Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                     

                                                                               Poslovni broj: Gž-526/2024-3

             

                             

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD        

                                                                                Poslovni broj: Gž-526/2024-3

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. B., OIB , zastupanog po punomoćnici A. R., odvjetnici u S., protiv tuženice M. B., OIB , zastupane po odvjetnicima u O. D. I. i P. iz S., radi spora iz nasljeđivanja, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu od 26. travnja 2024., poslovni broj: P-3363/2016., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba tuženice M. B. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 26. travnja 2024., poslovni broj: P-3363/2016.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. I. B. iz S., ne ulazi ½ dijela izgrađene obiteljske grobnice na groblju K., čestica br. , veličine 8 m2, sa 6 mjesta a koja grobnica je upisana na ime tužitelja G. B., jer ona ne predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i pokojne I. B..

 

II. Nalaže se tuženici, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.334,10 eura."

 

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući u odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te zbog toga što nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Dalje ističe kako obrazloženje pobijane presude ne sadrži sve što je potrebno sukladno članku 388. stavku 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). U presudi se opetovano spominje da se predmetna nezgoda dogodila u N. dok se ista dogodila u L.. Također sud u izreci presude pogrešno navodi prezime pok. I. B.. Nadalje, ističe kako prvostupanjski sud nije odlučio o dokaznom prijedlogu da se iz L. zatraži podatak o tome koliki je iznos štete povodom smrti I. B. i koji su sve oblici štete isplaćeni tužitelju, a naročito podatak o tome koliko je novčanih sredstava bilo na računu sada pok. I. B. u trenutku njezine smrti. Nije odlučeno niti o prijedlogu za saslušanjem svjedoka I. G. i R. G.. Ističe dalje kako je očigledno da sud svoju odluku temelji isključivo na iskazu svjedokinje N. B., majke tužitelja, te iskazu samog tužitelja, a potpuno je, prema navodima žalbe nelogičan zaključak suda da N. B. sredstva za kupnju predmetne grobnice nije tražila natrag od sina, odnosno da ih je darovala s obzirom na okolnosti da mu je novac trebao iznenada, te da su mu roditelji mogli financijski pomoći. Predlaže da se njezina žalba uvaži i da se preinači prvostupanjska presuda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Trošak žalbe ne traži.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, razlozi presude o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, pa presude nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

5.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se neosnovano

ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

5.2. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženica, budući je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo sve bitne elemente propisane navedenim člankom, a osobito je naveo koje je činjenice utvrđivao i koje je dokaze izvodio radi utvrđenja odlučnih činjenica, te zašto ih je i kako ocijenio.

 

5.3. Tuženica, sadržajno, u svojoj žalbi ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a.

 

5.4. Na temelju članka 8. ZPP-a sud izvedene dokaze prosuđuje prema svom uvjerenju, a pri tome je u obvezi stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu. Prednje navedeno sud može učiniti samo ako je provedene dokaze ocijenio sukladno članku 8. ZPP-a, odnosno ako je, između ostalog, savjesno i brižljivo analizirao svaki dokaz zasebno, a što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio, analizirajući svaki dokaz zasebno, te sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, tako da nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju se žalbom ukazuje.

 

6. Činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno, a žalbenim navodima pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju. Tako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno:

 

- da su tužitelj i pok. I. B. bili u braku od 29. travnja 2011., te da su živjeli i radili u L.,

- da je I. B. smrtno stradala 10. lipnja 2013. u prometnoj nezgodi u L.,

- da je ostavinski postupak iza pok. I. B. proveden u L. i da je tužitelj proglašen njezinim jedinim zakonskim nasljednikom,

- da je u ostavinskom postupku koji je pokrenut u Republici Hrvatskoj i vodi se pod poslovnim brojem: O-7176/2015 kod javnog bilježnika A. Z. kao imovina pok. I. B. prijavljena grobnica na mjesnom groblju K., grob broj 130, veličine 8 m2 sa šest grobnih mjesta,

- da je ostavinski postupak prekinut rješenjem Općinskog suda u Splitu od 12. listopada 2015., poslovni broj: O-7176/2015 kojim je tužitelj upućen da pokrene parnicu protiv tuženice radi utvrđenja da pokojnoj I. B. ne pripada ½ dijela ostavinske imovine na ime bračne stečevine, zbog čega je tužitelj pokrenuo predmetni parnični postupak,

- da je sporna grobnica kupljena nakon smrti I. B., 18. lipnja 2013. i plaćena je 30.100,00 kuna,

- da je kao uplatitelj po računu kojim je plaćena grobnica naveden tužitelj,

- da je zajednički žiro račun pod imenom tužitelja i pokojne I. B. bio blokiran od 12. lipnja 2013. do 28. listopada 2013., odnosno do okončanja ostavinskog postupka iz pokojne I. B., te da tužitelj nije mogao raspolagati novčanim sredstvima po navedenom računu.

 

6.1. Analizirajući iskaz svjedokinje N. B. i tužitelja, te dovodeći ih u vezu sa činjenicom da tužitelj nije mogao raspolagati novčanim sredstvima, jer je zajednički račun tužitelja i pokojne I. B. bio blokiran u vrijeme kupnje grobnice, prvostupanjski sud pravilno je prihvatio iskaz navedene svjedokinje kao točan i istinit u dijelu kada svjedokinja navodi da su novac za kupnju grobnice ona i suprug dali sinu, te da, s obzirom na sve okolnosti, prije svega tragediju koja se dogodila, te sinovu izgubljenost i shrvanost, novac koji su mu dali za kupnju grobnice nikada od sina nisu potraživali natrag.

 

7. Zaključci prvostupanjskog suda žalbenim navodima tuženice nisu dovedeni u pitanje, jer pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je grobnica kupljena posebnom imovinom tužitelja, odnosno novcem koji su mu roditelji darovali, a povrat tih novaca s obzirom na sve okolnosti nisu potraživali. Pri tome okolnost da prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog da se iz L. zatraži podatak o tome koliki je iznos štete povodom smrti I. B. i koji su sve oblici štete isplaćeni tužitelju, a naročito podatak o tome koliko je novčanih sredstava bilo na računu sada pok. I. B. u trenutku njezine smrti, kao i činjenica da nije saslušao predložene svjedoke I. i R. G., nisu od utjecaja na zaključke prvostupanjskog suda, niti su isti utjecali na pravilnosti i zakonitost pobijane presude.

8. Također i žalbeni navod da se u presudi opetovano spominje da se prometna nezgoda dogodila u N., a ista se zapravo dogodila u L., nisu utjecali na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer se radi o očitoj pogrešci u pisanju obrazloženja. Što se tiče žalbenog navoda da je u izreci presude prezime pokojne I. B. pogrešno navedeno (B.) valja navesti da i ovaj žalbeni navod ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer se radi o pogrešci u pisanju prezimena, a sukladno članku 342. ZPP-a prvostupanjski sud može, ukoliko je prezime uistinu pogrešno napisano, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke ispraviti navedenu pogrešku u svako doba.

 

9. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio i materijalno pravo kada je utvrdio da novčana sredstva kojima je kupljena grobnica ne predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i pokojne I. B., jer se radi o posebnoj imovini tužitelja koja mu je darovana od strane roditelja, kao i da navedena grobnica stoga ne ulazi u ostavinsku imovinu pokojne I. B..

 

10. I odluka o troškovima postupka također je pravilno utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno je odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku, te prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023).

 

11. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 19. lipnja 2024.

 

                                                                                                   Predsjednica vijeća

 

                                                                                                Irena Dikanović-Terzić

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu