Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-380/2024-2

 

                 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

     Poslovni broj: -380/2024-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

             

              Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. P. č., Z., OIB: , kojega kao punomoćnica zastupa D. H. Ž., OIB: , odvjetnica u O. d. H. i P. d.o.o., Z., protiv tuženice M. I. iz Z., OIB: , koju zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u Z., radi novčane tražbine, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1685/2022-15 od 8. ožujka 2024., 19.lipnja 2024

 

p r e s u d i o j e

             

Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točki I. III. i IV. izreke) potvrđuje presude  Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1685/2022-15 od 8. ožujka 2024.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. D. iz Z., poslovni broj Ovrv9375/2022 od 28. ožujka 2022., u dijelu kojim se nalaže tuženici M. I. iz Z., OIB: isplatiti tužitelju Z. H. d.o.o.-P. Č., Z., OIB: , iznos od 14,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: -na iznos od 4,50 EUR od 16. veljače 2021., -na iznos od 4,50 EUR od 16. ožujka 2021., -na iznos od 5,08 EUR od 16. travnja 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

 

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. D. iz Z., poslovni broj Ovrv-9375/2022 od 28. ožujka 2022., u dijelu kojim se nalaže tuženici M. I. iz Z., OIB: isplatiti tužitelju Z. H. d.o.o.- P. Č., Z., OIB: , iznos od 44,66 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 0,06 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

-na iznos od 5,05 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

-na iznos 4,50 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,

-na iznos od 5,08 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

-na iznos od 5,08 EUR od 16. studenog 2020. do isplate,

-na iznos od 5,08 EUR od 16. studenog 2020. do isplate,

-na iznos od 5,08 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

-na iznos od 5,08 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

-na iznos 4,43 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,

-na iznos od 0,14 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,

-na iznos od 5,08 EUR na iznos od 16. siječnja 2021. do isplate,
te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženici M. I. naknaditi tužitelju Z. H. d.o.o.-P. Č. trošak postupka u iznosu od 37,12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."

 

2. Protiv točke (I., III. i IV. izreke) prvostupanjske presude tuženica je pravodobno izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi kao i tijekom postupka navodi da tužitelj nije ispunjavao uslugu odvoza otpada dva puta tjedno već četiri puta mjesečno te da je usluga neučinkovita.

 

2.1 Na žalbu nije odgovoreno.

 

2.2 Žalba nije osnovana.

 

3. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članaka 458. stavak 1. ZPP).

             

4. Prema odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a., dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane u članku 354. stavku 2. točki 2., 4.,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka. 365. stavka. 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2 točke 11. ZPP-a na koju tužitelji ukazuju u žalbi tvrdnjom da  presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

 

6. Predmet spora je tužiteljeva novčana tražbina utemeljena na pruženoj usluzi odvoza komunalnog otpada u svoti od 58,68 EURA sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku po redu dospijeća navedenim u točki I. i II. izreke prvostupanjske presude.

 

7. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženica korisnica tužiteljevih usluga, da je tužitelj izvršavao uslugu odvoza komunalnog otpada u utuženom razdoblju te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i naložio tuženici platiti utuženi iznos sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dana navedenih u točki I. izreke prvostupanjske presude.

 

8. Odredbom članka 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom "(Narodne novine br. 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19 - dalje: ZOGO) prikupljanje miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada predstavlja javnu uslugu koju pruža tužitelj kao davatelj usluge, a korisnici usluge u smislu članka 30. stavka 5. ZOGO su vlasnici nekretnina i korisnici nekretnina koji su dužni prema članku 30. stavku 6. ZOGO-a, koristiti navedene usluge te snositi troškove razmjerno količini otpada koji su predali davatelju usluge.

 

9. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je plaćanje komunalnog otpada  obveza koja nastaje pružanjem, odnosno korištenjem usluge odvoza komunalnog otpada te da je način i broj odvoza propisan odlukom jedinica lokalne uprave.

 

10. Samo u situaciji kada tuženik ospori činjenicu da proizvodi otpad (načelo "onečišćava plaća") teret dokaza je na tužitelju te tužitelj treba dokazati da je uslugu odvoza komunalnog otpada pružio što u ovom slučaju nije sporno.

 

11. Tuženičini žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke prvostupanjskog suda, za koje je prvostupanjski sud u obrazloženju  dao valjane i logične razloge što ih  prihvaća i ovaj sud.

 

12. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe iz članka 154. stavka 2 ZPP naložio tuženiku platiti parnične troškove. U žalbi se ne navodi zbog čega je sud donio pogrešnu odluku o troškovima, samo tvrdi da je odluka o troškovima pogrešna jer je pogrešna i odluka o glavnoj stvari, a s obzirom na vrijeme početaka prvostupanjskog postupka ovaj drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

13. Radi izloženog riješeno je kao u izreci na temelju članka 368. stavka.1. ZPP-a.

 

 

Dubrovnik, 19. lipnja 2024.

 

Sudac:

 

Emir Čustović, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu