1

 

 

 

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz Š.,  OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. i M. u Š., protiv tuženika S. d.o.o. iz O., OIB: ..., zastupan po predsjedniku uprave M. W. i član uprave F. B., a oni po punomoćnici I. L., diplomiranoj pravnici, djelatnici tuženika i I. D., odvjetniku u Z., radi iseljenja, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ps-3/2022 od 15. ožujka 2023., u sjednici vijeća 19. lipnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ps-3/2022 od 15. ožujka 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku S. d.o.o. Omiš, OIB ..., iseliti iz poslovnog prostora u prizemlju poslovne zgrade u Š., na adresi ..., sagrađene na čest. broj .... K.O. Š. a koji se sastoji od prostorije za obavljanje trgovačke djelatnosti, zasebnog sanitarnog čvora i skladišta, ukupne površine 210 m2 te isti slobodan od osoba i stvari predati u suposjed tužiteljici S. K., OIB .... i suvlasniku N. L., .... Š., OIB ..., sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tuženiku S. d.o.o. O., OIB ..., platiti tužiteljici S. K., OIB ..., parnični trošak u iznosu od 570,50 eura (petsto sedamdeset eura i 50/100 euro centa) rokom od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,  114/22, 155/23 – dalje ZPP) nalazi u tome što izreka pobijane presuda nije u suglasju s utvrđenim činjeničnim stanje, ista se ne može ispitati jer proturječi razlozima presude, izneseni razlozi su proturječni te nedostatni razlozi o odlučnim činjenicama. Tuženik u žalbi ponavlja da drugi suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela N. L.. ne želi predaju posjeda i iseljenje tuženika iz poslovnog prostora već želi da tuženik i nadalje ostane u posjedu prostora s kojim tuženik ima sklopljen dugogodišnji ugovor o zakupu. Također drži da tužiteljica kao jedna od suvlasnika nekretnine nije ovlaštena tražiti od treće osobe predaju cijele nekretnine u posjed. Suprotno utvrđenju suda prvog stupnja drži da se u konkretnom slučaju ne radi o nedjeljivoj obvezi te da tužiteljica kao suvlasnica predmetne nekretnine na ravne dijelove nema ovlaštenja od drugog suvlasnika N. L. da primi ispunjenje, niti istoj pripada zahtijevati od tuženika da obvezu ispuni svim suvlasnicima zajedno. Stoga da tužiteljici ne pripada pravo tražiti iseljenje i predaju u suposjed za suvlasnički dio N. L., a niti od istoga ima mandat za podnošenje takvog zahtjeva, a koji zahtjev nesporno ne samo da nije u interesu drugog suvlasnika N. L., već je na njegovu štetu. Navodi da su N. L. i tuženik zaključili novi ugovor o zakupu na rok od 10 godina, a koji zakupni odnos još traje i temeljem istog ugovora tuženik ima valjano pravo suposjedovati poslovni prostor i to dp 24. ožujka 2030. Obzirom da tužiteljica i N. L. nisu kao suvlasnici predmetnog poslovnog prostora postigli dogovor glede načina vršenja suposjeda u predmetnom razdoblju, tužiteljici pripada pravo u izvanparničnom postupku tražiti da sud uredi način korištenja poslovnog prostora. Stoga tuženik ustraje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije. Smatra da tužiteljica može tražiti predaju u posjed samo svog suvlasničkog dijela nekretnine, dok nije ovlaštena tražiti od treće osobe predaju cijele nekretnine u posjed. Tuženik u žalbi ustraje i na prigovoru stvarne nadležnosti suda.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa.

8. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje žalba jer je sud prvog stupnja stvarno nadležan za odlučivanje o zahtjevu.

 

8.1. Naime, odredbom čl. 34.b toč. 1. ZPP-a je propisano da trgovački sudovi sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.

 

8.2. U konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev za predaju u suposjed nekretnine između fizičke osobe, tužiteljice kao vlasnice nekretnine i pravne osobe, tuženika te je stvarno nadležan općinski sud.  

 

9. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

10. U provedenom postupku je utvrđeno:

 

-da je čitanjem izvatka iz matice rođenih Ureda u Š.-k. ž., M. u. Š. od 28. svibnja 2018. utvrđeno da je tužiteljica nakon razvoda braka s N. L. 27. travnja 2018. izjavom pred matičarom vratila prezime koje je imala prije sklapanja braka koje glasi K.,

 

-da je prema stanju zemljišne knjige za k.o. Š., zk. ul. 6885, utvrđeno da je tužiteljica S. K. uknjižena kao S. L. suvlasnica kč.br. 823/1 u ½ dijela,

 

-da je čitanjem ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. studenog 2009., sa dodacima istom ugovoru od 24. ožujka 2020. i 15. ožujka 2021., utvrđeno da je zakupni odnos nastao između S. K., vl. obrta T. C. u Š., kao zakupodavca i ovdje tuženika društva S. d.o.o, kao zakupoprimca, poslovnog prostora položenog u zgradi u Š. na adresi ...., katastarske oznake kč.br. 823/1, zk. ul. 6885, k.o. Š., prestao istekom ugovora o zakupu navedenog prostora 24. ožujka 2022., tj. protekom roka od godinu dana od 24. ožujka 2021., prema Dodatku ugovora o zakupu poslovnog prostora kojeg su navedene stranke sklopile 15. ožujka 2021.,

 

-da je tužiteljica putem svog punomoćnika 15. listopada 2021. uputila tuženiku dopis kojim ga obavještava da nakon isteka predmetnog ugovora o zakupu 24. ožujka 2022. nema namjeru produljiti zakupni odnos iz tog ugovora,

 

-da je tužiteljica putem svog punomoćnika dopisom od 2. veljače 2022.  obavijestila tuženika da ostaje kod namjere iskazane u dopisu od 15. listopada 2021. ne produljiti predmetni zakupni odnos, te je ujedno pozvala tuženika da u roku od petnaest dana od dana isteka ugovornog roka zakupa, tj. najkasnije do 8. travnja 2022. isprazni utuženi poslovni prostor i preda ga u suposjed tužiteljici,

 

-da je rješenjem Š.-k. ž., Odjela za g., Odsjeka za g. i t. od 25. ožujka s ispravkom od 3. lipnja 2022. ukinuto rješenje Ureda u Š.-k. ž., Službe za g., Klasa: ...., Ur.broj: .... od 24. ožujka 2010. kojim je utvrđeno ispunjavanje minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine na malo u utuženom poslovnom prostoru, dok je rješenjem Ministarstva Klasa: ..., Ur.broj: ... od 30. rujna 2022. poništeno navedeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje,

 

-da tuženik nije osporio tvrdnju tužiteljice da predmetni poslovni prostor nije ispraznio od svojih osoba i stvari i isti predao u suposjed tužiteljici.

 

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja ocijenio je tužbeni zahtjev osnovanim. Naime, sud prvog stupnja u odluci navodi da prema odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,  152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZV) svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, a prema stavku 2. istog članka svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

 

12. S obzirom da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine, da je ugovor o zakupu utuženog poslovnog prostora koji je tužiteljica kao zakupodavac i vlasnica obrta T. C. u Š. zaključila s tuženikom, istekao 24. ožujka 2022., a tuženik predmetni poslovni prostor nije ispraznio od svojih osoba i stvari po pozivu tužiteljice nakon isteka navedenog ugovora i predao ga u suposjed tužiteljici, tužiteljica kao suvlasnica kč.br. 823/1, k.o. Š. u ½ dijela, ovlaštena je temeljem odredbe čl. 30. i 46. ZV-a i čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) , tražiti od tuženika iseljenje iz predmetnog poslovnog prostora i predaju istog u suposjed tužiteljici i trećoj osobi N. L., a također suvlasniku utuženog poslovnog prostora u ½ dijela.

 

13. Također sud prvog stupnja navodi da je odredbom čl. 41. st. 1. ZV-a propisano da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (između kojih je naročito davanje cijele stvari u zakupu ili najam na dulje od godinu dana) potrebna suglasnost svih suvlasnika, a kako je nedvojbeno da je tužiteljica kao suvlasnica predmetnog poslovnog prostora u ½ dijela otklonila svoju suglasnost za davanje istog prostora u zakup tuženiku nakon isteka višegodišnjeg zakupa kojeg je isti zaključio s tužiteljicom, kao suvlasnicom utuženog prostora i vlasnicom ranije spomenutog obrta, to ocjenjuje neodlučnim za suđenje pravni odnos između tuženika i treće osobe N. L., kao što su nebitni za donošenje odluke motivi tužiteljice za otklanjanje opisane suglasnosti kao i odnos iste s navedenom trećom osobom, kao i rješenja nadležnih upravnih tijela o postojanju i /ili ukidanju minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje trgovačke djelatnosti u utuženom prostoru.

 

   14. Slijedom navedenog sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica osnovano traži ispražnjenje i predaju predmetnog poslovnog prostora od tuženika i to prema pravilima o nedjeljivim obvezama, tj. prema odredbi čl. 64. st. 2. ZOO-a.

 

15. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.

 

15.1. Naime, pojedini suvlasnik ostvaruje zaštitu prema drugim suvlasnicima i prema trećim osobama u okvirima koji su propisani odredbom čl. 37. st. 6. ZV-a glede idealnog dijela, a prema čl. 46. istog Zakona glede cijele stvari.

 

16. Naime, odredbom čl. 46. st. 2. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog onoga zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari može od trećeg zahtijevati samo po obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

 

17. Prema odredbi čl. 64. st. 2. ZOO-a kada u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

 

18. Također valja reći da je davanje nekretnine u zakup na dulje od godinu dana posao koji premašuje okvire redovnog upravljanja i za koji posao je potrebna suglasnost svih suvlasnika.

 

19. Tuženik i N. L. sklopili su ugovor o zakupu poslovnog prostora, a prema kojem je N. L. dao u zakup tuženiku ½ dijela poslovnog prostora položenog u zgradi u Š. na adresu ...., katastarske oznake kč.br. 823/1, zk. ul. 6885, k.o. Š.. Na temelju tog ugovora o zakupu, a nakon isteka ugovora o zakupu sklopljenog s tužiteljicom, tuženik je nastavio koristiti cijeli poslovni prostor na dulje od godinu dana. Navedeno proizlazi iz činjenice da je poslovni prostor površine 211 m2 i da se radi o obavljanju djelatnosti trgovine mješovitom robom, a nije utvrđeno da bi između tužiteljice i N. L. postojao sporazum o načinu vršenja suposjeda.

 

20. Prema tome, ugovor sklopljen između tuženika i N. L. je sklopljen bez suglasnosti tužiteljice, što proizlazi iz činjenice da je tuženiku opozvala suglasnost za korištenje poslovnog prostora kad je nakon isteka višegodišnjeg zakupa zatražila od tuženika predaju poslovnog prostora, pa samim time ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između N. L. kao zakupodavca i tuženika kao zakupca nema pravnog učinka, te se tuženik nalazi u neovlaštenom posjedu i bez pravne osnove. Pritom nije odlučno da je predmet zakupa suvlasnički dio N. L., jer tuženik tijekom postupka, a niti sada u žalbi ne osporava činjenicu da se nalazi u posjedu prostora u kojem obavlja trgovačku djelatnost, skladišta i posebnog sanitarnog čvora, ukupne površine 210 m2, dakle cijelog poslovnog prostora.

 

21. Proizlazi, dakle, da tužiteljica osnovano traži predaju predmetnog poslovnog prostora od tuženika.

 

22. U odgovoru na žalbene navode tuženika, treba reći da iz odredbe čl. 46. st. 2. ZV-a i čl. 64. st. 2. ZOO-a proizlazi da jednom suvlasniku, vjerovniku nedjeljive obveze na predaju stvari u posjed od osobe kod koje se stvar nalazi i koja nema temelj za posjed,  ovlaštenje ostalih suvlasnika treba jedino za zahtjev da tuženici, dužnici, ispune obvezu isključivo njemu. Navedeno znači da jedan od suvlasnika stvari kao vjerovnik nedjeljive obveze ne mora imati suglasnost ostalih suvlasnika, vjerovnika nedjeljive obveze, kad tužbom zahtijeva da tuženik, dužnik, obvezu ispuni svim suvlasnicima, kao u konkretnom slučaju. Kako se radi o nepodijeljenoj nekretnini odnosno da je tužiteljica suvlasnik u idealnom dijelu sa N. L., tužiteljica ne može tražiti predaju u posjed dijela nekretnine, već samo cijele nekretnine svim suvlasnicima i za navedeno joj nije potrebna suglasnost drugog suvlasnika.

 

23. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je tužbu usvojio bez obzira što tužiteljica nema  ovlaštenje preostaloga suvlasnika za predaju stvari, jer ona tužbom zahtijeva da tuženik obvezu na predaju stvari ispuni svim suvlasnicima.

24. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude, a pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 19. lipnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan, v.r.