Poslovni broj: Gž-694/2024-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž-694/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja H. I. d.o.o., OIB:..., Z., kojeg zastupa punomoćnica M. L., dipl. iur., zaposlena kod tužitelja, protiv tuženice I. D., OIB:... iz S., koju zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 20. veljače 2024. poslovni broj Povrv-890/2019, dana 19. lipnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tužitelja, te se presuda Općinskog suda u Splitu od 20. veljače 2024. poslovni broj Povrv-890/2019 potvrđuje pod toč. I. izreke i pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 376,54 EUR, a preinačuje u dosuđenoj stopi zatezne kamate (na trošak postupka) tako da toč. II. izreke u cijelosti glasi:

 

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 376,54 EUR sa zateznom kamatom od 20. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i pristojbe na odgovor na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

 

"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u S. T. K. – M. donesenog pod brojem Ovrv-632/2019 od 23. svibnja 2019. te se zahtjev tužitelja odbija.

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj u roku od 15 dana isplati prouzročeni trošak ovim postupkom u iznosu od 376,54 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19.) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

 

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbi, predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje stana u S., za razdoblje od srpnja 2017. do travnja 2019., a činjenično se temelji na tvrdnjama da je tuženica kao nasljednica pok. oca I. B. kojeg je naslijedila na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika T. P. u K. S. broj O-2599/2017 od 4. listopada 2017. koristila navedeni stan, koji je njezinom ocu (I. B.) dodijeljen za službene potrebe na temelju Ugovora o korištenju stana za službene potrebe od 16. studenog 1999., ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da je stan u S., predan na korištenje I. B. na temelju Ugovora o korištenju stana za službene potrebe od 16. studenog 1999. (u daljnjem tekstu: Ugovor o korištenju stana), da u Ugovoru o korištenju stana nije navedeno da će stan koristiti netko od članova njegovog obiteljskog domaćinstva pa je tužitelju od 1999. poznato da je stan koristio samo I. B.

 

- da tuženica nije stanovala sa svojim ocem u stanu nego je stanovala s majkom na adresi u S., što proizlazi iz evidentirane adrese prebivališta na osobnoj iskaznici tuženice, rješenja o nasljeđivanju iza pok. I. B. od 4. listopada 2017. i iskaza njezine majke N. Š. koja je opisala da je ta činjenica tužitelju itekako poznata jer je ona bila zaposlena kod tužitelja preko 33 godine te su je tužiteljevi zaposlenici kontaktirali nakon što su ušli u stan s upitom je li zainteresirana za stvari pok. I. B. koje su bile u stanu

 

- da tužitelja (kao vlasnika stana) ništa nije priječilo da uđe u stan nakon smrti I. B., a da su ostali nepoznati razlozi radi kojih tužitelj tako nije postupio

 

- da iz iskaza zaposlenice tužitelja A. Š. D., koja je sastavila zapisnik o preuzimanju stana, proizlazi da je preuzet stan slobodan od osoba, ali su se u njemu nalazile stvari pok. I. B., da je pokušavala stupiti u kontakt s tuženicom u čemu nije uspjela i da je druga zaposlenica tužitelja telefonom kontaktirala majku tuženice da dođe u stan po stvari pok. I. B. ukoliko je za iste zainteresirana.

 

6. Na temelju navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da tuženica nije u obvezi platiti tužitelju naknadu za korištenje stana jer isti nikada nije koristila, pa niti u razdoblju nakon smrti pok. oca od srpnja 2017. do travnja 2019., što je tužitelju bilo dobro poznato kako na temelju sadržaja Ugovora o korištenju stana, tako i na temelju činjenice što je majka tuženice bila zaposlena kod tužitelja, dok razlozi radi kojih tužitelj nije stupio u kontakt s tuženicom ili s njezinom majkom nisu poznati iako je kontakt bilo moguće ostvariti. Stoga je sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnica T. P. u K. S. od 23. svibnja 2019. pod brojem Ovrv-632/2019 i odbio zahtjev tužitelja pod toč. I. izreke presude, dok je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i obvezao tužitelja naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 376,54 EUR sa zateznom kamatom primjenom čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

 

7. U žalbi tužitelj navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer  izreka proturječi razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni pa je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Smatra nejasnim to što sud uzima u obzir okolnost da je u Ugovoru o korištenju stana kao korisnik naveden samo I. B. kao i činjenicu da tuženica ne živi s ocem nego s majkom – kada je to tužitelju itekako bilo dobro poznato i nikada to nije dovodio u pitanje. Međutim, praksa tužitelja je bila takva da je nakon smrti korisnika stana koji nema nasljednike ulazio u stan i promijenio bravu, ali kako je pok. I. B. imao nasljednike to na navedeni način tužitelj nije mogao postupiti, pa je upravo zbog toga opetovano pokušavao stupiti u kontakt s tuženicom da bi se izjasnila "što želi sa stvarima koje su joj pripale u nasljedstvo". Kako se tuženica prihvatila nasljedstva i time na sebe preuzela obvezu raspolaganja sa stvarima koje su bile u vlasništvu pok. I. B. i nalazile su se u stanu, a nije se odazivala pozivima tužitelja, to tužitelj nije mogao slobodno raspolagati sa stanom niti uprihoditi novčani iznos od najma ili zakupa. Kako je tužitelj tek nakon što je telefonski stupio u kontakt s majkom tuženice, koja je izjavila da ni ona niti tuženica nisu zainteresirane za stvari pok. I. B., ušao u stan, to od tada prema njegovom shvaćanju tuženica prestaje biti bespravna korisnica stana.

 

8. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka presude jasna, nije proturječna razlozima navedenim u obrazloženju, niti su razlozi o odlučnim činjenicama u proturječju sa stanjem u spisu, te presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

9. Žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje, koje ne može biti predmetom pobijanja u sporu male vrijednosti, kao niti na njemu zasnovana primjena materijalnog prava.

 

10. Točni su navodi tužitelja da tuženica kao nasljednica pok. I. B. odgovara za njegove dugove jer trenutkom smrti ulazi u prava i obveze svog prednika u smislu čl. 5. Zakona o nasljeđivanju  ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.) koji propisuje da tko je naslijedio neku osobu njezin je sveopći pravni sljednik, da ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika čime postaje njegovo nasljedstvo, kao i da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti.

 

10.1. Međutim, predmet spora nisu dugovi pok. I. B. za koje bi tuženica odgovarala kao njegova nasljednica, nego je predmet spora zahtjev za isplatu naknade za korištenje stana za razdoblje nakon smrti I. B. – od srpnja 2017. do travnja 2019., pa se stoga ne radi o odgovornosti tuženice kao nasljednice pok. I. B. za dug ostavine, nego o zahtjevu koji je usmjeren prema tuženici osobno, a za koji i prema ocjeni ovoga suda nisu ostvarene zakonske pretpostavke.

 

11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj znao da je stan dodijelio na korištenje samo I. B. i da tuženica stan ne koristi, odnosno da ga nije koristila za vrijeme života oca, a niti nakon njegove smrti jer je živjela s majkom. Isto tako ovaj sud prihvaća logično razmatranje prvostupanjskog suda - da je tužitelj imao mogućnosti kontaktirati i tuženicu i njezinu majku (koja je bila zaposlena kod tužitelja) ukoliko je trebalo osloboditi stan od stvari I. B.. Pismena tužitelja od 8. kolovoza i 15. listopada 2018. prema sadržaju dostavnica tuženici nisu uručena, dok iz iskaza tuženičine majke proizlazi da je prvi puta kontaktirana na dan kada su djelatnici tužitelja ušli u stan, a što je bilo 19. ožujka 2019. prema datumu naznačenom na Zapisniku o preuzimanju stana. Iz rješenja o nasljeđivanju od 4. listopada 2017. iza pok. I. B. je evidentno da je tuženica naslijedila novčane depozite i vozila, dok nije naslijedila drugu imovinu pa tako niti pokretnine koje su se nalazile u stanu I. B..

 

12. Da bi tužitelj imao pravo na naknadu za korištenje stana dužan je dokazati da se osoba od koje se zahtjeva naknada nalazi u stanu i da je nepošteni posjednik te stvari (stana). Naime čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15.) propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

 

12.1. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženica u utuženom razdoblju nije bila u posjedu stana niti isti koristila, a to ne spori niti tužitelj jer u žalbi izričito potvrđuje „da mu je to bilo poznato“, a da tuženica za utuženo potraživanje nije odgovorna kao nasljednica pok. I. B. jer se ne radi o dugu ostavine, niti pak je u obvezi platiti naknadu za korištenje stana samo iz razloga što su se u stanu nalazile stvari pok. I. B., to je sud pravilno zaključio da nisu ostvarene zakonske pretpostavke temeljem kojih bi tužitelj imao pravo na naknadu za korištenje stana od tuženice, pa je primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a osnovano ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev.

 

13. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je utvrdio i odmjerio troškove kako to nalaže čl. 155. ZPP-a (navedene pod toč. 18.1. obrazloženja), na koje tuženica ima pravo i na isplatu zatezne kamate primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a i to po stopi koja se određuje primjenom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23.), pa je ovaj sud potvrdio presudu pod toč. II. izreke u dijelu dosuđenih troškova postupka primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, a preinačio presudu u dosuđenoj stopi zatezne kamate primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

14. Zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovara na žalbu i sudske pristojbe ovaj sud je odbio primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

U Varaždinu 19. lipnja 2024.