1

Poslovni broj: Gž-264/2022-2

 

 

Poslovni broj: Gž-264/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S L, M G, OIB:…kojeg zastupaju po punomoćnici-odvjetnici iz Odvjetničkog društva L & R d.o.o., protiv tuženika B K d.o.o., Z, OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz Odvjetničkog društva B&P iz Z, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalna službe u Đurđevcu broj: P 20/2021-13 od 10. siječnja 2022., u sjednici održanoj 19. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna službe u Đurđevcu broj: P 20/2021-13 od 10. siječnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Koprivnici, Stalna službe u Đurđevcu broj: P 20/2021-13 od 10. siječnja 2022.:

 

" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„ 1. Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu broj 14 Ovr-70/2020-2 od 28. svibnja 2020. na novčanim sredstvima tužitelja, tada ovršenika, a radi naplate novčane tražbine tuženika, tada ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 27.497,52 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti i 20,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 9.063,24 EUR-a od 13. svibnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena te radi naplate, kao i radi odmjerenog troška ovršnog postupka u iznosu od 3.293,16 kuna, odmjerenog rješenjem o ovrsi Naslovnog suda broj 14 Ovr-70/2020-2, proglašava se nedopuštenom.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.425,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.062,00 kuna (četiritisućešezdesetdvijekune) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na dosuđeni iznos od 10. siječnja 2022. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 1.563,00 kuna (tisućupetstošezdesettrikune) sa zateznim kamatama."

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

 

3. Tuženik je na žalbu odgovorio. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da je ovrha na novčanim sredstvima tužitelja, koja se vodi pod brojem Ovr 47/2020 Općinskog suda u Koprivnici, Stalna službe u Đurđevcu, nedopuštena.

 

6. Iz spisa proizlazi:

 

- da je tuženik protiv tužitelja 25. svibnja 2020. podnio prijedlog za ovrhu radi prisilne naplate tražbine u iznosu od 27.497,52 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom deviznom tečaju O b d.d. na dan isplate i iznosa od 20,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 9.063,24 EUR-a od 13. svibnja 2020. pa do isplate, te radi naplate troškova ovršnog postupka uvećanih za zatezne kamate koje teku od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate i to na novčanim sredstvima tužitelja,

- da je ovrha zatražena na temelju Ugovora o kreditu broj od 23. ožujka 2004.(dalje: Ugovor o kreditu), koji je solemniziran od strane javnog bilježnika D F-K broj: a kojeg su sklopili S b d.d. kao kreditor te tužitelj kao korisnik kredita,

- da je S b d.d. Ugovorom o cesiji broj (dalje: Ugovor o cesiji) , koji je potvrđen od strane javnog bilježnika M D iz Z broj: od 3. lipnja 2015. i broj: od 3. lipnja 2015., prenijela tuženiku nenamireno novčano potraživanje koje ima prema tužitelju s osnove zaključenog Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sredstvima osiguranja, a koje novčano potraživanje S b d.d. je u trenutku zaključenja Ugovora o cesiji iznosilo 185.433,40 kuna,

- da prema izvatku iz poslovnih knjiga tuženika od 13. svibnja 2020. tuženik prema tužitelju na taj dan ima dospjelo potraživanje u ukupnom iznosu od 27.497,52 EUR/210.303,64 kn, koje se sastoji od glavnice u iznosu od 9.063,24 EUR/. 69.316,48 kn, redovne kamate u iznosu od 2.055,73 EUR/15.722,41 kn, troškova prije ustupa u iznosu od 181,38 EUR/1.387,18 kn, zatezne kamate u iznosu od 16.197,18 EUR/123.303,64 kn, te sudskih troškova u ukupnom iznosu od 20,00 kn,

- da je ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, Stalna službe u Đurđevcu broj Ovr-70/2020-2 od 28. svibnja 2020 na novčanim sredstvima tužitelja radi naplate ranije navedenih iznosa,

- da je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, Stalna službe u Đurđevcu broj Ovr-70/2020-19 od 12. siječnja 2021. upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika te da je nastupila zastara potraživanja,

- da iz spisa broj Ovr 1133/11 Općinskog suda u Koprivnici, Stalna službe u Đurđevcu proizlazi da je S b d.d., kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika, pokrenuo ovršni postupak na temelju iste ovršne isprave, odnosno na temelju predmetnog Ugovora o kreditu, te je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1133/11-2 od 24. kolovoza 2011. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika,

- da je ta ovrha rješenjem od 29. listopada 2013. obustavljena zbog nedostatka novčanih sredstava na računu ovršenika.

 

7. Na temelju navedenih utvrđenja, a posebno uzimajući u obzir činjenicu da tuženik kao ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom, Ugovorom o kreditu, te da je Ugovorom o cesiji u smislu članka 32. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ) i članka 80. do 82. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) tražbina na njega prenesena, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik ovlašten zahtijevati ovrhu protiv tužitelja. Tužiteljev prigovor zastare prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan navodeći u obrazloženju da se radi o potraživanju utvrđenom javnobilježničkim aktom koje na temelju članka 233. ZOO-a zastarijeva za 10 godina, a koje razdoblje u konkretnom slučaju nije proteklo jer od pravomoćnosti rješenja o obustavi ovrhe do podnošenja prijedloga za ovrhu od 25. svibnja 2020. nije proteklo 10 godina, zbog čega je prvostupanjski sud zaključio kako ne postoje razlozi zbog kojih je tužitelj upućen u parnicu radi nedopuštenosti ovrhe te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju upire žalitelj.

 

9. Neosnovano žalitelj smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, točnije odredbe OZ i ZOO, kada je utvrdio da je tuženik aktivno legitimiran za podnošenje ovršnog prijedloga protiv tužitelja-ovršenika. Naime, člankom 32. stavak 1. OZ-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Budući Ugovor o cesiji predstavlja ovjerovljenu privatnu ispravu na temelju kojeg je sukladno članku 80. stavku 1. ZOO-a tražbina prešla na tuženika, to je prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je sklapanjem predmetnog pravnog posla pravni prednik tuženika, S b d.d., prenio tražbinu koju ima prema tužitelju na tuženika zbog čega je na temelju članka 32. stavak 1. OZ-a  ovlašten zahtijevati ovrhu protiv tužitelja.

 

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je ustupljena tražbina određena jer je člankom 12. stavkom 3, Ugovora o kreditu određeno kako u slučaju spora o opsegu tražbine (iznosu) i vremenu dospjelosti tražbine smatrat će se, voljom ugovornih strana, da je Kreditor samostalno ovlašten pisanim podneskom ili na drugi način, odrediti iznos i rok dospjelosti tražbine, a sastavni dio Ugovora o cesiji je i prilog po kojem tužitelj ima dospjelo potraživanje u iznosu od 185.433,40 kn po kreditnoj partiji broj: I po ocjeni ovog suda tuženik je visinu tražbine dokazao izvatkom iz poslovnih knjiga od 13. svibnja 2020., a tuženik ničim nije osporio visinu potraživanja pa je prvostupanjski sud, pravilno i u potpunosti utvrdio relevantno činjenično stanje  na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

11. Pravilno je naloženo tužitelju platiti troškove parničnog postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a tužitelj u žalbi i ne navodi razloge zbog čega pobija odluku o troškovima postupka.

 

12. Zbog svega navedenog, a temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

13. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška kao neosnovan, te je temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi  članka 154. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

14. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za odlučivanje o žalbi, te je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe 155. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. ove presude.

 

Dubrovnik, 19. lipnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Josita Begović v.r.