brojem štete 201923089. Uvidom u fotografije oštećenja predmetnog automobila
nedvojbeno je da je došlo do oštećenja vozila što potvrđuje i izvješće o prometnoj
nesreći od 27.10.2019., te obavijest – "Obavestilo" od 27.10.2019. Policijske uprave
Maribor, Policijske postaje Gorišnica, Republike Slovenije koju potpisuje ovlašteni
policajac, kao i potvrda Europskog izvješća o prometnoj nezgodi. Iz dostavljene
dokumentacije razvidno je da je prometnu nezgodu prouzročila vozačica Ana Muster
koja odgovornost za štetni događaj nije osporila i da je vozilo štetnice osigurano kod
tuženika. U vrijeme nezgode vlasnik vozila bio je Automobil Lončar d.o.o., a ovlaštenik
vožnje Krunoslav Jurgec. U skladu s dostavljenom dokumentacijom su i iskazi
saslušanih svjedoka Krunoslava Jurgeca i Miroslava Skupnjaka, te je sud u cijelosti
prihvatio navode tužitelja da je aktivno legitimiran za ovaj postupak radi naknade štete
te da se odgovornost tuženika temelji na činjenici da je vozilo štetnika bilo osigurano
kod istog društva, što nedvojbeno proizlazi iz dokumentacije i iskaza svjedoka, te je
vozilo štetnika bilo osigurano upravo kod tuženika Zavarovalnica Triglav d.d. Stoga je
tuženik pasivno legitimiran za ovaj parnični postupak. Nije sporno da je osiguranica
tuženika Ana Muster u cijelosti odgovorna za štetni događaj jer je isto priznala, te nije
sporno da je osiguranica tuženika udarila u auto tužitelja na parkirnom prostoru na
adresi Goričak, Hrastovec 25/B, Republika Slovenija.

8. Svjedok Miroslav Skupnjak iskazao je da mu je poznato o čemu se vodi ovaj
spor, radi se o naknadi štete za vozilo marke Peugeot, predmetni automobil radi
popravka štete nastale u prometnoj nezgodi je u servis tvrtke u kojoj svjedok radi
Automobil Lončar d.o.o., kao ovlašteni servis za vozila marke Peugeot, doveo i
popravak zatražio Krunoslav Jurgec. On je imao izvid štete od Triglav osiguranja iz
Varaždina i njihovog procjenitelja Hrvoja Vukalovića kojeg također poznaje jer s njime
surađuje vezano za rješavanje šteta. Izvid štete od strane Triglav osiguranja je predan,
međutim kada su krenuli u popravak predmetnog vozila i demontirali ga, utvrdili su da

5 Poslovni broj: P-120/2022-23

osim onoga što je bilo u izvidu štete, su bili još i dodatni kvarovi odnosno oštećenja
koje je trebalo popraviti a to su zamjena prednjeg branika koji je popucao, zamjena
prednjeg desnog svjetla i usmjerivača zraka ispod branika. Branik je bio u izvidu za
popravak, ali ne za zamjenu. Utvrdili su da treba zamjena cijelog branika jer je bio
popucan, dakle u cijelosti oštećen, tako da se nije mogao popraviti onako kako je
zapravo traženo u izvidu štete. On je to slikao i poslao zahtjev za naknadni izvid štete
gospodinu Hrvoju Vukaloviću iz Triglav osiguranja koji je odgovorio da to nije povezano
s predmetnim štetnim događajem i da ta zamjena nije odobrena. Na upit suda da li je
Triglav osiguranje Varaždin otklanjalo svoju odgovornost od navedene štete, iskazao
je da nije, da su oni štetu priznali, dakle odgovornost Triglav osiguranja nije bila tada
sporna, jedino ti dodatni radovi na vozilu. Ne sjeća se koliko je bio star auto, a izjavu o
prijenosu potraživanja koja je priložena u spisu na listu 10 potpisala je direktorica tvrtke
Automobil Lončar d.o.o. On je djelatnik servisa i ne zna u kom roku novi vlasnik mora
automobil prenijeti na sebe kada ga kupi od njihove tvrtke. Nije upoznat sa
mehanizmom nastanka nezgode, sa tijekom nezgode niti težinom odnosno jačinom
udara u vozilo, tako da se ne može izjasniti o tome da li su ti nedostaci koje su utvrdili
na vozilu nastali uslijed te prometne nezgode, ali oni su pogledali izvid štete i kada su
demontirali branik i vozilo, utvrdili su ta oštećenja. Iskazao je i to da se puknuće branika
nije moglo vidjeti prije demontaže jer se to vidi tek kad se demontira branik, jer se
puknuće nalazilo sa zadnje strane na samom nosaču koji drži branik, dakle s unutarnje
strane je bio puknuti dio branika koji je pričvršćen na sam nosač. Svjedok Krunoslav
Jurgec iskazao je da je zaposlenik tvrtke tužitelja, da radi na poslovima komercijale,
da je u vrijeme štetnog događaja vozio predmetno vozilo kao službeni automobil, imao
je punomoć za upravljanje vozilom, a automobil je još glasio na prodavatelja Automobil
Lončar d.o.o. jer se radilo o takvom poslovnom angažmanu između tvrtke tužitelja i
tvrtke Automobil Lončar d.o.o. Tvrdi da je u vrijeme nezgode automobil bio star par
mjeseci, da mu nije bilo poznato zbog čega je tuženik osporio dio štete koja je nastala
na vozilu, da su sva oštećenja nastala u štetnom događaju, vozilo je bilo staro svega
par mjeseci i imalo prijeđenih nekoliko tisuća kilometara, nije imalo nikakva oštećenja
i o tome je sačinjen zapisnik kod policije u Sloveniji. Utvrđena je stopostotna
odgovornost vozačice drugog automobila i ona je to priznala. Obzirom da se radilo o
novom i službenom automobilu, pozvao je policiju te su dobili vjerodostojne dokumente
za traženje naknade štete koja je nastala u tom štetnom događaju. Iskazao je da se
javio u Triglav osiguranje u Varaždinu, da su ispunili potrebne obrasce i priložili su
originalnu dokumentaciju koju je sačinila policija u Sloveniji, nakon čega je procjenitelj
Triglav osiguranja učinio više fotografija, otvarao poklopac motora, slikao sva
oštećenja koja su nastala, te je potvrdio da su fotografije koje su priložene u spis
fotografije oštećenja na vozilu iz predmetnog štetnog događaja. Također je iskazao da
procjenitelj tuženika prilikom prvog izvida štete nije vršio demontažu branika. Sud je
povjerovao istinitosti iskaza ovih svjedoka obzirom da su suglasni sa dostavljenom
dokumentacijom i međusobno. Na okolnost visine štete nastale u štetnom događaju
od 27.10.2019. na vozilu tužitelja marke Peugeot Novi 508, Allure BLUEHDI 160, broj
šasije VR3FHEHYRKY015583, te da li je šteta koja je naknadno utvrđena u servisu
Automobil Lončar d.o.o. i specificirana u ponudi toga društva od 11.5.2020. nastala
uslijed štetnog događaja od 27.10.2019. odnosno u uzročno-posljedičnoj vezi sa
štetnim događajem, sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku
prometno-tehničke struke Miroslavu Vlah iz Varaždina, Đure Sudete 23.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Miroslava Vlah proizlazi da je navedena šteta mogla nastati u štetnom događaju opisanom u predmetnom spisu. Sporno puknuće

6 Poslovni broj: P-120/2022-23

nosača fara bilo je prisutno i prilikom izvida štete, (dokaz: fotodokumentacija, slika F4)
i trebalo je biti navedeno u izvidu štete ili se, ako je to bilo propušteno, trebao napraviti
dodatni izvid koji će to obuhvatiti i na koji je osiguravateljska kuća bila pozvana. U
prilog tome valja napomenuti da su i oba aktera nezgode zajednički utvrdila da je
uslijed nezgode došlo do oštećenja fara (ispunjeno Europsko izvješće o nezgodi). Što
se tiče napuknuća branika, napominje da analizom fotodokumentacije izrađene
prilikom izvida štete nije pronašao nesporan dokaz da je napuknuće bilo prisutno
prilikom vršenja izvida štete. No, svakako napominje i da izvid raspolaže sa svega
jednom fotografijom na kojoj je barem donekle vidljivo sporno mjesto i to ne baš
direktno. Obzirom da se povećanjem fotografije ogrubljuje rezolucija, (zrnatost), a i da
se prilikom elastičnog povrata branik nakon deformacije često vrati u prvobitno stanje,
manja su napuknuća teže vidljiva golim okom, pa ne može nedvojbeno tvrditi da do
puknuća nije došlo. Ono što može sigurno s tehničke strane reći da su prilikom
nezgoda kao što je bila ova napuknuća branika vrlo česta. No, na temelju raspoložive
dokumentacije u spisu to puknuće branika ne može s tehničke strane nesporno utvrditi,
a drugom raspoloživom foto-dokumentacijom spis ne raspolaže. Osiguravateljska kuća
je prilikom izvida utvrdila oštećenje branika ali bez puknuća te je vidljivo da su
predvidjeli samo lakirerske radove sanacije branika. Slijedeća sporna stavka je
oštećenje prednjeg desnog blatobrana za koju može reći da se na fotografiji F2 vide
mrlje koje bi mogle ukazati na manje oštećenje laka tik uz prednji blatobran, ali foto-
dokumentacija napravljena prilikom štete je nedostatna pa ne može iz nje nedvojbeno
utvrditi da li se radi o oštećenjima ili odrazu okoline na blatobranu. Što se tiče oštećenja
usmjerivača zraka interkulera, obzirom na njegov smještaj neposredno iza dijela
branika koji je bio u kontaktu sa drugim vozilom prilikom ove nezgode, velika je
vjerojatnost da je do oštećenja tog dijela vozila moglo doći u ovom štetnom događaju.
Problem je samo što je poziv za dodatni izvid upućen preko 4 mjeseca kasnije od
obavljenog prvobitnog izvida pa je to oštećenje moglo teoretski možda uslijediti i u
nekom kasnijem eventualnom štetnom događaju. Dakle, ni za ovo oštećenje ne može
nedvojbeno utvrditi da je nastalo predmetnim štetnim događajem, ali vjerojatnost za to
je zaista velika. U svakom slučaju, upravo zbog ovog oštećenog dijela, osiguravatelj je
bio dužan izvršiti dodatni izvid štete jer se radi o dijelu vozila čije se oštećenje nije
moglo vidjeti direktno prilikom prvobitnog izvida. Provjerio je i ponudu popravka koju je
oštećeni dobio od ovlaštenog servisa. Ponuda je cjenovno bila realna za period u
kojem je dana. Ukoliko se to usporedi sa cijenom popravka na dan 03.01.2024., (kojim
cijenama raspolaže), taj popravak bi danas koštao oko 3.550,00 eur+PDV. Obzirom
na sve navedeno gledajući samo tehničku komponentu ovog spora procjenitelj
osiguranja se svakako trebao odazvati pozivu na dodatni izvid štete neovisno o ishodu
takvog izlaska, što je u ovom slučaju propušteno. Sva oštećenja koja su prijavljena
osiguravatelju za naknadni izvid štete mogla su nastati u predmetnom štetnom
događaju. Što se tiče financijske vrijednosti pojedinih elemenata ponude ovlaštenog
servisa koja se nalazi u spisu, provjerio je kod izdavatelja ponude i isti zbog proteka
vremena tu ponudu više nije mogao pronaći u sistemu. Isto tako nisu više imali ni cijene
dijelova koje su vrijedile početkom 2020. godine. Stoga je procijenio kolika je bila
financijska vrijednost svakog elementa ponude tada, a sve u svrhu kako bi sud, ako
presudi da je tuženi tužitelju dužan nadoknaditi štetu ili dio iste, imao okvirnu
financijsku vrijednost kao osnovu za nadoknadu štete. Branik prednji 840,00 eur +
PDV, usmjerivač zraka 68,00 eur + PDV, far lijevi sa pripadajućom elektronikom

1.120,00 eur + PDV, lakiranje branika sa potrošnim materijalom 210,00 eur + PDV,
lakiranje prijelaza blatobrana sa potr. materijalom 37,00 eur + PDV, zamjena fara 14,00

7 Poslovni broj: P-120/2022-23

eur + PDV, zamjena usmjerivača zraka 14,00 eur + PDV. Sumirano to bi iznosilo

2.303,00 eur + PDV, što bi i otprilike odgovaralo iznosu tadašnje ponude.

10. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da tužitelj nije
priložio dokaze kojima dokazuje da je šteta utvrđena od strane Automobil Lončar d.o.o.
bila u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 27. listopada 2019. Navodi
da vještak utvrđuje samo kako su navedena oštećenja mogla nastati u štetnom
događaju. Tuženik tvrdi da je moguće da su oštećenja nastala i u eventualnom
kasnijem oštećenju. Ističe da je od izvida štete učinjenog od strane korespondenta
tuženika do izvida štete učinjenog od strane Automobil Lončar d.o.o. prošlo četiri
mjeseca, odnosno razdoblje u kojem je tužitelj mogao oštetiti auto na isti ili sličan način,
pri čemu su mogla nastati oštećenja navedena u ponudi od 5. ožujka 2023. Tvrdi da
tužitelj nije uputio prigovor korespondentu štetnika nakon zaprimanja izvida štete.
Nadalje naglašava da je Automobil Lončar d.o.o. bio vlasnik vozila u vrijeme
predmetnog štetnog događaja i u vrijeme vršenja izvida štete 11. studenog 2019., te
je kao ovlašteni serviser raspolagao dovoljno ključnim znanjima da nakon zaprimanja
izvida štete uoči kako je šteta veća nego ona procijenjena u izvidu štete. Tužitelj se
očitovao podneskom od 3.3.2024. navodeći da je tuženik propustio ispuniti svoju
obvezu izlaska na dodatni izvid štete i to u situaciji kada se tražio izvid štete koji se
odnosi na dijelove vozila čija oštećenja nisu mogla biti vidljiva bez uklanjanja drugih
dijelova na vozilu, što je ovdje bio slučaj. To potvrđuje vještak te svjedok Miroslav
Skupnjak. Vještak je iskazao kako je uočio da je već prilikom vršenja prvog odnosno
jedinog izvida štete bilo vidljivo puknuće na plastičnom držaču desnog fara. Vještak
navodi da se kod pravilne sanacije isti kompletno mijenja. Nadalje navodi da je
procjenitelj tuženika uporno osporavao nastanak štete na tom dijelu vozila, iako je
tužitelj ukazivao da je nastanak štete razvidan iz samih fotografija sačinjenih po
procjenitelju tuženika, te je time tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i
poštenja u poslovanju. Vještak je za pojedina oštećenja utvrdio s visokom
vjerojatnošću mogućnost nastanka istih, te za svako oštećenje naveo da je moglo
nastati u štetnom događaju. Tvrdi da iz zahtjeva za dopunski izvid štete sadržan u
poruci elektronske pošte od 5.3.2020. i iz iskaza svjedoka Miroslava Skupnjaka koji
štetu opisuje u skladu s vještačkim nalazom, proizlazi da su sva oštećenja nastala u
jednom i jedinom štetnom događaju. Tuženik ne konkretizira koji bi to drugi događaj
bio, a s druge strane dopunski izvid nije obavio. Tužitelj smatra da je vještak u svojem
zaključku iskazao da su sva oštećenja mogla nastati u predmetnom štetnom događaju,
te budući da tuženik nije dokazao da bi postojao neki drugi štetni događaj, predlaže da
sud usvoji tužbeni zahtjev za cjelokupnu utvrđenu štetu u iznosu od 2.303,00 eur
uvećano za PDV koji iznosi 575,75 eur, što ukupno iznosi 2.590,87 eur.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer se radi o iskusnom i
stručnom sudskom vještaku odgovarajuće struke, a koji je odgovorio na zadatak koji
je postavljen vještaku, a to je da li su predmetna oštećenja mogla nastati u
predmetnom štetnom događaju. Sud smatra da tuženik po svom predstavniku nije
prilikom svog izvida štete utvrdio cjelokupna oštećenja nastala u štetnom događaju,
već je samo paušalno, izvana i bez stručnog pregleda vozila i to na ulici fotografirao
oštećenja, te da su daljnja oštećenja koja tužitelj potražuje u ovoj tužbi svakako u
uzročnoj vezi sa štetnim događajem, što je tužitelj i dokumentirao fotografijama i
utvrđenjima od strane ovlaštenog servisa. Činjenica da izvid štete i utvrđenje
cjelokupnog kvara po ovlaštenom servisu Automobil Lončar d.o.o. nije uslijedio odmah
nakon štetnog događaja već s vremenskim odmakom, ne znači da se ta oštećenja nisu

8 Poslovni broj: P-120/2022-23

dogodila u predmetnom štetnom događaju jer je navedeno potvrdio i vještak, kao i
svjedok Miroslav Skupnjak, ovlašteni serviser koji je iskazao da su utvrdili ta oštećenja
tek kada su demontirali branik i vozilo. Prema odredbi članka 1072. Zakona o obveznim
odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i
155/23, dalje skraćeno: ZOO-a), kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više
vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. U
konkretnom slučaju osiguranica tuženika isključivo je kriva za nastali štetni događaj.
Tuženik kao osiguravajuće društvo štetnika bio je dužan postupiti po zahtjevu za
naknadu štete uslijed štetnog događaja i to je i učinio putem predstavnika osiguratelja
u Varaždinu koji je izvršio izvid štete. Prema nalazu vještaka pravilo je osiguravajućih
društava da po pozivu ovlaštenih servisa koje je angažirao vlasnik oštećenog vozila,
odnosno po pozivu oštećenika, izvrše i dodatni izvid štete radi utvrđenja svih oštećenja
vozila koja su nastala u štetnom događaju i kao posljedica štetnog događaja. Takav
poziv za naknadni izvid štete predstavnik tuženika je dobio 5.3.2020. Općepoznata
činjenica je da je u navedeno vrijeme bio takozvani "lock down" radi pandemije corona
virusom, pa i navedeno treba uzeti u obzir prilikom sagledavanja cjelokupnog odnosa.
Upravo je obveza odgovornog osiguratelja da bez odgađanja a najkasnije u roku od
60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrdi odgovornost i visinu toga zahtjeva
te dostavi oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu. Predstavnik tuženika
je samo paušalno odbio taj zahtjev i nije izvršio dodatni izvid štete po pozivu ovlaštenog
servisa, iako njegova obveza na navedeno proizlazi i iz Zakona o obveznim
osiguranjima u prometu (N.N. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23). Prema
članku 11. citiranog zakonskog propisa, odštetni zahtjev po osnovi osiguranja
oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju. Prema članku

1.a citiranog zakonskog propisa, u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se i akti
Europske unije i to direktiva Europskog parlamenta i vijeća 2009/103/EZ od 16. rujna

2009. u odnosu na osiguranje od građansko-pravne odgovornosti u pogledu upotrebe
motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti, te direktiva EU
2021/2118 Europskog parlamenta i vijeća od 24. studenog 2021. o izmjeni direktive
2009/103/EZ. U konkretnom slučaju učesnici prometne nezgode ispunili su Europsko
izvješće o prometnoj nezgodi iz kojeg nedvojbeno proizlaze sve činjenice vezane za
ovaj štetni događaj, te je sud utvrdio da je tuženik odgovoran naknaditi cjelokupnu štetu
tužitelju u visini koja je tražena ovim tužbenim zahtjevom, što je potvrdio i vještak u
svom nalazu i mišljenju glede visine tužbenog zahtjeva, kao i glede vjerojatnosti
nastanka cjelokupne štete utvrđene u naknadnom izvidu štete po ovlaštenom servisu
Automobil Lončar d.o.o. i u ponudi za otklanjanje štete Automobil Lončar d.o.o.
Tuženik u dokaz svojih tvrdnji da su oštećenja nastala u nekom novom ili drugom
štetnom događaju nije predložio izvođenje dokaza, a predstavnik osiguratelja nije u
cijelosti postupio u skladu sa svojim obvezama osiguratelja radi otklanjanja cjelokupne
štete koja je počinjena isključivom krivnjom osiguranika tuženika. Stoga je sud u
cijelosti usvojio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev sa zakonskom zateznom kamatom
kao u tužbi od dana štetnog događaja, jer je na strani tuženika odgovornost za naknadu
materijalne štete koja dospijeva trenutkom nastanka štete sukladno članku 1086. ZOO-
a.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku (N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP-
a), te je sud obvezao tuženika na naknadu troška tužitelju i to za sastav tužbe

17.10.2022. 200,00 eur, za sastav podneska od 4.4.2023. 50,00 eur, za sastav
podneska od 4.5.2023. 200,00 eur, za zastupanje na ročištu od 31.5.2023. 200,00 eur,

9 Poslovni broj: P-120/2022-23

za zastupanje na ročištu od 5.10.2023. 200,00 eur, za sastav podneska od 22.11.2023.
50,00 eur, za sastav podneska od 3.3.2024. 200,00 eur, za ročište od 22.5.2024.
200,00 eur, što ukupno iznosi 1.300,00 eur, te na taj iznos PDV u iznosu od 325,00
eur, te vještačenje od 300,00 eur, što ukupno iznosi 1.925,00 eur. K tome valja pribrojiti
pristojbu na tužbu u iznosu od 37,08 eur, koliko je tužitelj platio s osnove pristojbe na
tužbu i 72,99 eur pristojbe na presudu, što ukupno iznosi 2.035,07 eur s osnove
opravdanog troška postupka koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju. Sud je u cijelosti
priznao troškovnik tužitelja jer je zatražen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika, osim za ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eur
s pripadajućim PDV-om jer taj trošak nije potreban za okončanje ove parnice u smislu
članka 155. ZPP-a, te iznosa od 37,24 eur s osnova pristojbe na tužbu jer je sud
priznao iznos pristojbe na tužbu u onom iznosu u kojem je tužitelj platio, a to je 37,08
eur. Stoga je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od
162,24 eur.

Varaždin, 20. lipnja 2024.

SUDAC:

Jasna Lekić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom
Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog suda u roku od 15
dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, po primitku iste,
u tri primjerka.

DNA: 1. Pun. tužitelja Josip Pintarić, odvjetnik iz Čakovca, Ljudevita Gaja 6
2. Pun. tuženika Tomislav Miličević, odvjetnik iz OD Miličević i Šupuković d.o.o.
iz Zagreba, Maksimirska cesta 103